Jučer oko 22:57 h na Zagrebački kvart pao je ruski dron izazvavši eksploziju manju štetu, paniku, ali sve srećom bez ljudskih žrtava. Letjelica težine 6 tona zabila se je brzinom od 700 km na sat u tlo. Ne mogu ni zamisliti, što bi bilo, da se je ista zabila u jedan stambeni neboder.
Imamo li razloga za zabrinutost?
Svakako da imamo, jer ja ovo osobno ne smatram nikakvom slučajnošću, a ovo što se je dogodilo smatram opomenom ili demnonstracijom što će se dalje dešavati, ako budemo izigravali velesilu, koja nekome nameće sankcije, šalje oružje i iz čije države dragovoljci odlaze u rat koji ih se ne tiče.
Ne bitno je čiji je dron, jer isto tako na tlu je mogao završiti i dron od NATO snaga, sa istim ili gorim posljedicama. Današnje ratovanje, se više ne svodi na vojnika, pušku, avione i tenkove, već na sofisticiranu opremu, kojom upravlja firmware ili software, bazirane na procesorima i matičnim pločama, zapravo kompjuterima, sa ugrađenom navigacijom na daljinsko upravljanje. Tu je dovoljan običan klinac koji je ušao u sistem, neprimijećen i koji jedan takav dron, od 6 tona, može okrenuti protiv vlasnika odnosno lansera, a da ovaj toga nije ni svijestan.
Kina kao i Rusija ima eskdrone HAKERA, koji sjede ispred kompjutera i danonoćno provaljuju u zadane sisteme. Opasnije su njihove aktivnosti, od bilo kakvog napada konvencionalnog oblika, na potencijalni grad ili cilj, jer je pod njihovom kontrolom apsolutno sve što ima elektroniku.
Danas je to bio dron, koji je doplivao iz Ukrajine, prošavši sve prepreke radarskih praćenja, no sutra to može biti ogroman putnički avion, koga jednostavno sruše na neki grad ili mjesto. To je moguće napraviti potpuno neprimjetno, blokirajući komande upravljanja avionom, ali i upravljanja raketom, sa npr. taktičnim nuklearnim punjenjem, pa odaslana raketa, umjesto da se spusti na izabrano mjesto – padne u dvorište onoga koji ju je lansirao.
Jesmo li mi potencijalne mete rusko ukrajinskog rata, u slučaju proširenja sukoba na razini NATO- Rusija
– JESMO.
Definitivno.
Da li je nama kojih nema niti 4 miliona i živimo od turizma, potreban takav status.
Nije.
Hoćemo li zbog par političara i njihove pristranosti, pa ako hoćete i miješanja u nešto što nas se osobno ne tiče i sa čime ne graničimo, postati sudionici u kojoj su mogući gubitci ljudskih života, velike materijalne štete i ekonomskog kolapsa uvjetovanim sukobom koji nas se ne tiče.
Da, nažalost hoćemo.
Da li je ovim dronom, poslata nedvojbena opomena, što bi nam se moglo dogoditi?
Jesu li životi naših ljudi, vrijedni sukoba, koji se nalazi daleko od nas i sa kojim nemamo nikakve veze, osim te, da smo članica NATO pakta i da ćemo zbog toga, morati silom ući u nešto što će nam ugroziti sigurnost i spokoj i mir građana.
Tko će odgovarati za to?
Političari?
I ako su mainstream mediji u Hrvatskoj vrlo rezervirano ušli u recenziju događaja, stručnjak za nesreće
dr. sc. Marušić kaže (citiram): Sve upućuje na namjerno usmjeravanje bespilotne letjelice i rušenje na Zagreb, kao upozorenje. Upotrijebili su tehnologiju pasivnog upravljanja
Interesantno kako je meni koji nije stručnjak a nemam ni Dr. Sci titulu upravo to palo na pamet – da smo vrlo ozbiljno upozoreni oko naših aktivnosti u svezi ukrajinsko ruskog sukoba. Tu bih snažno povukao ručnu kočnicu i dobro razmislio što radim da sam izazvao takvu reakciju srećom bez ljudskih žrtava. Očito je netko spustio dron na parkiralište umjesto na neku zgradu, a koje su bile u neposrednoj blizini gusto nastanjene nevinim stanovništvom koje nikome nije ništa napravilo. Ne zaboravimo da je dron mogao pasti i negdje duboko u šumi i za to nitko ne bi znao osim onih kojima je to posao, no dron je završio na dugačkom putu preko nekoliko država u centru glavnoga grada Hrvatske. Za duboko se zamisliti.
chat wih me
