Posted by Pas at 6 June 2013

Category: ANKETE

Posted by Pas at 2 November 2010

Category: OBAVIJESTI I RAZNO

 

Štovani obrtnici i vlasnici poduzeća na ovom mjestu može stajati vaša reklama.Iskoristite izuzetnu posjećenost oviga bloga, koja doseže i do 3000 posjeta dnevno, sa posjetiteljima iz Hrvatske, i područja bivše Jugoslavije kao iz iz cijelog svijeta. Reklamu možete staviti na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme – prema vašoj želji i potrebi. Ugrabite vaše  mjesto na internetu.Ovaj blog je povezan sa još 10-tak blogova koji su odlično posjećeni.Informacije o uvjetima postavljanja vaše reklame zatražite e-mailom na kostelac88@gmail.com

Posted by Pas at 20 March 2010

Category: OBAVIJESTI I RAZNO

grb-gray mali

Štovani blog je u potpunoj  funkciji ! Ovo je moj službeni blog !  Svi postovi su kategorizirani pa odaberite ono što vam se sviđa. Ove postove pročitalo je 2 000 000 ljudi u 3  godine. U koliko imate nekih pitanja u svezi ovoga što čitate možete mi se direktno i uživo obratiti ili kontaktirati me putem čata uživo koji se nalazi na lijevoj strani bloga (klikni na moju fotografiju lijevo) ili putem e-mail adrese kostelac88@gmail.com ili putem programa za chat Google Talk, na taj način da moju e-mail adresu dodate u vaš Google Talk program.  Zahvaljujem  na vašoj posjeti i razumijevanju. Komentare sam zatvorio zbog bezobraznosti i bezobzirnosti pojedinih posjetitelja, koji su vrijeđali treća lica koje nemaju nikakvu vezu sa napisanim sadržajem, ako imate kakvih komentara napišite ih na mom čatu ili pošaljite poštom.. Jedno je kritika, ili pohvala ili neslaganje sa mojim razmišljanjima i napisima ,  a drugo je vrijeđanje na osobnoj razini. I još nešto vrlo praktično, dolje na dnu stranice kliknite na RSS i svaki puta kad objavim novi post biti ćete o tome automatski obaviješteni . Hvala vam lijepo na posjeti  i do čitanja !!!!
Zadnja promjena 04.05.2013

Igor Kostelac,  autor i administrator bloga

Posted by Pas at 27 April 2015

Category: RAZMIŠLJANJA

Gura_Gear_Camera_Bag-1

U nekoliko navrata sam na mom bivšem facebook profilu, ali i na blogu upozorio na potrebu da imate u pričuvi torbu sa osnovnim stvarima, koju bi ponijeli sa sobom ukoliko vas zatekne potres ili neka druga iznenadna nepogoda, od koje bi morali izjuriti iz kuće, ne imajući vremena za prikupljanje istih po kući u tom momentu. Potres u Nepalu još je jedan dokaz  kako u jedoj minuti možete ostati bez ičega, što i nije važno sa materijalne strane, ali vaš život i život vašh ukućana, na žalost ne možete nanovo stvoriti. Ono što je u takvom momentu najbitnije, je prisebnost koju često i sasvim opravdano ubije strah i brzopletost, koja tim strahom nastaje. Želio bioih vam napisati nekoliko bitnih stvari, koje bih htio ispraviti ili nadodati, na ono što sam već spomenuo.
S obzirom, da nikada ne znamo, kad će se takva stvar dogoditi, primjer iz Nepala pokazao je da takvu torbu sa osnovnim stvarima trebalo bi imati – ne samo uz ulazna vrata kuće ili stana, već imati je negdje vani, izvan kuće, u nekom prizemnom prostoru ili autu, dvorištu. Neću niti spominjati, što bi se dogodilo sa ljudima koji stanuju na višim katovima, pa čak i ljudima koji stanuju iznad drugog kata, mada je to sve vrlo relativno, ali ruku na srce, mnogo više ima šanse netko tko je na prvom ili drugom katu, od nekoga tko se nalazi nekoliko katova više. Čak i ako uspijete izaći i izbjegnuti najgore ranjavanje ili smrt, treba obratiti pažnju, pod kojim se uvijetima i u koje vrijeme nesreća može dogoditi. Jer, nje isto istrčati po ljeti u gaćama ili piđami na cestu, kao i po kišnom hladnom ili olujnom vremenu,..bez ičega, mislite na djecu i na to da su ona i duhovno osjetljivija – ali i fizički. Događaju se jako čudne stvari, budućnost nam je totalno nepredvidljiva. Ja već 4 godine imam spremne ruksakem sa vrećom za spavanje i rezervnom garderobom, ali pomislio sam nakon potresa u Nepalum da li bih bio u tom šoku toliko priseban uhvatiti tri ruksaka i istrčati nna cestu u najboljem slučaju?
Zato moja je preporuka to držati na mjestu koje je dostupno u takvom momentu
Prije nekoliko dana jedan mi je prijatelj sa interneta (cyber friend) poslao u privitku mailom sezmiološku kartu iz doba Jugoslavije, koja se drastično razlikuje od sezmiološke karte republike HR. Na toj karti, jasno je vidljivo da živimo na području gdje su magnitude potresa veće za 3 stupnja od današnjih(utješnih) mogućih potresa u HR.
Npr. u Rijeci je moguć potres od 9 Richtera, a po novom HR modelu, samo do 6.5 Richtera, što je drastična razlika, tu još spada i Ljubljana , čitava Jadranska obala neki djelovi Srbije oko Beograda , dok je na Zagrebačkom području limit 8 Richtera. Pogledajte kartu

unnamed

Iskoristiti ću ovu priliku da vam otkrijem jedno moje zapažanje, koje nije niti malo bezazleno , iako tako možžda nekome izgleda, ali nema veze sa potresima ili drugim prirodnim nedaćama.
Događa se nešto jako čudno u RH. Primjetili ste, da mladi ljudi, ali i stariji stručni ljudi odlaze iz Hrvatske, trajno,  napuštajući je, razočarani ekonomskom situacijom i budućnosti u njoj. To nije niti malo slučajno i dešava se planski, u čemu očito u timu sa nekim ljudima, djeluju i naši politčari. Ako uzmete u obzir, da nas ima samo 4 miliona od čega je sigurno u popisu milion ljudi u dijaspori već godinama, a neki su tamo i rođeni, čini mi se da netko organizirano i namjerno integrira Hrvate da se isele iz zemlje i integrira u stranim zemljama unutar EU, ali i preko oceana, nudeći im posao i stanovanje. Ako uzmemo u obzir da je više od trećine ljudi starije dobi, kojima preostaje još najviše desetak godina, ali možda i manje, kako je krenula smrtnost ljudi koja je neprirodno prijevremena, sasvim vam je jasno, da u HR neće ostati domicilno stanovništvo, a ako i nešto ostane, to će biti potpuno zanemarivi postotak. Paralelno sa time, stranci kupuju nekretnine, kako za stanovanje tako i za poslovne prostore i mic po mic, u potpuno tihoj zamjeni, našu će zemlju naseliti stranci i korporacije koje ne samo da su već pokupovale šume, vodu i poljoprivredna dobra, kao i nekretnine, već se rasprodaje u obliku koncesije i obala i otoci. To se sve radi u potpunoj tišini bez znanja ikoga . Kad se za to pročuje, već su na imovinu dobrano zajašili ljudi koji VEZE nemaju sa Hrvatskom. Ako mislite da pretjerujem, onda se jako grdno varate, netko nas sustavno raseljava i nudi poslove, koje bi mogli raditi za iste pare kod kuće, ali ovdje netko, namjerno zatvara radna mjesta i pravi krizu gdje je uopće – NEMA. Sasvim je jasno, da vlada RH, odnosno sve dosadašnje nacionalne vlade, imaju prste u ome, jer vlada je ta, koja ima moć prodaje i davanje svega u koncesiju. Niti jedna vlada nije učinila ništa, da to spriječi, zato jer se radi o kontinuiranim vladama, koje su kobajagi pozicija i opozicija na koju ljudi troše živce i pamet , ne shvaćajući, da su to jedni te isti ljudi u nečijoj službi, da to odrade baš tako, kako se dešava i kako to rade. Prodati izvore vode ili ih dati u tkz. koncesiju, ne mogu ja, ni vi, to može samo vlada RH. Koncesija se daje na 100 g.
Period od 100 g, nas dovodi u već buduću stasalu dob, budućih generacija koje će živjeti i roditi se sa tim, da im je voda koja im pripada, kao domicilnom stanovništvu,  u rukama stranih državljana, u vlastitoj zemlji. Ovo što se događa, ravno je veleizdaji, odnosno to je veleizdaja, pod patronatom za boljitak države i njihovih građana. Tobože dovođenje stranih investitora, koji će otvoriti nova radna mjesta – ona koje je netom prije toga netko zatvorio i doveo golema i produktivna i nadasve kvalitetna poduzeća u propast, koja se zatim prepuštaju za kunu u ruke stranih investitora i poduzetnika. Netko je skužio da nas je lakše sjebati ekonomski, pa nam ponuditi obećanu zemlju negdje drugdje i tako da ti isti ljudi mogu bez ikakve zapreke i problema zaposjesti i otuđiti nam vlastitu domovinu odnosno djedovinu i sve legalno. Zapitaje se koliko imate godina, možete biti penzioner u godinama koji će ubrzo umrijeti, jer je to prirodni protokol, ili ste mladi sa završeenim fakultetom i bez posla i ikakve šanse da se skućite u vlastitom gradu ili državi, ili ste srednjoškolac, koji ima ispred sebe more nezaposlenih i koji čekaju radno mjesto, ili možda radite i dobro vam je,  ali  pitanje je do kada ćete raditi, kao i koliko zarađujete, …ali na kraju, vi možete biti dijete, koje ispred sebe ima masu mladih generacija, koje čekaju na radno mjesto i sanjaju.
600 liječnika je napustilo HR, sad se nude mjesta u Kanadi, Australiji, a odjednom i Njemačka je popustila lanac i zapošljavati će Hrvate, dakle sve ide u prilog tome što sam napisao. Ne volim se baviti ovakvim temama, jer odnjih nema nikakve koristi, one zapravo u ovom momentu više nisu ni važne. Nalazimo se pred jako čudnim godinama ili možda mjesecima. Zato, vratite se na početak ovoga članka, jer mislim da će vam više trebati torba, nego da razbijate glavu sa ovim paklenim planom, koji je uznapredovao i koji će se u potpunosti ostvariti. Nikakvo glasanje i nikave stranke, ni nove, ni stare, neće nas izvući iz ove situacije, jer u svim tim strankama, čuče upavo sluge tih okupatora, oni su i napravili stranke, kako netko ne bi napravio stranku, koja bi ovo spriječila ili zaustavila. Stranaka ima jako mnogo, ali sračunato i samo zato, da vam ubije svaku volju, da nešto poduzmete ili promjenite. Čak su i eventualne buduće  promjene, koje bi bile kao dobre i pružilo vam svijetlo na kraju tunela – u njihovim su rukama, u rukama istih ljudi, oni su uvijek 100 koraka ispred vas. Nadam se da će u ovu izopačenu situaciju nešto doletiti iz svemira kao poklon paket i spizditi sve to,  pa i stranke i okupatore. TORBA!!!

Posted by Pas at 25 April 2015

Category: RAZMIŠLJANJA

Jednom sad već skoro pa davno 1975 u Rijeci je postojao band VRIJEME I ZEMLJA. Kasnije od članstva tog benda nastali su Denis i Denis, a autor i osnivač Nenad Bačić otišao je u Ameriku promjenio ime iz Bačić u BACH i napravio samostalnu karijeru.
To bi blio ukratko o tome.
Sjetio sam se toga prije nego što ću prijeći na bit ove teme.

Prije par dana gledao sam jednu mamu, koja je u ruci držala malo dijete, od jedva nekih par mjeseci.
Mama se je smijala , a dijete joj je uzvratilo smiješak pretvorivši svoje lice u široki i veseli osmijeh. Kad to vidiš, dođe ti nekako milo oko srca.
I tu počinje ova priča , koja na žalost nije priča, već stvarnost naša svakidašnja.
Dijete dolazi na svijet, na način da izađe iz žene u kojoj je stvoreno. Na svijet dolazi potpuno čišto i neopterećeno; okolinom, znanjem, pravilima, običajima, relgijom, socijalnim razlikama, bojom kože ili seksualnom opredjeljenošću. Zapravo nitko ne zna što je rođeno dijete donijelo sa sobom na ovaj svijet. Čak i sjećanje djeteta ne doseže do tih dana. Dijete se počinje sjećati nakon što njezinu svijest napunimo minimalnim brojem poimanja stvari i vokabularom. Interesantno je to što dijete može prihvatiti bilo koji jezik i nije predisponirano rođenjem da govori samo jezik zemlje u kojoj se je rodilo.
To je dokaz, da je dijete već od malena ogroman kapacitet koji nije mjerljiv sa ičim osim sa našim predrasudama, što dijete može ili ne može, ili  što razumije – a što ne.

Ključni moment zbog kojega ovo pišem, je što toom djetetu/čovjeku USAĐUJEMO npr. da je Zemlja okrugla kugla, koja se vrti oko Sunca…i dijete to prihvati i čitav život tu sliku nosi sa sobom, ne shvaćajući kako je na jednostavan i organiziran način prevareno i obmanuto. Nakon toga čitav niz stvari koje su potpuno nedokazive, trpamo u njihovu glavu – zapravo u našu glavu. To je toliko složeno, da čak ni kad razmišljaš o tome i znaš da to nije tako, stalno se mozak vraća na zadanu poziciju – zemlja je okrugla,..kugla, vrti se oko Sunca.
Dokaz da je to upravo tako i neupitno, su slike i crteži, edukativni sistem koji je uvjetovan ocjenama ili propadanjem razreda, lošom reputacijom u društvu i na kraju siromaštvom ili čak hospitalizacijom individue, koja se sa tim ne slaže.
Dokaz da je Zemlja okrugla, je u praksi jedino zaobljenje horizonta, koje kao takvog vidimo. Pri tome nitko nije pomislio, da ljudski vid na tako velikim razdaljinama i na takvim površinama, ima zaobljenje koje takvu površinu čini takvom. Na svijetu ne postoji ništa veće osd samoga svijeta , pa je usporedba sa ičim – uzaludna i ne postojeća.
Zatim tu je i još jedna zabluda, sa kojom dežurni stražari date nam obmane, koriste u obrani svojih nebuloza. Zemlja je okrugla zato što pomorci plove u krug. Da bi vidjeli kako plovite morem, dakle da bi vidjeli čitav put kojim ste plovili u krug i vratili se u točku A, u praksi morali bi to gledati iz takve visine, gdje bi čitav put bio vidljiv – a to nitko vidio svojim očima nije, kao ni da je zemlja okrugla. Ako poznate nekog tko je vidio Zemlju, da je takva kakvu su nam opisali u udžbenicima za školu, ili prikazali na crtežima ili fotografijama , molim vas rado bih ga upoznao – osobno.
Citirati ću jedan pasos iz članka u dnevnim novinama koji su pisali o astronautima u svemiru, koji kaže slijedeće:
“Odlazak u svemirsku šetnju, izvan zidova postaje ISS koja kruži oko Zemlje prilika je koju ima tek nekolicina ljudi na cijelom svijetu.”
Ukrato to znači da čitav svijet funkcionira na temelju nekolicine ljudi koji su navodno bili u svemiru.
Može li taj netko, od te nekolicine dokazati da je bio u svemiru?
Na žalost ne može, jer samo nekolicina ljudi je imala tu priliku.
I sada dolazimo do vremena i do satova, koje imamo po zidovima, na trgovima , na televiziji, oglašavanjem na crkvenim zvonima, svakog punog sata ili češće, kompjuterima, telefonima, ručnim satovima, mikrovalnim pećicama, šparhetima, tabletima u hodnicima škola, tvornicama, automobilima, motorima , brodovima, čekaonicama, trgovinama – ma nema mjesta gde nema sata, koji označava odnosno pokazuje VRIJEME.
Što je to jedan sat, jedna minuta, ili jedna sekunda, jedan dan, tjedan, mjesec, godina, dekada ili stoljeće, milenij možda..
To je mjera koja se oslanja na što ? – pa upravo na okretanje Zemlje oko Sunca.
A što ako se Zemlja ne okreće oko Sunca?
Što je onda vrijeme i što je onda Zemlja?
Da, upravo to – NIŠTA, obična  prijevara. Onda vrijeme ne postoji. Onda je sat potpuno izmišljena sprava, koja nas drži hipnotički u transu i stresu, a netko to sve skupa promatra i zna i koristi našu obmanutost u neku svrhu.
Koja bi to bila svrha?
Kako to možemo znati, kad vjerujemo na temelju zaobljenosti horizonta da je zemlja kugla, koja se okreće oko Sunca, koje je navodno udaljeno od nas sa prve dvije dvoznamenkaste brojke iza kojih, uvijek ima puno nula. Ali to je samo još jedna priča koju je nemoguće provjeriti.
Zamisli ovakvu situaciju. Dovedem te na potpuno nepoznato mjesto pokažem ti nešto u daljini i pitam te koliko je to udaljeno od tebe. Sve što ćeš reći pusto je nagađanje, ne možeš pogoditi niti slučajno. Jer da bi to provjerli morali bi to izmjeriti. Tko je mjerio razdaljinu između Sunca i Zemlje. Poznajerete li nekog tko je to izmjerio – došao do Sunca i vratio se natrag sa točnom mjerom. Ja takvu osobu ne poznajem, niti sam čuo za nju, ali ni nitko od mojih.
Uzmimo jedan banalni primjer. Svako jutro, žene ulaze u javnu kuću.. ,ali i izlaze nakon nekog vremena iz nje. Jesu li zato sve te žene prostitutke? Može li javna kuća imati tajnicu, čistačicu, računovođu. Zar nije glupo nekoga nazvati kurvom, zato jer radi u javnoj kući?
Je li Zemlja okrugla zbog zaobljenosti na horizontu?
Jeste li se ikada zapitali , ali samo na tren, gdje mi zapravo živimo?
Kakvo je to mjesto gdje živimo i koliko je veliko ? Zadali su nam gabarite i mi to pušimo, za ocjenu u školi..neupitno, istina pod prijetnjom..
Koliko je stvarna veličina Sunca i koliko je udaljeno od nas?
Da li su zvijezde koje vidimo stvarne ili su to tek svijetla koje siju za fintu?
Mislim tko nam to može potvrditi?
Nitko.
Jedina potvrda koju imamo, je to što nam je to netko rekao da je to tako.
I mito uzimamo zdravo za gotovo, za provjeru koja je nemoguća jer do prve zvijezde ima vipše nula nego što ih možeš napisati
Da li ljudi lažu?
Naravno da lažu, iz različitih pobuda i interesa, zbog novaca, straha, zločestoće, pokvarenosti, ljubomore, gramzivosti, pohlepe, ugnjetavanja, mučenja i obmanjivanja i zbog vladanja ili ostanka na vlasti…želje ostanka na vlasti.
Što rade ljudi kad ih se uhvati da lažu, pa uvjek proširuju laž kako bi opravdali to što je netko primjetio i ne štima..To ide tako daleko, dok ne dođe do kraja, ali na žalost, ljudi umiru, a laž ostaje na novim pokoljenjima. Da bi se spriječilo da novo pokoljenje prozre laž, čine se razne stvari, koje odmažu pojedincu da otkrije laž. Jedna od tih stvari je uzeti čim više vremena čovjeku kako ne bi gledao oko sebe, npr. 8 satno radno vrijeme, sukobi unutar nacionalnosti, religije, pa u krajnjem slučaju i rat i patnja , neimaštimana, ali i bogatvo koje je ljudima u trci za novcem primjer uspješnosti, oduzima vam pažnju i fokusira vas na novac,..a tek pametni mobiteli, trač rubrike, i još i još laži.Otkrivanje zabitih djelova svemira. Sve to traje dovoljno dugo, kako jedan čovjek za vrijeme svojeg života ne bi posegnuo za trivijalnim stvarima koje mogu otkriti veliku laž. Koga još briga kakva je Zemlja, kad je stigla opomena za ne plaćenu struju pred iskopčavanje, neimaština, bolesti, glad, rat, školovanje i traženje radnog mjesta, ..a tek kupovima mjesta gdje ćeš stanovati – ako si sretnik. I tako su te bitne stvari, prepuštene – znanosti. O njima se brinu ljudi koji trče po pravilima, ako pređeš crtu i pronađeš da je nešto LAŽ, ..to najčešće završava samoubistvom znanstvenika, nestankom..Ali nemojmo zaboraviti da su tu još i muzika, Dinamo, Hajduk, ustaše i četnici, pa na kraju i sama povijest oko koje se možemo svađati, psovati, mrziti..i ratovati
I za čitavo to vrijeme našeg života, mi se rađamo i umiremo sa Zemljom koja je okrugla – i NEUPITNOG OBLIKA!!!
Iako je nitko od nas takvu nije vidio, niti će je itko ikada takvu i vidjeti.
“Odlazak u svemirsku šetnju izvan zidova postaje koja kruži oko Zemlje prilika je koju ima tek nekolicina ljudi na cijelom svijetu.”

Misliti ili imati vremena za razmišljanje, koje nije pod paskom “nauke” rijedak je dar jednog čovjeka, ali i težak teret kad živiš sa idiotima, koji bulje u telefone čitav jebeni dan, ali ne samo to.Postoji i druga strana medalje, koja ide opet u prilog ovome što sam napisao.

Nekad,..(ah sve češće kažem nekad), ljudi su komunicirali- neposredno, pili su kavu, družili se, odlazili na izlete, kupali se na plaži i družili. Ono što su među sobom tada govorili nitko nije imao pod kontrolom. Onda su se pojavili cinkaroši, koji su slušali što ljudi govore i prenosili to dalje na obradu, u međuvremenu tehnika i elektronika je napredovala i nastali su telefoni, koji su se prisliuškivali,..no ni to nije bilo dovoljno, pa su počele se podmetati tkz. bube ili prislušni uređaji. A onda se je netko sjetio i podjelio za siću mobitele za kunu i sada se svi razgovori slušaju. Kompletna komunikacija ljudi, otišla je na nivo masovnog telefoniranja, ljudi se jebu preko telefona izmjenjuju fotke.Sad kontrolori znaju i kako vam izgleda kurac kad je dignut.
A zašto to rade?
Pa zato, da bi znali koliko znate o laži koju su plasirali,..sada imaju dovoljno vremena izmisliti nove laži i to mnogo prije, nego što otkrijete jednu novu ili staru, oni su uvijek korak ispred vašeg otkrića. U njihovim su rukama već unaprijed takve igračke, kakve ne možete niti zamisliti i prema kojima su sadašnji smatfonovi pičkin dim. Uzeli su vam čitav život i vrijeme i zemlju.
Postoje li znastvenici koji to sve kuže da nije tako  i koji šute ko pičke, jer su ih natrpali lovom da šute, uzeli u masonne ili iluminate, znajući da je životni vijek ograničen. Sve što trebaju je začepiti im usta, na nekoliko desetina godina.
Mnogi su pred smrt djelomično i progovorili kao Carlos Mundoz Ferada koji je razišljao svojom glavom i zato nikada nije bio u kremi zaslužnih ljudi, mnogi su za njega saznali tek nekoliko godina nakon njegove smrti i to najviše zahvaljujući onom kratkom filmiću na YouTube-u. Mediji su ga držali na ledu i krili kao slijepog putnika.
Laž se je tako proširila da više nema mjesta se širiti dalje, počele su se dešavati stvari koje dnevno pokrivaju zakrpama i pamfletima znastvenika koji su postali vodoinstalateri – drži vodu dok majstori ne odu.
Ignorantnost i slijepa privrženost pamfletima kojima su nas odgojili, samo se mali broj ljudi uspio suprostaviti. Ti ljudi imaju dva neprijatelja- lažove koji su to sve izmilili i njihove žrtve kojima su tokom života tako oprali mozak, da ni u najizglednijoj situaciji gdje im je pred nosom ono u što gledaju – oni to ne vide, jer je opčinjenost lažima toliko velika, da od drveta ne vide šumu. Lakše je vjerovati u laži, nego se sukobiti sa istinom.
Hoćemo li za našeg života saznati istinu o Zemlji i mjestu gdje živimo, o vremenu koje je počelo izmicati kontroli ? Vjerujem da hoćemo i to ubrzo..Sistem laži se je počeo raspadati i urušava se,..polako,… jer je stvaran stoljećima. Vrijeme i Zemlja sa početka ove priče ,..raspali su se,….kakva simbolika to se upravo dešava sa isa vremenom i sa Zemljom

Posted by Pas at 22 April 2015

Category: VIDEO RAZMIŠLJANJA

Posted by Pas at 21 April 2015

Category: OBAVIJESTI I RAZNO

usporedba zalaska sunca

Zalaz sunca 1 dan razmaka

Pozdrav svima. Dobio sam popriličan broj upita mailom zašto više ništa ne objavljujem na blogu i upita da li je sve ok sa mnom?.
Istina, na oba moja blog,a već duže nisam pisao ništa o aktualnim događajima vezanuih uz Nibiru kao i popratne situacije.
Da li za to postoji razlog?
Da.
Postoji!
Ne znam koliko znate, ili ste odnosno niste upoznati, da sam svoju svakodnevnu aktivnost, prebacio na svoja dva YouTube kanala, gdje dnevno objavljujem, jedan ili više video zapisa vezanih uz temu o kojoj pišem . Ukoliko niste informirani u svezi toga , ovom prilikom vas obavještavam da sam aktivniji nego ikada prije, te da na svom youtube kanalu redovno objavljujem video uratke sa preuzetih snimaka sa panoramskih kamera, koje vjerodostojno pokazuju, ono o čemu sam pisao zadnje četiri godine.  Serija video klipova pod nazivom NIBIRU REPORT kao i NIBIRU REPORT FROM SLOVENIA AND CROATIA dosegla je gotovo preko 200 video klipova koji prate kretanje tih objekata po našem domaćem, ali i stranom nebu. Klipove komentiram na Engleskom iz prostog razlog,a što sam pretostavio, da je auditorij osviještenih ljudi suviše malen ispod ovog podneblja , a i većina govori i razumije engleski, dok za razliku od amerikanaca, koji znaju samo engleski, popratni komentari na hrvatskom bili bi nerazumljivi. Moram priznati, da sam ispočetka to napravio kao svojevrstan pokus , što se je pretvorilo u svojevrstan hit na youtube-u, koga sada prenose ljudi širom svijeta, a ne samo ljudi na području bivše SFRJ. Javljaju mi se ljudi koji podržavaju moj rad i kojima je jasno u kakvoj se situaciji nalazimo. Ovim mojim manevrom dokazao sam da je vrlo mali broj ljudi svijestan što se događa – i to na globalnom nivou. Više nisam lokalni Nibiru izvjestitelj, već se ravnopravno nosim sa napopularnijim Nibiru teoretičarima, često me se citira i uzima za primjer onoga što govorim ili pišem.
Isto tako, ti su se ljudi u dva navrata ponudili pomoći finacijski kako bih pokrio troškove blogiranja kao i za kupnju vanjskog harddiska, jer je arhiva koju posjedujem prešla sve kapacitete nosače podataka. Trenutačno raspolažem sa 70 000 snimaka u video ili jpeg formatu iz kojih se vrlo lako može izvući komparacija onoga, što se je događalo na horizontu prije tri godine i danas.
Nažalost vrlo malo ljudi vjeruje da Nibiru, planetX ili dodatna sunca postoje, no na žalost, to je kruta realnost, sa kojom ćete se vrlo brzo susresti u praksi. To stoji tu pred vašim nosom već godinama, a ignorantnost i površnost učinili su uz pomoć “nauke” da su ljudi u potpunosti postali ili skeptični u najboljem slučaju, ili pak totalno opozitni ne uvažavajući bilo kakav dokaz koji im je predočen. Moram vas upozoriti, da je moj rad na Youtubeu od izuzetne važnosti i ako imate imalo mozga u glavi, toplo bih vam preporučio da pogledate sve video klipove, pod radnim naslovom Nibiru reports, jer ćete tek uvidom u sve izvještaje, shvatiti što pokazujem. Prevareni smo i to na, najgori i najpodmukliji način. Nitko se nikad nije niti udostojio odgovoriti na niti jedno pitanje no sa snimaka se brišu PHOTOSHOPOM tragovi svijetlećih objekata, gase se kamere, izostavljaju se fotografije iz niza, režu se izlasci sunca, i zalasci sunca , kao i trajno zatvaraju kamere koje pokazuju, ono što se ne smije vidjeti. Upozorio sam na padanje aviona, koji padaju ili se kvare prilikom polijetanja SVAKODNEVNO po dva puta , sa smrtnim posljedicama. Pošast koja je zadesila avione i kontrole leta je enormna, i to samo iz redaka pročitanih u KONTROLIRANIM medijima, znači da je njihov broj znatno veći. Broj rupa u zemlji i tlu koje su se uporedo sa time otvorile u svijetu i kod nas, je nebrojiv. Počeli su masovni nestanci struje. Vrijeme na satovima šeta naprijed nazad po 6 minuta u rasponu osd 12 minuta. Sve što sam pisao prije 2-3 godine ljudi su počeli primjećivati i sami, ali tek nakon 3 godine. Sve što vam mogu reći je da živimo u jebenom razdoblju, u kojem ne znate što će biti sutra – DOSLOVNO. Potresi koji su mirovali tokom zadnjih  6 mjeseci u 2014 g., sada opet divljaju kao u 2012 i 2011 godini. Potresima i to sve jačim i ozbiljnijim, zahvaćeno je područje i bivše SFRJ. Problem sa potresima je takav, da ne znaš kakav će biti, što kod ljudi ostavlja duboku uznemirenost.
Danas kad ovo pišem 21.04.2015 razgovaro sam sa jednim jako bogatm čovjekom, koji je vlasnik jedne velike internacionalne firme, koja se bavi opskrbom brodova u čitavom svijetu,..rekao mi je slijedeće,..Igore ti si pametan, tebi mogu reći, a vjerojatno to znaš i sam. dolazi takva kriza kakvu ne možeš zamisliti, strašno velika kriza, gora od bilo koje poznate od kad postoji svijet.Tu je stao. Rekao sam da mi je odavno poznao. Kasnije kad sam se vozio natrag kući , počeo sam razmišljati, što mi je zapravo čovjek rekao,..na što je točno mislio. Događanja u americi samo potvrđuju činjenice koje su u igri.
Pitaju me zašto dugo nisam ništa napisao na blogu.., ali  zapravo nemam više o čemu pisati. Sve što sam imao za napisati – napisao sam, samo to treba dobro pročitati. To što sam napisao, napisao sam u vrijeme kada to niste mogli prepoznati. Sada, tri pa i četiri godine kasnije, stvari su bistrije i možete pronaći tragove toga u mojim starijim postovima. Ne pišem iz još jednog razloga , a to je da ne mogu pisati na silu. To nije moj način. Oduvijek sam to činio iz srca i duše i ne želim pisati, bez da nešto osjećam prema tome. Molim Vas da me shvatite, jer od mene ćete dobiti samo najbolje i istinu koju nije lako prepoznati. Na žalost, malo ljudi na vrijeme shvati što pišem. Nije lako biti ja, u ovoj situaciji , zato sam se odlučio fokusirati na Youtube video klipove, jer tamo vam nudim realnu vizuelnu sliku. Onaj tko želi vidjeti vidjeti će. Onaj koji ne želi vidjeti – neće vidjeti, oni će to vidjeti kad bude kasno, iskreno mi ih je žao, koliko su mi god štete prouzročili za vrijeme mog pisanja, ili samo mislili da su to učinili, jer ja sam daleko iznad toga. Više nemam vremena za to, pokušavati tim ljudma išta dokazivati, nit to čitam..
Sigurno vas zanima kad će doći do takve situacije gdje više neće biti nikakvih sumnji da se to zapravo događa. Svaki događaj ili bolest ima svoje vremeske stadije i pokazatelje, znakove, simptome. Samo pažljivim promatranjem i to jako pažljivim promatranjem možete primjetiti pomak u ovim događanjima. Svakog dana između redaka izmigolji znak, da smo otišli korak bliže ovome o čemu pišem. Izabrao sam pokazivati snimke sa javnih kamera , jer su one dostupne svima, a ne samo meni. Svako može  pogledati, skinuti i pregledati snimak sa kamera, no rijetki su oni koji to čine poput mene svakodnevno i zatim to uspoređuju sa prijašnjim snimkama. Samo tako možete primjetiti pomak ka kraju ove Ilijade. Problem je, što smo svi mislili da će se to desiti brže nego što se dešava, ali vrijeme ide – i ide prema kraju i cilju ovog događaja, koji je najvažniji za svijet u kojem živimo. Počele su se otkrivati laži i padati maske, vukovi se kolju između sebe, utjeruje se strah ljudima masovnim vojnim transportima, prijetnjama A ratom. Ali Atomski rat biti će tek razlog da se LEGALNO uđe u bunkere. Tu leži čitav zajeb, jer ćemo u bunkere morati svi, a to neće biti sumnjivo,neće se postavljati pitanja oko odlaska u bunkere jer će situacija biti za čučiti u skloništima  ali sa samo jednom razlikom. Mi ćemo iz naših bunkera izaći – ali oni iz svojih – neće, a zašto vidjeti ćete, kad izađete iz skloništa,a  na nebu će vas dočekati iznenađenje – ne jedno već više njih, ali to onda više neće biti niti važno.
Treba li se toga bojati?
Ne!
Kad znaš što slijedi – nema iznenađenja , to je samo PROTOKOL.
Iznenađenje će doživjeti oni kojima je zemlja kugla, koja leti svemirom.

Posted by Pas at 22 March 2015

Category: VIDEO RAZMIŠLJANJA

DAN PRVI

2015-03-22 01_28_28-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E2015-03-22 01_28_53-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E 2015-03-22 01_29_08-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E 2015-03-22 01_29_21-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E 2015-03-22 01_29_44-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E

 

 

 

DAN DRUGI

 

2015-03-22 01_30_54-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E 2015-03-22 01_31_15-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E 2015-03-22 01_31_32-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E 2015-03-22 01_32_01-Clip - Storm Cloud Formation - Multiple Time Lapses - April 23, 2014 - Deeyung E

Posted by Pas at 18 March 2015

Category: RAZMIŠLJANJA

 otpad

 

Svima nam je dobro poznata priča o ekološkoj svijesti koju bi svaki čovjek/građanin/stanovnik svake države na svijetu tebao imati kad je pitanje o odlaganja otpada ili kako mi to popularno zovemo smeća. Ja sam živio jako dobro, ali zapravo i nisam ovisi iz kojeg kuta gledate situaciju u kojoj sam bio, ili u kojoj sam se našao. Imao sam praktički stalan posao, koga sam mogao birati,radio sam 4 sata dnevno, bio sam plaćen od 1500-2000 € mjesečno, imao sam osiguran puni pansion u hotelu visoke kategorije gdje sam svirao, plaćao sam samo instrumente, garderobu auto i neke sitnice, i konstatno sam bio bez novaca.
Za nevjerovat, ali istina.
Naime instrumente koje sam koristio, odnosno opremu, stalno sam morao obnavljati zbog tehničkog napretka iste, ali i njenih mogućnosti – s jedne strane , ali i zbog konkurentnosti sa druge strane.
To je stresan i odgovoran posao, u koga ti se svako pača i mješa i ako pojma nema o ničemu, ali je nevjerojatno kako se svi kuže dobro u tuđi posao.
Da tako zajebavaš i omalovažavaš jednog radnika u brodogradičištu 3.Maj nakon 15 minuta bi pokupio čekić u glavu.

Jednoga dana blokirani su mi računi – svi bankovni računi , ali ne samo meni, već i mojoj supruzi. Dakle bilo je ili raditi dalje i dozvoliti da ti uzimaju novac koji ti nikako ne bi smjeli uzimati, jer ja nisam nikome ništa dužan, ali napisali su da jesam, ili prestati raditi i mogu ti ga popušit.
Odabrao sam ovu drugu varijantu.
Moj princip nećeš dobiti ni lipe ma šta god oni poduzeli, učinio je da se za novac pobrinem na način, na koji mi ga ne mogu uzeti – keš lova na ruke – PO ZAKONU!!
Je, moja odluka je bila teška , ali kad ja nešto odlučim, nema te sile koja će me od toga odstraniti.
I tako sam živio sakupljajuči boce zarađujući mnogo više nego kad sam svirao.
Da nije istina bilo bi žalosno, odnosno smiješno. Nisam imao nikave odgovornosti, isplate mi nisu kasnile, prestao sam kupovati instrumente, dnevno sam zarađivao za 4 sata više nego za 4 sata svirke – i to bez ikakvih troškova. Skinuo sam hodanjem 13 kg. Regulirao tlak, nabio kondiciju, ali što je najvažnije otkrio sam kako se može jednostavno i kvalitetno i dobro živjeti.
Nakon nekog vremena, kako je počeo opadati biznis sa bocama, prebacio sam se na kante od smeća.
Iskreno imao sam strašnu predrasudu o smeću – kakvu i vi imate još dan danas.
I tako sam se opet vratio na dobru zaradu koja se je odjednom DUPLIRALA.
Ubrzo sam shvatio Da smeće uopće ne postoji – osim u našim glavama.
Što sam sve do danas našao u smeću ili pored smeća ne bi stalo ni u jednu jako debelu knjigu, a tek što sam naučio o ljudima i o životu – neprocijenjivo je.
Ne postoji niti jedan legalni biznis, koji je bolji od poslovanja sa smećem.
Sve što je u kontejneru – je čisti novac.
Željezo, odjevni predmeti i obuća(o kakvima možete samo sanjati i gledati ih u skupim katalozima) plastika , papir, kućanski apartati, namještaj, oprema za dućane, kablovi, ogrijev, boce sa povratnom naknadom, stari kruh(odličan za kokoši i prasce, konje kao hrana) kila starog kruha je na tržištu oko 2 kn, željezo 1kn, boce i limenke i pet ambalaža po 0,50 kn komad i stari papir kojeg možete prodati različitim otkupljivačima po različitim cijenama.
Sve to što sam sakupljao bilo je u možda nekih 50-tak kontejnera, a nisam trgovao niti plastikom, niti papirom. Možete li zamisliti jedan grad poput Rijeke ili Zagrba ili Osijeka, Splita pa čak i manji gradovi pout Poreča i sl. sa kakvim fundusom smeća raspolažu – a možete li zamisliti koja je to lova, to su miljunski iznosi dnevno,..e baš u tom grmu i leži zec.
U čemu je problem?
Problem je što nema tko pokupuiti te miljune, jer da bi miljune netko mogao uzeti, morao bi najprije …što???
Pa RAZVRSTATI I SORTIRATI SMEĆE!!!
Dakle, ne radi se o nikakvoj brizi za okoliš, radi se u grabežu čiste love, od koji građani neće vidjeti niti lipe, a da stvar bude još i smješnija još i plaćaju za odvoz smeća i to ne malu lovu.
Kad bi to preveli u nešto što možete razumjeti, to bi izgledalo ovako;
Vi Mirkotu nudite da dođe kod vas i uzme 1000 kn i još mu na telefon kažete ovako;
Mirko, molim te dođi po 1000 kn dati ću ti 200 kn da ih uzmeš od mene. Molim te Mirko dođi pun sam love smeta mi koferi su mi svi puni nemam kamo sa novcima.
Onda se Mirko jedan dan razljuti i ne dođe po novac i štrajka traži da mu daš još više kako bi došao po lovu, koja ga čeka već sortirana pred tvojom kućom.
I tako su ulaskom u EU počela pravila o odlaganju otpadom.
Da li se vi bavite otpadom?
Naravno da ne..
A znate li nekoga tko se time bavi?
Privato?
Ja ne, ali znam da se ta poduzeća davaju na prodaju…
I tako je postignut konsenzus za tako zvano prelazno razdoblje.
Ispred zgrada osvanule su trobojne odnosno četverobojne plastične kante u kojima su idioti sortirali grbežljivim i lukavim poduzetnicima – otpad.
I što se je dogodilo..
Sad je tek sakupljačima otpada pala sjekira u med, jer nisu morali prevrtati po zbirnom smeću, već ih je čekalo sve sortirano, došli bi kombijem (pogodi tko) i popičili sve baje.
Kad su komunalci vidjeli da to tako ne ide – stavili su brave na kontejnere.
I to je bilo kratkog vijeka, jer su brave očito bile nekvalitetne, te je svaka kanta bila otvorena i prazna.
Tek bi se na dnu uočila manja količina onoga što nitko ne otkupljuje.
Ali to je tako samo u Hrvatskoj, samo u Hrvatskoj su nedostupne informacije tko što otkupljuje i gdje otkupljuje..
Kako bih vam pokazao izuzetno kvalitetan primjer, poslužiti ću se OTKUPOM-pazi sad čega- PLASTIČNH ČEPOVA OD PLASTIČNIH BOCA, koje je MINSTARSTVO ZAŠTITE I OKOLIŠA (na čiji samo mig) UREDBOM i dekretom donijelo da se ČEPOVI moraju skinuti sa boca kako bi ih oni otkupili  (boce) po cijeni(pazi sad cijenu za bocu) 0,50 kuna ili 50 lipa, da bi u isto vrijeme taj čep negdje u ITALIJI koštao – 1 €.
Kako sam to saznao, pa vrlo jednostavno..
Konzum se uključio u akciju sakupljanja čepova od kojih se je sakupljanjem doniralo nešto nekome, u svezi invalida, i napisali su da se za čep dobije 1 €.
O pa jebote patak, a pored toga je cijenik otkupa ambalaže, po cijeni od 50 lipa po flaši ili limenki.
Tako kako nas pljačkaju ovi naši – nisu nas pljačkali ni za vrijeme Austro-Ugarske gdje smo bili građani drugog reda.

E sad,…a znate li zašto sam sve ovo napisao,..naravno da ne znate..
Prije nekoliko dana dolepršao je do mene jedan od nekoliko desetina tisuća naštampanih letaka, u kojem nas naše lokalno i dobrotvorno komunalno poduzeće obavještava o novom pilot programu – ili možda novom PLOT programu ,po kojem su se odlučili za rapidnu promjenu u sakupljanju smeća!!!
DOLAZIMO PO SMEĆE NA VAŠA VRATA OD STANA/KUĆE
A žašto bi netko poslao ljude (i koliko je to samo ljudi) koji bi DRITO iz vaših ruku preuzeli smeće?
Zato, jer su popušili milone kuna, jer su im sortirano smeće razgrabili gladni građani, koji pokupe sve što se može uzetui,nositi i prodati.
Voda je došla do grla i netko je počeo gubiti ogroman novac, toliko ogroman da je odjednom iznašao brojnu živu silu koja će kucati od vrata do vrata i preuzimati od vas već sortirani otpad koji im još morate i platiti.

Pa evo ja imam jednu sasvim dobru novu i revolucionarnu ideju, sa kojom bi se od tih likova iz bajki, moglo uzet lovu i uštediti još brdo love.
Svaka kuća koja plaća odvoz smeća, neka sortira papir, metal plastiku i ostale stvari te i sama odnese prodati i upati u kućnu pričuvu i time poveća fond za popravak i održavanje zgrade. Za godinu dana fond zgrade bi bio toliko pun da bi mogli ukinuti pričuvu kao takvu i smanjiti troškove odvoza smeća, jer prema novom zakonu o komunalnom otpadu, sada se to plaća po litri zapremine. Ponavljam, ne postoji smeće, a ako i mislite da postoji, ono je neznatno. Sa malim međusobnim dogovorom između obližnjih kuća, zgrade bi uzele veliki dio kolača i smanjili bitno troškove kućanstva .Recimo da pričuva i odvoz smeća koštaju cca 500 kn to je 500 kn više u kućnom budžetu. Ovako, kako to sada funkcionira, pokalnjate i ovce i novce , a sve to završava u samo jednom džepu, džepu onoga koji je u dogovoru sa onima u politici, koji su mu namjestili taj zakon, kako nne bi morao zaposliti ljude koji će razdvajati smeće,..jer tko bi to išao raditi, to su enormne količine koje tisuće ljudi ne bi moglo razdvojiti, a ovako to (mi) naivne budale činimo besplatno i još moramo za to i platiti. Gdje toga ima, samo kod nas, to je uvezena demokracija.

Posted by Pas at 3 March 2015

Category: OBAVIJESTI I RAZNO, RAZMIŠLJANJA

2015-03-03 00_39_48-Ringo star - Google SearchDanas je na internetu osvanula vijest, da je Ringo Star (74) bubnjar grupe BEATLES, a pravim imenom Richard Starkey, objavio da je Paul Mccartney ipak poginuo 1966 i da je zamijenjen dvojnikom. Na više portala, ta je vijest dovedena pod sumnju pa su se rezultati nekih debunkera našli sasvim slučajno (jel’te & moš’mislit) na samom vrhu Google tražilice.
Je, pa  nije, je pa nije, ..pa odlučih sam provjeriti tu informaciju.
Postupak je vrlo jednostavan (je moj kurac). Pronađeš nekoliko fotki od ondašnjeg i sadašnjeg Paul-a, gdje im se vide oba ili jedno uho i usporediš ih,..jer ne postoje dva ista uha. Uho imamo čitav život i ono se ne mijenja po svojem obliku i izgrađenosti odnosno složenosti. Uho je poput otisaka prstiju.
I tu je odmah nastao problem.
Probajte pronaći dvije fotke gdje im se nesmetano vide oba uha. Nema ih iz dva razloga, jedan je što su nosili obojca dugu kosu, koja je pokrivala uši, odnosno oba uha. Trag nade bile su fotografije iz dječačkih dana, na kojima se jasno vidi kako Paulovo uho izgleda. Ali onda kad je trebalo pronaći uho ovog drugog Paula McCartneya, naišao sam na totalnu nebulozu RETUŠIRANIH fotografija (photoshopom) kojima je zamaskirana unutrašnjost uha, gotovo na svim fotkama na kojima se nalazi a gdje je vidljivo. Čak su i na nekim fotkama iz rane mladosti, uši čudno exponirane, tako da se ne vidi građa uha.To je već jako dovoljan razlog da pomislite, da tu stvarno nešto nije u redu.

I nije .
Dokazati ću vam sasvim jednostavno, da su to potpuno dva različita čovjeka, koji prilično nalikuju, ali si vlasnici dva para različitih ušiju. U današnje vrijeme fotoaparata od nekoliko desetina megapixsela , napraviti nejasnu fotografiju uha slikajući osobu izbliza – gotovo je nemoguća misija, jer je razlučivost fotografije vrlo velika, iako je slika objavljena u manjem formatu. Da pogledamo prije usporedbe neke od fotki sa interneta na kojima se ili bi se trebale vidjeti konture uha a ne vide se.

 

Young-Paul-paul-mccartney-1474617-462-600

 

zatim jedna fotka iz starijih dana ne baš tako stara….

 

 

 

3408-paul-mccartney-06-800-032811

 

Dakle pronaći fotografiju koja bi poslužila za nedvojbenu usporedbu gotovo je nemoguće, no pronašao sam nešto što ipak pokazuje da se radi o potpuno dvije različite osobe. Ovo je Paul McCartney iz mladih dana. Ako pažljivo pogledate desno uho, koje je dosta kvalitetno izloženo vidnosti, primjetiti ćete karakteristično slovo G

 

article-0-09233012000005DC-868_306x423

profil desnog  uha G

 

Sada ćete vidjeti desno uho zamjenskog Paul-a McCartneya u punom profilu

 

Paul-paul-mccartney-30984383-500-500

 

Koliko vidite ovaj “Paul McCartney nema karakteristično slovo G, ali ako mislite da je to zbog perspektive pogledajte RESICU uha, koja je kod McCartneya izbačena na van i vrlo debela i mesnata, dok je kod dvojnika šiljasta i tanka. Zatim crta koja ide prema vrhu ušne školjke kod McCartneya je široka , a kod dvojnika vrlo uska. McCartney ima izbačene “magareće uši” dok dvojnikove stoje uz samu glavu i vrlo su duguljastog oblika.

 

Usporedba Paul

 

 

A sada pogledajte ova dva uha jedno do drugog i misterija je riješena . Paul McCartney je zamijenjen- DEFINITIVNO!!!

 

Oba uha McCartney

Prije neki dan na Twiteru sam pokazao kako su zamjenili Papu.

2015-02-24 18_44_38- 2015-02-24 18_47_24- 2015-02-24 18_48_38-

Zamijenjen je i Josp Broz Tiot ovo je pravi Tito, na lijevoj ruci nema nekoliko prstiju

 

tito

 

O zamjeni Hitlera sam već pisao u nekoliko navrata pa nema potreba da to ponavljam, ali zamijenili su i Michael Jacksona 100% i dok je još bio živ kao  Amy Winehouse. Došlo je vrijeme da vidite u kakvoj so obmani živjeli i u kakvoj još uvijek obmani živimo. Kuća prevare ruši se domino efektom, na žalost neki su tako sjebani da ni kad im budu pokazali – neće htjeti prihvatiti ozbiljne činjenice. Ovo sam izabrao zato, da vam pokažem, jer je to samo pokazatelj onoga, što se događa oko nas. Sve je iscenirano do zadnjeg detalja i postoji brojna dežurna ekipa koja se brine da se ta obmana nastavlja i koja pokrpava rupe, kako u znanosti tako i u svakodnevnom životu.

 

Posted by Pas at 28 February 2015

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE, SATIRA

 

 

 

Ormar-5V3F

Zamislite jedan geometrijski lik,..npr. kvadrat ili pravokutnik, krug ako baš hoćete ili trokut, zapravo potpuno nevažno. Unutar granica tog geometrijskog lika, nalazi se život i svijet u kojem živimo. Tu je sve, od života do smrti vjere, gladi bolesti ratova dakle sve što postoji u ljudskom životu nalazi se tu unutar tih granica.
Unutar tog okvira upadaš potpuno prazan, čist – odnosno ne shvaćajući ništa , a zapravo pada mi na pamet, kako nas je netko dobro zajebao gurnuvši nas u taj okvir, iz koga nema izlaza – ili možda ipak ima. Kad malo bolje razmislim, čovjek izlazi iz čovjeka, ali i duša sa njime, pa ne bi li onda mogli pomisliti, ali i potvrditi, da smo mi zapravo portali, ulaz ali i izlaz iz tog kvadrata, jer ako si ušao, to znači da postoji i izlaz, jer sve je dualno i ma svoju alternativu. Kako bih vam pokazao u kakvoj prijevari živimo, te kako se pojedinci nikada neće iz te igre iskoprcati van, ili barem ne toliko brzo napraviti ću imaginarni pokus.

Na žalost pokrovitelj ovog posta nije IKEA, no možda IKEA nakon ovoga posta dobije dobru idekju za reklamu. Tko zna,…

POKUS 1

Odabrati ćemo naj prije mjesto za ovaj pokus. Neka to budu Uskršnji otoci.

Zašto Uskršnji otoci?,..pa zato jer su bogu iza tregera i sa njih se najvjerojatnje ne vidi nikakvo kopno, a to je baš ono što meni treba za ovaj pokus.
Živi kvadrat – mjesto događanja.

Za ovaj pokus, trebati će nam 1000 malih tek novorođenih beba, koje ni kurca ne kuže i jedan IKEA trokrilni ormar, sa šest ladica i ogledalom.
Bebe su tek rođene i ideološki potpuno nesvijesne, ali i religijski.
Ostavljamo ih na otocima. Sa ormarom od IKEA-e.
Bez igdje ikoga, kako ne bi nitko na njih utjecao.
Bebe nakon, 3,4 dana umiru od žeđi i gladi. Ormar od IKEA-e se nakon nekog vremena raspadne na kiši i nestane, nema  više nikakvih tragova niti zapisa , jer ih nije imao tko napraviti.
Pokus je propao, ali i ujedno uspio.

POKUS 2

Na isti otok dovodimo 1000 beba, IKEA-in ormar, ali i ljude koje će se brinuti o njima. Tutori su pomno izabrani , u strogom dogovoru, da se djeca drže podalje od bilo kakvog izvora informacja, o postojećem svijetu ili povijesti. Nema religije, politike. Djeca odrastaju, hrane se množe , umiru, grade, bave se lovom ili ribolovom. Žive potpuno slobodno , ne znaju za nauku, zakone, povijest fiiziku , totalno su bez edukacije jedino što rade je da preživljavaju i brinu se o svojem potomstvu. Ormar su rasturili i njegove stranice nakon nekog vremena, iskoristili za nešto drugo, za čime su imali potrebu

Vidite kako interesantna situacija , ..nikome se neće ukazati Gospa, niko neće imati Isusove rane na rukama, kipovi neće plakati,. Nema raja , nema pakla, Lucifera, Isusa, Bude, Alaha , Manitua.

Pokus je uspio u potpunosti

POKUS 3

Na otok je dovezeno 1000 beba sa njihovim tutorima. U sredini otoka postavljen je trokrilni ormar sa 6 ladica i ogledalom od IKEA-e. Tutori su instruirani da svakog dana hodaju oko ormara, i svakih deset sekundi, ispruže ruku prema njemu i glasno viknu ROAR KRRRR GRRRFFF.
Djeca su sa strane i gledaju posmatraju scenu. Zatim u predvečerje veliki ormar podignu 10 jakih muškaraca i objese ga na križ, te uz logorsku vatru hodaju obratnim smjerom od kazaljke na satu, oko križa na kojem je IKEA ormar. Djeca gledaju. Nakon nekog vremena, kad su dovoljno svijesna, počinju na nagovor tutora sudjelovati u ceremoniji IKEA ormara. Ormar od Ikea-e sa troje vrata i 6 ladica presdstavlja više biće, kojem se stanovnici klanjaju. Svaki je stanovnik iznad 10 godina dužan prisustvovati ceremoniji, jer inače pleme ga može kazniti, bičevanjem ili čak smrću. Nakon 1000 godina pokusa, nekoć potpuno prazni i bezbrižni ljudi počeli su obožavati ormar od IKEA-e. U prolazu su jedan drugome pozdravljajući rekli, ormar te poormario. I tako je jedan jeftin model ormara od iverice, koji je dopremljen na otok -postao je -bog.
Neprikosnoveno više biće.
Ali to nije sve.
Tokom godina svaka je generacije imala svoje kronologe vremena, koji su tradicije plemena zapisivali u jednu debelu knjigu, koja je bila zakon svih knjiga. Tako je prvi napisao. Naš bog ima troje vratiju, šest ladica i ogledalo u sredini i napravljen je od IVERICE.Nakon sto godina, slijedeći zapisničar više nije znao što je to iverica jer iverice na otoku nije bilo , ali bilo je puno oraha , pa je napisao prepisivajući knjigu da je trokrilni ormar bio takav i takav ali od oraha. Tokom godina orah je nestao sa otoka i prošlo je 200 – 300 godina, a na otoku su se uzgajale jabuke. Kako je ormar od iverice istrunuo, nakon nekoliko godina i nitko ga više nije vidio, kako je izgledao, novi je zapisničar napisao, da je ormar bio od jabukinog drveta imao 6 vratiju i tri ladice. Vrijeme je prolazilo i nakon jakih oluja i klimatskih promjena, na otoku su nestale sve jabuke, a novi zapisničar gledao je u ogrome stogodišnje čemprese, koji su se njihali ispod njegovog prozora i napisao kako je ormar od čempresovog drveta sa 6 vratiju i 6 ladica postojao, u ta davna vremena, kad su prvi stanovnici došli na otok. U sredini otoka, sad je stajao čempresov ormar sa 6 vratiju i pet ladica. Ljudi su još uvjek imali iste običaje , hodali su u smjeru kazaljke na satu(?), vikali ROAR KRRRRfartttt GRRRFFFiiinggg pružajući nogu ka ormaru.
U središnjoj ceremoniji iz ormara je izašla žena koja je štavila kožu dlakavog poskakutala.
A onda je jednog dana sasvim slučajno, pučina odnesla lokalnog ribolovca daleko na pučinu i on se je igrom slučaja našao u civilizaciji, koja je bila nešto on nije mogao shvatiti, no u svakom izlogu prodavaonice namještaj,a vidio je po jednog različitog boga, te mu se je svuda klanjao izvodiši ritual plemena, u kojem je živio čitavog života. Vidjevši što radi, prišao mu je jedan čovjek i pitao ga što radi. Nakon nekoliko sati nesporazuma uspjeli su zaključiti da je ribar stanovnik izoliranog otoka. Objasnili su mu što je to ormar i čemu služi. Domorodac ih je u nevjerici slušao, ne mogavši prihvatiti to bogohuljenje njegovog boga, sa Uskršnjih otoka. Kad su mu ipak na kraju uspjeli pokazati što je ormar i čemu služi, vratili su ga brzim gliserom na izolirani otok, izbacivši ga 100 m prije obale i dali mu mogućnost da otpliva, kako ih ne bi uznemirili svojom pojavom. Kad je domorodac stigao kući ispričao je svoju priču najprije svojima, a zatim i prijateljima, pa onda i suseljanima. Rekli su mu da je lud i da IKEA ormar je bog i sada nema drugih ormara . Napali su ga, i rekli da ormarohuli i molili se za njega penjajući se na ormar sa 6 vraiju i pet ladica, Nekima se je u trenutku molitve ukazao i zadnji model noćnog ormarića od IKEA-e, a neki su vidjeli i čitave regale sa puno vratiju i ladica. Neki su čak tvrdili, da im je ormar prišao i govorio, lupajući vratima i ladicama.

Eto, vidite kako je lako od običnih ljudi napraviti budale tokom tisućama godina, budale koje se nikada neće probuditi i vječno vjerovati u jedan običan pokus sa jednim običnim i jeftinim trokrilnim ormarom od iverice, koji je u nečem interesu postao više biće – ali samo na Uskršnjim otocima ,..i nigdje više. U tome je bila čar tog uspješnog pokusa.

Posted by Pas at 15 February 2015

Category: RAZMIŠLJANJA

share

U ovoj farsi od države gotovo je svakodnevno začuđujuće (i to uvijek iznova) na kakve nebuloze i potpune nelogičnosti možeš naići.
I kad misliš da si već vidio sve – ostaneš ko pegla i ne možeš vjerovati, da je tako nešto moguće u današnje vrijeme, kada ljudi blokiranih računa, nedovoljnih osobnih primanja ili male penzije, hvataju bilo što i bilo gdje i kako, što može donijeti tako potreban im novac – NOVAC.
Jednom prije nekih dvije godine, nakon jakih vjetrova sa kišom, primjetio sam da po gradu ima hrpa (na stotine) slomljenih, ali i odbačenih kišobrana. Sjetio sam se uvijek pri tome na vrijeme kad sam bio osnovnoškolac i vrijeme kad si zaboravio ili negdje izgubio kišobran, koja je to bila šteta, ali i panika.
Kišobrani su bili skupi, ali vrlo kvalitetni, bili su toliko skupi sa su ih čak i popravljali, ljudi koji su hodali ulicom i glasnim vikanjem obavještavalji građane- KIŠOOOOBRAAAANEEEE POPPRAAAVLJAAAAMOOOOOO.
U toj šetnji sa sprugom prije dvije godine, rekao sam joj,..jebote, isplatilo bi se pokupiti te kišobrane, to je par stotina kila željeza – lima, što je par stotina kuna, koje jako dobro dođu kao dodatni kapital u kućanstvu. I tako smo se zapravo smijali, jer to je u stvari jako veliki posao, jer moraš odvojiti platno od žica, što nije baš brzo i jednostavno.

Prije par večeri, idemo ja žena i pas gradom, oko 10 navečer, kad netko trči zamnom i više ej, ej… Nisam znao na koga se to odnosi, ali sam se ipak okrenuo. Ugledao sam debelu stariju ženu koja je trčala za mnom i zatim mi rekla ovo:

Joj dobro veče,.. već 10 minuta trčim za vama. nikako da vas dostignem (???) pojavio se upitnik iznad moje glave.

Vi trgujete sa starim željezom jel tako

Pa povremeno da , odgovorim joj..

Pita ona mene.; ..jel oni otkupljuju stare kišobrane

Tog momenta shvatio sam sav očaj jednog čovjeka, koji je u toj svojoj neimaštini pritisnut reketarenjem države, posegnuo za očajničkim potezom , sakupljanjem kišobrana.
Da , primanju , ..to ide pod lim, ..odgovorio sam joj, ali ga morate očistiti od platna i drva.

Kila vam je oko 90 ili 80 lipa, ne znam točno jer se cijene mijenjaju svakodnevno…

Sada ću vam ispričati tri priče koje su povezane jednom tankom niti koja se zove – NOVAC:

Jedan susjed iz Opatije poklonio mi je peć na drva – staru 40 godina, koja je u odličnom stanju. Takva peć u Pevecu košta 5000 kn. Problem u tom poklonu je bio taj, što je bio težak ni manje ni više nego 150 kg.

150 kg ukrcati u auto, iskrcati i odnijeti po puno stepenica, do prvog kata, nije baš stvar sa kojom bih se zabavljao, rađe bih platio nekome da to odnese umjesto mene. Ima jakih ljudi, koji su bez posla, pa da zarade za kutiju cigareta ili nešto drugo, bolje je nego da ne zarade ništa. Kako baš ne poznam nikakve snagatore, koji su bez posla , odlučio sam putem oglasnika potražiti ljude koji su to spremni obaviti. Čitava procedura na kraju priče, trajala je 15-20 minuta, sat za takve poslove računa se 3 €po satu, a ja bih platio i više za tri puta manje vremena. I što drugo napraviti,nego pogledati – OGLASNIK.
I tako ja tražim pod koju rubriku bi to moglo ići , pročitao sam sve moguće srodne oglase i konačno sam našao ljude koji se bave selidbama.
Nazovem prvi broj- ISKOPČAN MOBITEL ZBOG NEPLAĆANJA RAČUNA.
Taj je gotov,.. zovem drugi broj – nitko se ne javlja, zovem treći broj, koji kaže da rade sve, dolaze odmah imaju kamion, čiste tavane odvoze sve i svašta. Ok. Pomislio sam eto ekipe, koja će vrlo lako zaraditi novac. Nazovem, objasnim stvar, a čovjek mi kaže da MORA PITATI DEČKE, ja kažem OK, pa mi javite na ovaj broj…Naravno nitko se nije javio. I tako je ta peć stajala 3 tjedna u mom autu, bez ikakve mogućnosti da je montiram.
Na kraju, sestra je pronašla neke dečke i prijatelje i četvorica ljudi uz pomoć kolica, dotepali su tu grdosiju od ljevanog željeza na prvi kat. Toliko o besparici i ljudima koji bi radili bilo što, ..ali samo na papiru.
Priča broj dva.
Za tu peć dobio sam na poklon oko 1,5 metara drva. Neka od njih bila su izuzetno debela, pa ih nisam mogao ispiliti ručnom pilom, pa sam odlučio pronaći nekoga putem oglasa, tko pili drva motorkom. Metar drva je oko 30-40 kn po piljenju, a ja imam možda 0,3 metra za ispiliti ali platio bih čitav metar. To je posao od 15-20 minuta. Pomislio sam da će to bar biti lako naći preko oglasa , jer tih koji pile ima ko gljiva poslije kiše. Otvorim ja oglase – nema niti jednog. Jedini oglas je bio neki lik koji pili tračnom pilom, no tračna pila ne može u moje dvorište, jer je to nemoguće izvesti , a piliti to na cesti – je apsurd. Dakle u čitavoj toj krizi već sam dva puta naišao da ljudi ne žele novac. I to novac stečen za 5 minuta – kako se kaže.

I sad konačna i treća priča. U glavnim ulogama dimnjačari.

U jednoj staroj kući u Rijeci u jednom stanu, dimnjajci nisu korišteni godinama. Čađa koja je bila nagomilana u sabirnicama, bila je u visini od dva metra. Dok sam to povadio van, otpale su mi ruke. Iz svakog dimnjaka, izvadio sam po 4 baje od 50 litara čađe. No glavni zgoditak čekao me je u jednoj prostoriji, gdje sam doživio noću moru, usred bijela dana. Kad sam očstio sabirnicu, u otvoru za dimnu cijev, vidio sam nekakve cigle i pijesak. Polako sam izvadio, najprije jednu ciglu,.. pa drugu, a zatim sa lopaticom i pijesak. Taj je dimnjak bio zazidan i na tom mjestu je vjerojatno nekad bila kalijeva peć , što se je dalo zaključiti po kvadratnom tragu na parketima. Srećom soba u kojoj sam to radio, bila je potpuno prazna i spremna za PREFARBAVANJE, a to znači na postojeću boju, trebalo je staviti novu farbu. Zidovi su bili pripremljeni, moje je bilo samo da očistim sabirnicu i napravim otvor za dimnu cijev sa prstenom na zidu. Nakon što sam sve očistio primjetio sam da kroz dimnjak padaju komadići, odnosno nekakva zrna pijeska. Gurnuo sam ruku u dimnjak i zaključio da u gornjem dijelu dimnjaka, ima još pijeska te sam ga rukom izvadio. Nakon toga mislio sam da je to prohodno. Taman da ću zamješati meltu kako bih zazidao prsten, kad se iz dimnjaka sručio pijesak koji je izlazio, i izlazio pomješan sa čađom i izlazio dok ga nije izašlo čitav kubik Soba je bila potpuno crna od čađe i prašine , a ispred mene je do razine moje glave stajao kup pijeska i čađe.Zatim je nastala stanka , a onda opet, pijesak je samo izlazio i izlazio. Pomislio sam da je netko iz nekog razloga zatrpao dimnjak, no radilo se je samo o otpaloj žbuki iz unutrašnjosdti dimnjaka, koji se nije koristio godinama. Kad sam sve dimnjake osposobio, bilo je vrijeme da se pozove dimnjačara. Kad eto ti njih jednog dogovorenog dana na vratima.

Dobar dan, bla bla bla, ovo ono, lik priča i priča i ne da mi govoriti, kaže on meni da je dimnjak u krivom vodu(tuđem) i da sad ne duljim..

A ja mu kažem nije u krivom vodu, nego je dimnjak ogroman i velik je ko dva normalna dimnjaka.

Kaže on meni, da ne fantaziram i da to nije moguće, jer se znaju mjere promjera dimnjaka.
Ja mu kažem da nije u pravu, jer sam vidio kako dimnjak izgleda iznutra i da je ogroman.

Na kraju ispitujući dimnjak, dimnjačar se počne češati po glavi i kaže da nešto nije tu u redu sa dimenzijom dimnjaka.

Ja mu opet kažem koliki je dimnjak, a on opet kaže da to ne postoji.

Na kraju dok tako gubimo vrijeme, u potpuno bespredmetnoj raspravi – jer dimnjak je na kraju ipak bio onih dimenzija kako sam ja rekao- ogroman, spustio se sa krova dimnjačar broj dva. I kaže on gotovi smo.

Ja kažem; čovječe kako ste gotovi, imam još tri dimnjaka koje treba očistiti i koji će se upotrebljavati. Kaže on meni pa dosta vam je jedan!!!
Helouuu??? ..a onda biser nad biserima, pa kaže taj drugi dimnjačar koji je bio na krovu:

Pa neću se sada ja opet penjati na krov (????), trebali ste nam odmah reći da treba očistiti 4 dimnjaka.
Je, da ste mi dali govoriti, ja bih možda i došao do riječi i rekao vam.
Dakle što se je dogodilo:

Dimnjačari (dvojca) su došli, p ri čemu je jedan odmah izašao na krov, ne pitajući što treba raditi, ovaj koji je bio u stanu izašao je van, ne pitajući što treba raditi. Ispitali su jedan dimnjak i prepirali se samnom kako dimnjak nije tih dimenzija koje sam im rekao – a bio je upravo takvih dimenzija.

Dakle ja ih molim da očiste 4 dimnjaka, gdje bi oni zaradili za svoju firmu četiri puta više nego što su zaradili, a oni mi odbijaju očistitri dimnjak s obrazloženjem da se oni neće ponovo sad penjati na krov i da sam im unaprijed trebao reći da treba čistiti 4 dimnjaka.
Dakle ovakvu bahatost i apsurd nisam nikada doživio nakon što sam MORAO pozvati koncesionara, da očisti četiri i ispita jedan dimnjak. Otišli su sa utrškom od 600 i nešto kn.
Na kraju, da vam napišem jednu vrlo važnu stvar. Preko noći se može dogoditi, da ostannemo bez struje. Sve klime, termopeći, plinske peći, koji pogoni gradski plin, bojleri i štednjaci, više neće raditi. Ljudi će (ali samo oni sretnici) koji imaju peć na drva, opstati, ali u tome se i krije prava bomba, jer većina dimnjaka koja se ne koristi godinama, stoji ne očišćena, a stavljanjem u upotrebu takvih dimnjaka, svaka kuća postaje potencijalna užarena buktinja, jer zapaljeni dimnjak, je nešto što ne možete samo tako ugasiti. To nije običan požar. Požar u dimnjaku dovodi u opasnost čitavu zgradu, ali ljudi toga nisu svijesni.
Za vrijeme nedavne oluje u Rijeci, kad je naglo zahladilo, vatrogasci su imali 20 intervencija na dimnjacima. No, tog dana bilo je struje, sad zamislite situaciju kad se budu stavljali u pogomn dimnajci, koji su puni čađe možda i po 4 metra. Ono što ljudi ne znaju i što ih većina ne čini – to je čišćenje cijevi između peći i dimnjaka. Tako nakupljena čađa u cijevi od peći svojevrsni je fitilj, koji odnese plamen ravno u dimnjak. Cijevi od peći trebalo bi skinuti svakih 15 – 20 dana i temeljito sastrugati čađu sa njih. Koliko je od vas to ikada učinilo. Vjerojatno nitko ili samo mali broj ljudi koji ovo čita.

Nalazimo se u vremenima gdje se stvari dešavaju u roku od nekoliko sati, zamislite grad od 200 000 stanovnika kad svi počnu ložiti vatru, toliko vatrogasaca nema ni Amerika, a kamo li skromna Hrvatska, zamislite Zagreb, Split…. Cijene dimnjačarskih usluga su naspram jedinica koje treba održavati- znatno preskupe i potpuno neopravdane, a zbog toga su i dimnjaci ne očoišćeni. Čiščenje dimnjaka prema primanima većine građana ne bi trebalo biti više od 20 -30 kn, što odgovara cijeniku satnice od 3 €. Pri tome ne treba zanemariti da čitav postupak u najzahtjevnijem čišćenju (zbog visine zgrade) ne prelazi pola sata. Čak i kad bi takve cijene bile , koncesionar bi još uvijek zarađivao enormne svote novaca. Treba ukinuti koncesiju i omogućiti ljudima da mogu kvalitetom, ali i brojnošću, sudjelovati u čišćenju dimnjaka, kako zbog sigurnosti, tako i zbog zapošljavanja novih ljudi. Dimnjaka ima previše da bi to obavljala jedna firma. Praktički je nemoguće, da jedna firrma sa tolikim brojem djelatnika pokrije sva kućanstva u Rijeci ili nekom drugom gradu u Hrvatskoj u kojoj se sve više i više dimi, kad će se zapaliti, ne znam, ali gdje ima dima ima i vatre.

Glavnu farsa u svezi ovih koncesija izrekao je Predsjednik sekcije dimnjačara Hrvatske obrtničke komore Želimir Jakobović koji smatra da bi se ponude za koncesije trebale dostavljati tajno, odnosno pod šiframa, a ne pod imenom poduzeća, kako bi se izbjegle moguće manipulacije.
Šta to znači da ja kao ponuđivač dimnjačarskih usluga ne mogu nekome u komisji dojaviti koja je moja šifra, pa da taj onda lobira za mene? Gospodine Jakobović, prošla su vremena kad ste ljudima sa takvim farsama mogli mazati oči, znamo mi jako dobro kako vi svi funkcionirate, a naročito po pitanju koncesija, ali i ne samo koncesija…na žalost.

Posted by Pas at 7 February 2015

Category: RAZMIŠLJANJA

tumblr_ng63cnwebP1rvikxbo1_400

Prolazim ulicom i gledam starijeg čovjeka koji sakuplja boce, vadeći ih štapom iz baje.
Pored njega je istrošeni kofer sa kotačima u koji odlaže tu ambalažu i slaže je kako bi mu stalo čim više. Sjećam se kad sam 2008 počeo sakupljati boce i od toga carski živio.
Danas 7 godina kasnije, pronaći bocu pored toliko ljudi, koji sakupljaju boce, je isto kao i da na brzopoteznoj lutriji, dobiješ nekakav dobtak od dvadeset ili tridest kuna. Veća je vjerojatnostda ćeš dobiti na lutriji, nego sakupiti 60 boca. Ljudi su vani po čitav dan i patroliraju non stop. Ima ih toliko, da kad ih vidiš napusti te svaka želja da sakupljaš boce.
Pa ipak, ako ih ne odeš sakupljati – ostavljaš ono što bi inače sakupio nekom drugom.
Razmišljam što bih uopće mogao raditi za keš lovu i ne pada mi ništa na pamet.
Naime, ja sam jedan od onih 400 000 blokiranih građana, kojemu su od 2006 godine blokirani svi računi. Jedina razlika između tih blokiranih ljudi i mene, je u tome što ja nisam nikome ništa dužan i nisam podizao nikakav kredit, ali sam tužen zbog računa na kojima ne piše moje ime – već tuđe ime – GRAD RIJEKA.
Kako ne bih previše duljio, GRAD RIJEKA se je upisao kao korisnik državnog stana, u kojem ja stanujem 25 godina. Gad Rijeka, učinio je to samoinicijativno bez znanja države, a sve kako bi ubacio nekog od svojih igrača unutra, koji bi kasnije dočekao otkup istog. Kad sam shvatio što se dešava, obavijestio sam agenciju za upravljanje državnom imovinom, da im Grad Rijeka krade stan i svojata ga na sudu.
Sud?
Općinski sud?
To je korupirano mjesto u kojem je Grad Rijeka uz svoj tim advokata, tvrdio da je to njihov stan, i ako je zakon tu bio vrlo jasan, jer radilo se je o nacionaliziranoj imovini bez pravnih nasljednika – što prema zakonu RH automatski prelazi u državno vlasništvo.
I sud je to znao , ali je presudio u korist Grada Rijeke. I tako je grad Rijeka sudskom odlukom bio vlasnik te nekretnine. Bio je vlasnik, dok nisam obavijestio državu još 1996 g., pa kad su uvidjeli da je igra gotova i da su razotkriveni ,1999 g poslali su Državnoj agenciji za upravljanje državnom imovinom DOPIS, u kojem ih obavještavaju da je država u posjedu predmetne nekretnine.
OK, sve je to samo farsa , jer tek će sada sud pokazati svoje pravo lice.

2006 godine, nakon što su državi poslali dopis (1999 g.) Grad Rijeka je na sudu i dalje tvrdio da je vlasnik nekretnine – i sud im je to parničnom postupku priznao.
Toliko o pravosuđu u Republici Hrvatskoj.

I tako ja, ni imenom, ni prezimenom, niti ikakvom ugovornom obavezom, koju sam svojeručno potpisao, postao sam dužnik za mjesečne iznose, koje je trebao plaćati grad Rijeka.
U nekoliko sam navrata, zamolio da se ti računi napišu na moje ime, kako bi ih platio – ali dobio sam odgovor da to NIJE MOGUĆE (zapamtite ovu formulaciju)
Kako Grad Rijeka, nije plaćao pričuvu (jer pričuvu plaća vlasnik nekretnine, a grad je tvrdio da je vlasnik što uredno i piše na računu- KORISNIK- Grad Rijeka) zgrada u kojoj se nalazi nekretnina utužila je Grad Rijeku zbog neplaćanja pričuve .
A onda se je netko dosjetio i preko noći natipkao NALOG, naplatničarskoj službi „Rijeka STAN“ te se je na računu od niotkuda iz vedrog neba, pojavilo moje ime i prezime kojom me terete za 50 000 kn. Ono što nije bilo moguće postalo je preko noći – MOGUĆE.

E, sada kad znamo kako sam ja blokiran- a, blokiran sam , država je objavila da će napraviti oprost dugova do 35 .000 kn- što je obična farsa, a ne nikakav oprost dugova.
Republika Hrvatska prije nekoliko godina je uvela OIB.
OIB je broj, iz koga kad ga utipkate u kompjuter državne institucije za upravljanje državom – upravni odjel, istog momenta izbaci svu vašu movinu, prihode i mile lale da ne nabrajam.
S toga sasvim je logično da NITKO od blokiranih građana, ne bi morao kurcem mrdnuti, jer bi država iz OIB-a odmah otpisala dugove, koji su nastali i nad kojima postoje uvjeti za oprost. Npr. ja sam nezaposlen kao i moja supruiuga , ne primamo socijanu pomoć, nemamo nikakvih prihoda i kao takvi trebali bi ući u prvu kategoriju otpisnika dugova – no ja ne primam socijalnu pomoć – pa nisam u toj grupi. Iskreno savršeno me boli kurac za oprost dugova – jer ja dugova nemam, a tuđe dugove neću otplaćivati, pa makar bio zauvijek nezaposlen.
Iskreno , ne pada mi na pamet ikada više išta raditi, gdje bih primao plaću, nad kojom bi bio ovršen i tako toj korumpiranoj bandi i farsi od države, dao niti jednu lipu.
Što se mene osobno tiče, mogu mi uzeti sve pa i gaće, ali ja znam, da njima ne trenaju moje stvari – već novac.
I tako u državi u kojoj žive 4 miliona građana i koja bi mogla biti organizirana u potpunosti u korist svojih građana, ova država lihvari ljude, a oprost dugova , ne vodi apsolutno ničemu, jer će nastati novi. Kako od države nemam apsolutno ništa i odjavio sam se sa zavoda za zapošljavanje, ne prmam nikakve novčane naknade i živim samo od onoga što sakupim i zaradim, uopće nisam zabrinut, zbog njihovih ovrha ili blokada. Ljudi koji su na vlasti bešćutnoi su i zli, nebitno kojoj stranci ili političkoj opciji pripadaju. Ne glasam niti imam namjeru u tome sudjelovati.Ova država je lihvarenje i pljačkanje sopstvenih građana i ljudi , počevši od naplate parkiranja, na bojom označenim mjestima, nasred prometnica u središtu grada, pa do kontroliranog upravljanja energijom kao i masu drugih opcija sa kojima građanima- odnosno ljudima čupaju doslovno iz ruku i iz džepova teško stečeni novac za vrlo potplaćene poslove koja obavlja većina ljudi.
Tko ima dobru plaću?
Dobru plaću imaju isključivo lihvarske firme, banke, teleoperateri, državni službenici, menadžeri, te ostali izvlačitelji novaca od ljudi. O preskupoj auto registraciji i masu ne registriranih automobila , nije ni potrebno govoriti. Toliko ljudi koji kopaju po smeću nisam nikada vidio, čak ni kad bih unazad zbrojio sve koje sam viđao. Ukratko na smeću više nema NIČEGA-.
NIČEGA!!!
I tu nije kraj ove priče.
Prije nekoliko dana susteo sam u marketu voditelja otkupne stanice za sekundarne sirovine. Pitao me je zašto me već dugo nema. Obajsnio sam mu da više ničega nema , na što mi je odgovorio da gotovo nikoga više niti nema koji nešto donose.
Država je stavila limit, da ne možete za gotovinu donijeti više od 100 kn dnevno. Sve što ide preko 100 kn ide na žiro račun. Kako su uglavnom svi koji to rade blokirani – nisu u mogućnosti prodati ono što nađu. Neki dan, dok sam čekao u redu da prodam željezo , prišao mi je čovjek i nudio u trećinu cijene bakrenih žica, jer ih nije mogao prodati zbog limita kojeg su uveli. Dodatno , prije nekih mjesec dana država je uvela posebni porez, od dodatnih 15% na sekundarne sirovine , pa je tako otkupljivač snizio cijene otkupa za 15% kako ne bi bio u gubitku, a sve na štetu ljudi koji prodavaju i sakupljaju.
Kako bih vam najbolje opisao što se krije iza odvoza smeća, koje je strahoviti biznis, koji niti ne možete pojmiti u glavi, počeli su stavljati BRAVE na kontejnere kako ljudi ne bi izvlačili vrijedne stavri iz kontejnera.
U veče kad se šetam sa psom , nailazim na ljude koji sa spuštenim zadnjim sicevima sakupljau papir iz baja i krcaju ga u auto. To je stvarno očanički posao. Tona papira košta 150 kn. Da bi sakupili tonu trebao bi vam veliki kombi, dakle ono što stane u auto ima možda 100 ili 200 kg pa sad izračunajte kolika je zarada , ali odbijte i potrošeni bezin i dolazite do nemoguće računice, u kojoj bi eventualno zaradio, samo onda kad bi benzin bio – besplatan.
Ovo što se je dgodilo za vrijeme vladavine SDP-a nije se dogodilo još nikada do sada , što po meni daje vrlo jasnu sliku i poruku da je SDP instruiran da čini upravo te stvari koje čini. Ukoliko SDP bude izgubio izbore, HDZ ili bilo tko drugi, samo će nastaviti dalje gdje je SDP stao. Dvadeset godina nitko nije učinio ništa – osim što je upirujući prstom u „one druge“ dobio na vremenu, da sprovede upravo ono što je netko izvana zacrtao. Ovo je veleizdaja nepostojeće države i njenih postojećih građana, koje su žtvena masa iz koje se izvlači novac na sve moguće mile načine.Oprost duga postoji samo zato, jer taj novac nije nigdje sjeo, niti otišao, a tek će doći – a u stvari ne postoji. Ljudi su dužni potpuno nepostojeći novac. Država koja skrbi za svoje građane(?) NIKADA ne bi deložirala građane iz svojih domova na ulicu. Ova vlada kao i buduće vlade, su farsa sa vrlo nehumanim i zlim ljudima koji su parkirali svoju guzicu u državno upravljačke urede za 15000 pa i više kuna i jebe im se za ostale. To znamo – a tko im je to omogućio, upravo vi koji ovo čitate, vašim naivnim odlaskom na glasanje.
Ne postoji politička opcija koja će stvoriti uvjete da živite kao čovjek sa osnovnim potrebama a to su voda , krov nad glavom i posao sa kojim ćete pokriti vaše osnovne potrebe. Netko uživa baš u ovakvoj situaciji i trudi se, da nas drži upravo u ovakvom stanju. Kaos, nezaposlenost, siomaštvo i potpuno neizgledna budućnost. Mediji su puni uspješnih poduzetnika koji su uspjeli iz ničega – a tko su ti ljudi? Provjerite i vidjeti ćete da su usko povezai sa državnom farsom. To su njihovi igrači koji služe kao MRKVA.
I dok ljudi kopaju po smeću, čitam o transferima miljunskih iznosa, Severini u Dubaiju koja se išla malo okrijepiti, zaplivati kako bi mediji imali što staviti na naslovnu stranu.
Kaže jedan američki spiker na vijestima, da kad vidi kako RH oprašta dugove svojim građanima da bi i on bio Hrvat rado – ma bi moj kurac, zašto ti nisu napisali da Hrvati rade za 600 $, jel bi i tu plaću uzeo za referencu, u zemlji koja ima tri puta skuplju hranu , benzin i ostale pizdarije. To nisu napisali u Washingtoin postu. I tako ispada kako je država izašla u susret siromašnim građanima. Sva sreća da nisam siromašan i da mi država neće pomoći oko duga kojeg nemam, ali zbog kojeg su mi godinama blokirani svi računi – ali i mojoj supruzi.
Sva sreća da zarađujem sa mojim You tube kanalom i sa rekla-mama na blogu i Hopi narukvicama, jer da nema toga umro bi od gladi.
Do kuda seže ljudska glupost i zloba ?
Od Vardara pa do Triglava.
Kada si ti na redu?
Vjeruj mi – SUTRA !!!
Sutra si ti na redu. Čim prije dođeš na red , prije ćeš shvatiti gdje živiš,…jedino
..onda više nećeš moći sakupljati boce niti staro željezo, jer neće biti ničega.
Ne vjeruješ,….znam da mi ne vjeruješ, tako će ti klikeri bolje sjesti na mjesto.
Buđenje će biti šok terapija. U Rijeci se je sakupilo 500 ljudi po jakoj buri i protestirali su protiv poskupljenja grijanja za 35%. Kad bi vi znali što je 500 ljudi po buri…ali to je tek početak u ovoj državnoj farsi

+(reset)-
+(reset)-