1983 GODINA ILI – SPLEEN BLUES BAND

1982 na 1983 (ali  više se i ne sjećam kako) upoznao sam se sa grupom SPLEEN.
Grupa SPLEEN u to je vrijeme bila jedina grupa koja je u Rijeci svirala blues.Svirali su blues stranih autora popur Erica Claptona, Peter Greena, Cream-a i sličnih autora.Moram priznati da kad su mi rekli da sviraju blues, da sam bio malo skeptičan po tom pitanju, jer je za to trebalo iamti nekakvo znanje i vještinu ,a koju ja u to vrijeme više nisam ni kod nikoga tražio jer su se u to vrijeme pojavili punkeri koji
su bili očajni po pitanju vještine sviranja, pa su mi tako zagadili percepciju riječke scene i muziciranja koje je vladalo prije njihove pojave, tako da sam izgubio svaku nadu da ću u Rijeci pronaći neke normalne ljude – za rad.
Spleen blues band, nije imao nekih svojih vlastitih kompozicija (ili sam bar stekao takav dojam) pa je nakon kraćeg susreta došlo do realizacije i suradnje na obostrano zadovoljstvo.Najme, oni su dobili vokalnog solistu kojeg do tada nisu imali ali i kreatotra glazbe, a ja sam dobio dobro uvježban bend,
koji su ponaosob bili i jako dobri glazbenici.
Moj boravak u Spleen blues bandu, kod mene je razvio pravu exoploziju kreativnosti, pa sam i sve prve blues kompozicije napravio baš sa njima i to na Hrvatskom jeziku, što je bilo meni – do tada ne zamislivo.
I ne samo to , danas gledajući unazad, taj period je bio čak i plodniji nego sa grupom ERY – bar što se tiče samog bluesa.Dečki su se prilično dobro snašli uz moju pomoć, pri aranžiranju tih blueseva pa smo dobili za produkt, jednu izuzetnu kombinaciju muzike, koju nitko nikada u Hrvatskoj, ali ni u ondašnjoj Jugoslaviji nije tako uobličio, a da se to može nazvati bluesom ili korjenima koji dopiru do bluesa.
Odlično izvedene uživo kompozicije KONT i U IZLOZIMA RIJEČKIH KUĆA bile su pravo blues majstorstvo, kako u instrumentalnom tako i u aranžmanskom dijelu.
Želimir Gržančić na solo gitari bio je pravo iznenađenje za mene , a i sam Elvis Stanić je priznao da “mali zna posao” što je on vrlo rijetko izustio za nekoga u koliko to nije zaslužio, osim za Krešimira Sokola kojemu nije mogao reći da nezna, jer je on bio strop sviranja na gitari u to vrijeme – pa i u čitavom Riječko – Opatijskom kraju.
Idis Turato na basu (današnji poznati arhitekt iz Rijeke) bio jedan od najperspektivnijih bas gitarista u Rijeci ali i šire.Posebno sam zapamtio njegovu mržnju prema punku i prema punkerima (koja je bila opravdana) no danas je prerasla u veliku ljubav – valjda zbog novaca.On me je po tom pitanju i najviše razočarao kao – čovjek.
No kao basista bio je izuzetan i jako je volio to što radi.
Boris Reinić na bubnjevima isto tako bio je dobar bubnjar i zapravo vrlo osobit i originalan bubnjar.
Danas je poznati sportski podvodni ribolovac, ali i doktor u KBC Sušak gdje radi kao anesteziolog. Ritam gitaru je svirao Zlatko Čubranić koji je od njih zbog uloge u bendu bio najslabije muzički potkovan ili sam ja bar takav stekao  dojam, no on je svoju ulogu uvijek odradio besprijekorno točno – a to i je posao ritam gitariste, tkz. druge gitare.
Zlatko danas, radi kao kardiolog i kirurg u KBC Šušak.
Sa Spleenom sam svirao dosta, nastupili smo i na RI Rock-u 1983 godine, a nakon toga i na jednom skupnom koncertu u domu želježničara.Evo što je o tome napisao , a tko drugi nego Goran Lisica

A evo i portreta grupe Spleen iz nekih novina iz pera Gorana Lisice iz iste godine.

1983 godine grupa Spleen bluse band svirala je svke nedelje u Plalchu u sklopu nekog natjecanja u traženju novih talenata u Rijeci.Tamo smo svirali u super ekipi pa su se često na stage-u našli i glavom i bradom slijedeči glazbenici prašeći mjuzu do jaja, u što nakon što pročitate popis nećete ni sumnjati idemo redom

Gitare:
Želimir Gržančić
Krešimir sokol
Elvis Stanić
Zlatko Čubranić

Bass gitare:
Idis Turato
Robert Župec
Damir Plecić

Bubnjevi:
Boris Reinić
Joško Serdarević
Tonči grabušić

Vokal i usna harmonika : Igor kostelac

i na klavijaturama je bio Damir  xxx (ne sjećam se prezimena no danas živi i radi u Njemačkoj kao profi glazbenik)

Što smo sve radili i kako smo se znali nasmijati u tim sessionima to je teško opisati riječima od smjeha je palkala i publika i mi dok izvođači-talenti nisu kužili ništa.
Evo jedne od situacija.
Dok je ekipa svirala u pratnji talenata  u palach bi upao Joško, Tonči Grabušić je na sceni lupao bubanj.
pita njega Jole, daj meni malo i onda u toku svirke se zamjene i to na takav način da bubanj nije prestao lupati niti u jednom momentu – evo kako:
Jole je u letu uzeo jednu palicu bubnjeva iz ruku Tončija i nastavio udarati s njom u doboš bubnja .Tonči se je za to vrijeme ustao sa stolice iza bubnja i prepustio Joletu pedalu od kase ,zatim mi je dao i drugu palicu ,a Jole je nastavio lupat po bubnjevima sa obje ruke i pri tome sjeo na stolicu sa koje se je Tonči dizao.Tončiju je još samo lijeva noga bila na fušu i kad je Jole sjeo na stolicu do kraja preuzeo je nogom i fuš.Sve u toku pjesme koju su svirali bez da i jedamput nešto zašteka. Ljudi su plakali od smijeha.
Te godine u toj postavi smo znali i zasvirati u opatijskoj pivnici srijedom u hotelu Kontinental.Tamo je SSOH Kontinentala organizirao našu svirku na kojoj smo prašili što smo stigli , a ekipa se je mijenjala prema poterbi.na toj svirci bilo je originalno to što smo od stolova pivnice  napravili binu i tako svirali. Krajem 1983 ja sam otišao u Studio Andreja Baše i uz Elvisovu pomoć snimio svoju kompoziciju  “Jutros sam shvatio koliko te volim” koju možete poslušati OVDJE. Muziku i tekst napisao sam ja , a Elvis Stanić odsvirao je sve instrumente i napravio aranžman u kojem sam i ja sudjelovao iznoseći svoju zamisao  -kako želim da pjesma izgleda kao forma.

Te godine objavljen je natječaj za DJZM ’84 kojeg možete vidjeti u originalu iz te godine.Na taj natječaj sam se prijavio

O tome više u slijedećem napisu koji će obraditi godinu 1984.