INTUICIJA

Prje nego prijeđem na samu temu, o kojoj ću  pisati, ispričati ću vam jedan neobičan događaj iz mog života.
Tokom 1990 svirao sam u Crikvenici u Hotelu Ad Tures.
To su mi bili vrlo teški dani, jer sam se tek bio preselio par mjeseci prije na mjesto gdje danas živim. Bio je April mjesec. Tih dana bio sam bez auta, jer mi je  istekla registracija, a još nisam imao novac da ga ponovo registriram.
Rano ujutro jednog dana, otišao sam autobusom u Rijeku.
Nisam imao mnogo vremena, jer sam se do 6 sati poslijepodne morao vratiti u natrag, jer sam u 7 već morao svirati.
Popodne kad sam krenuo iz Rijeke za Crikvenicu otišao sam na autobusnu stanicu, da kupim autobusnu kartu. Odjednom prije nego što sam ušao u zgradu na Žabici gdje stoje autobusi, ugledao sam putnički kombi od hotela AD Tures koji je stajao parkiran malo dalje od autobusnog kolodvora.Odlučio sam pitati šofera, da me prebaci do Hotela da se tramakam autobusom.
I taman kad sam krenuo prema kombiju, šofer je dao žmigavac i polako počeo kretati u prometni trak. Potrčao sam za njim mašući mu rukom da stane, no on me izgleda nije vidio te ubrzao  vozilo, koje se je počelo, sve više udaljavati,dok nije nestalo u prometnoj gužvi grada.

Bio sam ljut.Trčao sam za njim jedno 30 – 40 metara.
Sjeo sam u autobus i krenuo.
Negdje kod Bakra na putu do Crikvenice, nastala je dugačka kolona.Stajali smo više od sat vremena ne mičući se.
Izašli smo svi iz autobusa , a vozači koji su dolazili iz drugog pravca rekli su da je neki auto sletio u provaliju duboku 40-50 metara.Nakon nekog vremena krenuo je saobraćaj. Kad smo došli do mjesta na kojoj je bila saobraćajna nesreća sledila mi se je krv u žilama.
Auto koji je pao u provaliju, bio je upravo onaj kombi u koji sam se želio ukrcati. Izbjegao sam smrt za par metara metara.

Intuicija, šta je to?
Kakvo je to osjetilo?
Da li mu vjerujemo kao što vjerujemo opipu, vidu, mirisu, sluhu ?
Imamo li je svi?
Što to imaju životinje, što mi nemamo?
Zašto one prije neke velike nesreće kao što je potres utihnu ili pobjegnu na vrijeme, prije same nesreće?
Što oni to vide, a mi ne?
U što gleda mačka kad gleda u prazno i motri ko da vidi pticu ili miša?
Što to gleda pas i reži laje obilazi u krug i gleda glavom prema gore,  kad ispred nas nema ničega dok smo sami u kući ili negdje drugdje?
Žašto pas može osjetiti gazdinu smrt prije njega?
Vidi li pas nešto – nakon čega dolazi smrt, neko biće, osobu , neki znak, svijetlost bilo što ?
Mi to ne vidimo, ali i tomožemo ponekad osjetiti. I to je nešto.
Intuicija.

Sigurno ste već čuli kad je netko pričao ili rekao, ..ma nešto mi je reklo da tamo ne idem, neki glas, ili ..imala sam osjećaj da tu nešto nije u redu..pa nisam otišla. ili osjećala sam neku nelagodu iz čistog mira ..ko da sam znao da ne idem tamo…itd.

Sve su to znakovi intuicije.
Da bih vam pojasnio intuiciju, morati ću vam najprije objasniti naš život na zemlji, ali to nije ni malo lako.
Pokušati ću to logički skratiti, a da vam bar otprilike bude jasno.

Kad bi mi bili svijesni ovoga što ću vam reći, prestali bi svi problemi koje imamo i sve nepravde u ovom životu, ali to nije samo tako. To nije lako, jer onda bi život i to iskustvo koje prožoivljavamo u njemu bili beznačajni. To je isto što i simulacija leta avionom sa nekim programom, što je uvjerljiviji, više će nas dojmiti i zaboraviti ćemo da zapravo ne vozimo avion i ne letimo već da se nalazimo u našoj sobi iza kompjutera koji je tu simulaciju tako uvjerljivo prikazao da smo se načas izgubili i pomislili da stvarno letimo.
Ovo što mi živimo je potpuno nepostojeće, to je film na platnu koji je interaktivni, a mi u ruci držimo joystick i upravljamo našim JA na velikom platnu.
Mi smo sami sebi intuicija.
Intuicija je kontakt nas kojih upravljamo tim filmom i nas kao glavnog glumca u tom filmu ili igrici koju igramo.Postoje razni leveli.
Kad umremo ili kada poginemo  to je samo u tom filmu ili igri koju igramo.
Nakon toga krećemo iznova  a naše JA koje upravlja igrom-filmom sjeća se svih levela, u onom JA koje upravlja igricom ili filmom (svijest), ali se glavni junak na ekranu (filmskom platnu) lik iz igrice, ne sjeća ničega – pa tako ni prošle igre (prošlog života).
No drugi puta, kad nanovo započnemo igru,znatno lakše savladavamo prepreke, jer su one u nama instinktivno iz prethodne igre, zato jer smo taj level već jednom prošli, tu ulogu smo već jednom  igrali, a da toga noismo ni svjesni.

To nam objašnjava zašto nekim ljudima ide bolje u životu  od drugih. To je zato, jer su već bili na tom levelu, nekoć su ga prošli u toj radnji, oni će zapeti ili proći preko neke druge prepreke do kojih mi još nismo stigli, a mi ćemo se čudizi njihovoj vještini.Vještini življenja i života. Sjećanje na prošlu igru postoji samo u igraču našem pravom JA(svijesti) ali ne i u osobi koja je  u igrici , iako VI sa svojim JA imate komunikaciju sa vašim JA (na ekranu- glavnim likom)

No, ta igra ili film toliko su realni i ozbiljni i puni osjećaja i emocija, da se mi ne možemo skoncentrirati na direktnu vezu sa svojim pravim JA koje drži joystick i zna sve zamke – vidi unaprijed. Savršena komunikacija između VAS na ekranu  i sebe je uspješan prolaz na drugi nivo.

No u tom kinu postoji i publika.
Tko to sjedi u publici i tko to gleda ili nadgleda?
Mi ih zovemo Alieni,Svemirci, bogovi, bića iz četvrte dimenzije ili pete ili neke još više dimenzije koju mi ne vidimo, oni nadgledaju igru i oni su kreatori svega u igrici, uvalili su nam milion prepreka kako bi naše iskustvo pripremili za još veće zadatke. Ovo je samo simulacija.
Ne vidimo ih.
Oni su našem oku nevidljivi, ali ih zato vide životinje, a životinje ne mogu  govoriti sa ljudima niti međusobno osim svojim gestama i ponašanjem, iz kojeg mi tek možemo nazrijeti, da nešto ne štima i da se tu nešto čudno događa. Ali životinje vide četvrtu dimenziju- kako je vide , neznam….
Tu oko nas se dešava svašta, mi to ne vidimo.

Dakle intuicija je samo komunikacija sa nama samima, između našeg JA (svijesti) i nas koji se nalazimo tu gdje se nalazimo u filmu ili kompjuterskoj igrici..ŽIVOTU!
Onog momenta kad to shvatimo život će nam biti mnogo bezbrižniji, ma šta god mi proživljavali.
Zato se ne treba previše prepustiti emocijama kao takvima, jer nas one čine nesretnima , ali i sretnima i baš u tome je zamka života.Malo radosti i smijeha , malo tuge i očaja.

Mi sebe ne slušamo i ponekad nam se čini da govorimo – sami sa sobom i da taj glas iznutra nije  stvaran već da sami sebe zavaravamo.
Istina je, da je to naš vlastiti glas, ali taj glas dolazi sa sasvim drugog mjesta nego sa kojeg mi mislimo da dolazi i koliko god nam se činile njegove instrukcije čudne – one su uvijek ispravne i točne i trebalo bi ih uvijek slušati. Zamka i je u tome da nas dovede u sumnju – jer to je dio igre.
Sumnja u komunikaciju.

Čak i ako taj glas totalno pogriješi u nečemu (u čemu ste ga poslušali) – vjerujte uvijek samo jedno – on nikad ne griješi i uvijek je 1000 koraka ispred vas koji ste na platnu i sada čitate ovo što pišem.Pokazati će se poslije, da je to bio samo dobari pametan potez vašeg pravog JA, koji će u budućnosti opravdati tu grešku USPJEHOM – to je greška koja to zapravo uopće i nije.

Što možemo mijenjati i što ne možemo mijenjati u životu.
Neke stvari možemo mijenjati sami, neke druge stvari mogu mijenjati neki drugi ljudi za nas – ali zapamtite upravo ste vi ste nekome ti drugi ljudi.

Evo vam jedan primjer. Uvijek ste se pitali – jednu stvar pod SIGURNO!!!
“Zašto ja nisam bogat i li zašto se ja ne mogu obogatiti?”
To se svakog dana pita nekoliko miljardi ljudi – a ja ću vam odgovoriti zašto.
Bogatih ljudi ima vrlo malo na svijetu.Od njih je nastala i srednja klasa koje ima malo više od onih običnih da ne kažemo siromašnih , a od srednje klase nastala je niža klasa – i njih ima najviše. Srednaj klasa je u relativno bliskom susretu sa bogatim ljudima ili njihovim djelomičnim kapitalom.
Postaviti ću vam nekoliko pitanja i odmah ću odgovoriti na njih umjesto vas jer će odgovori biti točni.
1.Da li se vi družite i radite izlazite sa bogatim ljudima.
ODGOVOR JE – NE!!!
2.Čak i da se družite – ne radite što i oni, a oni su bogati upravo zato, jer se međusobno druže posjećuju i trguju  i podržavaju.To ih čini stano bogatim

Kako možete postati bogat.

Ima nekoliko načina , jedan je da završite neku školu ili faks i postanete stručnjak, koji će – ili bolje rečeno bez kojeg bogatašima ne može ići glatko posao.
To vas može učiniti prilično imućnim, a bogatstvo možete zatim steći kroz posao i dobrom strategijom, naravno ako vam okolnost dopuštaju ali i ako vas bogataši prime u svoj krug.
Obavezno pogledajte film sa Will Smith-on  “Pursuit of happyness” jer je to odlično prikazano u tom filmu i ako ga pažljivo pogledate vidjeti ćete kako to izgleda u životu. Film je snimljen po istinitom događaju, i radi se o jednom od bogatijih ljudi u Americi.

Drugi način je da pukom srećom netko odabere baš vas i omogući vam da postanete bogat što je vrlo rijetko.
Prepopručam film “Blind side” sa Sandrom Bullock” film je snimljen po istinitom događaju. Radi se upravo o tome da vas netko odabere po nekom ključu ili momentu.

Sve ostalo kako ćete postati bogat smo je splet događaja iz prošlih primjera.

Zaboravite neki normalni put, poput onoga iz serije MUĆKE (“Fool and horses only”) gdje Rodney i Dellboy stalno pokušavaju nekim organiziranim načinom priskrbiti bogatstvo.Čine sve što i bogataši, samo što nisu bogati i zato su osuđeni na propast. Pažljivijim gledanjem te serije, primjetiti ćete da serija ima jako duboki smisao i zapravo je jako ozbiljna – ali odlično zakamuflirana engleskim humorom, kako bi ublažila posljedice traume po obične ljude. Jer prikazuje surovu istinu.

Što se tiče same intuicije i tih skrivenih signala od srca vam preporučujem film sa Richard Gere-om “HACHIKO THE DOG STORY” koji je isto tako snimljen po istinitom događaju i u stvari vrlo je potresan i životan. Nakon toga o vašem običnom kućnom ljubimcu psu – imati ćete potpuno drugačije mišljenje.Posebno bih to preporučio pogledati svakome tko ima psa.

Kakva je to tajna, koju ne donosimo sa sobom na ovaj svijet ,a svijesni smo da postoji i da je tu oko nas. Koliko vas je puta intuicija spasila od neke situacije koja je mogla završiti loše.Kažu uvijek kako ženska ima tkz.žensku intuiciju.To je i točno i to zbog toga što su žene duhovnije od muškaraca i zato kad one varaju svog partnera, one to čine na duhovnoj razini – a to nije dobro. Žena kao ljudsko biće, koja ima tu moć, da donosi drugog novog čovjeka na svijet, u to vrijeme nosi i dvije duše i upravo to je čini drugačijom od nas muškaraca.Baš ta intuicija koju ima, ona joj dođe poput neke zaštite. Komunikacija sa bebom putem telepatije, djete osjeća svaku majčinu emociju i ona se manifestira u njemu.Intuicija je duhovni nivo, teško ju je definirati, jer ona je tu i postoji, a ne možeš je pokazati, uprti prstom u nju niti nekome dati da je čuje ili vidi, a pričati o njoj – ljudi baš i ne vole. Ljudi koji je nemaju, ili neznaju da je imaju – ove prve zovu luđacima, tako da se razgovori o tome izbjegavaju kako se ne bi narušila pravila ponašanja u životu ljudi.
Imam neki osjećaj da ću sad ovaj post završiti, …hm, bio sam u pravu.