Posted by Pas at 02/11/2010

Category: OBAVIJESTI I RAZNO




 

 

Štovani obrtnici i vlasnici poduzeća na ovom mjestu može stajati vaša reklama.Iskoristite izuzetnu posjećenost oviga bloga, koja doseže i do 3000 posjeta dnevno, sa posjetiteljima iz Hrvatske, i područja bivše Jugoslavije kao iz iz cijelog svijeta. Reklamu možete staviti na neodređeno vrijeme ili na određeno vrijeme – prema vašoj želji i potrebi. Ugrabite vaše  mjesto na internetu.Ovaj blog je povezan sa još 10-tak blogova koji su odlično posjećeni.Informacije o uvjetima postavljanja vaše reklame zatražite e-mailom na kostelac88@gmail.com

Posted by Pas at 25/01/2024

Category: RAZMIŠLJANJA

Odakle ovo započeti,…
Ajmo nekim redom:
Oduvijek sam želio imati sovu. Na žalost ta mi se želja do sada nije ostvarila. Od malena sam jako volio ptice i sa pticama sam od malena imao jako dobru komunikaciju. Ptice bi mi znale slijetati na rame  ili ruku, a pri tome ne mislim na golubove, već kos, sjenica, pa i crvenać jednom prilikom. Grlice su me obožavale i odazivale se na ime, koje sam im podario.

Vjerujem da među ljudima ima još takvih slučajeva i da ja nisam usamljen primjer.

Tokom 6-tog mjeseca 2023 krenuo sam u svakodnevno sakupljane boca. Nedaleko od moje kuće gdje živim pored kanti od smeća ugledao sam nešto u lišću. Isprva sam mislio da je golub,.. mladi golub, no kad sam prišao uočio sam neku veću pticu velikog kljuna punu mrava, koji su je doslovno živu jeli.

Odmah sam je podigao i otresao mrave koji su izlazili od ispod perja. Ptica se je počela otimati i kljucati me velikim kljunom. Nakon kraćeg promatranja ustanovio sam da je to svraka bijelo crna. Bila je povrijeđena. Odlučio sam je ponijeti kući .

Kraćim pregledom, ustanovio sam da ima lom lijevog krila  i lijeve noge, na koju se nije mogla osloniti, te je padala na lijevu stranu. Smjestio sam je u jednu drvenu kašeticu, od povrća, a na dno sam stavio jednu krpu i onda se je umirila. Dao sam joj vode, a kasnije tokom dana, sam dobio informaciju da može jesti brikete za pse umočene u vodu. Mislio sam da se više nikada neće oporaviti. No kako su prolazili dani ptica je bila sve bolje i bolje i postala je mirnoja.

Kako se radio o velikoj ptici, odlučio sam napraviti kavez za nju, od stvari koje sam netom prije našao na smeću. Ubrzo je ptica počela skakati na prečku i nožicom i prstima hvatati istu.Očito da je nakon 15-tak dana noga zacijelila. Još je krilo visilo, ali nakon još tjedan dana i krilo se je popravilo te je ptica počela rastezati krila.

Činio sam ono, što inače ne činim.Ustajao bih  u 5 ujutro, prije izlaska sunca i provodio oko 2- 2 i pol sata sa njom u tišini jutra, razgovarajući sa njom i govorio joj riječi koje se lako pamte. Igor, lijepi dečko, KRE KRE – što mu je bilo i ime koje sam mu dodjelio.
Pišem on, jer je bio mužjak i to sam jedva ustanovio, naime mužjak i ženka razlikuju se po čeonoj kosti. Kod mužjaka ona je plosnata skoro pa u ravnini kljuna(dakle spljoštena , dok je kod ženki glava izdignuta iznad kljuna.

Vrlo je brzo, naučio je,ponavljati riječi koje sam ga naučio. Prvo je naučio ime KRE KRE, zatim Igor, pa lijepi dečko. Za manje od mjesec dana.
Kad sam skužio da već može letjeti, terasu veličine 3×3 metra ogradio sam plastičnom mrežom i puštao ga van iz gajbe . Isprva nije htio izaći, a onda se okuražio i jedva je čekao da ga pustim van.

Jedna od najboljih igri sa njim, bila je borba sa mojom patikom. On bi me napadao kljunom udarao po patici, a ja bi ga gurao u kontru . Izazivao me je na borbu i uživao u toj igri. Strašno je bio hrabar i borio se je bez predaje. Već pogađate – žniranci su bili poslastica. Oporavljao se je brzo, pustio me je da ga diram i češkam, pa bi čak tražio još ako bih prestao. No jednu stvar nije trpio, a to je da ga diram po glavi sa gornje strane, tad bi se polegnuo uz prečku ili na pod i ljutio se, ali kad bi skužio da ću ga češkati po glavi, onda bi mi to dopustio – iako nerado.
I da skratim priču,… nakon što sam primjetio sa je ojačao otvorio sam mu terasu, da izađe u dvorište sa drvećem i travom, no on to nije učinio iako je pokazivao znakove da bi pobjegao koristeći rupe na mrežnim spojevima.

27.7.2023 pustio sam ga van tjerajući da izađe izvan ograđenog prostora, što je on i učinio, ali još uvijek nije odletio prema drveću. Tad sam uzeo jedan dugački štap i gurkao sam ga da poleti. Odjednom je poletio i sletio na granu bora u vrtu, sa te grane odletio je na susjedno drvo pa na susjedno i više ga nikada nisam nakon toga vidio. Nije se vraćao, iako sam čuo da se rado vraćaju na mjesto gdje su bili.

E tu počinje glavna priča koju si ne mogu objasniti ni da hoću. Ovo što ću sad napisati je ŽIVA istina, koju nikako ne znam objasniti , otići ću tako daleko u tom smjeru, da ću to početi snimati kamerom i dokumentirati, jer mi nećete na riječ vjerovati.
Nakon što sam ga pustio, obišao sam par mjesta gdje su vrane/svrake i zvao sam ga imenom, no bez uspjeha, ko da je netragom nestao. Počeo sam se brinuti, da nije uginuo, no ubrzo sam napustio takvo razmišljanje, jer sam vidio da je mogao sasvim dobro letjeti, a drveća ima mnogo i sa grane na granu iz krošnje na krošnju začas bi stigao na mjesto gdje sam ga našao.

I sad počinje ovo zbog čega ovo pišem.

Svakoga dana sakupljam boce,.. dobro po kiši NE, ali kad ne pada kiša obavezno.

To mi je lijepa šetnja od 6 km nosim teret, ponekad i po 40 kg – 3 km u šutu. Dođem doma mokar ko krpa u vodi.

I tako ja primjetim da kad god negdje prođem grakne neka svraka.

Ma dobro, pa to je sasvim normanlno,.. ili baš i nije. Nakon nekog vremena skužim, da svrake grakću isključivo kad ja prolazim. Ili u prijevodu, ako su ispred mene ljudi na 30-40 m razdaljine, vrane ne grakću u njihovoj prisutnosti, čim naiđem i vrane me ugledaju, počinju se masovno javljati sa svih strana, koliko god ih tamo ima na tom mjestu. Isprva nisam obraćao pažnju na to, jer mi je to izgledalo normalno, normalno dok nisam skužio, da nikoga nema, samo ja, prolazim, a svrake se masovno javljaju i dolijeću na krošnju iznad mene i GLASNO krekeću kao da sa mnom žele komunikaciju. Kad se je to počelo konstantno ponavljati, ja sam prihvatio tu gestu i zaustavljao bih se i pričao sa njima. Sletile bi na granu vrlo blizu i slušale što govorim, glasno se glasajući pri tome i naginjući glavu kao da me pokušavaju razumjeti.

Gdje god da pođem, a hodam sam, dolijeću mi svrake, glasaju se, pa čak i u preletu iznad mene, ali samo kad sam ja tamo – dok ostalim ljudima –NE!!!

Isprobao sam sve moguće opcije, čak i na mjestima gdje nema nikoga i čim se pojavim vrane se počnu glasati. Pokušao sam si sugerirati ,da mi se to čini, ili da je to splet nekih glupih okolnosti, ali ne.. definitivno ima veze samnom.

E, sad,.. u čemu je fora?
Išao sam to istraživati, gledajući razne dokumentarne filmove o vranama, slušajući iskustva ljudi koji su imali vrane, ali na tako nešto nisam naišao. No, zapamtio sam jednu vrlo interesantnu činjenicu u svezi svraka. Kad jedna svarka ugine ili pogine, sve se svrake iz okoline sakupe na obližnjem drvetu i kao da vrše ispraćaj te ptice. To je dokazano točno a takve stvari čine i slonovi.
Razmišljao sam o svakavim kombinacijama i mogućnostimna i jedino što bih mogao realno zaključiti, je da na auri (koju ima svaki čovjek) meni je dodan nekakav spektar koji je vidljiv tim pticama i koje te ptice mogu, ostaviti na ljudima nakon njihove prisutnosti ili kao čin zahvale ili slično.
Ja ću to morati snimiti, da bi vi to mogli vidjeti i čuti, jer teško da ćete povjerovati u ovo što sam ovdje napisao. Ovo što sam opisao, događa se zadnih 5 mjeseci, a prije toga se to nije dešavalo, te mi je to izazvalo pažnju. Dakle, gdje god da prođem, ako me ugleda vrana, ona će se glasovno javiti i pozdraviti me.
Naj čudniji primjer je od prije par dana. Ugledao sam stariju vranu/svraku, koja je hodala centrom Rijeke i koju sam uočio kako HODA cestom i traži hranu. Visilo joj je lijevo krilo i šepala je na lijevu nogu. Baš kao i moj KRE KRE. Pokušao sam je dozvati, ali je HODAJUĆI prešla cestu i nestala. Nakon toga mi je jedan čovjek na autobusnoj stanici rekao, da ne može letjeti.

Morao sam otići nešto obaviti, bila je Nedjelja rano ujutro. Pri povratku, odlučio sam potražiti tu svraku između blokova zgrada. Čim sam ušao u Zadarsku ulicu prema Rivi u samom centru grada, iz obližnje krošnje, sam začuo glasno graktanje (izuzetno glasno) koje se je čulo jako, iako je promet bio gust. Na stablu ispred mene, bila je ogromna vrana krešala i gledala me je. Odjednom mi je sinulo da je KRE KRE bio ranjen na istoj strani, te sam ga zazvao imenom, na što je svraka doslovno poludjela od graktanja. Spustila se je na niže grane i gledala me te kreketala, a zatim odletjela prema Rivi. Dakle, kad govorim o ovom glasanju kad naiđem negdje, onda ne govorim samo o glasanju već i o prilaženju blizu mene i pokazivanju ptice, da je jasno mogu vidjeti. Ne mogu to nikako objasniti – ali da je slučajno- nije ni pod razno.

+(reset)-
+(reset)-