ULAZAK U SNOVE

Čovjek kad/dok spava svašta sanja.Ponekad se čudim što se sve događa u tim snovima i kakve pizdarije sanjamo. Najbolje mi je, kad sanajm da sam našao neku dobru pičku koja bi se htjela jebavat ko luda , a meni stano netko nailazi pa ili ne možemo naći mjesto gdje ćemo se sexati ili sue dešavaju stalno nekakve iznenadne smetnje. Neke snove znam sanjati u nastavcima.Čak mi se javi sjećanje i smisao od prošlog puta i nastavim radnju. U snovima me najviše iznenadi nekoliko stvari, jedna je da znam sanjati neku osobu koju uopće fizički ne prepoznajem niti poznajem, ali je npr.osjećam kao mamu ili sestru.To je vrlo neobičan osjećaj u snu. Zatim znam sanjati mjesta, koja su mi totalno nepoznata , a u isto vrijeme ih prepoznajem.Ponekad sanjam, da sam pronašao neke snimke pjesama koje sam komponirao pa zagubio negdje i koje prepoznajem u snu i čudim se kako sam ih pronašao, a zapravo uopće neznam koje su to pjesme – ali su moje i što je najbolje prepoznajem ih i sjećam ih se, od prije !!! Zatim jedna od najvećih misterija mi je umiranje u snu.Padnem u neki ambis i u onom trenutku kada bih trebao udariti o tlo, pojavi se jaka svijetlost i radnja se prekida. No ovo zbog čega danas pišem ovaj post, je jedan vrlo neobičan san, koji mi se je desio prije nekoliko dana. Nakon tog sna, naglo sam se probudio – od muke. San je bio toliko realan i neobičan, da će mi sigurno ući u anale svih snova koje sam imao tokom života. I to ne samo zbog teme koju sam sanjao – već zbog tog jedinstvenog i neponovljivog osjećaja koji se je pojavio u snu i kojega ne mogu usporediti sa ničim na svijetu, ili sa nečim iz stvarnog životaa što sam osjetio ili proživio. Taj osjećaj je bio toliko stvaran i neuobičajen, nepoznat, da sam nakon što sam se probudio, bio stvarno uznemiren da ne kažem – preplašen.

I kao što sam već rekao, sanjamo svakakve situacije i gluposti. I  stvarno, ujutro kad se probudimo – čudimo se radnji. No, ja do sada na blogu, nikad nisam pisao o snovima, jer ih smatram dijelom života i svijesti koju živimo, znam da su neobični, a znam da su i jako važni – no ovaj san trajao je kratko i neznam kako bih ga opisao i taj osjećaj i taj doživljaj koji sam u snu proživio. Tu večer (kao i svaku drugu) gledao sam neke dokumentarce o UFO temama. Pazite svaku večer pogledam nekoliko dokumentarnih filmova i rasprava o toj temi ili vezano za nju..Ta tema mi nikad nije bila dio snova ili da sam sanjao nekakve segmente ili čak da sam u snu sa nekim pričao o toj temi.. Tematiku UFO sanjao sam samo dva puta u životu, jednom prije jedno dvije godine – i isto je bila vrlo neobična situacija, ali ovaj san koji sam sanjao na Uskrs prepao me je iznutra, duboko!!! Evo što se je desilo. Legao sam oko 4 sata ujutro, zapravo bilo je tri sata po starom vremenu.To mi je uobičajeno vrijeme kada završavam svoje dnevne aktivnosti za taj dan. Volim noć i tišinu, tad me nitko ne prekida i mogu dobro razmišljati. Dakle prije samog tog događaja u snu, sanjao sam nešto čega se zapravo ni ne sjećam, jer je taj segment sna koji je slijedio, bio toliko realan i strašan, da mi je sav sankoji sam sanjao prije toga  i njegove sve segmente, do tog momenta to “NEŠTO” totalno pobrisalo,… ..i tako sam se odjednom našao u nekoj prostoriji poput podruma ili tavana i nešto sam tražio.U prostoriji je bilo slabo svijetlo i ispred nogu uza zid nalazio se je neki crveni starinski sanduk – škrinja na kojoj su bili nekakvi držači za ove nove plastične kineske partviše (plastične metle), a jedan od tih držača je bio slomljen. I taman kad san ga htio pomaknuti sa tog sanduka kako bih otvorio sanduk,  naglo se je držač sam od sebe pomaknuo udarivši  me je u trbuh, a ZRAK ispred mene, se je pomaknuo prema meni – poput PREDATORA u filmu PREDATOR (gdje je on u nevidljivom obliku te se samo vidi obris u obliku zgusnutog zraka koji je poput prozirne mase i koja se kreće zrakom ili prostorom). Držač za metlu se je pomaknuo prema meni udarivši me naglo u želudac potpuno sam od sebe i istog momenta me je obuzeo strahoviti osjećaj, za koga teško da ću naći riječi, da bih   ga točno opisao, no otprilike ovako: Ukočio sam se cijelim tijelom, bio sam potpuno paraliziran – ali svijestan,  fizički blokiran, nisam se mogao micati, u želucu sam osjećao strahovitu mučninu, koju ne mogu usporediti sa ničim – ali najsličnije je bi bilo da me je neko šakom jako udario u želudac. Osjećaj je to, koji nisam nikad u životu osjetio na takav način niti se našao u njemu to je nešto posve neobično . Nisam se uopće mogao micati. Zatim  je taj nevidljivi stvor progovorio iz pravca tog zgusnutog zraka  i rekao je (pri tome nanoseći mi vrlo specifičnu bol u čitavom tijelu)   slijedeću rečenicu. “Odmah da si prestao istraživati bilo što o nama, dali si  me razumio.Ne kopaj po tome.Možemo te zgrabiti svakog časa”. Mučnina – ali i strah koji sam tada osjetio, su neopisivi – ali i iznenađenje zbog glasa kojeg sam čuo a nisam zapravo nikoga vidio, kao da netko govori unutar mene , a u isto vrijeme ko da ga čujem u ušima sasvim normalno kako mi govori kao da netko stoji i priča samnom. Nisam se mogao uopće  pomaknuti. Zatim se je to” NEŠTO” i potpuno neobično ali vidljivo (odnosno nevidljivo)  povuklo unatrag prema zidu i nestalo kroz zid te prostorije, a sve stvari koje je odgurnuo kad je izašao pred mene iz zida vratile su se natrag i to na način, kao da su bili zaljepljene na podlogu koju je netko jednostavno poput gume nategnuo kad mi je prišao. Poput stvari koje plivaju u plićaku na moru dok ih val ljulja naprijed nazad, zadržavši isti raspored i razdaljinu među sobom, kao da si vratio snimku unatrag.. Nakon dvije tri sekunde odblokirao sam se i opet osjećao normalno, no istoga momenta sam se probudio. Bio sam u strašnom šoku. Ne sjećam se da sam se ikada u životu tako prepao, kao što sam se prepao tu noć/ jutro. Ustao sam i upalio svijetlo i trebalo mi je dobrih pola sata da dođem k sebi. Jednostavno mi se to nije činilo kao san, ali posebno mi je ostao u sjećanju osjećaj blokade koju sam doživio u snu.To je stvarno neopisivo.Neznam sa čime bih vam to usporedio.Imao sam osjećaj da mi je nešto UŠLO u tijelo i u snove što je povezano sa realnošću – a ne sa snovima. Nikad nisam imao takav doživljaj u snu, a sanjao sam i da letim i kojekakve druge fantastične ili jako ružne snove. Danima već razmišljam o tom snu i odlučio sam ga napisati, iz čistog razloga – da ako je netko slučajno imao takav ili sličan san, da ga usporedi sa mojim. Dva dana kasnije, čitao sam o ulasku i mogućnosti ulaska vanzemaljskih bića u snove, što me je dodatno uznemirilo. I za kraj- za skeptike jedan primjer. Zamislite se u slijedećoj situaciji: Npr.. pokvario vam se je auto, negdje na staroj cesti Rijeka – Zagreb, u Gorskom Kotaru oko 3 sata ujutro. Auto vam se jednostavno ugasio i ostali ste u mraku. Mrkla je noć, nigdje nikoga.Oko vas šuma. Ne znate što ćete napraviti. Izađete iz auta i slušate,..grobna tišina samo vjetar fijuče kroz borove grane, u gustoj ste šumi nasred ceste, noć je zvijezdana i sve se jasno vidi oko vas .Odjednom vas obasja jaka bijela svijetlost i na udaljenosti od 30 metara ugledate nekakvu čudnu spravu iz koje izađu bića koja nisu nalik nikome koga ste do tada ikada vidjeli u životu. Vi inače ne vjerujete u nikakve budalaštine i bablje priče to su oduvijek za vas bile gluposti. Bića vas gledaju i vi od straha stojite ko ukopani i nakon dvije tri minute bića ulaze u letjelicu ili nešto slično i podignu se u zrak i nestanu među zvijezdama.Vedro je vidi se svaka zvijezda. Stojite prestrašeni i sjedate u auto. Pitanje; Kome bi vi to ispričali i tko bi vam to povjerovao? Sad kad dobro razmisliteo tome – zamislite obratnu situaciju da to netko ispriča vama! Ako se to nije dogodilo vama – ne mora značiti da nije istina. Ja sam čovjek od 50 godina koji se je u životu našao u strašnim situacijama, u kojima bi drugi i umrli od straha , no ja sam ostao priseban i to u stvarnosti i u stvarnom životu,… ne govorim o snu. No ovaj me je san tako stavio na razmišljanje – kao rijetko što u životu. Jesu li to pizdaije ili nisu,…ne bih to htio saznati – ni pod RAZNO. Vjerujte mi.