USPJEH, USPJEŠNOST, JA

On je vrlo uspješan,….ovakvu frazu čujem često iz ustiju ljudi koji nešto komentiraju o nekome, ali zapravo razmišljajući o toj frazi i njenom pravom značenju, zapitao sam se što to znači biti USPJEŠAN.
Imati puno novaca?
Biti stalno na naslovnom stranicama nekih dnevnih novina?
Biti tema razgovora u raznim emisijama na TV programu?
Što je to uspješan čovjek ?
Što stoji iza toga?
Moramo najprije razdvojiti, najvažniju stvar od svega, kad govorimo o uspjehu ili uspješnosti. Uspjeh ili uspješnost, nema nikakve veze sa sposobnošću ili talentom za neku granu kojom se potonji bavi. Npr. u mojoj bivšoj ili sadašnjoj struci (muzika) to je najlakše dokazivo. Možeš biti totalno netalentiran, očajno pjevati i biti – uspješan.
Da li je uspjeh  neka karma?
Zašto su neki ljudi (pa i ja osobno) godinama  radili stvari koje obični uspješni ljudi nisu radili, ni dvadesetinu od toga, a postigli su značajan uspjeh. No, uspjeh je ipak relativan, čak i u uspjehu, jer ponekad donosi novac, a ponekad ne.  Možeš biti uspješan, a ne imati od toga nikakve financijske koristi. Primjetio sam da postoje ljudi koji čim nešto počnu raditi ili to samo tek dotaknu – odmah su  u tome uspješni i sa time odmah stječu i novac. Vi ste prije toga radili sve isto kao i on i još mnogo više, detaljnije – a niste sa tim postigli ništa. No postoji i lažan uspjeh, kad iza njega npr. stoje umreženi ljudi iz medija ili nekog poslovnog miljea, koji organiziranom pomoći zbog nekog cilja tom “uspješniku” omogućavaju lažan uspjeh.
Recimo Riječka rock scena iz 80-tih  godina je dobar primjer za to. Umjetno je bila uspješna i ugasila se je i nitko od tih učesnika, se nije ni obogatio, niti išta postigao, niti više danas itko od njih to radi. Bila je umjetno napuhana i podržavana od organizirane mreže podržavatelja unutar nekoliko različitih medija. To je lažni uspjeh.
Sa druge strane,  razmišljao sam o tome, da se sa tim uopće ne isplati utrkivati (sa tkz. uspješnim ljudima) ili to očekivati (uspjeh) ili pak čeznuti za tim, jer vas to može dovesti u jako nezgodnu situaciju. Može čak mati i kobne posljedice, naročito ako gledate druge, a ne  u sebe. Najbitnije je da znate jednu stvar, a to je da ste baš vi osobno tu stvar radili dobro i kako treba. To je najbitnije. Ako nešto izmislite i to postane hit ili važan pronalazak – a netko vam je to ukrao i postao sa tim uspješan, zapamtite da ste to ipak pronašli ili napravili upravo VI – i vi to znate, a to je dovoljno. To vam nitko nikad neće i ne može oduzeti.
To si ti.
To je vaše, ma tko god to uzeo ili iskoristio. To nosite u sebi i sasvim vam je svejedno, kako onaj idiot tuli dok pjeva, kad ga pojedete za doručak bez da trepnete. No javno mijenje je nešto sasvim drugo. Svaki čovjek očekuje biti nagrađen za ono što je postigao, na nekakav način, a najdraži nam je u ovom materijalnom svijetu onaj najpopularniji – NOVAC. Često sam bio svjedokom gledajući ljude koji nešto rade bez ikakvog truda i sa tim poslom naprave veći uspjeh – nego da ga vi radite 10 godina 16 sati na dan. Tako npr. šeprtlje i totalni šarlatani imaju najviše poslova sa kompjuterima, više od stručnih ljudi, pa kad iza njih dođeš popraviti nastalu štetu koju su prouzročili, očima se ne možeš načuditi da je tako nešto moguće,  napraviti na tuđem kompjuteru.
Ili, gaže…njih su uvijek imali oni, koji nisu imali pojma o pjevanju i sviranju, ali su bili non stop na gažama, imali su ih po nekoliko, u toku jednog dana. Gledajući u druge, trošite svoje vlastito vrijeme. Ja sam u svojoj karijeri (glazbenoj) bio uspješan. Gdje god sam se natjecao za nešto, bio sam sekektiran među najboljima, ili sam bio prvi u natjecanjima – no to mii nije donijelo novac, bar ne kakav sam očekivao, ali u isto vrijeme znam ljude koji su bili daleko ispod toga da ih se uopće može nazvari muzičarima, a koji su derali strahovitu lovu.
Zajebano.
Razmišljao sam da li sam negdje pogriješio.
Nisam, napravio sam sve što su napravili i drugi i mnogo više, jer su oni za to vrijeme imali i svoj privatni život- a ja nisam i sve sam uložio u to što sam radio, ukljućujući i svoje zdravlje. No uzalud nisam se našao na svim naslovnim stranicama dnevnih novina, nisam bio gost u svim televizijskim emisijama zabavnog žanra, nisam čak ni snimio vinilnu ploču, iza mene je ostalo nekoliko studijskih snimaka, koji su se u ono vrijeme vrtili na svim radio postajama bivše Juge. Iza mene nije bio tim ljudi koji su umreženo stajali iza mene i kad bih prdnuo ili zavezao cipelu odmah su to nazvali fenomenom., snimali emisije i dokumentarce  o tome
To je bolesno, a najviše je bilo bolesno društvo, koje je to popušilo- jeste li se prepoznali u tome, pokrijte se ušima, jer u mojim očima nikad niste bili ništa.
Niste imali zašto biti.
Uživali ste u svojih 5 minuta, koji su vam bili servirani i samo ste trebali stati na njih. Jako je bilo teško, jel tako?
Najgore mi je kad mi netko kaže kakva šteta za tebe da nisi ništa postigao..
To nisam nikada skužio, koji dio oni nisu skužili, da moj talent nema veze sa uspješnošću, da ima karaktera milon puta gorih od mojega pa su ljudi uspješnji.To nema veze sa tim. ja sam uspješan i to jako, a to znam tako, što kad negdje sjedimo i pričamo ja ih pitam – a zašto to ne naprave onako kako sam radio ja?
A oni mi kažu da je to nemoguće.
A ja sam znači radio i pjevao nemoguće.
Uf, kakav kompliment- jebeš uspješnost nakon toga. Kad sam prestao svirati početkom2008 godine nakon jedno 8 mjeseci otvorio sam svoj blog. Moj blog je u 1,5 godina posjetilo 350 000 posjetitelja, toliku posjetu nisu imali ni jako poznati blogeri  u nekoliko godina.
Hm, da li je to uspjeh?
Nisam bio siguran, pa sam otvorio još jedan blog i jebote vidi 1000 ljudi DNEVNO mi visi na blogu, a  to je u godinu dana (ako ja dobro računam)  još 360 000 posjetitelja koji nemaju veze sa ovim prijašnjim blogom, napisao sam usput i tri knjige..I onda se opet pitam jesam li ja uspješan, ne nisam – nego čekam nekog kretena da me nazove luzerom???
Da se nisam okrenuo sebi i onome što radim, vjerovatno bih prolupao, razmišljajući šta neki krelac koji drka kurac cijeli dan, misliti o meni.  Živim poput ljudi koji imaju jako, jako puno novaca – i to je uspjeh. Mnogi ljudi tako ne žive ni godinu dana u čitavom životu, kad zbroje sve godišnje odmore zajedno. zato je najbitnije u vašem životu da se okrenete sebi i izgradnji sebe kao bića koje razmišlja i koje je u stanju realno ocjeniti što je dobro , a što nije. Zavidnih pizdi ima i uvijek će ih biti, ti će vam uvijek nabijati bilo što i time se hranili- nahranili sebe i svoj vlastiti neuspjeh. Možeš biti uspješan i pun love – a možeš biti uspješan i bez prebijene kinte. Meni je super. Levitiram između te dvije struje i uživam u obje varijante. Radim što volim, spavam koliko god hoću, nisam gladan, mnogo razmišljam i ne odustajem, prošao sam kroz različite faze materijalnih stanja, imam praktički baš sve, ustvari ja sam jako uspješan to tek sada  vidim…
Kad sam počeo pisati ovaj blog, nisam ni znao koliko ću biti uspješan u tome. Sve više i više ljudi dolazi na ovaj blog upisujući u google IGOR KOSTELAC, a kad u google upišete riječ IGOR pojam ili ime IGOR KOSTELAC nalazi se na četvrtom mjestu npr. ispred imena IGOR ŠTIMAC – a on je jako uspješan barem u javnosti.
Dakle uspjeh je relativna stvar, ne znamo o čemu ovisi- ali da ima svoj cilj i opravdanje ima – ponekad je to neobjašnjivo.Ponekad je NEUSPJEH početak uspjeha, jer vas gura na sasvim drugu stranu i na kraju nikad se nisam vidio da ću sa pisanjem doživiti takvu pažnju, kad se samo sjetim kakvih sve pisaca ima na netu koji nemaju nikakvu posjetu – a kvalitetni su – vraćamo se na početak ove priče, kad nekome ide onda mu ide, no više se na to ne obazirem i osjećam se zbog toga jako dobro…