Napomena:
Svaka slučajnost sa stvarnim događajima je sasvim slučajna i nenamjerna, a sva lica događaji i cifre su izmišljeni i ne odgovaraju istini
Kraj Augusta 2011 godine….negdje u mojoj županiji
Počele su se naglo i brzo dešavati čudne stvari, sa još čudnijim vijestima i događajima u Europi ali i svijetu. Države su zbog nekog razloga od opasnosti od terorizma, zatvorile granice unutar EU – ali i prema zemljama koje nisu članice EU. Na granici je pojačana prisutnost jakih policijsh snaga pomognute vojskom naoružanim dugačkim cijevima. Izuzev toga sve je izgledalo sasvim kao u redu, osim što su se proteklih dana u svijetu desila tri potresa katrastrofalnih razmjera, a vijesti o njima bile su na kapaljku. Tokom slijedećih dana počeo je štekati internet, koji je zadnjih tjedana gotovo neupotrebljiv, zbog nastalih potresa. Opskrba vodom počela je biti neredovita i u određenim noćnim satima bili smo bez vode. Za vikend smo se odlučili otići na Učku, ali samo ako budemo dobili benzin, jer je zadnjih dana nekoliko puta bila nestašica benzina, koju su opravdali zastojem u pogonu INE. Nedjelju ujutro ipak smo imali sreće sa benzinom i uputili smo se na Učku. No na ulasku u Veprinac zatekli smo policijsku blokadu i rečeno nam je da se na Učku ne može do daljnjega. Pri tome su nas legitimirali i zapisali sve što smo imali sa sobom kao i registraciju i boju automobila i razlog zbog kojeg smo krenuli na Učku..Nije nam preostalo ništa drugo nego da se vratimo autom par kilometara unazad i uputimo se šumskim putem do našeg omiljenog odredišta na Učki. Nakon što smo ušli u šumu nakon cca pola kilometra začuli smo skupinu glasova grupe ljudi koja je hodala krroz šumu.U zadnji čas smo primjetili da je to patrola sastavljena od policajaca i vojske naoružane automatima u punoj ratnoj spremi koji su češčljali teren. Legli smo na tlo i bili mirni dok se niisu dovoljno udaljili pričajući i raspravljajući. Krenuli smo dalje, no nakon samo još 500 tinjak metara opet smo naišli na grupu policajaca i vojnika koji su češljali teren. Bili su dovoljno daleko, no sa jednom razlikom, sa njima su bili psi. Psi su nas osjetiili na razdaljini od cca 100m zračne linije. Nije nam preostalo ništa drugo nego da se iskrademo natrag istm putem tiho bježeći kako ne bi još više uzbudili pse, koji su mahnito lajali prema nama.Na sreću patrola nije reagirala na njihovo lajanje i nakon nekog vremena je sve utihnulo. Morali smo se vratiti do auta i krenuti natrag. Te večeri u Rijeci je bio jači potres, nakon čega su ljudi izletili iz kuća u strahu za život. Cijelo vrjeme sam znao što se događa, no nisam imao više volje ikome išta objašnjavati. Ljudi su primjetili da nešto nije u redu, no nisu znali zašto, jer im to nitko nije rekao. Vidio sam da je krajnji moment da se izvučem iz tog sranja. Nadao sanm se da je cesta do mojeg cilja još prohodna i da još na toj dionici ne postoje nikakve blokade , no iako postoje to me ne brine, jer znam na koji ću način do tamo doći. U zraku se je osjećala napetost. Nestalo je struje i vode koje su zatvorili zbog sigurnosti nakon potresa. Shvatio sam da se nalazimo u zamci iz koje nema izlaza i da oni ljudi iz vojsjke i policije koji su na tim mjestima koja su blokirana, pojma nemaju u čemu sudjeluju. Ne znaju da će biti prepušteni samim sebi na život i smrt. Onog momenta kad to budu objavili na radiju i državnoj televiziji, nastati će kaos, a ljudi će zapravo gledati snimku obraćanja predsjednika države, snimljenu prije više od mjesec dana. Naglo sam pomislio na ogromne svote novaca, koje je moja zemlja potrošila tokom 20 godina – 200 miljardi eura je praktički nestalo. Sjetio sam se Jugoslavije koja je nakon 2 svijetskog rata bila potpuno porušena i obnovila se sa samo 13,5 miljardi američkih dolara koji su tada vrijedili kao današnjih 26 miljardi eura . Sjetio sam se i 3 Titova atomska bunkera koje su otvorili za javnost – a koji je svaki od njih koštao 4,5 miljardi ondašnjih dolara što je još 26 miljardi današnjih eura, gdje je nestao taj novac, 200 miljardi eura je ondašnjih 100 miljardi dolara, pa nije valjda da su naši tajno sve ove godine pravili podzemne bunkere za određene i podobne, jer gdje bi inače otišao sav taj novac – to nije moguće potrošiti samo na obnovu zemlje i infrastrukturu, jer Jugoslavija je izgradila stanove i besplatno ih je podijelila radnicima, ali moja zemlja nije izgradila besplatne stanove i nije nikome podijelila za džabe išta. Dobro neki su dobili stanove, ali to je neka sića,…nevažno spomena pa ima nas u zemlji svega 4 miliona. U Jugi nas je bilo 25 miliona.To se ne može usporediti.
Onda sam se sjetio gradnje tunela Učka, ..jebote pa taj tunel su gradili pun kurac godina, nemoguće da se je 5 km tunela kopalo 15 ili više godina,..koji su kurac radili unutra, kamo vode sva ona vrata unutar tunela, da tamo netko nije izgradio skloništa, a onda sam povezao blokadu ceste prema Učki i mogućnost da tamo postoji veliko tajno skrovište možda čak za više desetaka tisuća ljudi. Ali nas tu samo u Rijeci ima preko 200 000 ne vjerujem da je to sklonište baš tako veliko.,..hm pa da,… tamo će sigurno samo odabrani, po nekoj liniji, po stranci, po struci …misli su mi lutale i razmišljao sam brzo.
Zamisli kad im kažu na državnoj televiziji u 7 navečer kako stoje stvari i što će se dogoditi. Zamisli kad rulja izađe kupovati sumanuto na sve što naiđe, a zamisli tek kad sve pokupuju – koji će tek onda kaos nastati. Kad ne bude više ničega, a treba ti zalihe hrane i vode za dvije tri godine.Ubijati će se za hranu i vodu, bez milosti, a zamisli kad na nebu ugledaju planetu veću od mjeseca, zamisli kad počnu padati meteoriti na zemlju i udarati u tlo i kuće i paliti sve što im se naše na putu, kad izbiju požari, kad se more podigne za 200 metara kad tsunami visok između 2 i 5 kilometara krene sa južnog pola ka sjevernom polu putujući 4 dana do Engleske i zatim se spusti preko Europe do nas i kad se okrenu polovi zemlje , kad tlo počne drhtati takvom snagom da ćeš osjetiti bubrege u sebi, a onda mrak, ..30 sati nećeš vidjeti prst pred nosom, a kad konačno dođe dan i sunce izađe na zapadu, vidjeti ćeš potpuno drugi kraj oko sebe i potpuno drugačije nebo, vulkansaki pepeo letjeti će zrakom, ništa od onog što znaš ili ono kako je bilo – više ne postoji. Džumbus. Ali samo pod uslovom da si ostao živ, da si se sakrio na vrijeme, stvorio zalihu vode i hrane i bio svijestan što se je i zašto dogodilo. Nestalo je zlo i fašizam sa zemlje, religija i novac, laž i zloba imati ćeš samo ljubav i biti ćeš tako sretan, kad sretneš nekog čovjeka pa da ga zagrliš i budeš sretan što si preživio,… imati ćeš priliku popraviti svijet, nećeš imati razloga za drugačiji način života, ostati će ti samo ljubav i život. Shvatiti ćeš tada koliko su nevažne stvari i koliko je važan čovjek.
Ali nisi se valjda zabrinuo , ma zajebavam se,… pa to je naučno fantastična priča – tko bi vjerovao u takvu pizdariju, pogledaj kroz prozor vani je predivan dan, a i na radiju nisu ništa još najavli da je tako nešto moguće, zato slobodno hodi u svoju najbližu banku uplati svoju ratu kredita sjedni u svog metalnog ljubljenog ljubimca.Život je lijep. Takve stvari ne postoje.To je samo baba-roga.