Posted by Pas at 02/11/2010

Category: OBAVIJESTI I RAZNO




 

Štovani obrtnici i vlasnici poduzeća na ovom mjestu može stajati vaša reklama.Iskoristite izuzetnu posjećenost oviga bloga, koja doseže i do 3000 posjeta dnevno, sa posjetiteljima iz Hrvatske, i područja bivše Jugoslavije kao iz iz cijelog svijeta. Reklamu možete staviti na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme – prema vašoj želji i potrebi. Ugrabite vaše  mjesto na internetu.Ovaj blog je povezan sa još 10-tak blogova koji su odlično posjećeni.Informacije o uvjetima postavljanja vaše reklame zatražite e-mailom na kostelac88@gmail.com

Posted by Pas at 18/09/2017

Category: SATIRA

Posted by Pas at 05/06/2017

Category: RAZMIŠLJANJA

 

 

 

 

 

Kako početi ovaj članak? Izgleda jednostavno kad razmišljaš, ali kad to treba napisati tako da to bude razumljivo drugima  i nije baš jednostavno.

Svjedoci smo masovnog trovanja ljudi na sasvim legalan način, gdje za to nitko ne odgovara. Ljude se truje na jako sofisticirani način već godinama, klorom u vodi, adetivima u hrani, ljekovima, chemtrailsima, i da ne nabrajam. Podmuklo i efektivno.
Znamo, da ništa što se konzumira u velikim količinama i često, nije dobro, ni hrana, ni alkohol, ni vitamini – a ni cigarete,  da ne idem previše u širinu. U svoj toj lepezi otrova, ipak mi je jedna nelogičnost zapala za oko.

Posljednjih nekoliko godina, vodi se pravi rat protiv pušenja. U toj borbi išlo se je iz krajnosti u krajnost. Između ostalog i jako su poskupile cigarete.

Zabrana je pušenja na javnim mjestima i u zatvorenim prostorima. Na kutije cigareta lijepe se degutantne fotografije pacijenata koji umiru, a koji nemaju nikakve veze sa pušenjem, što su rođaci tih ljudi sa fotografija potvrdili, a fotografije su stavljene na kutije cigaretabez njihovog znanja i pristanka.

Otkud tolika zabrinutost za zdravlje ljudi, koja je usmerena protiv pušenja u svijetu, gdje se ljudi truju na već nabrojane načine i tko stoji iza toga?
Što se krije iza megalomanske kampanje, iza koje stoje sve vlade zemalja svijeta, dok se na ulicama slobodno dila droga, koja ubire žrtve već i kod maloljetnika – a o ovisnosti da i ne pričamo.

Ja nisam pušač, ali povremeno zapalim cigaretu. Ne pušim kutiju na dan,.. ili dvije, ne pušim ni kutiju na tjedan. Koliko zapravo pušim, predočiti ću vam na ovom primjeru.

27.09.2016 kupio sam paket duhana za motanje SAMSON gold, čije pakiranje ima 40 GRAMA neto. Danas kad ovo pišem (5.06.2017) imam još oko trećinu duhana u pakiranju. Dakle povremeno smotam i zapalim cigaretu i stvarno uživam u tom momentu. Pomaže mi da razmišljam, opušta me, odlično mi djeluje na probavu, te nakon samo dva ili tri dima, potjera me na zahod, nebitno da li sam tek prije sat ili pola sata vršio nuždu.

Dakle kad bi me netko upitao, da li sam ja pušač, meni bi bilo vrlo teško odgovoriti potvrdno, ali sa druge strane – jesam. Npr. Alkohol u pretjeranim količinama izaziva ovisnost i razne probleme, ali ako poslije ručka ponekad popijete čašu vina, gemišt ili čašu pive, čini li vas to alkoholičarom?

Ako vas doktor pita konzumirate li alkohol kako bi vi odgovorili na to pitanje?

Činjenica je da konzumirate alkohol – pa bi trebali odgovoriti potvrdno, ali ako uzmete u obzir, da je to doktor pitao pod određenim standardima konzumiranja alkohola, redovno i u većim količinama, ako ste odgovorili da ne konzumirate alkohol, niste lagali ili rekli nešto što je laž ili obmana.

Kad bi usporedili utjecaj veće količine alkohola,  sa utjecajem veće količine duhana/nikotina iz cigareta, nesumnjivo, alkohol je jači štetnik od duhana.

No, koliko vidimo, na bocama sa vinom, pivom, rakijom, whiskey-jem, vodkom ili likerima, nema niti jedne slike sa umirajućim pacijentima, dozvoljeno je konzumirati ga u zavorenom prostoru, ali i na otvorenom prostoru. Vozač koji konzumira alkohol, potencijalna je direktna opasnost na cesti po živote drugih ljudi, posebno u odnosu na pušače, jer zbog uvlačenja dima u sebe prilikom vožnje, niste opasnost u vožnji, jedino ako pušite i vozite, ali u ruci bi isto tako mogli imati bocu sa kloriranom vodom, telefon,  ili prčkati po radiju, tražeći stanicu, što je sve potencijalna opasnost u prometu.

Dakle, sad kad sam vam to izvukao iz konteksta , jasno vam je da je kampanja protiv pušenja pod velikm upitnikom. Tko stoji iza toga i zašto.

Pitao sam se razmišljajući o tome, nije li konzumiranje duhana(pušenje) zapravo dobro – a nama netko očito ne želi dobro.

Npr. Indijanci koji žive u skladu sa prirodom – ali puše od kad postoje. Indijanac neće piti kloriranu vodu, jesti adetive koji su u prehrambenim proizvodima. Puše i ostali pripadnici raznih domorodačkih plemena tisućama godina.

O čemu se tu radi.

Postavljajući si takva i razna pitanja, došao sam do zaključka, da se zapravo vodi nevidljivi rat između dviju strana. Postoje haluciogene gljive, ili lišće određenih biljaka, ukljućujući i marihuanu, koje su potpono prirodne biljke i ne sintetični proizvodi, daleko od bilo kave kemije poput LSD –ija, EXTASY-ja ili sličnih supstanci, koje se prodaju na cesti pod budnim okom države, koja bi iste mogla iskorjeniti za par dana, samo kada bi htjela. I tu se je pokazala velika lažna humanitarna akcija vladara svijeta i briga za zdravlje ljudi, jer konzumiranjem tih biljaka kod ljudi se otvaraju očito zabranjena područja, koja netko strašno želi sakriti, zabraniti, demonizirati, kriminalizirati.

Izgleda da je pušenje i duhan, na pragu da uđe u zabranjene supstance, na čemu se radi po hitnom postupku. Prodavače škije i domaćeg duhana, hvata se poput najgorih kriminalaca. Ne smiješ niti posaditi parcelu duhana – jer je izjednačena sa sadnjom indijske konoplje, ali netko u isto vrijeme sadi tisuće kvadrata duhana za proizvodnju cigareta i to je dozvoljeno.

S jedne strane govori se o zdravom životu i zaštiti ljudskog zdravlja, dok ti isti segmenti vlasti i zabrinutih individua i ministarstava zdravlja, vrše kolektivno trovanje istih subjekata (ljudi) kroz meso životinja koje tove antibioticima, povrćem i voćem uzgojenim na umjetnom gnojivu i špricanjem otrovnim kemikalijama po istim, izuzetne toksičnosti,..ali kampanja protiv pušenja je iznad svih mogućih poznatih kampanja koje su nam poznate.

U čemu je fora?
Dvostruki kriteriji, da ne kažem lažni kriteriji su očiti. Ovo nije reklama za pušenje, niti reklama za duhanske proizvode, ovo je jedno logično pitanje koje nema ama baš nikakvo uporište u zbilji.
Ovo je protiv svih logika koje poznajem. Iza duhanske industrije stoji NOVAC. Ogromni novac. Novac nezamislivih cifri i nula iza prvog broja. Nameti na duhanske proizvode (porezi, prirezi) na taj način poput parazita sisaju novac na očito drugu stranu – stranu neprijatelja kojima očajno treba novac. Na drugoj strani postoji taj isti novac od prodaje cigareta i duhana kao i ostalih duhanskih proizvoda, koji netko želi iščupati iz njihovog budžeta kako bi ga uništili i onesposobili. Taj NETKO na drugoj strani je meni nepoznat, dobro je sakriven i očito nešto radi protiv ovih prvih, na drugoj strani, legalno izabranim vladama svijeta. Kad uzmemo u obzir, da nitko iz vlade nije zabrinut za trovanje svojih stanovnika i pokazuje lažnu brigu za njihovo zdravlje, čini mi se da su stvari ipak crne i bijele. Znači li to da su duvanđije pozetivni igrači u ovoj priči? Izgleda da jesu. Sve je upravo obratno od onoga što su nam rekli da je dobro. Sad si idem jednu smotat i razmisliti još malo,..dok imam duhana jer kako stoje stvari, neće ga ubrzo više biti uopće. Čudno zar ne?

Posted by Pas at 04/06/2017

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

 

 

 

 

 

 

Ovo je naučno fantastična priča,..ali i ne mora biti. Ovo može biti realna priča iz našeg svakodnevnog života. Vi ovu priču možete razumjeti ,..ali i ne morate.

Ispričati ću vam ovu priču kako bi vidjeli kako funkcioniraju stvari u stvarnom životu, ..ovoga momenta , sada,.. tu,.. ili negdje drugdje. Nebitno…

Za primjer ćemo uzeti šah.

Dakle, imamo čovjeka koji zna igrati šah, što znači, da zna kako se kreću figure po polju, te ih ista prema potrebi i planu (strategiji) pomiče po šahovskoj ploči.

Imamo i budalu koja posmatra igru, poput ljudi iz mase, koji žive život pored nas. Ne znaju igrati ali gledaju.

Razlika između igrača i budale, je u tome što igrač zna što radi, a budala to ne shvaća.
Ili da pojasnim, ako igrač pomakne konja u L poziciju prema naprijed ili natrag – budala to ne shvaća , jer ne zna kako se kreće konj ili ostale figure.
Laufer će ga potpuno zbuniti svojim kretanjem, a o kraljici da i ne pričam.

Drvena figura u šahu nema svijest, pa ne može biti svjesna, zašto ju je igrač stavio na određeno mjesto, ali zato je tu budala, koja je toga svijesna – barem vizualno. Ponekad u životu, vas netko premjesti na neko mjesto i funkciju, a da vi niste svijesni, da je to bio nečiji potez.
Osoba koja vas je postavila na to mjesto, razlikuje figure po funkciji – ali i boji figura.
Drvena figura u šahu ne zna koje je boje.
Recimo da ste vi porijeklom židov, ali vi to ne znate, jer nikada niste istražili svoje porijeklo.
Recimo da je igrač isto tako židov, ali onaj koji zna da je židov i koji sprovodi židovsku agendu ili židovski plan njihovu bolest da vladaju svijetom i svime gdje se nalaze. On jako dobro zna, zašto vas je postavio kao figuru na to mjesto. I dok se vi radujete, tom uspjehu (ali i materijalnom dobru i statusu koje vam to mjesto nudi ) – niste svijesni, baš poput drvene figure, da se sa vama igra šah, te da ste na to mjesto postavljeni upravo vi CRNA FIGURA kako bijela figura ne bi završila na toj poziciji. Promatrači (budale koje čine glasačku masu) pojma nemaju što se događa, ali nažalost ni vi,… iako ste sudionik te partije šaha.

Vi kao takva figura možete dočekati i kraj partije, a da vas se nikada ne pomakne sa početnog mjesta jednoga konja, pijuna ili kule,..pa čak kralja ili kraljice.

Poznam osobno neke ljude koji su godinama nezasluženo ostali ne pomaknuti, a onda, ih se je naglo premjestilo, na strateški važno mjesto. Bio sam naivna budala iz mase koja je glasala i koja je vjerovala da je svijet onakav kakvim su nam ga opisali,..ako dobro učiš i prođeš sve sa 5 onda ćeš biti netko u životu, a oni koji ne uče oni će biti nitko i ništa, pometati će ulice…

Da li ta osoba zna, ili je svjesna da je crna figura, ili ne,… mogu samo nagađati, ali nekako mislim da tek kad  je ta osoba pristala biti crna figura, odnosno kad se je takvom izjasnila i pristala na crne ustupke, da je njezin osobni uspjeh (u ovom slučaju u glazbi) naglo krenuo uzlaznom putanjom do zvijezda, i ako po meni ta je osoba zaslužila mnogo prije da se je postavi na neko strateški važno mjesto, jer je svojim vještinama to zaslužila mnogo prije postignutog uspjeha. Zatim sam primjetio da je ta osoba oduvijek bila u setu sa crnim figurama, oženila se je za crnu figuru, kum im je bio crna figura, surađivao je usko isključivo sa crnim figurama, djeca mu nose imena crnih figura. Crne figure ga izdižu u nebo. Mediji se bave isključivo crnim figurama. Mediji su u rukama crnih figura. Neki ljudi ne znaju da su crne figure, ali ljudi koji igraju šah i te kako ih dobro vide i razlikuju ih od  bijelih figura. Najgori su im neprijatelji upravo vlastite crne figure, koje su se ostrugale i pofarbale te prešle u bijele figure. Na njih se ide bombama, nemilosrdno.

No što će se desiti kada ovca sazna da se tu nalazi samo zato, jer je crna figura , ali recimo ne slaže se sa strategijom igrača koji pomiče crne figure.
Ta će osoba biti dovedena pred gotov čin, ili si sa nama,.. ili si protiv nas. Ako si protiv nas, gubiš mjesto na kojem se nalaziš, status u društvu i benificije,..novac. Silaziš sa šahovske ploče, žrtvuju te kao mamac, kao pijuna, bijelim figurama kojima si do maloprije bio prepreka, koji će te pojesti sa zadovoljstvom, a sa tobom i tvoju obitelj – preostale figure. Doveden si pred zid i silaziš sa ploče….

U partiji u kojoj crni pobjeđuju, ostaješ protiv svoje volje, uživaš u statusu, ne razmišljajući da je to tek partija, koja još nije gotova i koja će imati svoj kraj. Na kraju ćeš ipak biti žrtvovan, jer na kraju na ploči ostaje samo kralj i pobjednik. A pobjednik je kralj. Kralja ne možeš pojesti. Kralj uvijek ostaje živ. Ne silazi sa ploče. Šah,.. šah pat ili mat. Poredati će se neke nove figure za novu partiju i kralja, koje će opet biti žrtvovane za sigurnost kralja. Bit će uništeno stotine figura i njihovih priča, života ljudi i figura, a oni koji ih pomiču, poslije partije šaha idu na kavu i jebe im se za figure u šahu i za kralja…

Posted by Pas at 06/04/2017

Category: OBAVIJESTI I RAZNO

Ovo je istinita priča koja traje,.. skoro pa 30 godina, ..točnije 28 godina.. Sve što ovdje piše istina je koliko vam to god izgledalo nevjerojatno. Sudionik ovog događaja sam ja osobno Igor Kostelac, Opatijski (Riječki)  glazbenik, bloger i pisac, autor 150 kompozicija i tekstova, 10 knjiga različitih tematika i sadržaja.

Godine 1989 rodio se je moj sin Toni Kostelac. Kako nisam imao sređeno stambeno pitanje, a imali smo malu bebu koja je u vrijeme početka ovih događaja imala samo 10 mjeseci, odlučio sam se kao otac i „glava“ moje tročlane obitelji, obezbjediti krov na glavom i to tako  tako da nikome ne budem na teret i da se kao obitelj osamostalimo.
Kako nismo imali nikakvih uvjeta da igdje stanujemo ili da kupimo stan ili kuću, tada sam učinio ono što sam tada legalno mogao, a to je bilo da sam dao oglas u novine (Novi List) da tročlana obitelj iz Rijeke/Opatije traži da vodi brigu o starijoj nemoćnoj osobi u zamjenu za stanovanje.

I ako sam u to vrijeme imao dobar prihod kao profesionalni glazbenik, zaključio sam da bi plaćanje postanarskog stana, bio prevelik financijski zahtjev na uštrb posla/struke  kojeg obavljam, pa bih izgubio tehničku konkurentnost, sa konkurencijom koja nije bila niti mala, a niti nekvalitetna.
U subotu 23 12.1989 g u Novom Listu izašao je moj oglas. Na oglas se javila samo jedna osoba, koja se je zvala sad već pokojna BLAŽENKA RADULOVIĆ. U kratkom razgovoru dogovorili smo termin kada ćemo se i gdje naći te dogovoriti oko detalja.

Kako je u međuvremenu bio Božić, naš dogovor pao je za utorak 26.12.1989.

Ja i supruga, došli smo na adresu Šetalište Ivana Gorana Kovačića br. 4 na Bulevardu u Rijeci u kojem je živio sad već pokojni IVAN TOMLJANOVIĆ (80 g). Nakon upoznavanja i kraćeg razgovora sa njegovim pokćerkama, dogovorili smo se oko bitnih detalja, te nakon Nove Godine 8.01.1990 uselili smo u stan kod Tomljanović Ivana.

Potpisali smo ugovor o našim obvezama koji su potpisali jedna susjeda (Jelka Mandekić),zatim  pokćerka Ivana Tomljanovića (Blaženka Radulović) i Ivan Tomljanović osobno kao nosioc stanarskog prava.

Ono što nismo znali prilikom potpisivanja ugovora, je bilo da Tomljanović Ivan ima terminalni stupanj raka pluća i da mu je preostalo tek nekoliko mjeseci života.

To nam nitko nije rekao niti naglasio.

Da nešto nije u redu, zaključio sam kad sam zatekao Ivana Tomljanovića kako pljuje krv. On je to sakrivao od nas koliko je mogao, a ja sam se pravio da to ne vidim, iako mi nije bilo svejedno zbog malog djeteta od 10 mjeseci koje je bilo u njegovoj neposredoj blizini.

Kako ne bih duljio samo bih vas kratko upoznao, koji je bio sakriveni cilj rodbine našeg useljenja kod Ivana Tomljanovića.
Kako je on u stanu živio sam, rodbina je pikirala na njegov stan, te je dovođenjem „stranih ljudi“ oko brige za njega, računali su, da će se „stari“ brzo štufat „stranaca“  u kući, te da će netko od njih doći i voditi brigu o njemu, a potom i nasljediti stan od 88 kvadrata na prvom katu.

No, desilo se je upravo obratno, Tomljanović Ivan zavolio je obitelj Kostelac i nije dao da odemo od njega.

Naime, rodbina je čim smo uselili zahtjevala da renoviramo stan, struja , voda, farbanje , zidanje itd. Stan je bio jako zapušten. Kako ja imam šesto čulo, na koga se u životu često oslanjam, to mi je bilo sumnjivo, pa sam rekao supruzi, da nećemo raditi ništa, dok ne vidimo što će iz toga izaći van. Blaženka Radulović i njezine dvije sestre, htjele su sa nama raskinuti ugovor jer su vidjele da im plan ne hoda po planu, ali Tomljanović Ivan to nije želio te se suprostavio toj odluci, i tako smo ostali…

U Julu mjesecu, 1990 godine, pozlilo mu je, i odveden je u Sušačku bolnicu. Dan prije nego što je umro, otišao sam u posjet u bolnicu, gdje sam zatekao veći broj rodbine, koji su ga došli posjetiti.
Kad sam ušao i kad me je Ivan ugledao nasmješio se je. Rodbina me je poprijeko gledala. U jednom trenutku Ivan Tomljanović je rekao da mora na WC i pridigao se je da ustane iz kreveta. Svi su skočili da mu pomognu, a onda je on rekao; „Pusti te me,..pustite me,..Igor će me odvesti na WC.
Nastao je tajac, pomogao sam mu da ustane i krenuli smo ka toaletu.
Kad smo ušli u WC uhvatio me je rukom za rame i rekao mi je:
„Ostanite u stanu, nedajte se van,..ostaće vam stan“.
Vratili smo se u sobu.
Otpratio sam ga do kreveta jer sam morao krenuti na posao.
Prilikom odlaska pogledali smo se direkt u oči.
Stajao sam na vratima i dok sam živ neću zaboraviti taj pogled. Imao sam osjećaj da je razdaljina između nas mjerljiva samo u kilometrima, on je bio na nekoj veoma čudnoj udaljenosti iako je soba bila vrlo mala.

To je bio posljednji put da sam ga vidio. To je bio njegov pozdrav pogledom, kojeg nikada neću zaboraviti.
U 5 sati ujutro slijedećg dana umro je, a već u 7sati ujutro stigao je telegram, na adresu njegovog stana, u kojem sam telegram osobno primio,  u kojem me je bolnica me je bolnica obavjestila, da je preminuo rano ujutro.
To je bio kraj za njega, ali početak pakla za mene i moju obitelj, koji traje i danas 28 godina kasnije.

Tu počinje moja priča.

Prije nego počnem moram vam reći jednu vrlo važnu informaciju koja će vam olakšati praćenje ovih događaja. Ivan Tomljanović bio je UJAK osobi koja se je zvala ANTE TOMLJANOVIĆ.

Ante Tomljanović bio je zamjenik predsjednika Skupštine Općina RIJEKA u vrijeme presjedavanja Željka Lužavca. Dakle čovjek koji je bio u izvršnoj vlasti grada Rijeka predratnih godina.

Na temelju anonimne dojave(pisma) koju je „netko“ poslao tri dana nakon smrti Ivana Tomljanovića komunalnom redarstvu grada Rijeka, došao je nalog da ispraznimo stan od osoba i stvari i da ga predamo sa ključevima u komunalno redarstvo, što ja naravno nisam učinio. Tjedan dana kasnije Grad Rijeka je podnio tužbu na Općinskom sudu Rijeka zahtjevajući moje prisilno iseljenje.
Ta tužba je na red stigla u roku od odmah – za 7 dana.

Tek za vašu informaciju zatrpanost Riječkog Općinskog suda 1990 godine u Rijeci, je bila takova, da se je čekalo i po dvije ili tri godine da dođete na red za suđenje, a kamo li i da vas sud osudi u roku od 15 dana.

Dakle bilo mi je jasno da postoji sprega sudstva sa Gradom Rijeka po nekoj jakoj liniji/vezi. To nije mogao učiniti neki službenik iz stambeno komunalne djelatnosti, a niti komunalno redarstvo. To je mogao samo netko utjecajan ko je pikarao na stan u kojem živim.

No kako baš po prirodi nisam glup (moj IQ je za vrijeme srednje škole bio 150), ja sam skužio, da oni postupak provode protiv mene, a ne protiv moje supruge koja je bila potpisnik i nosioc ugovora između Ivan Tomljanovića i moje obitelji zbog toga što sam ja radio na terenu.

Dok bih trepnuo i napisao žalbu, u roku od odmah, na žalbu je odgovereno negativno i ekspresnim riješenjem drugostepenog suda dobio sam presudu koja je bila u korist Grada Rijeka.

Dakle, netko je dobro jašio taj slučaj sa debelom vezom na sudu. No, ja sam igaro njihovu igru i pisao sve moguće žalbe (bez advokata) i sa svojom domišljatošću odgađao iseljenje moje obitelji.
Žalio sam se do vrhovnog suda, Franji Tuđmanu, ali uzalud nitko me nije htio saslušati, dakle iskoristio sam sve moguće pravne poluge i sve sam ih izgubio na sudu osim one zadnje, ..vodili ste parnicu protiv krive osobe, ili pravno sročeno  promašena pasivna legitimacija.

I tako smo to nategnuli i došli do 1994 g. gdje smo bili redovito maltretirani, redovnim  posjetama gradskih komunalnih redara u razmaku od svakih 15 dana, koji su nam prijetili da se iselimo van i uznemiravali nas.
A onda je došlo do dvostrukog preokreta. Ukinut je Stambeni kao institucija i došlo je do preustroja istog.

Na drugom katu kuće u kojoj stanujem, stanovala je SONJA GRUBIŠA RUSANOV koja je imala 80 godina, a koja je obavljala slijedeće dužnosti u Rijeci.
1. Bila je tajnik antifašista i SUBNOR-a Rijeke

  1. Bila je vijećnik skupštine Grada Rijeka

  2. Bila je predsjednik porote na Općinskom Sudu u Rijeci

  3. Bila je tetka poznatog hrvatskog advokata za međunarodno pravo Damir Grubiša, prof.dr.sc.

1994 Sonja Grubiša Rusanov pozvala me je u svoj stan i u kraćem razgovoru mi objasnila da je kuća nacionalizirana (ošasna imovina) te da ne postoje živi nasljednici. Zbog toga svi stanari koji su imali stanarsko pravo nisu mogli kupiti stan – ali niti prenijeti stanarsko pravo na članove svoje obitelji.
Ukratko, kuća je kao takva bila blokirana, a blokirao ju je fond u stambenokomunalnoj djelatnosti Rijeka, Titov Trg 3 odnosno segment prodaje stanova, na čijem je čelu sjedio VOJKO ROGIĆ koji se je bavio prodajom stanova nad kojim je postojalo stanarsko pravo.
Ukratko prema donesenom zakonu RH o povratu oduzete imovine za vrijeme komunističke vladavine Jugoslavije, ta kuća i sve što joj pripada  – vlasništvo je REPUBLIKE HRVATSKE, a ne grada Rijeka:
Raspolaganje sa državnom imovinom može samo raspolagati VLADA RH odnosno tijelo koje ta vlada odredi

Grad Rijeka, je na sudu protiv mene, tvrdio da je GRAD vlasnik stana (a nije bio vlasnik već je vlasnik  bila država). Općinski sud u Rijeci koji je to znao jer je zakon tu bio vrlo jasan, ignorirao je tu činjenicu te je presudio da je vlasnik stana u kojem se ja nalazim VLASNIŠTVO GRADA RIJEKE, iako sam sudiju na raspravama upozorio na tu činjenicu, ali sud kao da nije čuo što govorim, iako sam naveo po kojem zakonu, grad nije vlasnik stana u kojem živim, pa me niti ima pravo iseliti, deložirati ili slično. Tu sam vidio i svjedočio osobno sprezi između Općinskog suda u Rijeci i Grad-om Rijeka.
Prekršen je zakon o povratu nacionalizirane imovine koji jasno kaže da, nacionalizirana imovina betz vlasnika postaje društvena imovina, a kako je termin društvena imovina ukinut, imovina postaje vlasništvo Republike Hrvatske, a ne lokalne samouprave.

1995 g. Grad Rijeka legalizirao je status tkz. zaostalih podstanara, pa su i mene nekako utrpali u tu klasu, ili bolje rečeno našao sam se ni kriv ni dužan u toj klasi stanara. Grad Rijeka je tim ljudima dao u najam stanove u kojima su ih zatekli, te obustavio sve sudske postupke protiv njih. Bilo je dovoljno da potonji napišu molbu, donesu pregršt potvrda i preslika (što me je osobno koštalo oko 1500 kn) pa sam tako i ja dobio poziv, da podnesem molbu za najam stana (što sam i učinio)iako Grad Rijeka to nije nikako smio učiniti, jer je na taj način iznajmljivao tuđu imovinu što jer KAZNENO djelo.
No, kako bih konačno priveo kraju tu petogodišnju agoniju, suđenja i prijetnji u rukavicama, represiji grada, šikaniranja i ostalog – napisao sam molbu i predao sve dokumente u zadanom roku.
Moram vam reći sda sam im u međuvremenu prestao plaćati troškove stanovanja iz građanske neposlušnosti, a sve zbog nepotrebnog maltretiranja i bez potrebnog nepoštenog suđenja.
Grad Rijeka uvjetovao mi je da platim sve zaostale stanarine i komunalije sa  kojim me je zadužio RI STAN doo.
Podmirio sam sve račune, u dobroj nadi, da ćemo konačno riješiti taj glupi spor, od kojeg su svi imali samo – štetu i brigu.

Svi su dobili ugovor o najmu stana – osim mene. Na sjednici gradskog vijeća iste godine Grad Rijeka odbio mi je najam, ja sam bio jedini koji nije dobio stan u najam.
Dakle, ljudi koji su polugama razvaljivali stanove za vrijeme rata ili se uselili dok su pokojnike iznosili još tople van iz stanova – dobili su najam,..ali ja ne.
Obrazloženje grada je da…… ,ma u ostalom pročitaje riješenje gradskog poglavarstva Rijeka.

Uvidjevši da Grad Rijeka krade državnu imovinu, 11.07.1996 godine šaljem faks u Vladu Republike Hrvatske, odnosno u Ured za upravljanje državnom imovinom, gdje ih obavještavam da Grad Rijeka želi prevarom na sudu upisati vlasništvo nad stanom u kojem živim, a koji je ošasna imovina bez nasljednika ( tako sam barem mislio u dobrom uvjerenju da kuća nema živih nasljednika, jer mi je tako rekla Sonja Grubuša Rusanov – moja susjeda sa drugog kata)
Zatim je opet počeo presing prisilnog iseljenja.

2006 g moja je supruga tužila grad Rijeka Općinskom Sudu protiv nezakonitog postupka protiv prisilnog iseljenja obitelji Kostelac iz stana koji nije u njihovom vlasništvu. Naravno pogađate,..Općinski sud u Rijeci ponovo je presudio da je stan koji je u državnom vlasništvu – vlasništvo Grada Rijeka, vjerovali ili ne, po drugi puta, dakle ne radi se o nikakvoj grešci, već o čvrstoj sprezi sudstva i Grada Rijeka.

2006 g. odlazim u zgradu Općinskog Državnog odvjetništva Rijeka gdje u razgovoru sa zamjenikom državnog odvjetnika gospođom Plišić iznosim svoj problem i obavještavam je da Grad Rijeka želi upisati državnu imovinu u svoje (gradsko) vlasništvo. Srećom naišao sam na osobu koja je vodila slučaj moga stana i upisa vlasništva države nad njim. Rekao sam joj da me Grad Rijeka želi prisilno iseliti iz stana koji im ne pripada. Zamjenica državnog odvjetnika u Rijeci Milva PLIŠIĆ mi je tom prilikom rekla da Grad nema nikakvih prava nad tom nekretninom, te da je postupak uknjiženja u toku, te da me nema nitko pravo iseliti iz stana, dapače rekla je, da stan možemo otkupiti ili dobiti u najam, te da za to podnesemo molbu Uredu za upravljanje državnom imovinom.
Po povratku iz ODO istog dana napisao sam molbu za otkup ili najam stana i poslao je na adresu Ureda za upravljanje državnom imovinom u Zagrebu.

Do danas dok ovo pišem Travanj 2017 g nikada mi nisu na tu molbu dgovorili.

Ali posjetom u ODO Rijeka, došao sam u posjed do fatalnog dokumeta koji potvrđuje spregu između Riječkog Općinskog suda i Grada Rijeke. Dok je u Rijeci na Općinskom sudu 2006 g trajao proces u kojem je moja supruga ustala tužbom protiv grada Rijeka, koji je na sudu svojatao vlasništvo nad stanom u kojem stanujem kao i prisilnim iseljenjem obitelji Kostelac, IRENA MILIČEVIĆ pročelnica u fondu u stambeno komunalnoj djelatnosti, a koja je direktno odgovorna za svoje postupke gradonačelniku Rijeke VOJKU OBERSNELU (koji je jako dobro upućen u tu čitavu situaciju) poslala je dopis Uredu za upravljanje državnom imovinom, još davne 2004 g. u kojem ih izvješćuje, da je država vlasnik stana na navedenoj adresi te da preuzmu nekretninu.
Istovremeno, njezin tim odvjetnika, na sudu protiv moje supruge, tvrdi da je Grad Rijeka vlasnik stana, zaobilazeći činjenicu, da je stan u vlasništvu Republike Hrvatske, što je u sudskom postupku moja supruga isticala kao ključni dokaz protiv izvršenja.

U međuvremenu 2007 godine, Grad Rijeka, poziva moju suprugu, na ponovno zaključenje ugovora o najmu stana, ali samo pod uvjetom da povuče tužbu/parnicu, koja se vodi  na Općinskom sudu u Rijeci protiv „Grad-a Rijeka“.

Dopisom iz 2004 godine IRENA MILIČEVIĆ (pročelnica ureda u Gradu Rijeci za stambeno komunalnu djelatnost) potvrdila je da je vlasnik stana poznat – to je Republika Hrvatska. Ali se je još 2006 sudila sa oprečnim tvrdnjama.

U dopisu, koji je primila moja supruga, piše pod uvjetima najma i slijedeće:
Najam stana će trajati toliko, dok se ne utvrdi tko je vlasnik stana. Nakon toga, ona se je dužna iseliti iz stana van, i grad Rijeka prema njoj više nema nikakvih obaveza, ukljućujući traženje novog stana.
Naravno da na to nismo pristali, jer bi potpisali svoje iseljenje u roku od odmah, jer je vlasnik bio poznat i prije nego što je ugovor potpisan. Pročitajte poziv za sklapanje ogovora o najmu.

Ali tu ne prestaju problemi…

E,.. a sad ćemo se malo vratiti unatrag,..  u 1995 g. kad mi je grad Rijeka odbio dati stan u najam.

Račune koje sam primao i plaćao za korištenje stana, glasili su na ime TOMLJANOVIĆ IVAN.
U ugovoru koji sam potpisao sa pokojnim Tomljanović Ivan-om, stajalo je da ću plaćati račune koji pristižu na njegovo ime (stanarina, struja, telefon..)

1995 g. počeli su pristizati novi računi, na kojima je pisalo KORISNIK: GRAD RIJEKA/EX.TOMLJANOVIĆ

U odjeljku koji je bio predviđen za stanarinu, a koji je iznosio oko 700 kn, odnosno 695,00 kn, nije bilo nikakvog iznosa. Sekcija stanarina ili pričuva bili su prazni, a na računu je bio tek iznos za komunalije oko 200 kn.

Tog dana prestao sam plaćati račune. Do 2016 g grad Rijeka nije platio niti jedan račun koji je pristizao na njihovo ime. Do 2016 g Grad Rijeka kao „vlasnik stana“ kako je sudom bilo dokazano (da je vlasnik GRAD RIJEKA), grad nije uplatio niti lipe za pričuvu. Pričuva je obveza plaćanja VLASNIKA stana, a ne korisnika

2006 godine, Grad RIJEKA, blokirao nam je račune putem FINE (meni i mojoj supruzi). Prestao sam raditi. Više nisam mogao obavljti svoju djelatnost. Neko vrijeme smo se snalazili sa nekom pomoći od moje obitelji no to tako nije moglo trajati vječno, pa sam isprva počeo sakupljati boce i staro željezo i kopati po smeću, tražeći bilo što što mogu unovčiti.
10 godina sam kopao po smeću da bih preživio.
U međuvremenu prodaja starog željeza ukinuta je za gotovinu, pa mi je bilo onemogućeno da više se bavim prodajom starog željeza. Broj ovrha koje sam primio u tom razdoblju premašuje brojku 20.

U 10 godina, ja i moja supruga sa kojom sam svirao u duetu, tokom čitave godine izgubili smo oko 400 000 € od angažmana koje smo mogli legano odraditi tokom ovih 11 godina.

U međuvremenu zbog nerviranja koji su nastali u svezi raznih sudskih procesa i ovrha, izgubio sam gotovo sve zube, obolio na jetru i zaradio preponsku kilu(bruh) koja je nastala na psihičkoj bazi, tako da uopće više nisam bio niti jesam radno sposoban.
Izgubio sam članstvo u HGU koja mi ničim kao glazbeniku nije pomogla niti izašla uz susret, već me je zbog neplaćanja članarine izčlanila iz njihove organizacije, čime sam najprije postao nekonkurenan, a kasnije i onemogućen u nastavku obavljanja svoje djelatnosti.
2008 g. otvaram blog i počinjem se baviti pisanjem.
Autor sam 10 knjiga i nagrađivani sam i poznati glazbenik / kantautor.
Moj sin, razočaran situacijom i bezizglednošču ove situacije, iselio se je iz Hrvatske i potražio sreću tisućama kilometara od svog doma. Od g. 2000 izgubio sam i oca koji je u 60-toj godini umro od srca, a  kojeg je strašno pogodila situacija oko mog stanovanja i sudskih procesa i nepravde koja nam je nanesena, supruzi je iste godine umrla majka,  sa samo 57 godina zbog nerviranja i brige  a kojoj je grad Rijeka nakon smrti oduzeo stan koji je njezin otac stekao i dobio od firme (Vulkan) ostavivši njezinog brata i maloljetnu sestru, praktično na cesti, i o kojoj smo mi preuizeli brigu, unatoč situaciji u kojoj smo se našli.

Nakon što su računi počeli pristizati na ime GRAD RIJEKA, počele su i ovrhe koje su pristizale jedna za drugom. Kako nismo imali nikakvih prihoda , ovrhe su se umnožavale. Svaki put kad bih primio riješenje o ovsi, na sudu sam izjavio da računi ne pristižu na moje ime (što je istina) i neka na računu napišu moje ime i prezime – što sam postavio kao uvijet za plaćanje računa.Neću plaćati račun na kojem piše GRAD RIJEKA.

Svaki puta, kada sam to zahtjevao, rekli su da to nije moguće. Konačno kad se je nakupila poprilična i kritična cifra /dug, zbog neplaćanja pričuve za kuću, stanari zgrade, tužili su GRAD RIJEKA sudu zbog popriličnog i neplaćenog duga prema kući za zajedničku pričuvu.

Kad je DENIS ŠULINA pročelnica za upravljanje stambenim fondom grada Rijeka uvidjela da se Grad Rijeka našao u nebranom grožđu, i da im prijeti tužba preko noći mi je natipkala dopis prebacivši sav traženi dug na moje ime i prezime.

Od tog dana na moje ime dolaze računi, baš kao što sam tražio na sudu. Odjednom nešto što nikako nije moglo, preko noći je postalo MOGUĆE. Nije to jedini dopis koji sam dobio od DENIS ŠULINE , a na nekima stoji i potpis VLADIMIR BENAC, a koji je u suprotnosti sa vlasništvom stana i njegovim upravljanjem.

A onda je došlo do nevjerojatnog obrata kojem se nisam nadao niti u najluđem snu.

Kako je Fond u stambeno komunalnoj djelatnosti Rijeka blokirao 1997 g. prodaju stanova u zgradi Šetalište I.G.Kovačića 4, ljudima koji su imali stanarsko pravo, a zbog toga što je vlasnik zgrade bio ALBANSKI državljanin koji je živio u Italiji, Sonja Grubiša Rusanov došla je do nekih podataka koje je djelomično podjelila sa mnom, no nije mi rekla ili dala u svojstvu dokumenata sve činjenice u svezi vlasništva zgrade, a koje je ona znala, te mi je 1997 g.  godina dala nepotpune dokumente (samo one selektirane), kako ne bih znao ili saznao ono što znam sada – 2017 godine,… 20 godina kasnije.
Sonja Grubiša Rusanov, saznala je za prljavu igru, koju je netko vodio iznutra iz fonda u Stambeno komunalnohj djelatnosti ili drugdje unutar Grada Rijeka.

Svi nosioci stanarskih prava u zgradi Šetalište I.G.Kovačića br. 4 u Rijeci imali su 80 ili više godina, neki i preko 90. Svi su umrli u roku od nekoliko godina , na što je netko očito računao…

Fond u stambeno komunalnoj djelatnosti poslao im je dopis u kojem se zabranjuje prenositi stanarsko pravo ili raspolagati zgradom. To znači, da svi zatečeni u zgradi bi morali iseliti iz kuće, jer se je radilo o ošasnoj imovini. Netko je naciljao laki plijen u centru Rijeke. Sonja Grubiša Rusanov pozvala me je u svoj stan u 4 oka i objasnila da se protiv kuće u stambenom muti oko vlasništva i da bi netko kogao lako preuzeti zgradu(npr.Grad Rijeka) na lak način, te da bi ostali svi bez stanova.

Ona je pronašla dva svjedoka, koji su na sudu svjedočili, da je vlasnik zgrade bio Talijanski državljanin – što nije istina, jer vlasnik kuće, nikada nije uzeo niti primio talijansko državljanstvo, već je kao stranac živio u Trstu. Tome ide i u prilog da je jedan stanar (Gandini Rika) sakupljala stanarinu u kući od ostalih stanara i nosila mu preko mosta u Talijanski dio Rijeke, jer ovaj nije mogao ući na Sušak u SHS, jer SHS sa Albanijom i Grčkom nije imao diplomatske odnose, a da je i izašao iz Italije ne bi se mogao kao stranac vratiti natrag.

Na sudu su bili svjedoci, koji su svjedočili slijedećim izjavama; Čula sam da,.. Pričalo se je, ..ili Rekla mi je jedna gospođa… Sutkinja DARIA KNEZ je to prihvatila kao vjerodostoji iskaz i Vojko Rogić koji je zastupao na sudu Fond u stambeno komunalnoj djelatnosti, odnosno Grad Rijeku izgubio je spor, te je Sonja Grubiša Rusanov za siću kupila prva stan u zgradi, nakon čega je lančanom reakcijom omogućeno to i ostalim stanarima. Ono što je bitno naglasiti je, da je Sonja Grubiša Rusanov bila predsjednik porotnika na Općinskom sudu u Rijeci i da je bila u stalnim službenim, ali i privatnim kontaktima sa sucima tog suda, koji su joj očito „izašli u suset“ sa presudom, ne čačkajući previše po činjenicama.

Ono što je Sonja Grubiša Rusanov prešutila na sudu, je da su nasljednici vlasnika 1993 g. godine došli obići kuću i tražili njen povrat , a „netko“ u Fondu stambeno komunalnoj djelatnosti im je rekao da su ZAKASNILI!!
Istek za povrat ošasne imovine istekao je 2012 g. a ne 1993 g., što znači da je netko legalne vlasnike otpilio i peveslao i UKRAO im nekretninu vrijednu sa okućnicom  barem 1 500 000  € tržišne cijene.

Postoje živi svjedoci koji će to potvrditi, a vlasnike sam obavjestio o njihovoj imovini koju posjeduju u Hrvatskoj.
Istina je da Georgiu Christo (Albanac) i njegova supruga Eranthia Georgiu (Grkinja koja nikada nije uzela niti talijansko niti albansko državljanstvo) nisu imali djece, a  niti okomitih nasljednika, ali su oboje imali i braću i sestre koji imaju svoju djecu i koji su zakonski nasljednici zgrade/kuće, sa stambenom površinom oko 700 m kvadratnih, a koji žive i rade u Australiji i veoma su bogati građevni poduzetnici.
Sad su se odjednom svi stanari našli ili će se naći u suituaciji u kojoj se nalazim i sam , no neki i u mnogo goroj situaciji, jer su stan kupili od trećih lica, za pozamašnu sumu novaca, te uložili znatne pare za uređenje istog. Bitno je napomenuti, da nasljenici žele zgradu, a ne novčanu nadoknadu za nju, jer im je to svojevrsna uspomena i djedovina, koja im pripada po svim zakonima i koja ne zastarjeva.
U međuvremenu nakon što je Republika Hrvatska se upisala kao (sad po najnovijim informacijama već privremeni vlasnik) počeo sam primati račune na iznos od 1600 kn za stanarinu, plus cca200 kn za komunalije na svoje ime, iako za to nemam nikakvog potpisanog ugovora, gdje sam potpisao da ću taj iznos mjesečno podmirivati.. S toga sam na Općinskom Sudu u Rijeci, ustao tužbom protiv DUUDI Državne nekretnine doo zbog nezakonitog naplaćivanja tkz. slobodno ugovorene stanarine, koja je dvostruko veća od stanarine određena na području grada Rijeka za stan koji je ekvivalentan veličini stanu u kojem stanujem, a koja iznosi oko 1 € po metru kvadratnom što bi iznosilo oko 695 kn a ne 1600 kn.

Ja sam kao građanin i državljanin Republike Hrvatske imao samo jednu opciju koju sam mogao iskoristiti protiv birokracije, a to je da se odazovem na poziv grada Rijeke  da se napravi sporazum o najmu stana iako grad to nije smio ponuditi u najam, jer nije vlasnik stana, odnosno da napišem molbu za najam stana, što sam i učinio 2006 g. i na koju mi nikada nitko nije odgovorio, a ovdje je dokaz da ju je netko pročitao i zaprimio.

 

Posted by Pas at 20/01/2017

Category: RAZMIŠLJANJA

Vjerojatno ste primjetili, da vrlo malo, ili uopće ne pišem na blogu. Razlog tome je što sam zauzet proučavanjem potresa , zatim aktivnošću na YouTube kanalima, kojih imam oko 5 od kojih su 4 aktivna , a petog još moram staviti u funkciju za što trenutačno nemam vremena.
Kao i svaki drugi građanin ove države, povremeno  – a katkad i redovno, pratim što se događa na dnevnoj bazi u politici, ali uvijek sa odmakom, bez pristranosti, čitam između redaka… Ne gledam televiziju već ne znam koliko godina, 5 ili više.
Kad bi pročitali moju zadnju knjigu, sasvim bi drugačije gledali na dnevne događaje, ali o tome nekom drugom prilikom.
Nisam glasač, to znači da već ne znam koliko godina, nisam izašao na izbore, jer mi je sasvim jasno, da svojim glasom ne bih promijenio ništa, jer sabor, pa i vlada, nisu tu da nešto mijenjaju, već da to usmjeruju onako kako je to netko “izvana” zamislio.

I tu nastaje problem.
Čitao sam i još uvijek čitam, komentare ljudi ispod članaka na raznim portalima. Kroz te komentare, možete savršeno točno vidjeti gdje živimo i kakva je svijest ljudi, koji žive sa vama u ovoj državi. Primjetio sam, da se je nešto počelo mijenjati, ljudi su počeli primjećivati, stvari, koji sam davno primjetio (što je dobro) i to je znak početka kraja ove politike u Hrvatskoj, ali i u svijetu, ma koliko beznadežno to sve skupa izgledalo. I koliko god ta novo nastala panika, među redovima političara, pokazuje da su u velikoj strci i frci sa vremenom, oni i dalje promiču zakone, sa kojima se žele osigurati od mase, koja je počela ključati,..jer krčka se u loncu, a krčkanje je korak da lonac zavrije – pa onda iskipi,..

Kad je Plenković izabran za predsjednika stranke, a kasnije za i predsjednika vlade, nisam ga nikada poslušao kako govori ili kako drži neki govor, jer ne gledam televiziju,a na YouTubeu mi nije bio interesantan za gledanje, već sam uglavnom gledao njegove fotografije u medijima, na kojima mi je izgledao poput katoličkog popa, samo mu je umjesto kragne standardne košulje koju nosi, trebala ona popovska bijela kragna. To je sve tako bilo do prekjučer, kad sam po prvi puta slušao Plenkovića kako govori. Nisam očekivao takvu bahatost u govoru, ili prepotenciju, ali i uzbuđenost, ljutnju sa kojim je napao oporbenu stranku – Živi Zid. Djelovao mi je normalno…do prije par dana.

Ovo nije promocija Živog Zida, ovo nije članak o Ivanu Pernaru, ovo je vrlo kvalitetni dojam kojeg sam stekao slušajući Plenkovićevo obraćanje protiv demokracije koju rabi Živi Zid u saboru.
Po prvi puta sam vidio da Pernar i Sinčić (ali i ostali zastupnici koji su zapravo jako mladi dečki s obzirom na godišta ostalih saborskih zastupnika) postali ozbiljna prijetnja ispunjavanju zadatka marionetske (izraelske) vlade u kojoj sjede uglavnom židovi, sakriveni iza domaćih imena i prezimena, kako se to ne bi vidjelo ili primjetilo, počelo postavljati pitanja,… Za onog tko ne zna, to je potpuno ne zamjetljiva stvar, osim za Reinera koji nosi pravo židovsko prezime kao i Stier.  Vidna uzbuđenost, sa kojom je dirnut Andrej Plenković, koji je OSOBNO kao premijer, nastupio imenujući stranku Živog Zida, kao smetnju planu vlade (ali i saboru), dala mi je znak, da su ti dečki, dobrano uzdrmali temelje HDZ ili SDP demokracije,..pasivnu situaciju, u kojoj je sindrom dizanja ruke i ne prisustvovanje sjednicama (na kojim se zapravo čitaju jako važne – ali ne razumljive stvari običnom čovjeku) i da je to dobrano “GANULO” premijera, a vjerojatno i ostale sudionike rasprodaje hrvatske imovine . Koliko je ljudi od vas, koji ovo čitate, u finacijskom izvještaju ministra financija Marića uvidjelo kako su htjeli prikazai lažno stanje u budžetu države.

100% nitko od vas.

Ja nisam.

Da li je Pernar to zaključio sam, ili mu je to netko šapnuo sa strane – NEBITNO JE!!

Odjednom se ekipa koja se nadala bezličnom dizanju  ruke i prihvaćanju izvještaja Marića, našla u situaciji da je netko iz takozvanog opranog i čistog veša, počeo izvlačiti posrane gaće i zaflekane košulje, smrdljive čarape,…iz deklarirano čistog i opranog veša.

Hej,..što ćemo sad.

Ništa , ajmo tog lika(Pernara) proglasiti klaunom ili likom koji ne zna što priča. Smjestimo ga u ludnicu, proglasimo ga ludim i nesposobnim. Nađimo doktora izraelskih korijena koji će to potvrditi, kako bi ekipa nastavila demonski plan porobljavanja gojima (stoka sitnog zuba) odnosno ne židova. Neka se trolovi raspišu u komentarima protiv Pernara i Živog Zida, nazovite ga klaunom, budalom, nazovite ga bilo kako,.. ne pitam koliko košta,…udri po svim šavovima, samo ga maknite ća.

Konačno, kad više nisu imali argumenata a ne mogu mu zabraniti da govri aiko bi oni to najradije učinili, izbacili su ga iz sabornice. Znači čovjeka, saborskog zastupnika oporbene stranke, kojeg je grupa ljudi izabrala, da govori u sabnornici na izborima i dala mu nekoliko desetina tisuća glasova,da govori u saboru – izvadili su stražari /redari iz saborskog osiguranja i IZNIJELI ga van noseći – SABORSKOG ZASTUPNIKA zato jer je GOVORIO!!! Zato jer je upadao Reineru u riječ, a taj isti Reiner upadao je zastupniku živog zida u riječ za vrijeme njegovog izlaganja.

Da li je saborski zastupnik Sinčić trebao zvati saborsku stražu da iznesu marionetu Reinera iz sabora.

Ne, klaunovi to ne čine.

Klaunovi se nastave sprdati sa takvima kao Reiner, jer znaju da će ga to izbaciti iz takta.
A Pernar i Sinčić su klaunovi zar ne?

U saboru se ne smije govoriti ili misliti drugačije nego razmišlja Plenković ili Reiner, a njih dvoje su genetska braća, iz istog stada. Budite uvjereni da oni nisu OVCE!!! Oni su vješti i prefrigani vukovi odjeveni u pastire koji ovce poput vas, uz pomoć pasa, vode u tor iz koga nema mrdanja. Sada ste na paši i pasivno i bezbrižno pasete vašu travu. Redovno ste izlazili iz tora na pašu,svaki dan,  ne pitajući se da li će doći dan, kada se jednoga dana, vrata od tora više neće otvoriti i kada će vam umjesto slobodne ispaše i trčkaranja po livadi, bacati travu u tor,..ali samo u slučaju da se slažete sa pastirom i ne pravite probleme psima oko tora. To će biti dan kada će trajno nestati klaunovi – zauvijek!!!

Posted by Pas at 29/10/2016

Category: RAZMIŠLJANJA

bmw_3series_overview-bm4_leadingtechnology
Mogao bih nabrojiti (a što ću i učiniti) čitavu paletu stvari koja ne ide u prilog odlasku u Irsku jednog mladog Hrvata. Mobing koji se vrši putem medija odnosno nad masom ili spin, reklama koja nudi kao relativno brzu alternativu ili riješenje vaših problema odlaskom u Irsku.

Riješenje je prilično jednostavno, ..sjedneš u avion i sletiš za 2 i pol sata i napustio si ovu noćnu moru od države (a posebno od pravosuđa) o čemu ću se posebno izjasniti u jednom od slijedećih postova na blogu.

Vaš razlog je MATERIJALNE prirode- vama treba NOVAC.

Tim novcem kupili bi sreću, ili bar osnovne stvari koje vam trebaju da bi preživjeli. Ima tri vrste ljudi koji odlaze u Irsku. Oni koji su tek nedavno završili studije i nemaju posla, oni koji su imali posao ali su ga promijenili za bolje plaćeni u Irskoj i oni koji su sve rasprodali što su imali u Hrvatskoj, kuću zemlju, stvari i otišli da se više nikad ne vrate u to mjesto gdje su živjeli jer bi to prije ili kasnije izgubili u dužničkom ropstvu – OVRHAMA!!!
Ovi zadnji  za početak imaju nešto novaca dok se ne snađu što nije zanemarivo.

Ne budimo pizde pa recimo da su svi oni koji su otišli našli posao i situirali se. Redovno dobivaju plaću. Minimalac je od 1500€ – do 2000€(ovisi kolika ti je satnica )

Najteže je onima koji su sami, stanarine su skupe. Npr. kuća van DUBLIN-a od 90-tak kvadrata doći će vas 1200 € mjesečno, tu su još i struja, plin ili drva za loženje ili nafta,..nebitno.

No dobro najprije da riješimo što je to NORMALAN ŽIVOT.

Ja ću početi od Hrvatske i naših plaća.
Dakle pod normalnim životom uključujemo:

1.Mogućnost plaćanja svih troškova života , stanarina, pričuva , komunalije, telefon i internet, mobilni telefon, odjeću, obuću, kupovanje kućanskih aparata, auto, registracija i osiguranje auta, gorivo, školovanje djece ili boravak male djece u vrtiću pa na kraju i TV pretplata
2. Mogućnost odlaska na godišnji odmor, kupnja poklona za božić ili neki drugi praznik, znak pažnje za nečiji rođendan, da možeš počastiti prijatelje u kafiću ili oni tebe, odlazak u restoran ili pizzeriju, opušteno i bez straha da nećeš za to imati dovoljno novaca itd.
3.Svakako jedan od najvažnijih faktora je neopterećenost ishodom plaćanja svih tih režija i troškova.

Nasmijana lica oko vas i ljubaznost ljudi – nenaplativa je kao i boravak među takvim ljudima.

Dakle recimo da si ovdje imao , auto, stan, kuću – ali nisi imao posao i životario si iz dana u dan, čekajući ko smrtnu kaznu dan, kada će ti isteći registracija auta, koja će te brat bratu puknut po praznom džepu 3500 kn minimum (kad ne bi imao nikakvih popravaka da auto pripremiš za tehnički pregled). Auto moraš imati, auto je mobilnost, s autom možeš ići na posao, tražiti posao i odvesti se na posao koji je izvan okruga mjesta gdje živiš. Auto je potreba, sloboda kretanja, kišobran, auto je dio standarda takozvang civiliziranog društva. A kad nemaš 3500 kn gledaš da ih nekako imaš, prodaš nešto , posudiš od nekoga  pa čak i ne registriraš auto odmah pričekaš mjesec, dva. 3500 kn nije mnogo kad radiš, pa kad bi i radio za 3500 kn TO JE ČITAVA JEDNA PLAĆA u Hrvatskoj – molim vas da dobro zapamtite ovaj pasos, jer sad kreće priča o IRSKOJ,..prava priča bez pardona i šminkanja.

Moj sin radio je u HR za relativno dobru plaću za jednu stranu firmu. Za isti posao u njihovoj američkoj bazi/office-u isti službenik Amerikanac, njegovog ranga za isti posao imao je plaću 5000-6000 $ US dolara. Dakle 5 puta više od njega.

Netko od stranih menađera saznao je za moga sina da je dobar programer i ponudio mu je posao u Irskoj.
Plaća?  Ma možeš samo sanjati o takvoj plaći i cifri u Irskoj..
Iznajmio je kuću, kupio si je sve za kuću, tanjure žlice, veliku LED televiziju i nikako nije uspio potrošiti čitavu plaću.
Kad smo razgovarali sa njim kako mu je – rekao je kratko – ja se više ne vraćam, ma preporodio sam se. Hrana je jako jeftina, odjeća obuća, svi su jako ljubazni, nasmijani, samo da dođeš tu  već se oporaviš, sve je zeleno i puno zelenila, zdrava hrana itd. itd.

Nakon nekoliko mjeseci nazove me sin i kaže kupio sam si jedan auto za 1000 € za početak u odličnom stanju. Ima prijeđenih samo 100 000 km, što za taj auto nije apsolutno ništa.. Takav auto u Hrvatskoj ispod 4500 € ne možeš kupiti, a tamo sića,.. 1000€. Kupio je auto i nije ni osjetio to na plaći.

Rekoh ja njemu: stvarno je to super, imaš sad odličan auto.Baš sam radostan zbog tebe.
Kaže on, …Moram još platiti porez 700€ koji se plaća iznova svake godine, zatim 300€ tehnički i još osiguranje za auto , ali to će mi biti malo jebeno, jer niti jedna osiguravajuća kuća mi kao strancu ne želi osigurati auto.

Pitam ga kliko košta osiguranje?

1500€ za godinu dana, odgovorio mi je. Nije baš malo komentirao sam troduplo nego u HR.

Ali ima jedna dobra stvar u Irskoj. Ako te tri osiguravajuće kuće odbiju, možeš se žaliti na tu odluku lokalnoj samoupravi ili državi  i oni im odrede da ti MORAJU izdati osiguranje za auto.

Prošlo je tjedan dana od tog skype poziva i kako se nismo čuli, skoro pa tjedan dana, nazvao sam ga da čujem kako je.

I tako kaže on meni riješio sam problem sa osiguranjem.

Kaže on meni, ajd pogodi koliko moram platiti osiguranje automobila za godinu dana.

S obzirom da mi je zadnji puta spomenuo basnoslovnu sumu od 1500€ očekivao sam u sebi, da su mu bar malo spustili cijenu osiguranja.

Ne znam – odgovorio sam, ne pada mi ništa na pamet.

4000€ rekao je…
Ne kužim, čekaj,.. to će te sve skupa sa porezom tehničkim i osiguranjem koštati 4000€?

Ne, ..samo obavezno auto osiguranje (koje tamo nije obavezno ali ako te uhvate da se voziš sa neosiguranim autom – najebo si)
Ej, ..čekaj ti meni želiš reći da si za auto dao 1000€ da još moraš platiti porez 700€, to je 1700€ pa nakon toga tehnički još 300€ što je 2000€ i na sve to još moraš platiti osiguranje na auto 4000€
Da  – odgovorio je,..

Pa jebo te patak to je 5000€ godišnje samo za auto, pa još 15000 € za stanarinu za godinu dana a o ostalim troškovima da ne pričamo koliko god oni bili.

Vratimo se sad u Hrvatsku gdje je registracija i auto osiguranje 3500 kn za isti auto sa 50 % bonusa ili oko 5000 kn bez bonusa.

Nažalost zemlje europske unije zabranjuju, da ako tamo imate prebivalište imate auto iz Hrvatske, duže od 6 mjeseci, a negdje i samo do 30 dana.
No, vratimo se malo u realu i uzmimo za primjer da se vrlo lako mogu desiti dva scenarija RAT i EKONOMSI KOLAPS, koji su oboje iza zidića, …preko noći,.. gdje će stanovništvu biti onemogućeno da na automatima za novac podignu više od 50 -60 € u najboljem slučaju.
U Irskoj ima oko 200 000 Poljaka, oko 7000 hrvata možda i više jer mnogi nisu evidentirani , ali ima i Španjolaca, Engleza, Indijaca i svakakvih drugih nacionalnosti koje su u Irsku došle tražiti sreću. Do Irske ima kopneno morskim putem 2600 km trebaju vam dva trajekta i tisuće kilometara da se vratite kući. Zamislite sad scenario kad pukne špaga i preko noći nastane panika oko povratka kući. Nitko neće moći do novaca, ljudi neće imati novaca za platiti stanarinu, hranu, niti za avionsku kartu, ukoliko nemaju gotovinu sa strane, no pitanje je da li će avioni uopće letiti zbog zabrane leta. Prošla me je svaka želja za odlaskom u Irsku. Netko će reći da ja sve gledam crno i negativno- ne ja gledam na to da je imati auto u Irskoj  naučno fantastična priča, ako si ne samo na minimalcu, već i ako imaš puno bolju plaću od minimalca. Sa 15000€ bih u Hrvatskoj živio kao lord. Treba se samo riješiti ovih lihvara na vlasti, koji nam donose europski neo fašitičkožidovskineoliberalizam na kućna vrata.I šta je napravila vlast. Vlast u HR je shvatila da mlade ljude ne možeš muljati sa ustašama četnicima komunjarama i ostalim sranjima koje nemaju veze sa mozgom – pa su ih putem medija preusmjerili VAN iz zemlje kako bi oslabili brojčano masu koja bi ih skinula trajno sa vlasti. Mladog čovjeka ne možeš varati sa obećanjima, jer je on dovoljno mlad da preživi ta obećanja, da ne kažem SRANJA , a onda još dok je mlad čak i nakon dva mandata 4 ili 8 godina on tek dolazi u intelektualn nivo 30 ili 40 godišnjaka i tek  je onda opasan za lopove i prevarante i sistem koji umreženo i organizirano šalju mlade ljude van, kako bi opstali na vlasti čim duže….

Pitate se do kada ?

Pa dok registracija u HR za auto ne bude 5000€. Ali poznavajući naše gulikože ne bih se iznenadio ni da bude više. Dakle u Irskoj je super – osim ako ne misliš imati svoj auto, čudna neka obećana zemlja. Oni koji se zateknu u Irskoj za vrijeme bilo kakve frke – teško da će se tako brzo i lako vratiti,..a možda je baš zato i odabrana IRSKA….kao obećana zemlja.

Posted by Pas at 06/10/2016

Category: RAZMIŠLJANJA

Aerial view of Monteriggioni town

Aerial view of Monteriggioni town

“Rad je veoma štetan i malo donosi .” (Talmud, Getin 680).

“Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad netko 100 srebrenjaka ima, u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti.” (Talmud, Jebamot 63a).
RAD JE ZA NEŽIDOVE
“Nežidovi su stvoreni da služe Židove. Oni moraju orati, kopati, sijati, kositi, vršiti. Židovi su stvoreni da sve gotovo nađu.” (Talmud, Berahot 58a).

Riječ odnosno pojam GRAD ima dvojako značenje, GRAD kao nastamba i urbana sredina  i GRAD kao elementarna nepogoda.

U nastavku ćete vidjeti kako su te dvije riječi obje pogubne, jedna po agrikulturu,… a druga po – čovjeka.
Čovjek je na Zemlji prisiljen (zbog opstanka) proizvoditi hranu. To čini poljoprivredom ili lovom ili stočarstvom odnosno uzgojem stoke. Voda je kod čovjeka koji je slobodno živio na Zemlji bila – besplatna. Znači čovjek je svojim radom sebi opskrbio opstanak proizvodeći hranu, a voda je dar prirode čovjeku.

A onda su se židovi dosjetili, kako ne radeći ništa, mogu besplatno jesti, i naplaćivati vodu koja je besplatna.

Osnovali su gradove i najčešće ih opasali zidovima zbog sigurnosti. Zatim su razvili ratove, kako bi život unutar zidina bio poželjan i siguran. Razvili su nešto što su nazvali – GOSPODOM, a čovjeka koji je od vajkada živio od rada i brinuo se za svoju obitelj – SELJAČINOM.

S vremenom, mondenim gradskim riječnikom, SELJAK ili SELJAČINA postalo je uvredljivo ime za čovjeka, koji se je bavio sadnjom biljaka, uzgojem životinja da bi preživio.

Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad netko 100 srebrenjaka ima, u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti.

Zatim su židovi “izmislili” novac. Novem su naplaćivali u gradu sve – pa i vodu. Umjesto da vodu sakuplja svak za sebe, netko se je dosjetio da se voda sakuplja na jednom mjestu i raspoređuje rasporedom cjevovoda u kuće.

Vodovod.

Tako je besplatna voda postala lihvarski proizvod koji se plaća. Kako u gradu koji je imao svoje zidine i limite nije svako mogao imati kuću, bogati židovi su počeli iznajmljivati svoje odaje za novac i tako je nastala – STANARINA, ucjena i lihvarenje.Iznajmljivanje je nastalo zbog migracije iz sela u grad. Novac je učinio svoje.

ČOVJEK je postepeno ali sigurno odvojen od svojeg iskonskog posla i zadatka , a to je – da se brine neposrednim poslom, oko svoje obitelji i imanja. Nakon pojave gradova ustanovljena je VLAST, koja je izvlastila LJUDE  ali ne židove i upisala se je kao vlasnik zemlje, ..općina, pokrajina, kvart, država. Nastali su represivni aparati, straža vojska, profesionalni reketari, vitezovi itd.

Seljak koji se je do nedavno bavio proizvodnjom za sebe, a višak proizvoda trampom mijenjao sa svojim suseljanima, odjednom je postao ROB, koji je ako je htio ostati na vlastitoj zemlji, koju mu je ostavio Bog, morao proizvoditi mnogo više, davajući harač ili namet upravi grada ili osobi koja si je nadjenula titulu KRALJ, LORD ili BARON ili sl.Titule su služile isključivo kako bi se židovi izdigli nad ne židovima. Nikada nitko nije dobio niti jedu titulu ukoliko nije bio – židov. Dakle svi u Hrvatskoj koji su odlikovani od predsjednika ili predsjednice – su židovi. Grad je postao mjesto dekadencije u kojoj se je naplaćivalo sve.

Nežidovi su stvoreni da služe Židove. Oni moraju orati, kopati, sijati, kositi, vršiti. Židovi su stvoreni da sve gotovo nađu.” (Talmud, Berahot 58a).

Nastankom grada, počelo je porobljavanje slobodnih ljudi,  koji su na svijet došli slobodni, a oko kojih je izgrađen sistem zakona i edukacije, prisile i represije, koje su ga porobile i učinile da služi jednoj grupi lihvara, koja je sistematski od sposobnih ljudi, učinila gomilu nesposobnih ljudi, koji se ne znaju više sami prehraniti i koji bi kolapsom sistema – grada, umrijeli od gladi i žeđi.

Grad je tako postao TUČA (GRAD) za ljude, koja ih sustavno uništava i koji ih je udajio od svih ljudskih vrijednosti, izopačivši njegovu prirodu do krajnjih granica, uvjeravajući da je taj put dobar i ispravan, pri tome popularizirajući uvredu kojom se čovjeka koji se zna brinuti za svoju obitelj, zove pogrdno nižim bićima, u intelektualnom svijetu ZNANOSTI, KULTURE i UMJETNOSTI, a koja niti jedna od njih – nije u stanju osigurati čovjeku opstanak kako bi isti preživio.

Seljak/čovjek, iako ne obrazovan u lakrdiji zvanoj grad, imao je znanje veće od bilo koje titule današnjeg znanstvenika ili profesora, te je i bez ikakvih tehničkih pomagala, umjetnih gnojima i ostalih pizdarija, uspješno opstao čitav vijek i imao svoje potomke, koji su do pojave grada, živjeeli tradicionalno poštujući prirodu ali i čovjeka. U to doba onaj koji nije radio i obrađivao zemlju, ne bi opstao i tako se je priroda pobrinula, da samo sposobni prežive. Sistem grada omogućio je da gomila nesposobnih ljudi, koji nemaju nikakvu titulu – a niti će je ikada imati, sanjaju o bogatstvu, pri tom ne razmišljajući da su ostavili svoj opstanak u rukama drugih ljudi, koje u principu boli kurac za njih i njihov život. Život koji se temelji na lihvarenju ljudi, između lordova i seljaka, gdje nažalost i moderni seljak ili većina njih, plaćaju namete, poreze, vodu pa i cijenu vlastitog stanovanjau vlastitoj kući, pod paskom – poreza, prireza, ili nekih drugih GRADSKIH umozlotvorevina,  koje pod paskom dobrobiti društva koristi 99% židovska vlast, a tek 1 % se vraća natrag i svake godine opetovano kuka kako se nema novaca za ništa.

Najbolji primjer su fontane koje je financirao Milan Bandić iz gradskog proračuna,a koje su koštale 27 000 000 kn. Što se još može kupiti za 27 miliona kuna ? A tko je dobio taj novac? Na čije je odabrane račune sjelo 27 000 000,00 kn

2015-09-12-11_37_03-jutarnji-hr-portal-jutarnjeg-lista-za-vijesti-komentare-sport-zabavu-i-life

Naravno fontane se nalaze, a gdje drugdje nego u gradu,.. Gradovi više nemaju zidine i šire se bez limita gutajući okolna sela, livade i šume bregove i doline,pretvarajući sve što je besplatno i bogom dano, u veliku lihvarsku farsu.

Na kraju,…. sela umiru, napuštene kuće se ruše, zemlja je neobrađena i zarasla, – a ljudi nemaju gdje stanovati i nemaju što jesti, jer nemaju novaca da kupe ono što je inače besplatno i za šta ne treba novac, jer sramota je biti seljak , seljačina, sramota je ne imati vodovod u kući ili piti besplatno čistu i bistru vodu iz bunara.

.. kad netko 100 srebrenjaka ima, u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti.” (Talmud, Jebamot 63a).

Posted by Pas at 01/10/2016

Category: OBAVIJESTI I RAZNO

2016-09-20-19_00_30-network-connections

 

Od danas 1.10.2016 godine cijena moje knjige “SVIJETLI VODIČ KROZ MRAČNU HRVATSKU” sa cijene od 15$ skočila je na 1000$. Dakle imali ste priliku kupiti za siću jednu od najvažnijih knjiga koju ste upće ikada pročitali. Knjiga objašnjava zašto se u Hrvatskoj dešava to što se dešava, ali umjesto raznih razloga koji su prisutni i nabrojani u medijima i aktualnoj politici, ja sam se u knjizi pozabavio imenima i prezimenima ljudi koji su umreženi (tajno i prešutno) na svim nivoima svakodnevnog života, politike, estrade, sporta i privatnog biznisa. I dok se aktualna vlada (ali i sve prošle) bave ustašama, četnicima , udbašima, mafijom, kriminalom, partizanima, fašistima strankama, srbima i ostalim totalno BEZNAČAJNIM stvarima, ja sam u knjizi obradio imenom i prezimenom osobe koje se nalaze posvuda zakamuflirane iza domaćih imena i prezimena koje toliko naivno bitrate na izborima, gledate u zabavnim emisijama i slušate na radiju ili gledate na filmu ili kazalištu. I dok vi kao poduzetnik grcate u dugovima i idete u stečaj, nikako vam ne ide u životu – a uložili ste trud i novac,… vas kažnjavaju  zbog malih prijestupa oštro i sa velikim novčanim kaznama, dok u isto vrijeme, ekipa koja gazi i ubija ljude, šeće slobodno ulicama i nisu nikada platili ni lipe za mnogo veće. Trebalo mi je dvije godine da istražim o čemu se radi. Ono na što sam naišao zaprepastilo je i mene samoga koji je znao što traži. “Običnom” čovjeku  trebati će od dvije do pet godina da shvati koliko je točno to što sam obradio u knjizi. Kao ilustraciju u knjizi upotrijebio sam screen shotove iz dnevnih novina , tako da mi nitko ne može prigovoriti da sam to izmislio.
U koliko bude došlo do moje deložacije iz stana u kojem živim 30 godina, ja ću knjigu objaviti i omogućiti za besplatni download putem linka koji ću objaviti u svim medijima kao i na You Tube-u na svim svojim kanalima kao video tekst sa popratnim slikama . Nakon toga savršeno me boli kurac što će se dalje dešavati oko činjenica koje sam naveo u knjizi, sa sudstvom i sucima , saborom, estradom, ministarstvima, vladom ili lokalnom samoupravom. Netko će morati Hrvatskoj javnosti objasniti o čemu se tu radi. Dakle cijena knjige ( koju ću još nadopuniti i doraditi sviježim podacima) ima cijenu od 1000$ koja je zaštićuje od prodaje. Ja sam jedini autor koji “ne želi” i nema interesa da mu se knjiga proda ili bude dostupna običnom čovjeku i njegovom budžetu. Kupiti će je moći samo izuzetno “bogati” ljudi koji će kad pročitaju skužiti da je to nezaustavljiva  bomba i da će se njihov svije srušiti preko noći. Ne postoji knjiga u Hrvatskoj povijesti koja je tako nešto obradila kao ni autor. Dakle na meni je da knjigu ne prodam nikome  ili je prodam za 1000$ ili je omogućim za besplatni download ili kao video na youtube-u. Novac ovdje nije u pitanju.

Posted by Pas at 20/09/2016

Category: OBAVIJESTI I RAZNO

Danas 20.09.2016 izašla je moja 10-ta knjiga u prodaju. Knjiga ima 214 stranica, bogato je ilustrirana. Ovo je najvažnija knjiga koju sam napisao i koja će definitivno i trajno promijeniti vaš život i pogled na vaš život.Nakon ove knjige više nikada nećete biti isti. Ovo je ujedno i razlog zašto nisam već skoro dvije godine ništa pisao na blogovima.

 

2016-09-20-19_00_30-network-connections

 

Support independent publishing: Buy this book on Lulu.

Posted by Pas at 16/07/2016

Category: VIDEO RAZMIŠLJANJA

+(reset)-
+(reset)-