>Bojanu Mušćetu
novinarskom potrkalu Gorana lisice
HRVATSKI DLANOVNIK
Oj Bojane, Bojane
ti riječki trojane
Ti hrvatski dlanovniče
za tobom ovdje nitko ne plače
Od kako si uteko
u Rijeci med i mlijeko
Propio se Dragan
leži pijan, jadan.
I sjeća se on dana
omladinskog lista vala
kad oro je i sijo
kak je Goran htio.
Oj Bojane tad još
i ti si imo pismo
čito te je narod
al vjerovali ti nismo
Kompjutera još tada
sine nije bilo
ti si bio virus
i piso što si htio.
A onda jednog dana
kada pisat ti si presto’
Nitko nije znao
jel si umro il si nesto.
I godine su prošle
naredale se zime
kad eto jednog dana
ugledah tvoje ime.
Dizo ti u nebo
Kovača nam Mišu
onog kog si nekoć
mrzio ko kišu.
Okrenuo si ploču
stala ti A strana
Okrenuo si drugu
BE sada ti draga.
Kompjuteri , mašine
sad grade tvoje ime
u gradu koji nezna
što im ovaj blezga.
O j hrvatski dlanovniče
sjećaš li se bojovniče
kako sjeko si ti ljude
da bi drugi bili gube
Oj hrvatski dlanovniče
rezo ti si perom scenu
lažima i pristranošću
oku ispleo si mrenu.
Nego kaži sada Bojane
spavaš li mirno trojane
Je li tvoja savjest čista
dira l’ tebe to u mista.
Jesi li ti opijen moću’
zove li te Dragan noću
Šta ti kaže – jel’ duplo vidi
da još pjeva u birtiji
Jel onu vašu iz mladih dana
o vjernom psetu od gospodara
Da li plače il se trza
potekne li koja suza
dal’ se sjeti onih dana
kad je bio vel’ka lala.
Tješiš li ga dlanovniče
il mu tepaš, TOPOVNIČE
il prekineš svaku vezu
reklamiraš novu tezu.
Što vel’ke pare
čoveka opiče
Jučer si pizda bio
a što sutra dlanovniče?