DOZIVANJE DUHOVA

Ono što mnoge od Vas “kopa” iznutra i traže svuda po netu, je kako prizvati ili dozvati duhove. Morate priznati da te se dobrano nasurfali i da nikakav odgovor, koji ste tražili niste ponašli. To je najvjerovatnije zato,što ljudi koji o tome pišu, su najčešće fejkeri ili kako bi mi rekli lažnjaci.Furaju se na duhove i slične teme, želeći privući pažnju  i novac na svoju web stranicu ili blog, iskorištavajući ljudsku znatiželju – da ne kažem glupost i naivnost.E, pa moram vas razočarati,  ja ne pišem o tim temama kako bih nekoga privukao na blog ili mu uzeo novac, već zato što me to osobno jako interesira, zatim imam neposrednih iskustava sa tim, jak sam medij i ono najvažnije je to – da sam ovaj blog totalno preobratio u jedan drugi smjer, za koji nikad iskreno nisam ni sanjao, da će se okrenuti na tu stranu. Ponekad se možda netko pita, zašto onda pišem o ovakvim temama ? Pišem zato što znam, da je jako mnogo ljudi proživjelo svakakvih stvari u svom životu i da se boje to nekome ispričati, kako ih ne bi proglasili čudnima ili čak ludima, neuravnoteženima. I sam sam imao nekakva iskustva i viđenja, o kojima još nisam ništa napisao i neznam kada ću uopće o tome i pisati.No stvari koje sam vidio kod mene u kući, bile su toliko neobične da ih u početku nisam htio ispričati ni vlastitoj supruzi, sa kojom živim i kojoj uvijek kažem sve, a naročito u svezi toga. No kako je i ona počela (nevezano za moja zapažanja) primjećivati čudne stvari u kući, tako sam zaključio da to što sam vidio, a nisam joj rekao – postoji,  jer je i ona vidjela isto i prva mi je to rekla. Ipak najfascinantnije mi je bilo jedno viđenje za koje sam mislio da sam potpuno prolupao i da sam počeo stvarno vidjeti pizdarije.Četiri mjeseca kasnije nakon te večeri u mom domu, gledao sam jedan dokumentarni film gdje su spomenuli upravo takvu pojavu, nakon čega sam se toliko preplašio i naježio da sam pola sata buljio u prazno – od straha. Kad vam netko sa druge strane svijeta opiše nešto što ste prije četitri mjeseca i sami vidjeli i to opiše u tančine i detalje –  vjerujte nije vam lako.

Mnogi ljudi bi htjeli vidjeti duha ili duhove. Mnogi traže nekakav siguran dokaz, da je to upravo to što traže. Skeptici, naravo uvijek za sve imaju stručno objašnjenje – ma što vidjeli. No jeste li se ikad zapitali, što bi uradili kad bi vidjeli duha? Kako bi se ponašali? Jeste li razmislili o tome da možete umrijeti d straha ili doživjeti tako strašan šok da se nepovratno izgubite i ostanete kreten u punom smislu riječi?
Susret sa duhovima možemo podijeliti na dvije grupe, to je kad ga nenadano i neočekivano ugledamo i ona druga grupa je; kad ga svijesno dozovemo i tražimo sa njima ili njime kontakt.
Evo što se je meni dogodilo neku večer.
Kako sam do kasno na kompjuteru i uglavnom sam u mraku ili uz svijetlost takozvane male noćne lampice ili monitora – nemam potebe za većim svijetlom .No kao i svako drugo živo biće moram na WC….i evo što se je dogodilo.Ne upalivši svijetlo otvorio sam vrata dnevne sobe i ušao u mračan i potpuno neosvijetljen hodnik.Kako znam raspored stvari u hodniku, držao sam se uz sjeverni zid hodnika, koji skroz do vrata zahoda na toj stijeni –  nema ničega. Oko cca. metar prije ulaska u wc, na zidu je montirana vješalica za kapute. Hodajući i tapkajući kroz mrak, najednom sam naišao na nekoga, ali ne samo da sam naišao na nekoga, nego sam ga i dotaknuo – ali i on mene vrisnuo sam od straha vrlo glasno – ali vrisnuo je i on!!! Tako sam se preplašio, da sam skoro pao u nesvjest.Najme moj sin je bio na zahodu i imao je na nogama samo čarape – ali i ja sam imao na nogama  samo čarape, tako da jedan drugoga nismo ni čuli ni vidjeli. I on je kao i ja hodao uz sjeverni zid,znajući da tamo nema ničega – no naišao sam u tišini ja – skoro smo obojca premrli od straha i šoka.
Sad zamislite ovo; u roku od dvije sekunde skontao sam da je to moj sin, bez obzira na sav šok.
Možete li sad zamisliti šta bi se dogodilo da u takvom momentu ugledate nešto za što sigurno znate da ne spada u vaš dom?
Doživjeli bi strašan šok. Znam jako hrabre momke koji su se odlično tukli i nisu se bojali nikoga i ničega, čak su i  domovinskom ratu radili takve pizdarije izazivajući smrt  i potežući je za rep – ali kad su se susreli sa takvim stvarima – popišali su se u gaće od straha i to su nam priznali sami bez ikakvog srama.
Ljudi koji nisu vjerovali apsolutno ništa  ni u  kakve gluposti poput duhova, kad su ih pustili u sobi same i ostavili ukopčanu kameru – ovi su sami izletili trčeći iz sobe i rekli da je netko ili nešto bilo iza njih – no na kameri nije ništa ostalo zabilježeno.
Prostor u kojem se zadržavaju ili kreću duhovi je jedan međuprostor, koji ima čak i svoje stručno ime – no ne mogu ga se trenutačno sjetiti, a sad mi se to ne tražiti.
Duhovi se ne pojavljuju uvijek, ne pojavljuju se svugdje i ne pojavljuju se svakome.
Vaše opravdano pitanje glasi: ZAŠTO?
Zato što su duhovi jako vezani za određena mjesta gdje su na primjer živjeli, zatim za mjesta gdje su poginuli nasilnom smrću, vezni su za stvari (ali samo dređene svari) i sad ono najvažnije – javljaju se samo medijima, odnosno ljudima koji imaju otvoren taj port za komunikaciju.Biti medij nije ništa posebno.Gore sam napisao da sam jaki medij, no to me ne čini nikako posebnim i drugačijim od vas.Mnogo ljudi su jaki mediji – a da to ni ne znaju.Dakle svako tko je u stanju čuti ili vidjeti osjetiti nešto što je neobjašnjivo je – MEDIJ.
Zašto se duhovi obraćaju medijima , a ne svima ostalima?
Duhovi se obraćaju svima.
Duhovi nisu nikakva izmišljotina ili nešto neobično, oni se samo nalaze u drugačijoj dimenziji od naše i zato nam nisu vidljivi prostim okom.
No mogu se “uhvatiti” digitalnim foro aparatima , i to posebno ovim koji imaju infra red rasvjetu za noćno snimanje kao i na kamerama, naravno.
Dakle, zamislite da vi govorite kineski, a svi ostali govore engleski. Ja govorim kineski i engleski i vi to znate..ako nekome nešto želite reći -obratiti ćete se meni, jer znate da ja govorim vaš jezik, ali znam i ovaj drugi , pa sam vam ja veza sa tim svijetom – evo to bi bio medij u kratkom objašnjenju.

Duhovi se obično dozivaju sa nekim razlogom, nije ih dobro dozivati bez nekog razloga, jer to može napraviti dosta neugodnosti i jednima – ali i drugima.Tu postoje neka pravila kao i u svemu. Duha kojeg se zove treba znati pozvati, ali ga treba znati i uputiti natrag, vratiti ga – a to se mora znati napraviti i to dobro, jer u protivnom u prostoru u kojem se vrši seansa može doći do ozbiljnih smetnji po kućanstvo ali i po ljude. Protokol ima svoj početak i kraj.Isto tako ima i situacija kad se duh odazove – ali ima i situacija kad se duh ne želi odazvati.Iskreno neznam o čemu se tu radi, da li o načinu na koji ga se zove i kada ili o mjestu ili pak o prisutnim osobama.Duha se može pozvati dok ste sam sam, zatim u dvoje, troje do najviše osam ljudi. Osam je optimalni broj i ujedno najveći broj osoba koji može sudjelovati u seansi.Dovoljno je da samo jedna osoba u lancu nije podobna ili nesigurna u seansu ili da u nju ima sumnju – i neće se dogoditi ništa. Duhovi se izričito zovu noću, no mogu se zvati i zimi oko 6 sati poslijepodne kada je vani rano mrak.Idealno doba je između 1 ujutro i 5. Dokazano je da duhovi odnosno bića iz 4 i 5 dimenzije, vide i raspoznaju određene znakove iz ljudskog života a naročito tonove!!!
Jedna od neobjašnivih stvari je i pod obložen crno bijelim pločicama poput šahovske ploče – jasno je vidljiv duhovima , zatim pentagram, i ovaj znak koji je tu ispod ovog teksta.

Tih znakova ima daleko više i koriste se u woodoo obredima.Zašto ih oni vide i što oni zapravo znače – ne znam. Znam samo da se i masonske lože služe ličnim sadržajima.Jedna od preostalih ikonografija za tu predstavu su dvije svijeće koje moraju biti raznmaknute među sobom toliko da između njih može proći odrasla osoba odjevena u plašt, a da se pri tome ne zakvači za njih ili plamen svijeće – ovo je jako bitan segment (svijeće).
Zatim moramo obratiti pažnju na miris koji vlada u prostoriji ili sobi gdje se obred održava. Po završetku seanse se pali tamjan kako bi se očistila soba od bilo kakve prisutnosti duhova koji su se došlepali sa duhom koga se zove.
Ponekad se desi da se duh koga se zove ne pojavi, jer se uz njega nalaze duhovi koji bi tim prolazom htjeli ući u našu dimenziju, a koji nisu pozetivni, pa taj duh koga zovemo ne želi to svojim dolaskom omogućiti. Znači i to može biti uzrok toga da se ništa nije desilo. Seansa se započinje navlačenjem zavjesa i izoliranjem prostorije od bilo kakvog vanjskog svijetla. Zatim se pale svijeće i sjeda za stol koji je najbolje kad je ovalnog ili okruglog oblika i to čim masivniji i teži tako da ne bi došlo do nikakvih slučajnih vibracija i pomicanja, koje bi se mogle prišiti duhu kojeg se zove. Znači težak masivan stol od punog drveta, za kojeg treba barem dvoje snažnijih ljudi da bi ga pomakli. kad imate takav stol na seansi – onda nema nikakve zabune.Zatim se sjedne za taj stol i određena osoba koju ste izbrali da vodi seansu (medij) ulazi u stadij tišine sa ostalim učesnicima.Potpuna tišina uz zapaljene mirisne štapiće (najbolji je mix određenih sasušenih listova biljaka koje tinjaju u specijalnoj posudi od srebra) Tišina traje oko 10 – 15 minuta , nakon čega se sudionici seanse povezuju na taj način da medij (vođa seanse) lijevom rukom hvata desnu ruku osobe sa njegove lijeve strane pa onda ta osoba tako slijedeću osobu dok se krug ne zatvori. Zatim medij svojom unutarnjim glasom se duhovno povezuje sa duhom kojega poziva Svi sudionici moraju sudjelovati mislima fokusirani na tu radnju i biti potpuno otvorenih misli posvećenih samo tome.Zatim medij poziva svojim glasom duha da se oglasi jasnim i nedvosmislenim znakom da je tu. U tom momentu može doći do pomicanja predmeta u prostoriji, neuobičajenih zvukovnih pojava, jakog treptanja plamena svijeća, kao i naglom padom (promjenom) temperature u prostoriji, koja se znatno spusti ispod temperature koja je do tada vladala u sobi. Komunikacija se može vršiti na dva načina jedan je putem ploče sa ispisanim slovima i brojkama te pojmovima gore, dolje, lijevo i desno, zatim da i ne, itd.  Ili glasnim izgovaranjem pitanja prisutnom duhu koji putem medija govori na taj način da se “uvuče” u njegovo tijelo.Ova druga varijanta vrlo je rijetka (misilim na vjerodostojne seanse) jer za nju je potreban izuzetno jaki medij koji se može tako fokusirati da astralnim putem izađe iz tijela i oslobodi mjesto drugoj duši koja uđe na njezino mjesto. To su vrlo rijetki sučajevi, no postoje i koriste se u određeninm krugovima. U Opatiji sam poznavao osobu koja je bila jaki medij (koja je umrla prije desetak godina i možda nešto više) i u čijoj su se kući (i još u jednoj zgradi u Opatiji iznad restorana Kamelija) održavale seanse dozivanja duhova. Ta osoba je bila tako jako medij da je mogla zadržati duha u kući po nekoliko tjedana.Duha su imali prilike vidjeti i ljudi koji tu osobu za života nisu poznavali niti su živjeli u Opatiji kad je ta osoba bila živa i opisali su je točno onako kako je izgledala, najme bili su uvjereni da osoba koja sjedi je živa osoba, koja sjedi i puši cigaretu i to sa osjetom mirisa dima cigarete. Osoba koja je to doživila proživila je tako strašan šok da se je odselila iz Opatije u drugi grad. Nikad to nije zaboravila.
Sudjelovala je u seansi sa nekoliko jakih medija ne nadajući se u takav ishod situacije. Sreo sam je u jednom gradu u Istri gdje vjerovatno i danas još uvijek živi i rekla mi je da takovo što, više nikad ne bi ponovila ni za kakve pare na svijetu. Dozivanjem duhova možete saznati nevjerovatne tajne iz života pokojnika ali i budućnost, zatim tuđe tajne. Bračni partner ovog Opatijskog medija je bila zdrava osoba koja je naglo umrla od srca. S obzirom da se je radilo o imućnoj osobi, koja je imala novac u nekoliko stranih banaka – a koji su bili na tajnim računima još za vrijeme Jugoslavije, po kuloarima ljudi koji su se bavili takvim stvarima, pričalo se je (i to iz pouzdanih izvora) da je nakon smrti svog bračnog partnera, ta osoba dozvala njegov duh i popisala sve račune gdje se je nalazio novac i zlato, sa svim šiframa i adresama banaka. Osoba je točno rekla i predvidjela dan kada će umrijeti i gdje i u koliko sati – i točno se je tako desilo, na minutu točno.
Naravno da vam nisam sve rekao ima još jako važnih stvari koje sam prešutio kako se ne bi zaletili i išli raditi pizdarije o kojima ništa ne znate.Iskreno vam kažem da se sa tim stvarima ne zajebavate, jer bi mogli uroniti u noćnu moru iz koje nema izlaza – jedini izlazje smrt, no često se pitam je li to stvarno izlaz – ili samo još jedna stanica.
Prije par godina čitao sam o nekim samoubistvima iza kojih su navodno stajale aktivnosti dozivanja duhova i sotonistički obredi, radilo se je o mladim ljudima koji su se ubili, nakon seanse održane prije dva tri tjedna iza toga.To nije pisalo službeno u novinama , ali se je pričalo po kuloarima u tim mjestima gdje se je to dogodilo. Neki ljudi su iznenada poludili i počeli umišljati stvari, kako netko hoda za njima i prati ih svuda i slično.
I na kraju ljudi koji su mediji tokom dana i po nekoliko puta komuniciraju sa duhovima ili duhom, a da to ni ne znaju, već to pripisuju slučajnosti i svojoj vlastitoj mašti, no neka tako i ostane, ne treba otkrivati ono sa čim se ne znamo služiti i što ne razumijemo.Razumijem vašu znatiželju ona je prirodna i sasvim normalna i opravdana.Problem je u tome što nam je život prikazan krivo.Duhovi bi trebali biti sastavni dio naše normale i stvarnosti, no nažalost jedna grupacija ljudi je to sakrila i stalno niječe postojanje tih bića, a istovremeno i sami sa njima komuniciraju – potajno naravno.