Archive for the ‘RI-ROCK SATIRA’ Category

Posted by Pas at 24/03/2010

Category: RI-ROCK SATIRA

Ne biste vjerovali na kakvu sam pjesmu naišao na netu, ima nevjerovatan text no uostalom prosudite sami.Da bude stvar bolja , kad sam imao 13-14 godina ta mi je pjesma bila najdraža, i slušao sam je 20 puta na dan. naravno onda nisam znao o čemu pjevaju – a danas znam.

FOX ON THE RUN

I don’t wanna know your name
Cause you don’t look the same
The way you did before
OK you think you got a pretty face
But the rest of you is out of place
You looked all right before

Fox on the run
You screamed and everybody comes a-running
Take a run and hide yourself away
Fox on the run
F-foxy, foxy on the run and hideaway

You-you talk about just every band
But the names you drop are second hand
I’ve heard it all before
I don’t wanna know your name
Cause you don’t look the same
The way you did before
(repeat chorus)

Posted by Pas at 24/03/2010

Category: RI-ROCK SATIRA



Dobro se skoncentrirajte i zatim odgonetnite jednu od razlika koju vidite na ovoj fotografiji i zaokružite točan odgovor- Što se točno ovdje događa ?
1. Jedan  manipulira dvojcom.
2. Dvojca manipuliraju jednim
3. Prvi manipulira s drugim,  drugi manipulira sa trećim, dok treći manipulira sa prvim
4 Oni samo nastoje uvjeriti auditorij, koji ne želi kupiti taj CD- da ga kupe i da im garantiraju da im se ništa neće desiti pri preslušavanju.Nema tu nikakve manipulacije!
5.Fox  direktno nadgleda prodaju CD jer mu je prodaja naglo pala pa sumnja da ga potkradaju.
6.Foxu je malo neugodno jer CD ne vrijedi ni kurca.
7. Velid  je zapjevao onu njihovu!!
8.Ništa se tu ne događa.

Vaš točan odgovor pošaljite na adresu
ZA NAGRADNI NATJEČAJ (ne otvarati prije isteka natječaja)
510000 GRAD POTOK
Jako prometna ulica br.33

Najkasnije čim ranije do  najviše čim manje.

Posted by Pas at 24/03/2010

Category: RI-ROCK SATIRA

TWIGHTLIGHT ZONE

Dok sam razmišljao što ću novog napisati, pregledavao sam statistike ovog bloga koji između ostalog prikazuje tko se je i od kuda linkao na moj blog i što se sve upisuje u tražilicu na googlu.Tako npr neko je iz njemačke u tražilicu upisao NENAD BAČIĆ, pa onda je neko napisao IGOR + KOSTELAC, pa je neko napisao BUBNJARI+DARKO+FURLAN, pa je neko napisao MARINA + PERAZIĆ, pa IGOR+KOS, itd, no ono što mi je zapelo za oko, bilo je nešto vrlo neobično neko je napisao (pazi sad ovo) GORAN +LISICA+FOX ….????? – pa tko bi tako nešto išao upisivati u google tražilicu?… moram to istražiti…
Dakle, kliknem ja na taj link i stvarno u google tražilici uredno stoji ispisano GORAN+LISICA +FOX kad ono tamo, ni manje ni više već 15 stranica sa raznim foxovima, goranima i lisicama nisam znao na koga ću prije kliknuti, nisam imao pojma da ih ima toliko, jedan je predsjednik uprave Dallas Recordsa u Sloveniji, jedan je Severini uručio neku nagradu ( valjda za doprinos u rock muzici), jedan je prijatelj od Štulića iz Azre, jedan čak izrađuje gitare, jedan je riječki novinar koji nešto piše u lokalnim listovima, jedan je bratić od Mrleta iz Leta 3, jedan je promjenio ime u Mario Andretti, a drugi u Goran Ušljebrka, a jedan je pazite sad ovo … Slovenian musician and music producer. Drama….., sad više neznam koji je od njih svih odgovoran za ovo sranje u Riječkom rocku koje je nastalo krajem i sredinom 80-tih godina. Kako ću to saznati? … mozak mi radi 100 na sat …naprosto nemam ideje… moram od nekud početi s čime da povežem Twenty Century Fox-a
.. pa da krenem od rodbine.. jedinu njegovu rodbinu koju poznajem je Mrle , a Mrleta znam još iz Opatije sa Kosova – dok je svirao u Beta Centaury bas gitaru i bio je dobar dečko, ostao mi je u sijećanju po tome što nikad nije bio škrt, imao je jednu Godwin bas gitaru koju nam je uvijek posudio kad nam je trebala za našeg basistu, koji nije u to vrijeme imao bas gitaru…to se ne zaboravlja..i još…. on je jedini bio ozbiljni kandidat da postane muzičar( uz Lui-a bubnjara grupe) jer baš nije puno jebo te Beta Centaure koji su usput rečeno bile jako čudne osobe i to im je na kraju presudilo u opstanku i uspjehu.
Dakle krenimo od Mrleta, veza MRLE, pa LET 3, pa Dallas Records i evo ga pun pogodak, to je ono što je kjučna riječ DALLAS.
Kliknem na kućicu od home page-a i evo me na google.com u search upišem DALLAS i stisnem Enter ….kad ono jebo te bog ..usro sam se od straha…piše Kiling of the president Kennedy, Lee Harvey Oswald, pa onda dalje TEXAS, pa opet Kennedy, pa Delaware plaza…ugasio sam preglednik……u jebote u što sam se to upustio… odem na prozor …noć..3h ujutro..zvijezde..gledam da mi neko ne stoji ispred kuće….tražim satelite koji bi me možda posmatrali…..misterija.Svukao sam odjeću sa sebe i lego spavat….zzzzzs……zs.

Bilo je oko 6 sati poslijepodne, bilo je hladno i nije bilo puno ljudi na cesti, ruke sam držao u džepovima i hodao po Brajdi kad preko ceste prema bolnici ugledam mog starog prijatelja Gorana …da baš njega.
Ej,….Gorane, viknem mu preko ceste i mahnem mu rukom..Iz mojih usta topla para izađe na hladni zrak nestajući u noći…Ej čekaj viknem opet…
Goran se kao malo okrenuo prema meni i nastavio hodati ko da se poziv ne odnosi na njega…Čekaj daj….(pretrčavam cestu).. i taman kad prijeđem na suprotnu stranu Goran naglo skrene u ulicu sa strane ..ja potrčim za njim.. a on nestane u jednom od portuna u nizu starih zgrada.Jedan od onih Riječkih portuna koji su uz cestu i nikad neznaš jesi li ušao u onog pravog uonom kojem si već jednom bio ili u krivog.
Taman kad sam dotrčao vrata, vrata su mi se pred nosom zatvorila, a automatska brava zaškljocnula je onim poznatim ŠKLAK….Možda me nije vidio ili prepoznao ..ustvari prošlo je već mnogo godina od kad smo se zadnji puta sreli.Ništa pozvonit ću mu na parlafon pa da ga samo pozdravim….gledam prezimena
na parlafonu ima tu svakakvih zanimanja i životinja ali ovu specifičnu lukavu koju ja tražim …nema. ..Čitam Vuk, Jež, Puž, Ježić, Riba, Mlinar, Zdjelar, Peder, Kovač, …nema …nema ..možda je otišao kod nekog frenda koji tu stanuje…i taman kad sam se okrenuo da odem brava opet napravi ŠKLAK i vrata se odškrinu i začujem glasove sa viših katova koji se spuštaju stepenicama i nešto komentiraju.Brzo odškrinem vrata i uđem u ledeni portun jedne stare Riječke vile od 5 katova.Portun je čist i uredno pofarban.Penjem se stepenicama …neki ljudi prolaze pored mene i kažu mi dobro veče i zatim nastave silaziti prema izlazu u kuću smijući se nečem i glasno kikotajući nestanu na cesti.U haustoru kuće tišina .Vrlo je hladno , ne čuje se ništa, nema nikakvih glasova koji dopiru iz stanova, samo hladni zrak.Čitam prezimena po katovima, ali ništa što bi kazalo da moj nekadašnji poznanik stanuje baš tu.Slušam da bih možda čuo neke glasove …ali ništa.Silazim nazad po stepenicama i kad sam došao u prizemlje slučajno sam opazio sam da uz zid koji drži stepenice prema prvom katu postoje neka mala vrata poput nekog kažota. Prišao sam tim vratima i pažljivo ih odmjerio, na njima nije bilo nikakvog prezimena ili znaka da tu netko stanuje i taman kad sam uhvatio kvaku da probam jesu li otključana, iza vrata sam začuo kako se neko penje po stepenicama i prilazi mi iz suprotne strane vratiju.Ispustio sam kvaku i brzo se popeo na polukat vireći između ograde stubišta u tom pravcu.Izašao je čovjek u tamnom odijelu i dugačkim crnom kaputu državši u ruci neku torbu koja je mogla biti aktovka ili možda lap top.Pritisnuo je na bravu na vratima…začuo se je već poznati ŠKLAK i muškarac je izašao na cestu, a vrata su se automatski za njim zatvorila.
Nastala je neka čudna tišina i strašno mi se počelo pišat, što od hladnoće što od uzbuđenja.Spustio sam se po stepenicama sa polukata u prizemlje i opet stao pred ta mala vrata.Prislonio sam uho na vrata, ali nisam ništa čuo.Polako sam spustio rukom kvaku i tiho odškrinuo vrata. Bio je potpuni mrak , tek je blijedo svijetlo portuna bacalo sablasnu svijetlost na prve tri ili četiri stepenice.ništa se nije čulo osim povremenog prolaza automobila glavnom cestom.
Bilo me je vrlo strah, ali je prevladala znatiželja i polako sam se spustio niz prve stepenice potežući za sobom vrata i prelazeći u potpuni MRAK….
Tapkao sam u mraku nogom tražeći slijedeću srepenicu dok mi se sve više i više pišalo. nakon nekoliko stepenica spustio sam se na neki ravni plato koji je vjerivatno bio međukat do konačnog nivoa pod zemljom.Mrak je bio sve jači i jači, ali s vremenom su mi se oči privikle, no više nisam mogao izdržati i morao sam se popišat -šta god bilo.Oh kakav je to osjećaj je kad se ispišaš nakon što si dugo trpio, imao sam osjećaj da sam nešto pojebao- a ne da sam se popišao, pravi orgazam.
Rukom sam se držao za zid i silazio sve niže i niže.I kad sam pomislio da sam došao do kraja nogom sam nagazio na slijedeću stepenicu pa na slijedeću pa na slijedeću… nakon petnaestak minuta tapkanja u mraku konačno sam sišao ponovo na nekakav plato i na još jedna vrata koja su doduše bila odškrinuta i pored kojih je bio, vjerovali ili ne šalter za upaliti svijetlo.I taman kad sam htio upaliti svijetlo u ne baš malenom hodniku još nekih 5 stepenica niže otvorila su se jedna vrata iz kojih je dopirala slabašna svijetlost koja je obasjala hodnik i zadnjih 5 stepenica do konačnog nivoa podruma ove kuće.Začuo sam nečije korake, te u trenu uočio veliku kartonsku kutiju od nečije klime koja je stajala desno naslonjena na zid od ovih zadnjih stepenica .Pojurio sam dolje skučivši se iza kutije dok su prema meni negdje sa kraja hodnika prilazile žurnim korakom 2 ili 3 osobe koje nisu međusobno komunicirale, no bile su lijepo odjevene i nosili su nekakve torbe poput onog koji je netom izašao iz zgrade.Osjećao sam kako mi srce nabija u slijepočnicama oblio me znoj i vrućina, tako da se iz mene sve pušilo od pare na hladnom podrumskom zraku.Muškarci su se brzo popeli stepeništem i čuo sam kako zatvaraju mala vtara na vrhu i izlaze iz zgrade.Kad se je situacija malo primirila krenuo sam kroz potpuni mrak prema vratima iz kojih su upravo izašli.Napipao sam rub vrata no nisam ih mogao otvoriti.Napipao sam i kvaku, ali se vrata nisu otvarala.Odjednom se začulo nešto kao tihi klik i vrata je netko otvorio iznutra gurnuvši ih prema meni tako jako, da sam skoro dobio vratima u glavu. U zadnji čas stao sam uza zid priljepivši leđa i glavu sa raširenim rukama
izbjegao susret sa dvije osobe koje su upravo izlazile ne okrećući se prema meni, dok su se vrata sama od sebe počela zatvarati vučena vlastitom težinom.Prije nego su se potpuno dotakla uhvatio sam rukom jedan kraj i tako spriječio njihovo automatsko zaključavanje.Ušao sam u nekakvu podrumsku prostoriju u kojoj su bile nekakve valjda nepotrebne kućne stavari kao sto su dječi krevetić, luster, neka komoda i uredno složen brodski pod.Iza jednog većeg komada namještaja ili stare vitrine sa staklom bila su još jedna vrata koja se nisu vidjela pri ulazu u podrumsku prostoriju već su se nalazila iza nje i mogla su se vidjeti tek kad si u prostoriju ušao malo dublje,
Vrata su bila odškrinuta i od njih su vodile stepenice vrlo uske i strme u uski prolaz koji je bio osvijetljen slabim lampicama veličine auto sijalica za žmigavce ili pozicionih svijetla.
Spustio sam st cca 2,5 metara ispod razine poda podrumske prostorije i ugledao dugački hodnik od nekih 30-tak metara koji je na dnu imao još jedna vrata .Shvatio sam da se nalazim u svojevrsnoj zamci i da nemam kamo.Svaki čas mogao je neko naići kao i oni prije.Imao sam dvije opcije ili ići do kraja ili se vratiti natrag.Pobjedio je strah i vratio sam se nazad u podrumsku prostoriju u kojoj je bio stari namještaj i svakakve druge stvari.Došao sam do vrata koje vode prema izlazu, ali vrata su bila zaključana i nisam nigdje vidio nešto s čime bi ih se moglo otključati, ključ ili neki gumb , bilo što.
Bio sam zarobljen.Nisam imao kamo.Ni naprijed ni nazad,jasno mi je bilo da ovo sigurno nije putnička agencija niti domjenak Rotary Club-a.Mozak mi je stao, nisam mogao razmišljati, potpuno sam zaboravio zašto sam uopće ovdje i kako sam i zašto došao, počela mi je nekakva vrtoglavica pomiješana strahom i klaustofobijom.
Što sad….?
Sjeo sam na neku kutiju i razmišljao u prazno .Svakakve su mi se gluposti motale po glavi koje nemaju veze s mozgom.Nisam imao kamo.Ponovo sam pokušao otvoriti vrata- ali uzalud.
Valja mi čekati da neko izađe ili uđe pa da onda uhvatim vrata i izađem.Prošlo je 30-tak minuta, a meni se činilo kao čitava vječnost.Konačno sam začuo korake koji su se uspinjali uskim stepenicama.Stao sam iza komode koja je bila najbliže izlazu.Osoba koja je ušla iz uskog hodnika jednostavno je gurnula vrata i izašla skočio sam da ih uhvatim prije nego se zatvore kad se odjednom s druge strane stvorio se je muškarac proćelav sa naočalima cca nekih 60.tak godina pogleda i kaže HVALA i ja isto kansim te zatvori vrata za sobom i uputi se ravno prema uskom stepeništu.Okrene se prema meni i kaže; Požurite imamo samo 30 sekundi … i zatim žurno kroz dugi uski hodnik krene prema vratima na kraju hodnika.Požurio sam za njim i dok sam prolazio uskim hodnikom čuo sam iznad sebe duboku buku ili zvuk koji mi je signalizirao da se nalazimo ispod neke ceste oko kuće ili bliže okolice.
Vrata su se otvorila ušli smo u prekrasno uređeno presoblje svo u ogledalima zlatu i crno bijelim pločicama složenim u obliku šahovske ploče.Na suprotnoj strani ulaznih vrata bila su još jedna lijepo ukrašena , a sa svake strane vrata bio je po jedan veliki stup.Iznad vrata bili su nekakvi simboli koji su meni sličili na glagoljicu, zatim je tu bila jedna baklja uklesana pored znakova.Vrata su se naglo otvorila i stariji zdepasti muškarac s kojim sam ušao unutra ušao je prvi.Kad su se vrata otvorila potpuno, shvatio sam da iza nji stoje dva diva (doslovno)koji su ih otvarali i zatvarali.Imali su crne kapuljače na glavi i bili su visoki cca 2 m i više.Ogromni.Nosli su crnu togu i bili su bosi.
Stariji muškarac je skrenuo lijevo jednim hodnikom i ja sam pošao za njim.Našli smo se u prostoriji gdje su bili garderobni ormarići ispred kojih su bile crne haljine uniforme sa kapuljčom za glavu kakve nose KKK samo crne boje.na prsima su bili lijepo izvezenio zlatnim nitima, nekakvi simboli i piramida
Od nekud su dopirali oštri glasovi koji su odzvanjali kao da dolaze iz neke velike katedrale.Navukao sam kapuljaču i pošao za svojim vodičem, čovjekom koji me je uveo unutra….
nakon što smo se odjenuli krenuli smo prema prostoriji iz koje su dopirali glasovi.prostorija je bila ogromna a u sredini na povišenom platou sjedio je u velikoj stolici Čovjek u crvenoj haljini sa crvenom kapuljačom na glavi izvezenoj zlatnim nitima u savršenom skladu koji izaziva strahopoštovanje pri prvom pogledu.Oko njega sjedilo je oko 50 ljudi sa crnim kapuljačama , a među njih smo tiho sjeli i mi.Primjetio sam da svi na malom prstu nose golemi prsten sa kosturskom glavom (lubanjom sa prekriženim kostima).Brzo sam svoju desnu ruku uvukao pod široko rukav kako to neko ne bi primjetio.Sjedio sam i slušao .Pod kapuljačama mogao je biti bilo tko, gradonačelnik, predsjednik vlade, urednik TV dnevnika pa čak i moj poštar.Glavni govornik u crvenoj haljini dijelio je upute ljudima u crnim haljetcima..Ti ćeš nas uvesti u EU, a naš brat slovenac će se tome opirati 100 % mora izgledati uvjerljivo, ti ćeš iskopati cijelu Rijeku i postaviti plinske cijevi, da bi brat Rus mogao pustiti plin.
Ti ćeš plin otvarati i zatvarati.A..ti tamo dizati ćeš i spuštati cijenu goriva kako ti se hoće iz krajnosti u krajnost…i na kraj ima li kakvih pitanja ili problema.
Ima Veličanstveni ustane jedan sa kapuljačom meni nekako tako poznatog glasa…. pa kaže …Imamo problema sa Kostelcem piše nekakav blog koji bi mogao zbuniti javnost i time nam trajno naškoditi kako u financijskom tako i u moralnom smislu.
Napravite da izgubi posao ..neka dobije otkaz- kaže Veličanstveni…
Ali Veličanstveni on vam nigdje ne radi…kako ćemo to…
Veličanstveni pogleda po prostoriji i zagrmi : Ima li ovdje nekoga iz zavoda za pošljavanje..
Ima ..ustane jedan srednjevisoki muškarac i kaže: Ja sam sa zavoda.
Na to će Veličanstveni: Odmah da ste mu našli posao za jedno 2500 kn na mjesec izvan Rijeke tako da putuje autobusom tamo i nazad najmanje 3 sata tako mu sigurno neće ostati vremena za pisanje bloga…

Ustah skinuh kapuljaču i dreknem NEEEEEEEEEEEEEEEE

Probudio sam se gledajući 4 zida svoje sobe u rano Nedeljno jutro oko podne. Žena mi je upravo donesla kavu u krevet i kaže da sam vikao NEEE u snu tako glasno da je mislila da sam vidio Spidermana na zidu u sobi.Disao sam duboko, nisam ništa govorio samo sam rekao u JEBOTE ŠTA SAM SANJAO…….skoro su me zaposlili….

Posted by Pas at 24/03/2010

Category: RI-ROCK SATIRA

GOOOGLE GOOOGLE GOOGLEEE
Red Carpet…Socijalni slučaj…..to mi zvuči nekako poznato. Imam sve osim Red Carpeta bili su kod mene ali me nije bilo doma skupljao sam prazne boce..jebi ga , ali uz to imam i još nekoliko problema koji me vežu uz Marinu Perazić. Konačno imam nešto zajedničko sa nekom poznatom osobom pa makar to bila i besparica.Nije isto, ako neki Mirko ili Slavko nemaju novaca, ali ja sam muzičar ko i Marina… čekaj malo šta HGU nema nekakvu kasu uzajamne pomoći ili je to za … aha… da za Parni ili Neparni Valjak.Npr. kad onaj prehlađeni makedonac ne može doć do glasa pa se onda otkaže koncert u Dvorani Sportova i tu onda uskače HGU kako bi im brižnima nadoknadio….itd.
Draga Marina ,
rekao bih ti nešto o sebi, a imam samo 2 godine manje od tebe. Supruga mi ne radi, ja ne radim, imam i jednog od 20 godina koji je cijelo to vrijeme išao u školu,morao sam prestati svirati gaže zbog zdrastvenih problema, na birou sam već neznam od kada, bili smo tako u kurcu da sam jednog dana morao otići u podrum i pokupiti svo željezo koje sam pronašao i odnesao ga pješke u staro željezo, da bi kupio kruh…. samo kruh, ali to nije sve…mjerili su mi i krvna zrnca koliko ima hrvatskih bijelih a koliko ima crvenih (srpskih valjda) no to moraš pitati Ivicu Ujevića on je doktor za takve stvari.Ostalo ću ti ispričati kad se budemo našli na kavi ( ja častim).
Dakle, ako sam išta cijenio od postignute glazbe na području Rijeke onda su to svakako bili DENIS & DENIS.Ne samo Rijeke već i čitave bivše Juge. To je najbolje što je odavde otišlo u svijet i nikad neće biti sustignuto od nikoga, a ja bi stvarno volio da to neko sustigne pa da mi opet bude drago da je neko iz Rijeke napravio nešto dobro.
D&D bili su tvorevina kakve se ne bi postidio niti jedan Amerikanac ili Englez na Top 100 ljestvici svijetske glazbe.Kako u glazbenom tako i u scenskom nastupu (izgledu).
No da se podsjetimo ili da te podsjetim (Marina) kako je došlo do explozije D&D.
Dakle, jednog dana 80 -tih godina poslijepodne u udarnom terminu Radio Rijeke
oko 17 sati gost emisije bila je Marina Perazić -razlog ?.. tražila je osobu koja ima kupaonicu sa roza pločicama za potrebe snimanja videa grupe D&D.Ta emisija bila je kontakt emisija i trajala je skoro 2 sata.U tom periodu u emisiju su se javjali slušaoci koji su tvrdili da baš oni imaju takvu kupaonicu,a jedan lik je čak rekao da će skinuti sadašnje pločice i staviti nove kakve trebaju Marini samo da se to snimi kod njega.Ne sjećam se takve potpore Radija Rijeke ikada, ikome.Čak ni Goran Lisica koji je vodio nekakvu emisiju Riječke rock scene nije imao takav termin
i toliko vremena na raspolaganju. Znači da stvari i baš nisu bile tako spontane kao što se priča….preko noći…no dobro bar je bilo kvalitetno i lijepo.
D&D su nakon te emisije bili u žiži .Tu emisiju su svi prepričavali. Zatim su počele top liste na radio Rijeci gdje su se redovno vrtili D&D, zatim je tu bila i TV , nastupi, autorska prava, izvođačka prava itd..To je bilo vrijeme Juge kad su se još prodavale i ploče i kad se je ekonomski mnogo kvalitetnije živjelo i bilo je novaca.Po mojoj slobodnoj procjeni projekt D&D mogao je dignuti barem 200 000 Dem po osobi, a to baš i nije mala lova (niti danas) – a kamo li onda.
Samo za usporedbu (a reda, radi) – Badurina je s onom (najdraža Rijeko..skočit ću sa vrha Trsata) digo u startu oko 200.000 kn (tako se priča) a nas ima ukupno u priči 4,5 milijuna odnosno 4 puta manje ljudi nego u bivšoj Jugi.
I na kraju Marina, kaži svojoj djeci da ih ništa ne mora biti sram, i neka budu ponosne na takvu mamu, jer takvih uspješnih mama nema puno u ovom gradu odnosno mislim da nema niti jedne.

I tako sam ja jednog dana dobio poštom nekakvu čudu kovertu u kojoj je bio nekakav fotokopirani pamflet, dimenzija (pazi sad dimenziju) 5cmX21Cm a na kojem je pisalo.KOJI JE RAZLOG VAŠEG ISTUPANJA IZ HGU-a? a ispod pitanja dvije crte za upis navodnog razloga .Kako da to stisnem da stane sve skupa na te male dvije crte.Kako da napišem, da nemam nikakvih prihoda i da mi je teško izdvojiti iz kuće 150 kn.Kako da napišem da Riječki HGU funkcionira samostalno u doslovnom smislu riječi, jer nikad nisam dobio niti jedan poziv za godišnju skupštinu. Kako da tamo napišem, kako se priča da unutar unije postoji još jedna unija, a to se u matematici zove A unija B, a ne HGU. HGU je sintatička greška. Kako da napišem da je tajnica jako zauzeta i nikad nema vremena osim pred reizbor tajnika (čitaj tajnice) onda naglo ima vremena za svih pa i za mene, da se sjetimo starih dobrih vremena kad je Isus hodao po zemlji a ona bila naočita voditeljica raznih priredbi.
I taman kad pomislim vidi pa ona je normalna…imao sam potpuno krivo, obična od krvi i mesa – kao ja ili ti ………kad ona odjednom ustane i kaže JOOOOJ…… MORAM
HITNO IĆ ČA……AJMEEE .I odjuri ko vjetar. Sjetila se najme da je ostavila uključen šparhet na kojem se grije mlijeko još od jutros…i ode.
Kasa uzajamne pomoći zbog koje su članarinu povisili sa 100 na 150 kn funkcionira valjda ovako.
Zvoni mi telefon jednog maglovitog zimskog jutra…….drrrrrrin…….drinnnn..
da…. halo….Halo …dobar dan ovdje HGU, trebali bi gospodina Igora…Da…ja sam…izvolite…Znate samo redovno provjeravamo da li vi radite …imate li drva za zimu, da li vaše dijete treba nešto za školu….kasa nam je puna, pa da to malo potrošimo…….Koja kasa? ….A ona kasa…shvaćam ….da, da to je problem… valja to isprazniti…a čujte meni ne treba trenutačno ništa ali nazovite malo Husa u Zagreb čuo sam da je on parkirao Golfa pa je udario u ženinog mercedesa, a mercedes je lupio u Poršea koji je bio iza parkiran …da da onaj od njegove bake pa će mu sigurno trebat za mehaničara.. jer nisu jučer svirali u Lisinskom…mali makedonac se je prehladio tako jako da je promukao brižan, a ako njemu ne treba ima ih još po Zagrebu nazovite malo pa vidite…bok.

I što bi ti da ti donese Sveti Nikola za Božić????
……Pa ja bi htio da dobijem poziv za tu tajnu skupštinu i da vidim kako to izgleda i onda bi se malo igrao sa njima….pa bi poslije otišao kući i bombona…
Bombona moš’ dobit kolko’ oš – al poziv za skupštinu – taj film ne buš gledal !
Nisi biiiijo dobrrrrrrriiiiii…. ( na svim nivojima)

+(reset)-
+(reset)-
العربية العربية 简体中文 简体中文 Hrvatski Hrvatski Čeština‎ Čeština‎ Dansk Dansk Nederlands Nederlands English English Français Français Deutsch Deutsch Ελληνικά Ελληνικά Magyar Magyar Italiano Italiano Македонски јазик Македонски јазик Norsk bokmål Norsk bokmål Português Português Română Română Русский Русский Slovenščina Slovenščina Español Español Svenska Svenska Türkçe Türkçe