Archive for the ‘NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE’ Category

Posted by Pas at 04/06/2017

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

 

 

 

 

 

 

Ovo je naučno fantastična priča,..ali i ne mora biti. Ovo može biti realna priča iz našeg svakodnevnog života. Vi ovu priču možete razumjeti ,..ali i ne morate.

Ispričati ću vam ovu priču kako bi vidjeli kako funkcioniraju stvari u stvarnom životu, ..ovoga momenta , sada,.. tu,.. ili negdje drugdje. Nebitno…

Za primjer ćemo uzeti šah.

Dakle, imamo čovjeka koji zna igrati šah, što znači, da zna kako se kreću figure po polju, te ih ista prema potrebi i planu (strategiji) pomiče po šahovskoj ploči.

Imamo i budalu koja posmatra igru, poput ljudi iz mase, koji žive život pored nas. Ne znaju igrati ali gledaju.

Razlika između igrača i budale, je u tome što igrač zna što radi, a budala to ne shvaća.
Ili da pojasnim, ako igrač pomakne konja u L poziciju prema naprijed ili natrag – budala to ne shvaća , jer ne zna kako se kreće konj ili ostale figure.
Laufer će ga potpuno zbuniti svojim kretanjem, a o kraljici da i ne pričam.

Drvena figura u šahu nema svijest, pa ne može biti svjesna, zašto ju je igrač stavio na određeno mjesto, ali zato je tu budala, koja je toga svijesna – barem vizualno. Ponekad u životu, vas netko premjesti na neko mjesto i funkciju, a da vi niste svijesni, da je to bio nečiji potez.
Osoba koja vas je postavila na to mjesto, razlikuje figure po funkciji – ali i boji figura.
Drvena figura u šahu ne zna koje je boje.
Recimo da ste vi porijeklom židov, ali vi to ne znate, jer nikada niste istražili svoje porijeklo.
Recimo da je igrač isto tako židov, ali onaj koji zna da je židov i koji sprovodi židovsku agendu ili židovski plan njihovu bolest da vladaju svijetom i svime gdje se nalaze. On jako dobro zna, zašto vas je postavio kao figuru na to mjesto. I dok se vi radujete, tom uspjehu (ali i materijalnom dobru i statusu koje vam to mjesto nudi ) – niste svijesni, baš poput drvene figure, da se sa vama igra šah, te da ste na to mjesto postavljeni upravo vi CRNA FIGURA kako bijela figura ne bi završila na toj poziciji. Promatrači (budale koje čine glasačku masu) pojma nemaju što se događa, ali nažalost ni vi,… iako ste sudionik te partije šaha.

Vi kao takva figura možete dočekati i kraj partije, a da vas se nikada ne pomakne sa početnog mjesta jednoga konja, pijuna ili kule,..pa čak kralja ili kraljice.

Poznam osobno neke ljude koji su godinama nezasluženo ostali ne pomaknuti, a onda, ih se je naglo premjestilo, na strateški važno mjesto. Bio sam naivna budala iz mase koja je glasala i koja je vjerovala da je svijet onakav kakvim su nam ga opisali,..ako dobro učiš i prođeš sve sa 5 onda ćeš biti netko u životu, a oni koji ne uče oni će biti nitko i ništa, pometati će ulice…

Da li ta osoba zna, ili je svjesna da je crna figura, ili ne,… mogu samo nagađati, ali nekako mislim da tek kad  je ta osoba pristala biti crna figura, odnosno kad se je takvom izjasnila i pristala na crne ustupke, da je njezin osobni uspjeh (u ovom slučaju u glazbi) naglo krenuo uzlaznom putanjom do zvijezda, i ako po meni ta je osoba zaslužila mnogo prije da se je postavi na neko strateški važno mjesto, jer je svojim vještinama to zaslužila mnogo prije postignutog uspjeha. Zatim sam primjetio da je ta osoba oduvijek bila u setu sa crnim figurama, oženila se je za crnu figuru, kum im je bio crna figura, surađivao je usko isključivo sa crnim figurama, djeca mu nose imena crnih figura. Crne figure ga izdižu u nebo. Mediji se bave isključivo crnim figurama. Mediji su u rukama crnih figura. Neki ljudi ne znaju da su crne figure, ali ljudi koji igraju šah i te kako ih dobro vide i razlikuju ih od  bijelih figura. Najgori su im neprijatelji upravo vlastite crne figure, koje su se ostrugale i pofarbale te prešle u bijele figure. Na njih se ide bombama, nemilosrdno.

No što će se desiti kada ovca sazna da se tu nalazi samo zato, jer je crna figura , ali recimo ne slaže se sa strategijom igrača koji pomiče crne figure.
Ta će osoba biti dovedena pred gotov čin, ili si sa nama,.. ili si protiv nas. Ako si protiv nas, gubiš mjesto na kojem se nalaziš, status u društvu i benificije,..novac. Silaziš sa šahovske ploče, žrtvuju te kao mamac, kao pijuna, bijelim figurama kojima si do maloprije bio prepreka, koji će te pojesti sa zadovoljstvom, a sa tobom i tvoju obitelj – preostale figure. Doveden si pred zid i silaziš sa ploče….

U partiji u kojoj crni pobjeđuju, ostaješ protiv svoje volje, uživaš u statusu, ne razmišljajući da je to tek partija, koja još nije gotova i koja će imati svoj kraj. Na kraju ćeš ipak biti žrtvovan, jer na kraju na ploči ostaje samo kralj i pobjednik. A pobjednik je kralj. Kralja ne možeš pojesti. Kralj uvijek ostaje živ. Ne silazi sa ploče. Šah,.. šah pat ili mat. Poredati će se neke nove figure za novu partiju i kralja, koje će opet biti žrtvovane za sigurnost kralja. Bit će uništeno stotine figura i njihovih priča, života ljudi i figura, a oni koji ih pomiču, poslije partije šaha idu na kavu i jebe im se za figure u šahu i za kralja…

Posted by Pas at 17/09/2015

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

ZABRANJENO ZA ONE KOJI NEMAJU PRAVO GLASA

333057_grupni-seks-foto-artchipel-com_f

Sastali se Francuz, Englez, Nijemac, Belgijanac, Španjolac, Portugalac, Talijan, Holandez i Poljak. Svako od njih imao je lijepu ženu. Pa jednu večer, Njemac predloži Francuzu, da jdan drugome naguze ženu, i tako se oni pojebaše. Čuo je Englez, da se nešto događa i upao im u šator i zatekao ih kako jedan drugome ševe ženu.
-Mogu li vam se pridružiti, imam zgodnu ženu, vi možete moju, a ja ću vašu pa ćemo se mijenjati.
I tako se je pročulo u kampu, da se Nijemac, Francuz i Englez, ševe do beskraja, mijenjajući žene kako im se svidi.
Ubrzo su se pridružili i ostali iz kampa.
Stajali su sa strane Slovenac i Hrvat i gledali kako dečki ševe što stignu, bez kakvog limita prekrasne žene,… jedna lijepša od druge.
I pita Slovenac Nijemca,;
-Čuj tovariš če lahko ja jebem zvami
Nijemac ga pogleda, i pored Slovenca uoči zgodnu ženu, pa mu kaže.
Veš kaj, ti najprije malo promatraj i gledaj, pa ako si baš za – možeš se priključiti.
I pustiše oni Slovenca u šator.
Gleda Slovenac digo mu se do pupka, sline mu cure. Nakon jedno par dana, dođe Nijemac i pita ga
-I kako ti se sviđa ovo šta radimo?
Kaže Slovenac;
-Joj jako mi se sviđa, rado bih se pridružio.
Kaže njemu Nijemac; OK, možeš, ali najprije moramo isprobati tvoju ženu i Slovenac pristane – nakon što je dobro izjebaše u već pomalo klonulu atmosferu pustili su i Slovenca.
Slovenac je odmah skočio da jebe jednu od žena, no ona ga je odbila sa obrazloženjem da je već jako umorna i da joj se danas više ne ševi. I tako iz dana u dan, Slovenac je ostao suhog kurca, jedva da bi nešto uhvatio, čak mu ni njegova nije više davala, jer su je dobro izjebali svi po redu.
I tako puši Slovenac jedne večeri izvan šatora cigaretu i skuži da se je dobro zajebo, izjebali su mu ženu, a on jedva da je nešto u uhvatio i pošlatao pošteno.
Gleda njega Hrvat na ogradi i pozove ga ;
– Hej Janez i kako je u šatoru?
– Slovenac kako ne bi priznao da se je dobro zajebao i da ništa nije jebo, kaže Hrvatu
– – Znaš kaj,.. super nam je u šatoru, jedeš, piješ, jebeš koju hoćeš, da samo znaš kako su sve zgodne, biram koju hoću.
Pita ga Hrvat;
– A čuj bi mogao i ja, bi me primili , imam zgodnu mladu ženu, sisata , guzata, lijepa, pametna, duga plava kosa, ma fotomodel mi je žena, svi časopisi pišu o njoj.
Znaš kaj, veli Slovenac, budem pitao, pa ti javim.
Ugasi Slovenac cigaretu i uđe u šator.
Sutradan ga sačeka Hrvat i opet ga sav vidno uzbuđen zove.
-Jesi ih pitao, šta kažu?
– Slovenac mu odgovori, pa mogao bi doći malo,… najprije da pogledaš i da pustiš svoju gospođu unutra, da vidimo kako će se ona ponašati, snaći, ali ja bi je najprije probao, da ne preporučim nekaj bez veze i da se obrukam..
Supeeer veselo će Hrvat i ode u svoj šator saopćiti ženi svoje želje i novost.
Da znaš kako je tamo dobro, možemo ići pogledati, mogli bi nas i primiti, zamisli samo,… živjeli bi tamo sa njima i bilo bi nam super, možeš se seksati sa kim god želiš, ima zgodnih i bogatih frajara, lijepih žena, ..daj idemo, …vrata neće još dugo biti otvorena,… priča se da će zatvoriti šator i više nikoga neće pustiti unutra.
I tako je Hrvat nagovaro svoju lijepu ženu, da pristane na grupni seks. Upoznao ju je sa Slovencem i nakon što su se poseksali u troje, Hrvat zagrli Slovenca i ženu i kaže sad si Lijepa i naša ,..ha hsa ha  i nasmije se.
Drugu večer u Hrvatski šator stigla je delegacija frajara iz Brisela.
Dobro veče, došli smo vas vidjeti i objasniti vam naša pravila:
Pa je počeo francuz:
-Morate imati haltere i mrežaste čarape
-Nijemac će na to i obavezno morate obrijati pizdu
-Talijan će na to; morate biti spremni primiti i u dupe.
-Španjolac će na to; Morate biti spremni i sa trojcom odjednom.
Kako bi vidjeli da ste spremni na sve, dođite večeras sa suprugom, da sa njom probamo neka od poglavlja.
I tako su Hrvatu u nekoliko večeri odmah na početku dobro izjebali ženu, što ga je prilično uzbudilo, ali pri tome mjerkao je žene svojih prijatelja, koje su se trošile na sve strane.
Dvije je godine, Franjo gledao kako mu jebu ženu, a onda su ga primili u šator. Dvije godine žena je radila sve što su od nje zahtjevali. Prošli su sva poglavlja seksa od pišanja sranja , sado mazo do analnog sexa.
Čim je Hrvat ušao u šator, prišao mu je voditelj šatora i dao popis koga ne smije jebati barem prvih 5 godina , Francuskinju, Njemicu, Englezicu, Talijanku, Španjolku, Mađaricu, kao i sve ostale koje su bile dobre i naočite, mogao je samo pičiti po debelim i brkatim ženama iz preostalih članica u šatoru, a za to vrijeme njegovu su ženu trošili – SVI.
Jednog dana, u šator su ušli neki ljudi iz drugih kampova i šatora, na tisuće njih. Franjo je gledao kako kolone ljudi ulaze u pretrpan šator, a zatim je došao Mađar i povukao patent na svojem internom ulazu, u šator. Kad je to vidio Austrijanac i on je potegao patent na svojem šatoru. Odjednom više nitko nije mogao u šator. Franjo je ostao je vani sa Janezom, a na njegov ulaz, ulazile su kolone ljudi, koje su čule da se tu može opičit dobre komade.
I tako se odjednom Franjo, našao u situaciji da mu ženu više nisu jebali oni od prije – već tko je god stigao. Sumnjičavo je gledao u šator i shvatio da se zapravo nalazi izvan šatora i da su mu zatvorena sva vrata. Mađar je otišao tako daleko, da je na ulaz postavio i bodljikavu žicu.
Franjo je naivno vjerovao, da je to samo privremeno i da će se svaki čas vratiti natrag i postati punopravni član grupnog seksa u šatoru sa komadima iz snova i da će ravnopravno moći ševiti što god hoće. U međuvremenu zgodne i mlade žene iz šatora postale su debele dlakave i potrošene najviše nalik prostitutkama pred penziju, ali Frano je zadržao sliku sa početka grupnog seksa kad je bezuvijetno jebo tko je koga stigao.
Za to vrijeme, Franji su tako izjebali ženu, da od nje nije ostalo ništa – do neprepoznatljivosti. Ne ispavana, sa podočnjacima, sise su joj visile do poda, kosa potrošena od farbanja, čarape potrgane, naborana, prazno je buljila pred sobom ne znajući gdje se zapravo nalazi.
NASTAVITI ĆE SE ( ovo je vic u nastavcima)

Posted by Pas at 28/02/2015

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE, SATIRA

 

 

 

Ormar-5V3F

Zamislite jedan geometrijski lik,..npr. kvadrat ili pravokutnik, krug ako baš hoćete ili trokut, zapravo potpuno nevažno. Unutar granica tog geometrijskog lika, nalazi se naš život i svijet u kojem živimo. Tu je sve, od života do smrti. Vjera, glad, bolesti, ratovi, dakle sve što postoji u ljudskom životu, nalazi se tu unutar tih granica.
Unutar tog okvira, ulaziš potpuno prazan i čist – odnosno,.. ne shvaćaš ništa , a zapravo prolazi mi croz misli, kako nas je netko dobro prevari,  gurnuvši nas u taj okvir, iz koga nema izlaza – ili možda ipak ima. Kad malo bolje razmislim, čovjek izlazi iz čovjeka – žene, ali i njegova duša dolazi sa njime, pa ne bi li onda, mogli pomisliti, ali i potvrditi, da smo mi zapravo portali ili ulaz ujedno i izlaz iz tog kvadrata, jer ako si kroz to ušao, to znači da tu postoji ujedno i izlaz, jer sve je dualno i ma svoju alternativu. Kako bih vam pokazao u kakvoj prijevari živimo, i kako se pojedinci nikada neće iz te igre izaći van (ili barem ne toliko brzo) napraviti ću imaginarni pokus.

Na žalost pokrovitelj ovog štiva nije IKEA, no možda IKEA nakon ovoga štiva dobije dobru ideju za reklamu. Tko zna,…

POKUS BROJ 1

Odabrati ćemo naj prije mjesto za ovaj pokus. Neka to budu Uskršnji otoci.

Zašto Uskršnji otoci?,..pa zato jer su jako daleko i sa njih se najvjerojatnje ne vidi nikakvo kopno, a to je baš ono što meni treba za ovaj pokus.
Živi kvadrat – ili mjesto događanja.

Za ovaj pokus, trebati će nam 1000 malih, tek rođenih beba, koje ništa ne razumiju i jedan IKEA trokrilni ormar, sa šest ladica i ogledalom.
Bebe su tek rođene i ideološki su potpuno nesvijesne, ali i religijski.
Ostavljamo ih same na otocima sa trokrilnim ormarom od IKEA-e.
Same, bez igdje ikoga, kako ne bi nitko na njih utjecao.
Bebe nakon, 3-4 dana umiru od žeđi i gladi. Ormar od IKEA-e se nakon nekog vremena raspadne na kiši i nestane, nema  više nikakvih tragova niti zapisa da je ovdje živjelo 1000 ljudi, jer ih nije imao tko napraviti.
Pokus je propao, ali i ujedno uspio.

POKUS BROJ 2

Na isti otok dovodimo 1000 beba, IKEA trokrilni  ormar, ali i ljude koje će se brinuti o njima. Tutori su pomno izabrani, sa  strogom naredbom, da se djeca drže podalje od bilo kakvog izvora informacja na kopnu, o postojećem svijetu ili povijesti ljudi. Nema religije, politike ni tehnologije. Djeca odrastaju uz nadzor, hrane se, množe , umiru, grade, bave se lovom ili ribolovom. Žive potpuno slobodno , ne znaju za nauku, zakone fizike, povijest, astronomiju, totalno su bez edukacije,.. jedino što rade je, da preživljavaju i brinu se o svojem potomstvu. Ormar su rasturili i njegove stranice nakon nekog vremena, iskoristili za nešto drugo, za čime su imali potrebu

Vidite kako interesantna situacija , ..nikome se neće ukazati Gospa, niko neće imati Isusove rane na rukama, kipovi neće plakati,. Nema raja , nema pakla, Lucifera, Isusa, Bude, Alaha , Manitua, Sotone, Šive.

Pokus je uspio u potpunosti

POKUS 3

Na otok je dovezeno 1000 beba sa njihovim tutorima. U sredini otoka postavljen je trokrilni ormar sa 6 ladica i ogledalom od IKEA. Tutori su dobili naredbu, da svakog dana hodaju oko ormara, i svakih deset sekundi, ispruže ruku prema ormaru i glasno viknu ROAR KRRRR GRRRFFF.
Djeca su sa strane i gledaju starije/ tutore, posmatraju tu scenu. Zatim u samo predvečerje u vrijeme zalaska sunca, veliki ormar podignu 10 jakih muškaraca i objese ga na križ, te uz logorsku vatru, hodaju obratnim smjerom od kazaljke na satu, oko križa na kojem visi IKEA ormar. Djeca pomno gledaju. Nakon nekog vremena, kad su dovoljno svijesna, počinju na nagovor svojih tutora sudjelovati u ceremoniji IKEA ormara. Ormar od IKEA sa troje vrata i 6 ladica presdstavlja više biće, kojem se stanovnici otoka klanjaju. Svaki je stanovnik iznad 10 godina, dužan prisustvovati ceremoniji, jer inače pleme ga može kazniti, bičevanjem ili čak smrću. Nakon 1000 godina jednog te istog pokusa, nekoć potpuno prazni i bezbrižni ljudi, počeli su obožavati ormar od IKEA-e. U prolazu su jedan drugome pozdravljajući rekli, hvaljen ormar. I tako je jedan jeftin model ormara od iverice, koji je dopremljen na otok -postao BOG.
Neprikosnoveno više biće.
Ali to nije sve.
Tokom godina, svaka je generacije imala svoje kronologe vremena, zapisničare, povijesničare, koji su tradicije plemena zapisivali u jednu debelu knjigu, koja je bila zakon i iznad svih drugih knjiga. Prvi zapisničar je napisao; Naš bog ima troje vratiju, šest ladica i ogledalo u sredini, i napravljen je od IVERICE. Nakon sto godina, slijedeći zapisničar, više nije znao što je to iverica, jer iverice na otoku nigdje nije bilo jer je ona dopremljena sa kopna iz njima nepoznatog svijeta, ali bilo je puno orahovih stabla na otoku , pa je napisao prepisivajući prethodne zapise, da je trokrilni ormar bio takav i onakav – ali od oraha. Tokom slijedećih 250 godina zbog raznih okolnosti, orah je nestao sa otoka, a kako je prošlo 200 – 300 godina, a na otoku su se uzgajale jabuke pa je zapisničar zaključio da je ormar bio od jabukinig drveta. Kako je ormar od iverice istrunuo, nakon nekoliko godina i nitko ga više nikada nije vidio ili zapamtio kako je izgledao, novi je zapisničar napisao, da je ormar bio od jabukinog drveta imao 6 vratiju i tri ladice. Vrijeme je prolazilo i nakon jakih oluja i klimatskih promjena, na otoku su nestale sve jabuke, a novi zapisničar gledao je u ogrome stogodišnje čemprese, koji su se njihali ispod njegovog prozora i napisao kako je ormar od čempresovog drveta sa 6 vratiju i 6 ladica postojao, u ta davna vremena, kad su prvi stanovnici došli na otok. U sredini otoka, sad je stajao čempresov ormar sa 6 vratiju i pet ladica. Ljudi su još uvjek imali iste običaje , hodali su u smjeru kazaljke na satu(?), vikali ROAR KRRRRfartttt GRRRFFFiiinggg pružajući nogu ka ormaru.
U središnjoj ceremoniji iz ormara je izašla žena koja je štavila kožu prugaste vjeverice…
A onda,.. jednog je dana, sasvim slučajno, pučina i jako nevrijeme odnesla lokalnog ribolovca daleko na more i on se je igrom slučaja našao u našoj današnjoj civilizaciji, koja je bila nešto on nije mogao shvatiti, no u svakom izlogu prodavaonice namještaja vidio je po jednog različitog boga, te mu se je svuda klanjao izvodiši ritual iz svoga plemena, u kojem je živio čitavog života. Vidjevši što radi, prišao mu je jedan čovjek i pitao ga što radi. Nakon nekoliko sati nesporazuma, uspjeli su zaključiti da je ribar stanovnik izoliranog otoka. Objasnili su mu što je to ormar i čemu služi. Domorodac ih je u nevjerici slušao, ne mogavši prihvatiti to bogohuljenje njegovog boga, sa Uskršnjih otoka. Kad su mu ipak na kraju uspjeli pokazati što je ormar i čemu služi, vratili su ga brzim gliserom na izolirani otok, izbacivši ga 100 m prije obale i dali mu mogućnost da otpliva do obale, kako  ne bi uznemirili stanovnike svojom pojavom. Kad je domorodac stigao kući, ispričao je svoju priču najprije svojoj obitelji, a zatim i prijateljima, pa onda i suseljanima. Rekli su mu da je lud i da IKEA ormar je bog i sada nema drugih ormara . Napali su ga, i rekli da je heretik, griješnik i molili se za njega penjajući se na ormar sa 6 vraiju i pet ladica, Nekima se je u trenutku molitve ukazao i zadnji model noćnog ormarića od IKEA-e, a neki su vidjeli i čitave regale sa puno vratiju i ladica. Neki su čak tvrdili, da im je ormar prišao i govorio, lupajući vratima i ladicama.

Eto, vidite kako je lako od običnih ljudi napraviti budale tokom tisućama godina, budale koje se nikada neće probuditi i vječno vjerovati u jedan običan pokus sa jednim običnim i jeftinim trokrilnim ormarom od iverice, koji je u nečem interesu postao više biće – ali samo na Uskršnjim otocima ,..i nigdje više. U tome je bila čar tog uspješnog pokusa.

Posted by Pas at 22/11/2014

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

NIBIRU 489-2014-09-30-17-59-50

Pluto je sjedio ispred sobe za sastanke, iz koje je dopirana na momente i jako žustra rasprava. Otpustio je zadnji gumb na košulji i oslobodio se kravate, koja ga je jako stiskala. Osjećao se je bolje. Niti minut nakon toga, vrata sobe planetarnog zastupničkog doma su se otvorila i na vratima se je pojavio Neptun.

– Ulazi.. – rekao je kratko, ne pogledavši ga.
Pluto je ustao i onako malen i snužden, ušao je u konferencijsku salu, u kojoj su sjedili svi planeti.
Sunce i Mjesec su se ispričali opravdavajući da navečer ne mogu doći, jer su oboje po danu zauzeti.
– Priđite Pluto – rekao je Jupiter, pogledavši ga strogo i namrgodivši svoje pruge po kojima je poznat u svemiru.

Pluto, započeo je,…
Ovdje pred ovim domom pozvani ste kako bi vam izrekli mjeru i kaznu zbog stvari koje ste činili, a koje nikako niste smjeli i koje su duboko uznemirile i Zemlju i Mjesec, Sunce ali i ostale planete.
Vi ste tokom 1983/84 godine dozvolili nedozvoljenoj planeti X poznatijoj još kao Nibiru , da vas povuče k sebi i niste ništa učinili da ispravite vašu orbitu.To je rezultiralo da su orbite Neptuna i Urana – ali i Saturna, koji se je tokom 2011 opako nagnuo i skoro prevrnuo, a meni osobno nestala je jedna pruga na majci koju nosim i po kojoj sam poznat što je bilo vrlo neugodno, plus toga,.. došlo je do ozbiljnih promjena na ostalim planetama, što je izazvalo lančanu reakciju sumnji, da osim nas postoji još netko tko ovdje stanuje.
– Vaša visosti,.. -isprekidanim i promuklim glasom izgovorio je Pluto.
– Tokom 1983/84, Planet X odnosno Nibiru, počeo me povlačiti za orbitu.
Rekao sam mu da me pusti na miru, ali on nije odustajao, počeo sam se povlačiti prema njemu, što je za sobom povuklo Neptuna i Urana..
Trudio sam se to ispraviti, ali Nibiru je tako jako potezao, da je to počelo malo kasnije povlačiti i okretati Saturna, a ja sam se trudio koliko sam mogao i činio sve da ga sakrijem, ali kad god bih se ja stavio ispred njega, on je izmakao i pojavio se opet.
Nakon kraćeg naguravanja, uspio je ući unutra, iako sam mu lijepo rekao da će ga neko vidjeti i da će nastati sranje.
On me nije poslušao i ušao je unutra.
Svi su se pravli da ga nema, ali on je počeo udarati gdje je stigao.

– Prekinite,..tu sam priču već čuo 500 puta, uvijek jedno te isto, nisam ništa mogao, povukao me je, bio je jači i tako dalje.
– A jel ti vidiš sada, što se događa sa Zemjom i Mjesecom, Marsom…
– Nemam drugog izbora, već da te izbacim iz kluba planeta..
– Ali , ja… sam – pokušao je nešto reći Pluto
Jupiter ga je prekinuo snažnim glasom.
– DOSTAAA!!!
– Od danas više nisi planeta..biti ćeš smeđi patuljak do daljnjega
– Molim te da odmah napustiš zastupnički dom planeta

Pluto je žalosno pogledao u pod , okrenuo se i izašao iz sunčevog planetarnog sustava.
Bilo je to 24. Augusta 2006.

Osam godina kasnije tokom 2014 Jupiter je sjedio u uredu i u jutro pijauckao kavicu.
DRINNNNNNN DRINNNNN,..zazvonio je naglo telefon rasparavši tišinu u uredu u kojem se navodno ništa nije dešavalo.

– Halo – javio se je Jupiter…
– Halo dobro jutro, ovdje Plavo Nebo,..jesam li dobio Jupitera
– Dobro jutro Plavo Nebo,..pa otkud vi ovako rano još nije ni zora?
– Spojiti ću vas sa Suncem , ..pričekajte
Piiiip, piiip,..krc,… krc, šušk,.. šušk,.. krak,.. puc…
– HALO EFEKT ovdje – začuo se je glas sa druge strane
– Ovdje Jupiter , molio bih vas malo Sunce
U slušalici se začuo iz daljine lavež Sun Doga, nakon čega se začuo glas Sunca.
– Samo malo, da ugasim lensflarei ukolonim crnu točku sa sebe…halo…, Jupiteru,… jesi to ti.
– Halo Sunce ja sam šefe,..Jupiter trebali ste me nešto?
– Čuj Jupi, vrlo mi je neugodno što te to moram pitati, ali do mene dopiru glasine da ujutro osim mene, izlazi još jedno Sunce i to molim te – NA ZAPADU!!!
– Pa jeste li vi normalni, zovu me ovi iz drugih galaksija i pitaju ako je to istina?
– Popizdio sam , kuham izlaze baklje iz mene, Zemlja se trese, Mjesec je pocrvenio i još pri zalazu imam kupleraj od crvenog svijetla???
Helouuu???
– Ja ne znam ništa o tome, jer sam navečer vani, a po danu me nema do navečer, tako da ne mogu ništa reći, ali mislim da su to samo glasine.
Glasine, ma kakve jebene glasine, jučer kad sam zalazilo na zapadu sa druge strane mi je došlo nešto što sije 1000 puta jače od mene, a manje je dva puta od mene.
– Jedva sam skrenulo,… išlo je ravno na mene.

– Pa jeste li vi ludi, koji kurac radite.
– Znate li vi koja je godina ?

– 2014 !!

– Heloouu???
Sredite to u roku od odmah,…. odmah, napravite što god znate,..inačeee, Jupi, znaš da smo frendovi, ali letiš zajedno sa ostalima.

Poklop!!!
Začulo se je snažno poklapanje slušalice…
– Jupiter je brzo izvadio notes i počeo tražiti riješenje,.. Venera, Mjesec, Mars, Saturn, Neptun, Uran, koga zvati,

Venera pokriva Nibiru, Mars je zadužen da ga pogodi kometa,..hmmmm
Pluto,..je smeđi patuljak,…

Oblaci,…oblaci,..yessss yess.

Okret, okret, okret, nazov nazov..

– Halo, ..dobar dan molim vas spojite me sa Plavim Nebom.
Pričekajte malo trenutačno je zauzeto chem-trailsima pa ga nema, možete li nazvati malo kasnije,…ili ostavite poruku, mislim da se plavo nebo neće baš tako brzo vratiti….
– Ma dobro možda mi vi možete pomoći , trebali bi mi oblaci..

– Oblaci?
Obični ili umjetni? – upita glas sa druge strane
– Obični.. kaže Jupiter
– Žao nam je,.. njih nema dovoljno i svi su na terenu, želite li da vas spojim sa uredom za umjetne oblake i chemtrailse…
Nastala je stanka…

– Pa dobro dajte , može – kaže Jupiter.
Prespoj, prespoj, uključ uključ..
– Halo, začuje se sa druge strane, ovdje vodena para iz NASA-inih kotlova kako vam mogu pomoći.

– Dobar dan Para – ovdje Jupiter.
– Maločas sam razgovarao sa Suncem i Sunce je ako uzbuđeno, ljuto,..ukratko popizdilo je i kuha 100 na sat, jer se je navodno pojavio neki fake Sun na nebu koji sije 1000 puta jače i dolazi na zapad sa Sjevera, .. pa sam mislio može li to nekako da se ne vidi, pokriti,.. znate nezgodno je, svi znaju da je Sunce jedan šef, a sada se je pojavilo još jedno, i navodno još jedno i još dva su na putu, pa ih je ukupno tri.
– Aaaa,.. da,… vidjela sam to,… jaši mi iznad glave i leđa svaki dan.
– Što bi vi zapravo htjeli od mene?
– Pa ja bih vas zamolio, ako vi to možete pokrivati do daljnjega da se to ne vidi:
– Kako to mislite da bude kao oblačno svaki dan?
– Pa da, mislim da je to prirodnoi najjednostavnije dok to ne prođe i dok se ne iznađe neko riješenje.

– Čekajte, vi tražite od mene da ja glumim prirodne oblake 356 dana u godini non stoptokom 2014?

– Ma dobro ne baš 365 dana, po koji dan možete pauzirati, ali morate pratiti kada možete – a kada ne možete?
– Dogovorite se sa kolegom chem – trailsom pa radite naizmjence.
– Do kada to treba raditi? – upita vodena para koja je upravo izašla iz kotla vruća i bijela.
– Pa dok se god može, kad bude kasno i kad više nemrete to pokrivati, onda prestanite, onda ću ja već nešto izmisliti. Za sada je bitno da se vidi samo jedno Sunce, ali ne nužno, jer i ovako svi znaju za njega.
– OK kaže vodena para i počne šištati po horizontu

Jupiteru je zazvonio telefon…drinnnnn driinnn

– Sunce ovdje, ..zaboravi sam ti reći da vratiš Plutonu status planete- ODMAH!!!
Dobro šefe- kratko je odgovorio Jupiter..

2014 g vijeće planeta je vratilo Plutonu status članstva u zastupničkom domu planeta. Pluto nije prisustvovao svečanosti, imao je pametnijeg posla, niti mu je to više bilo važno, jer danas jesi – a sutra nisi.

To se množe desiti svakome pa i Jupiteru.

Posted by Pas at 23/09/2014

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

prosuto-pivo-na-putu

Spori Joe je čuo na radiju kasno navečer da Čikaška policija juri kamion sa prikolicom koji je nakrcan sanducima piva i u kome je šofer koji je spreman na sve i svašta i naoružan je do zuba.
Vijest je objavljena kasno navečer i čulo ju je vrlo malo ljudi, jer uglavnom su svi spavali.
Kako ne bi ljudi nastradali, Spori Joe je odlučio informirati svoje prijatelje i sumještane o potencijalnoj opasnosti. Da bude stvar još bolja, lokalne su vlasti zabranile ponavljanje te vijesti kako se ljudi ne bi uzmnemirili.
Drugog dana Spori Joe u lokalnoj krčmi, ispričao vijest koju je čuo na radio vijestima, što je naišlo na salvu smijeha i ponižavanja, te su mu prijatelji – ali i gosti u lokalu rekli, da tako nešto nije moguće, jer bi ga policija već zaustavila na nekom putu.
Dugog dana u grad je stigao Crni Frank, koji je sreo Sporog Joe-a i ispričao mu između ostalog da je vozeći se autom, uz cestu vidio pun kurac boca od piva.
Spori Joe je to rekao svojim prijateljima, ali oni su mu rekli da su to flaše, koje šoferi putem izbacuju kroz prozor.
Nedugo zatim, u grad je došla Plava Marry i rekla je kako je vidjela po putu neobično puno pivskih boca i zelenog stakla razbacanog po cesti.
Društvo je prasnulo u smijeh, objašnjavajući da je sigurno neka kompa imala žurku, pa su pobacali boce po cesti, a jedan je dobacio da se je već to događalo i prije.
Pet dana kasnije, sa razbijenim je autom u grad došao Gospodin Hubert koji je vozeći se iz Čikaga, u svoj mali gradić, naišao na sanduke piva,razbacane po cesti, od kojih su neke bile pune, a neke razbijene i u mrkloj noći zabio se u njih i znatno oštetio prednji trap, probušio dvije prednje gume i razbio branik. Ispričao je svoj doživljaj u lokalnom bircu, zabrinutog izraza na licu, na što je netko prokomentirao, da je vjerovatno to nekome ispalo sa portapaka, dok je vozio kući i da se to češto zna desiti, da ljudima se otkvači teret i padne na cestu.
Deset dana nakon toga, djeca koja su se igrala u obližnjoj šumi, vidjela s ogroman kamion sa prikolicom, sakriven u šumi i pokriven granjem, te su trčeći pohitala u mjesto, prijavivši roditeljima, ali i policji – da se u obližnjoj šumi, nalazi kamion pun piva, pokriven granjem. Policija je odmah reagirala i otišla na to mjesto, koje su im opisali dječaci, nije ih bilo satima, a kad su se vratili, Polcajac Billy bio je ranjen u nogu, ..Šerif je objasnio da se je sam ozljedio pištoljm, pri padu u šumi, a na pitanje jel bio kakav kamion u šumi, policajci su rekli da su sve pretražili i da ništa nisu našli i da su to djeca sve izmislila i pripisali su to njihovoj mašti, nakon čega su ih roditelji primjereno kaznili, a ostala djeca su im se rugala u školi.

U lokalnom bircu, komentirali su kako djeca oduvijek izmišljaju stvari, ali da je to oduvijek bilo tako i da ne postoji nikakav kamion, natovaremn pivama koji okolo harači, kao što je ispričao spori Joe.
Tri dana kasnije Teddy Pijanac, ušao je vidno uzbuđen u lokalnu krčmu i izjavio da je na njega punom brzinom od 120 km na sat jurio ogroman kamion natovaren pivama, na što su ga lolani dečki upitali, da nije možda imao i prikolicu i prasnuli u smijeh, te mu platili cugu i sprdali se na njegov račun. Jedino tko je to sve pomno slušao i zbrajao bio je Spori Joe, koji je otvorio Google map i označio sva mjesta, na kojima su se desila razna zbivanja vezana za kamion i pive. Zaključio je, da svaki dan u isto vrieme, ili bar u probližno vrijeme, kamion je u vožnji lokalnim cestama i putevima, te da bi po njegovom izračunu, taj kamion trebao doći u grad navečer u subotu oko 9 navečer. Krenuo je da obavijesti svoje prijatelje iz birca, do kakvog je zaključka došao. Bila je subota malo iza 20 sati. Krenuo je laganim sporim hodom, zbog čega je dobio ime Spori Joe.
U 20:55 začuo se je snažan prasak i eksplozija uz glasnu lomljavinu stakla . Kad je stigao do birca zatekao je kamion zabijen u birc i veliki požar, a svuda okolo bile su razbacane pive i sanduci. Bilo je ranjenih i mrtvih. Policija je u velikom broju dolazila sa upaljenim sirenama i svijetlima, nabrojao je barem 20 policijskih vozila, dotrčali su i prvi znatiželnici vidno uznemireni, a djeca koja su se igrala u šumi, rekla su roditeljima da je to taj kamion kojeg su vidjeli. Ljudi su prazno buljili u hrpu željeza i stakla i više se nitko nije smijao.

Posted by Pas at 22/07/2014

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE, OBAVIJESTI I RAZNO, SATIRA

Kad bi bilo što ušlo u Sunčev sistem, veličine Jupitera, ili ne daj bože još veće, joooj , ma ajme meni,…sve bi po iskakaklo iz svojih orbita, jer nemoguće je da išta uđe u Sunčev sistem, a da tisuće astronoma amatera koji imaju pokriveno nebo  na obje Zemljine polutke i  svaki pedalj neba, to ne bi primjetili.
A tek NASA,…ona  koja ima stotine satelita u orbiti oko svega, ma to neću niti spominjati.

Nego zamislite što se je slučajno dogodilo jučer 21.07.2014, neznam kako, ali uskočilo je od niotkuda u Sunčev sistem, nešto veličine stotinu zemljanih kugli,..ma šta da vam kažem i prošlo je pored svih tih teleskop,a sasvim neopaženo, pazite veličine 100 zemaljskih kugli.
To se je dogodilo dok su astronomi bili na marendi.
Tih jebenih pola sata, ostavili su teleskope i maznuli po sendvić, onako opušteno, bez brige, jer šta se kurac ima dogoditi, jer da se nešto dogodi, upala bi im planeta u šalicu kave  i sjebala im bijelu košulju.
Nego najgore od svega što se ništa nije dogodilo.
ZNANSTVENICI SU OSTALI ZAČUĐENI.

Šta ja mislim o tome?

Ja mislim da je to netko upalio šibicu iznad Sunca, ..pardon dvije šibice. Ako prema Kepleru pretpostavimo da je Sunce šibica, onda imamo na ekranu tri šibice. Ili je to sve samo odbljesak jednog o drugoga puta dva na treću. U stvari svakih 1365837654553764774645 godina se to dešava , ništa posebno

 

latest

 

 

– Koliko je sati ? – pita astronom amater svog kolegu u kafiću.

– 1 i 17 – odgovori ovaj drugi i traži upaljač sa cigaretom u ustima..

–  Ma još imamo vremena, ne žuri nam se nikamo,već se i onako ništa ne dešava tisućama godina..evo dolazi nam i John…

– Hej John,.. šta ima novoga?

– Ma ništa posebno,..uletila su još dva Sunca, dosadno za popizdit…

 

 

6.8 Richtera pogodio je potres područje FIJI REGION, onako usput baš na današnji dan, slučajno se poklopilo. Od straha par dana prije Sunce je sakrilo sve pjege:

http://www.jutarnji.hr/sto-se-dogodilo-sa-suncem—nikad-nije-bilo-ovoliko-mirno-u-ovoj-fazi-svojeg-ciklusa–nema-cak-niti-jednu-pjegu-/1207864/

ZNANSTVENICI SU OSTALI IZNENAĐENI,….. ma ne mogu vjerovati…to nisam nikada do sada čuo.

RIJEKA ZAPAD:

istok 023 istok 024

RIJEKA ISTOK U ISTO VRIJEME;

istok 025 istok 022 istok 021

Posted by Pas at 14/07/2014

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

Naučno fantastična priča, ne bi bila naučno fantastična priča, kad u njoj ne bi bilo naučno fantastičnih činjenica.
Zato sam se poslužio WIKIPEDIJOM u kojoj sam pronašao naučno fantastične svote BERGERA, koji su iz Američkog državnog budžeta,čupali taktički novac, koliko su novaca izvukli pogledajte po godinama u ovoj tabeli, ali to i ne bi pikalo oči, da se ne primjećuje rapidan porast budžeta kako se približavamo 2017 godini.
Što se zapravo radi sa tim novcem, je prava naučno fantastična priča, koju niti jedan SF fun ne bi progutao sa nikakvim desertom.
Početni budžet  od POLA miljarde dolara dosegao je fantastičnih 18 miljardi dolara. Kad malo bolje pogledam ovaj odličan video od THOR NEWSA kužim kako ih je NASA marila  NASA MARA IZ DONJE PRIPIZDINE

 

2014-07-14 13-07-46-Budget of NASA - Wikipedia, the free encyclopedia

 

 

 

Posted by Pas at 04/07/2014

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

vlcsnap-00002

 

Netko se je sjetio da bi mogli otići na Mjesec i predložio da napravimo raketu. Slaganje rakete vrlo je složen i skup posao, koji zahtjeva veliki broj ljudi i jako puno novaca.
I tako smo se bacili na posao.
Napisali smo državi pismo namjere, koje je naišlo na sveopće prihvaćanje i odobravanje, ali iskreno, u vladi smo imali našeg Antu, koji je vidio u tome mogućnost dobre zarade – pa je progurao projekt „Mi na mjesecu“.

Okupila se je velika ekipu ljudi.
Profesor Štemberger i profesor Berger, zatim profesor Smith, kao i doktori nauka koji su redom bili šefovi na katedrama fakulteta svakakvih znanosti;
dr.fr.mr kr sci Baumštriger,
dr.Šturm,
sci .psi mi. vi .doc.Klasberger ,
Pa doktori nauka Puž, Lisica Zdjelar i Radman.
Sve domaći ljudi i pravi Hrvati.

Nakon otprilike mjesec dana sastanjčenja, ali kalkulacija, uvidjeli su da je taj projekt, van granica naših stvaralačkih mogućnosti, pa je Baumštiger, nazvao svog rođaka i kolegu Kisslinđera u Ameriku i predložio mu, da oni preuzmu projekt, objasnivši o čemu se radi.
Uvjet je bio da na raketi(avionu) budu hrvatske kockice ili barem crven bijeli plavi.

U strogo ustrojenoj Americi, projekt je preuzela LIJEPA NASA koju je osnovao jedan hrvat još prije stotinu godina, a koja se je u početku bavila uvozom paradajza iz Dalmacije znanih kao POMA.
S vremenom, na tržištu dionica LIJEPA NASA je rasprodana, a novi vlasnik Šturmfirer iz Amerike kao pravi i originalni amerikanac, odbacio je natpis LIJEPA i ostavio samo NASA kako bi se znalo čija je to firma.
Projekt je brzo prošao ratifikaciju parlamenta i vlade i odobrena su sredstva od nekoliko miljardi dolara.
Sposobni amerikanci, takozvani BERGERI, odmah su vrijedno prionuli na posao zaposlivši na mjesta šefova, sve kojima je ime počelo ili završavalo sa BERG. Radnici skoji su sudjelovali u projektu, radili u u odvojenim pogonima, zasebno svaki segment RAKETE i bili su odgoviorni samo i direktno šefu BERGERU, koji je rukovodio tom ekipom.

Niti jedna ekipa, nije znala što radi druga ekipa. Svi su bili upoznati isključivo sa segmentom koga rade. Samo je BERGER šef odjela i segmenta proizvodnje, bio odgovoran svojem nadređenom BERGERU, sa kojim je inače bio privatno dobar i lojalan, molili su zajedno u Sinagogi .
Znao je samo onoliko koliko smije znati. Ta piramida je išla vrlo visoko, do samo jednog čovjeka i samo je vrh te piramide u NASA-i znao do kuda je projekt stigao.
Kad bi pofalilo novaca, Berger bi nazvao Bergere u Parlamentu i novac je bio osiguran.
Bergeri koji su gradili raketu, zapravo nisu znali da ta raketa neće nikada poletjeti – odnosno hoće,  svaki je segment te rakete radio bezprijekorno. Kada su svi segmenti bili gotovi, neki su vraćeni na doradu, jer se nisu slagali sa drugim segmentima u raketi.
Kako su svi samo mogli do prvog Bergera, koji je bio šef, nitko nije bio upoznat sa krajnjim segmentima, koji su činili cijelinu.
Kad je sve bilo gotovo dopremljeno je sve u ogroman veliki hangar , gdje su to preuzeli viši Bergeri i zatvorili vrata. Sad je na red došla nova ekipa, koja nije imala veze sa nikim od onih prije, njihova je zadaća bila, pospajati raketu prema nacrtu Bergerbergera, koji je napravio glavni nacrt te rakete/aviona.

Kad su sve pospajali i zašerafili i međusobno isprobali instrumente, skužili su da je to tako teško, da ne može poletjeti, a i bilo je ogromnao, pa su se Bergeri dosijetili, da naprave BERGER EKIPU koja će već gotovu raketu, ugraditi dodatne djelove, ali koji su državna tajna ili TOP SECRET.

I tako je ogromna raketa /avion transportirana u OGROMNI hangar, koji je bio tako velik da su u njega mogle sati dvije rakete. Nakon što su uguali tešku raketu i zatvorili vrata , napravili su ekipu broj 4, koja je napravila potpuno istu raketu poput ove – samo što je bila – PRAZNA.
Hrvati su dobili crven bijeli plavi, pored koga je doduše velikim slovima pisalo USA i bile su tamo nekakve peterokrake zvijezde, ali forma je zadovoljena.
Nova raketa, koju je napravila Berger ekipa 4, bila je identična onoj koju je slagala ekipa broj 3.

Jedina razlka je bila ta, što ekipa broj 4, pojma nije imala o raketi koja je parkirana u hangaru, koji je bio odgrađen betonom. Njihovo je bilo da naprave odijelo za raketu/avion, a već je poznato da je segmente radila ekipa broj 1 i 2. I tako su se u hangaru našle dvije potpuno iste letjelice, jedna je bila potpuno prazna – a druga je bila jako teška i troma. Kako bi sve izgledalo uvjerljivio BERGERI su u Sectoru 51 poznatijim pod imenioom Area 51, koja je bila daleko u pripizdini pustinje i dobro ograđena, napravili Avion koji je bio identičan onome, koji je bio u hangaru uhvaćen za raketu.
Taj je čekao spreman da poleti.

Došao je dan lansiranja, pa su za tako tešku raketu/avion morali napraviti posebno vozilo i dizalicu koja će tu raketu odnijeti na lansirnu rampu. Svi su znali koliko ima stvari u raketi i da je raketa strahovitio teška pa nitko za to nije postavljao pitanja. Za to su od države dobili još par miljardi dolara. Praznu raketu sa dvije cijevi i velikim rezevarom na koga je bio zakačen šuplji avion koga su nazvali Space Shutlle dopeljali su na rampu.
Unutra su ušli BERGER inspektori koji još jednom sve provjerli. Kako nebi netko pomislio da netko u posao gura samo BERGERE, odlučili su naći astronaute sa udomaćenim prezimenima, čije su se majke djevojački prezivale – pogađate već BERGER. I tako je forma zadovoljena, na raketu su montirane kamere, astronauti su na jednu stranu ušli , a na drugu izašli i odmah ušli u studio, gdje ih je čekala identična okolina, poput one iz prve rakete /aviona. Raketa je lansirana i vinula se je u zrak, kamere su sve snimale, najprije su otpale dvije bočne cijevi koje su pale u duboki ocean i koje nikada nitko nećče više pronaći, a zatim se je otkvačio i rezervoar sa gorivom koji je isto pao u ocean.
Počela je simulacija svemira unutar kabine astonauta na isti način na koje su snimane zvijezdane staze.
Kad je misija završena, iz Sektora 51 poletio je space shutlle i sletio – sletivši u NASA-in aerodrom .
U Space shutlle-u veselo su mahali astronauti, koji su se upravo vratili iz studija. Bergeri su pljeskali sami sebi, a službenici si čestitali i sve je to prenošeno uživo.
Ne vjerujete mi,…pogledajte video. Ipak je to samo naučno fantastična priča

 

Posted by Pas at 23/10/2013

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

Melencolia I (B. 74; M., HOLL. 75) *engraving  *24 x 18.8 cm *1514

Netko je na zid  postavio sliku, u sobu je ušao neki čovjek i počeo gledati unaokolo.

„Čovjek“ koji je postavio sliku rekao mu je:

Hej kamo to gledaš, ne gledaj okolo,.. gledaj u sliku, moraš gledati u sliku.

Pogledaj malo bolje i vidjeti ćeš da na slici ima svačega.
I čovjek je počeo gledati u sliku.

Svakog dana u toj slici vidio je neku novu stvar, počeo je dozivati svakog koga bi ugledao i tko bi došao na ovaj svijet – da gleda u sliku.
Nakon što su se ljudi okupili pred slikom, svako je nešto primjetio..

– A vidi tamo galeba, a vidi tamo ribu, a vidi ima i jedrenjak u daljini, ..a jesi vidio ovaj oblak iznad broda , izgleda kao stariji čovjek sa bradom,..

Joj vidi stvarno!!!
Hej Robert, dođi tu i vidi ovo,.. da ti pokažem što je John pronašao na slici…
Nevjerovatno, kaže Robert i zovne Borisa i pokaže mu šta je pronašao John na slici..

Aaa, John svaka ti čast, složiše se promatrači i odluče da će Johna proglasiti posebnim čovjekom, koji je primjetio, da oblak sliči na starca sa bradom.

Neki ljudi nisu na slici vidjeli ništa, osim osnovnih stvari, nebo, more i veliku stijenu u prvom planu.Dolazili su ljudi i bilo ih je sve više i više, svi su gledali u sliku, prolazile su godine desetljeća stoljeća i mileniji, svako tko je došao na Zemlju, odmah je postavljen pred sliku i gledao predivan morski pejzaž. O slici su se pisale knjige, otkrivali tehnike sa kojom je rađena. Jednoga dana jedan je čovjek primjetio, da je slika uokvirena, ali ostali su ga uvjeravali, da to uopće nije bitno, jer je upravo otkrivena specijlna tehnika, gledanja dalekozorom, koji otkriva stvari na slici, koje do sada nisu bile viđene.

Onaj tko nije gledao u sliku, odmah bi bio udaljen iz društva koje gleda u sliku,..

Ma budala , kreten svi buljjimo sliku i pokušavamo otkriti čim više detalja, a ovj idiot gleda okolo i troši vrijeme, koje je mogao lijepo utrošiti i vidjeti da na nebu nema 20 lastavica, nego 21 lastavica. Danski je Johanson otkrio dvadeset i drugu lastavicu  i za to primio prestižnu nagradu – nobelovu nagradu. Svi su mu pljeskali i on im je postao uzor u gleadnju i promatranju slike, ta tehnika zvala se je kvantno promatranje slike.

Jednoga dana, jedan je promatrač primjetio da stvari koje su već locirane na slici i poznate, nedostaju na slici.

Upozorio je gledače, istražitelje i promatrače, koji su pažljivo gledali u sliku, kako bi otkrili nove detalje, da nedostaju već otkriveni segmenti na tim mjestima, ali nitko ga nije slušao, svi su tražili nove i nove detalje. Naime, pročulo se iz publike da lastavica ima mnogo više od 22.Rodili su se novi ljudi i stajali ispred slike, komentirajući svoje zapažanje i tako jedan čovjek kaže jednom mlađem čovjeku promatraču..

– Vidiš ovdje su nekad bile ribe u mreži

– Ma daj stari ne seri, kakve jebebne ribe, šta izmišljaš , pa to je aerodromska pista , kako mogu ribe u mreži biti na pisti za poljetanje aviona.

– Ma kad ti kažem kaže stariji čovjek,kad sam ja počeo gledati u sliku na ovom je mjestu bila riba u mrežćži,.. tu gdje je sada pista. bilo je more i obala sa barkama.

-Ajde stari ne bulazni.

Stariji promatrači, uvidjeli su nakon nekog vremena, da se slika drastično počela mijenjati i da su od stare slike u koju su godinama buljili, ostali samo oblaci koji će uskoro postai dim  na portretu starijeg muškaca koji puši lulu. Zatim je jedan čovjek, primjetio da među promatračima,  stoje neki ljudi, koji sa papirića čitaju neotkrivene detalje sa slike i prave se da su ih otkrili zapažanjem. Pošast otkrivanja detalja na slici, bila je tako velika, da od silnih traženja najsitniji detalja sa nano tehnikom, više nitko nije vidio, da se je slika drastično promjenila u prikazu, slika ne predstavlja ono što je na početku bila. Ali nitko se više  nije obazirao na sadržaj slike već samo na traženje detalja. To je postao prestiž.
Franko je kupio najnoviju opremu od američkih promatrača i sa njom činio čuda, pa su američki promatrači –nazvani tako zbog promatranja određenog segmenta slike, postali brand u promatranju i svi su htjeli postai amerikanci. Prihvatili su njihov način gledanja u sliku, odbacivši vlastiti urođeni dar zapažanja, koji je bio znatno efikasniji od američkog, jer zapravo sve što je otkriveno – otkriveno je upravo na tom tradicionalnom buljenju u sliku, neposrednim zapažanjem – golim okom.

Ali sad je i suviše kasno, jer novoroođeni promatrači, pred sliku dolaze sa gledalicama, koje su najprije negdje bile povezane kablovima , a sad su te gledalice  povezane bežičnom vezom i više ne možeš pratiti kamo  te žice vode.

Postavljena su nova pravila gledanja u sliku.

Više nitko ne može bez specijalne opreme buljiti u sliku.

Kaže jedan mladi promatrač, ja ne kužim kako su nekad mogli bez gledalica uopće promatrati ovu sliku.
Koje gledalice imaš – upita ga promatrač sa gledalicama xy modela.
Imam yx gledalice.

To je sranje ubaci se u razgovor jedan sa strane i kaže. Ja imam xy1, koje mogu ovo i ono. Ma daj kaže jedan od njih i odmah baci svoje gledalice i kupi nove od kustosa, koji se brine o buljenju u sliku.
Više nitko ništa nije vidio, svi su gledali isti film, koji se je stano i brzo mijenjao, kako nitko ne bi ulovio fabulu, a čovjeku je urođeno da pohvata neki smisao, stalno je buljio kako bi uhvatio bilo kakav trag koji ima smisla.
Tako je dočekao i smrt.
Ljudi su počeli umirati ne pronalazeći kompletnu sliku ili njezin značaj i poruku.

Mirko se je naljutio i skinuo gledalice tip Zt4.xdy

Nakon što je skinuo gledalice, zavrtilo mu se je u glavi i gotovo mu je pozlilo od promjene okoline koju je ugldao.

Ispred njega nije više bilo nikakve slike, koju su ljudi vidjeli u gledalicama, vidio je golemu masu i ogroman broj ljudi,  koji njišu glavama i u totalnom su transu, ne sjhavćajući da ispred njih više ne stoji ništa i da na zidu nema slike. Ugledao je i druge ljude koji su skinuli gledalice sa glave i dovikivao se sa njima.

– Šta je ovo? – viknuo je Mirko prema Magdi koja je u rukama držala gledalice i začuđeno gledala oko sebe.

– Pa gdje je slika- upita u bunilu Magda, više postavljajući pitanje samoj sebi, nego ikome drugome.

– Pazi ove, pa oni misle da gledaju u sliku kaže Zoran  Vilimu.

– Ne kužim zašto uopće moramo gledati u sliku, tko je to izmislio..kaže Mirko..
Primjetio je i druge ljude oko sebe i počeo sa njima izmjenjivati riječi, razgovarati. Razgovor se je činio tako čudnim jer je odavno izgubio moć govora i komuniciranja.
Vidjeli su kustose koji su stalno nosili nove modele gledalica i stavljali ih na glavu tek rođenim ljudima, koji nisu dospijeli ni shvatitii gdje su.

Jedan iza Mirka komentirao je.

Jebote ja sam tek sa 15 godina dobio prve gledalice, a do onda sam se služio maminim i tatinim dok su radili ili spavali.

A pogledaj sad ovo, čim se rode, odmah im uvale gledalice.
Kustosi su gledali ljude koji su skinuli gledalice i mobitelom razgovarali sa nekim gledajući prema njima zabrinutim pogledom.

Čuo je, kako jedan od njih govori nekome sa druge strane veze:

..pa ne bih znao koliko ih ima , možda jedno 2 ili 3%

..kako to mislite da im natrag navučem gledalice?

…pa drže ih u ruci i zjape okolo, ..evo sad gledaju prema meni i počeli su skidati gledalice ovima oko sebe.

…kako reagiraju ti kojima su skinuli gledalice ?…pa ovi neki su ih zgrabili sa obje ruke i agresivno ih nabili  natrag na glavu, udarivši ih šakom u glavu,.. mislim ove koji su im ih skinuli sa glave, nekima su jebali mater, neki ih začuđeno gledaju, a neki gledaju u gledalice i okreću ih..a zatim zbunjeno gledaju u naokolo, pa ih onda opet stave pa skinu pa ne znaju šta bi…

 Da nastavimo kao da se ništa ne događa,..ok , naravno izvjestiti ćemo vas o svakoj promjeni…

Kustosi su nastavili svoj posao ignorirajući pitanja ljudi koji su skinuli gledalice i gedali oko sebe čitavu predstavu golim očima.

Jel ima nešto izvan ove prostorije – upita Mirko Luku koji je rastavio svoje gledalice na komade
– Ne znam, ali tamo su vrata odakle dolaze novi ljudi.
Kustosi stoje pored vrata i hvataju ih pri dolasku i odmah im stavljaju gledalice.

Pa mi smo zapravo zatvoreni – zaključi Mirko.
Ima li tu još koja vrata osim ovih – upita Luku.

Pojma nemam, totalno sam u banani od ovih gledalica.
Vjerojatno ima, pogledaj kolika je ova prostorija…

Idemo pogledati – predloži Mirko

Ajmo – kaže Luka

Magda ideš s nama – upita Mirko Magdu, koja je još u jogi poziciji, sjedila na tlu ispred mjesta gdje je nekada netko postavio sliku.

Ma, šta ja znam, ja ću još malo sjediti, odite vi doći ću ja za vama.

Mirko i Luka krenuli su prema drugom djelu prostorije, koja je bila zamračena , okrenuli su se i iza sebe ugledali kustosa koji je Magdi na glavu stavio najnoviji model gledalica, koje se više ne mogu skinuti sa glave. Magda se je otmala i borila, a zatim nakon kraće borbe i trzavica, popustila i smirila se, gledala je tko zna što i njihala se u ritmu nečega, što su svi gledali unisono.

Luka i Mirko nestali su u Mraku prostorije dok su kustosi bespomoćno gledali za njima…

Posted by Pas at 09/06/2013

Category: NAUČNO FANTASTIČNE PRIČE

baby_middle_fingerSvaka sličnost sa stvarnim osobama slučajna je – jer takve osobe – ne postoje.

Jednoj državi, koja je bila sva u kurcu, zatrebao je novac,…hmm tko zna za što, ..ali to nije niti bitno za ovu priču. Nije ga bilo, a i situacija u zemlji nije bila baš najbolja. Kako izvući od ljudi brdo love, a da to nitko nikada ne sazna…za to postoji recept. Strašan recept.

Potrebni sastojci:

  1. Jedan otac šarmantnog izgleda koji će osvojiti ženska srca

  2. Jedna zgodna mama koja će osvojiti muška srca – ali i ženska srca

  3. Jedno zgodno dijete koje će svima slomiti srce

  4. Jedan ili više novinara

  5. Potpaljivači vatre na internetu – trolovi

  6. Jedna kapitalistička okrutna, bezosjećajna  i nepoznata klinika  na drugom kontinentu.

  7. Gomila naivaca kojima će ta obitelj slomiti srce svojom pričom

U ostalim ulogama
1. Roditelji roditelja

2. Doktori

3. Specijalni izvjestitelj sa drugog kontinenta

Jednoga dana u nečije susjedstvo doselili su se otac, majka i malo dijete. Kupili su stan. Živjeli su tamo i ljudi su ih kao takve i vidjeli, i znali ..pa oni su samo bili, još jedna nova obitelj koja se je doselila u kvart. On je bio zgodan, šarmantan, radio je nešto ili ništa, ona je bila zgodna naočita žena,..radila je nešto ili ništa,.. a i imali su dijete,..ma pravi bon bon, ko sa reklame za dječi puder. Tako su ih vidjeli susjedi, tako su ih vidjeli svi. U stvari oni uopće nisu bili muž i žena, niti je to dijete bilo njihovo. Svi su bili na tajnom zadatku iza koga je stajala – država. Nakon nekog vremena, dijete se razbolilo od nepoznate bolesti, kojoj nije bilo lijeka niti spasa u domaćim klinikama. Jedino što se je moglo napraviti, bio je zahvat u inozemstvu, a to je koštalo strašno puno novaca. Tu uskaču naši novinari iz recepta, koji sa tim izlaze u javnost. Drugoga dana, na svim naslovnicama osvanulo je dijete sa prekrasnim okicama, ko iz priče, kojemu nije bilo spasa. Svako tko je otvorio novine – srce mu je puklo istog časa, mali anđeo sa okicama tužno i našminkano je gledao sa naslovnice i molio za pomoć. Otvoren je i račun- u BANCI koju kontrolira – DRŽAVA !!!
Sve je transparentno i pošteno, ljudi su počeli sakupljati novac, kako bi pomogli anđelu sa naslovnica kojemu nema pomoći. Novac je pristizao sa svih strana – a država je to znala, ali  znala je i to, da da se ti ljudi koji šalju novac, nikada neće sastati i zbrojiti što su i koliko uplatili na tajk famozni račun, pa za boga miloga sve je transparentno i na računu pod strogom paskom države i porezne uprave. Samo je država i banka znala koliko je novaca upalćeno.

A onda par tjedana prije isteka roka, netko je objavio nešto ,..uglavnom nije bilo dosta novaca. Sad su se zajurišali koncerti, dobrotvorne zabave, ..oni koji su uplatili, uplatili su opet, misleći u sebi,..ma jebeš kutiju cigareta. Trolovi po internetu raspisali su se po socijalnim mrežama,… naše je srce veće od vaše  pohlepe,… mi možemo sakupiti koliko god treba. Ljudi su popizdili, kad su čuli da su neki zločesti doktori naglo podigli cijenu, pa su iz dišpeta uplatili još i još novaca, psujući im kapitalističku mater u bradu, ..ne možete vi koštati koliko mi možemo sakupiti,..a vrijeme je isticalo kap po kap.

Kad je država sakupila od donacija npr. 20 000 000 nečega, glumci  su objavili da je sakupljeno dovoljno novaca i dijete sa lijepim okicama uz pompozne natpise potpore dežurnih glumaca i novinara otputovalo je na udaljeni kontinent, ..da skratim priču, umrlo je i nestalo iz javnosti zauvijek, pokopano je i nitko ga nikad neće otkopati, jer se mrtvi ne otkopavaju, tko bi pametan išao otkopavati mrtvo dijete. E sad je nastao problem sa sakupljenim novcem koji nije iskorišten, a u koga su bile naivno uprte sve oči ovoga svijeta,..kako ne bi bilo sumnjivo. Ostatak se je donirao u nešto pametno, npr. zakladu ili slično. Sve su ovce bile na broju i  vuk je bio sit. Nikada to nitko neće otkriti, jer pojeo je vuk magare. Glumci će na neki novi zadatak, sa prešminkanim licem, počupanim obrvama i umjetnim zubima, novom bojom kose i frizurom odigrati neku novu ulogu koja će puniti stupce novina… Ćiča miča gotova naučno fantastična priča. 16 000 000  nečega završilo je u nečijem džepu,..ali zato se to i zove naučno fantastična priča,..zar ne…

+(reset)-
+(reset)-