KAKO PREŽIVJETI OVA VREMENA – KRATKE INSTRUKCIJE PRVI DIO

Stari radio pronađen na smeću čija je vrijednost 750$

Standard, kojeg se sada na žalost, mi iz moje, ali i starije generacije sjećamo, bespovratan je način života. Neću ulaziti u neku jugonostalgičarsku frazu i kukati kako nam je bilo bolje, jer mogao bih se vratiti u dane rata u Hrvatskoj, kada smo u odnosu na danas, isto mnogo bolje živjeli. Preskočiti ću kukanje i žalopojke kako je sve skupo jer će biti još i gore i ustvrditi da najčešća plaća i prosječna plaća iznosi između 3 i 4 tisuće kuna, no znam ljude, koji rade za plaću, mnogo ispod tog prosjeka, za npr. 2500 kn. Neću ni pomišljati, kako se sa takvim novčanim iznosom živi, jer dovoljno je da pomislim, samo na račune kojima vam zatrpavaju sandučić i lihvarski vam oduzimaju od te skromne plaće što god i kako stignu.
Zamislite naplaćuju nam VODU!!! Razmislite o tome…
Lista je ogromna i različita.
I dok saborskim zastupnicima ti računi nisu ni crno pod noktom za platiti i zbog toga su hladni i puni lažnog razumijevanja, sjetim se ljudi sa penzijom od 1300 kn, običnom čovjeku je poštanski sandučić – noćna mora.

Koliko vam je poznato, ja sam se bavio muzikom profesionalno 35 godina, odnosno praktički 20 godina profesionalno, ako uzmemo u obzir samo onaj dio za koji sam redovito i legalno primao dohodak. Zarađivao sam dobro, ali sada živim bolje i kvalitetnije i više nisam u stresu. Mogao bih ovo slobodno i bez pretjerivanja nazvati najboljim dijelom života, od kad znam za sebe.
Iskreno,..boli me kurac za sve…
Sa godinama, profesija sa kojom sam se bavio, toliko se je srozala, da je taj posao postao muzička prostitucija, sa kojom kvaliteta nema veze. I da sam živio samo od toga, ne bih opstao. Uz muziku sam se bavio i popravkom kompjutera, pa sam si tako doslovno krpao život od prvog do prvog u mjesecu, živeći stalno u neizvjesnosti i strahu hoće li mi skopčati struju, telefon ili bilo što drugo, hoću li svirati? kad ću dobiti novac od tog sviranja? i slično. Onog momenta, kad sam na telefon morao početi moliti svoje novce koje sam krvavo zaradio i da mi se isplati vlastiti novac, …rekao sam – dosta.
Ali usporedo sa time, zbog pada standarda, stao je i posao sa kompjuterima. Ljudi su došli do crte, kad je kompjuter počeo biti nevažna stavka u kućanskom budžetu.
Posla je bilo sve manje i na kraju sam prestao raditi i kompjutere.
Suočen sa situacijom, u kojoj se je nastavljao niz sa prispijećem računa ali i registracijom automobila i ostalih papazjanija, nisam pred sobom vidio nikakvu realnu šansu, gdje bih mogao nešto raditi, a da pri tome zaradim novac i odmah da ga dobijem, na ruke, zajebi ti žiroračune i ugovore…..jer zaposliti se i čekati plaću koja je nesigurna – nije opcija na koju bih pristao.
Svakoga dana, gledao sam ljude, koji su par dana ili tjedana ili pak mjeseci, imali dupe uvaljeno u sigurno radno mjesto i smijali se mojem načinu razmišljanja, govoreći da sam lud..(valjda)…
Većinu njih sam sreo nakon par mjeseci, vidno mršave (do neprepoznatljivosti i na tabletama za živce) jer su ostali bez posla, u firmi u kojoj su bili direktori, poslovođe, pravnici i da ne nabrajam. Ovaj pad, koji ide do kraja nezaustavno – kotrlja se sve brže i brže – a sutra ste na redu upravo vi – koji se ovome smijete ili čudite.

Što učiniti i kako preživjeti – odnosno kako živjeti, puno bolje nego ste ikada živjeli, opisati ću vam u ovom postu, gdje ćete morati promijeniti vaše shvaćanje o životu, kojega živite u ovom društvu.
Za ovo treba biti vrlo hrabar i odlučan.
Ja ću vam otprilike opisati kako izgleda moj tipični dan, a vi ga usporedite sa svojim danom i kažite mi – (sebi)
Da li je vaša plaća u poduzeću, vrijedna Vas i vašeg vremena, vaše djece, mame, tate…vašeg intelekta, napretka i vašeg načina života.
Ja idem spavati kad želim, a probudim se i spavam, dok se potpuno ne naspavam. Ako sam slučajno umoran – ja legnem i spavam, dok se totalno ne odmorim. Imam čitav (gotovo čitav) dan slobodan. Svi smo zajedno kod kuće. Vrijeme provodim u kupovini, šetnji, na internetu.
Povremeno popravljam kompjutere ali vrlo rijetko uglavnom ljudima sa kojima sam ostao dobar.
Nisam zahtjevan i tu leži rješenje čitave moje filozofije preživljavanja, koje sam učinio bez ikakvog stresa ili brige. Naučio sam živjeti sa ručkom kojega napravimo za 30 kn isto kao i sa ručkom za 150 kn ili 200 kn.
Dnevno radim, između 2 i 3 sata. Kad radim, ja se šetam gradom (i to isključivo centrom grada) i kupim novac, gdje god stignem.
Ja vidim novac u onome, pored čega Vi i drugi ljudi prolazite i smijete se, kad me vidite kako to uzimam ili spremam. To može biti prazna boca, komad žice, prazna patrona od laserskog printera, bačena padela (lonac) ili izgorena aluminijska tava. Ja to uzimam, jer znam koliko mi to novaca donosi.
Dnevno zaradim oko 200-300 kn u dva sata šetnje, ponekad i više , a ponekad i manje, najviše sam zaradio 1200 kn u kunama i 1000 € u eurima. Na cesti. U jednom danu. U jednom satu…

Pri tome nailazim na razne odbačene stvari, koje uzimam i prodajem ih – za cijenu tek toliko da ih se riješim. Poluplemeniti metali (olovo, aluminij, bakar, inox) imaju jako dobru cijenu ali ih je i teško pronaći, no kombinacijom praznih boca, laserskih patrona, knjiga i starog željeza, mjesečno možete zaraditi za dva – do tri sata dnevno, sa osobnim automobilom, oko 10 000 kn.
Ne pada mi na pamet, da se igdje zaposlim.,,, i još nešto – novac dobijem odmah na ruke, u kešu i sve je po zakonu – za svaku isplatu dobijem izdani račun.
Ako netko od vas, može radeći u firmi, zaraditi toliko novaca, za dva ili tri sata dnevno – ja mu skidam kapu, ali ja nemam nikakvih obaveza niti odgovornosti.
Dakle uz malo truda možete jako dobro živjeti.
Koji su minusi ovoga posla.
Glavni minus ovoga posla, je i glavni plus ovoga posla, ne znate što će biti sutra.
Nakon nekog vremena, shvatite da se uopće nema smisla nervirati,..jer ,..
Znate li vi, koji sada radite, negdje u nekoj firmi za 4000 kn što će biti sutra?
Ne znate – dakle isto nam je.
Minus ovoga posla, je u tome što se ja ponekad, vratim kući bez i jednog dinara (kune)
To bi vas preplašilo, ali uzmite u obzir sad ovakvu situaciju; imate trgovinu – vašu privatnu i tog dana niste prodali ništa , ali ni sljedećih 5 dana,..poanta je da se naučite i prestanete nervirati.
Gledajte lijepu stranu svega toga – slobodni ste i nitko vam ne gleda na sat.
Možete ići u šetnju, na kupanje, ma možete što god hoćete. Nema godišnjeg odmora , jer vi ste non stop na godišnjem. Možete to raditi gdje god otišli.
E, ali ima nešto što vas jebe u glavu – što će ljudi reći kad vas vide da kopate po smeću.
Nema smeća. Smeće ne postoji…
Smeće je samo u vašoj glavi.
Predrasuda.
Ja ne bih mijenjao moja dva sata sakupljanja novaca (po smeću), za 8 sati sjedenja negdje ustajanja, trčanja , kašnjenja i da se moja sloboda sastoji od EVENTUALNO subote i nedjelje,..sorry ja nisam takav tip.
Ali sve ovo možete raditi i kad ste zaposlen.
Najveći neprijatelj vašeg standarda i mozga je upravo vaš kolega sa posla ili vaš susjed, u čiji auto, stan, namještaj i odijevanje, gledate i spuštate se nizbrdo i pri tom umjesto u svoju stazu – gledate u tuđu stazu, svako toliko udarite u drvo, na vašem putu, što vas boli i čini nesretnim. Morate se prestati brinuti, što drugi misle ili govore o vama.
Samo neka oni pričaju.
Ja imam sve i previše svega – a ne radim, a oni koji rade, ne mogu si priuštiti niti pola od toga.
Nemam novčanih dugova i minusa na banci, nemam kredita, sve plaćam u kešu.
Živim realno.
Trošim koliko imam i ne štedim.
Skužio sam foru.
Dakle, možete kukati kod kuće, ili možete raditi u firmi za plaću, koja vam nije dostatna za život i imati sigurnost stalnog zaposlenja i visiti 8 sati van kuće.
…ali možete imati i 6000, 7000, 8000, 9000, i 10 000 pa i više mjesečno i biti kod kuće.
garantiram svakom pametnom čovjeku da će SIGURNO zaraditi svoju plaću koju sada ima u firmi, a bez da tamo sjedi i čeka 3 popodne…
Sada da vam kažem o kakvom se tu kolaču radi.

Jednom prilikom naišao sam na žice (napisao sam post koji se zove žice) bakrene žice , koje su ležale pored kante od smeća. Bio sam pješke prema gradu – ja i supruga.
Supruga je ostala uz žice, a ja sam se vratio kući oko 1,5 km pješke uzbrdo po auto.
Ukrcao sam žice i spalio tanku plastiku, sa kojom su bile izolirane.
Imao sam 40 kg čistog bakra .
Kila bakra je bila 36 kn.
odnio sam to na Metis i za to dobio oko1300 kn.
Pri tome sam čovjeku koji tamo radi rekao:
– Aaa, danas sam dobro pazario
– Ma što dobro, stani tu i gledaj sad – rekao je čovjek na vagi.
Došao je kombi sa dva Roma.
Kombi se je raspadao kako je bio truo.
Dimio ko krematorij..
Kad su iskrcali željezo i bakar i ostale metale, čovjek im je isplatio 5000 kn.
Rekao mi je;
– Ovo im je druga takva tura danas.
– To je dobro pazariti. Uhvati se ti željeza sinko..pa da vidiš love…
Nisam mogao vjerovati očima.
Taj dan me je jako promijenio.
Više ne ostavljam niti najmanji komad željeza iza sebe – kupim sve.
100 kg željeza skupiš ko od šale to je 130 – 160 kn samo od običnog željeza.
Sakupljanjem boca još dodatno zaradim.
Sakupim u par dana, po nekoliko stotina boca, pa svaki drugi , treći dan imam od boca 100 -200 kn. To je od 200-400 boca u par dana.
Željezo sakupljam, dok ne sakupim toliko, da mi bude isplativo voziti.
No kako nemam kombi, ne mogu puno toga uzeti.
Kad naiđeš na kontejner, kad netko čisti tavan, ili stan, ili hodnik- ti si bogat čovjek.
I ako je konkurencija OGROMNA, zarada je još uvijek izvrsna, puno bolja nego nadničariti za 3 – 4 tisuće kuna 8 sati dnevno, 30 dana.
Patrone od laserskih printera, koje firme bacaju prodaju se od 5-20 kn.
Kao i boce, ili željezo, sakupljam ih do određenog broja – a onda ih unovčim.
Tu možeš zaraditi 500 kn ko od šale. Ako ne kupi sve jedan, odneseš ih drugome – što ne prodaš – BACIŠ.
Još jedan odličan biznis, koji ide uz to je da pokupim SVAKU, ali SVAKU knjigu koju je netko bacio. Odnesem je u antikvarijat i za knjigu dobijem od 10 – 200 pa i 300 kn, ovisi o kakvoj se knjizi radi. Tu je uvijek zarada dobra.
Ima mjeseci, kada taj posao ide izvrsno, ali ima i mjeseci kada zaradim 2500- 3000 kn ovisi koliko je kišnih dana ili nekih drugih neznatnih okolnosti.
Evo kako se to radi.
Spustite se u grad ili neku lokaciju koju odaberete i parkirate auto na nekom neutralnom mjestu koje je udaljeno isto od svih punktova gdje se šetate. Najbolje je uzeti sa sobom kolica za tržnicu, ili neka druga kolica na sklapanje, sa kojima možete uzeti i veći teret.
Nemojte se mučiti sve mora ići lagano, i bez obaveza.zapamtite izašli ste van i hodate , krećete se- ne lovite ništa
Obavezno imati veći broj kvalitetnih najlon vrećica i mali priručni alat.
Kliješta za rezanje kablova (kablovi od raznih uređaja su po 4-5 kn kila) sakupiš 10, 20 kg za čas.
Čekić za razbijanje televizija, u kojima na katodnoj cijevi ima čistog bakra u zavojnici (bakar je jako unosan i skup)
Križasti i obični šrafciger i mali francuski ključ za odvidavanje vida-šrafa.
Npr. naiđete li na trosjed sa željeznom konstrukcijom na razvlačenje ona teži 42 kg, njega ukrcate na gepek – jer je dugačak.
42x 1,60 – to je cca 50 kn.
Akumulatori su po 20 kn
Bojler kad nađete rastavite ga, jer složeni bojler je po 0,80 kn kila, a kad ga rastaviš je 1,30 kn – 1,60 – skoro duplo.
Vešmašina – za nju dobijete 40 kn
Za štednjak oko 30 kn
Peć na drva uska ona za kuhanje – 100 kn.
Aluminijske tave i sve od aluminija možete kilu prodati za 5 kn.
Aluminij je lagan i da bi sa njime zaradili, treba vam ga puno, a to je jako veliki volumen.
Mesing je dobar biznis.
Kila je oko 16 kn, od mesinga su uglavnom napravljene kvake i ukrasi na starim vratima. Mesing je težak i malene su dimenzije.
Ovaj posao je nabolje raditi u dvoje, muž i žena ili otac i sin. Dva brata itd.
U ovom poslu, morate biti vrlo inteligentan, inače vam se može desiti da ostavite na smeću nešto, što je vrijedno tisuće kuna –a da vi toga niste svjesni. raže pokupite i pitajte nego da ostavite- jer uvijek možete baciti, to je najlakše.
Neka dan sam pokupio za ženu, neki stolić za vazu, od drveta – ja sam mislio da je to stolić za vazu – no ispalo je, da je to antikvarijatni stolić za onaj starinski gramofon pa sam za to uhvatio 1000 kn.
Znam stajati pored baje i čekati dok lik kopa po kanti za smeće i sve dva puta pregleda kako ne bi meni ostalo ništa, a ja već vidim što je vrijedno, a on to uopće ne vidi. Tako jednom prilikom, lik je ostavio wireless antenu od D-link-a koja košta 1200 kn i koja je bila ispravna i čiji je domet 2 km.
Ne moram više ništa reći – tko zna razumio je…
Ono što ja nađem usput na i oko smeća, pa i u samom smeću, prelazi svačiju maštu.
Napraviti ću popis nađenih stvari na smeću, samo za deveti mjesec 2012, koji je rekordan po ulovu.
Pa vi vidite sami.
Mogu samo zamisliti kako bi se to isplatilo raditi npr. – u Zagrebu koji je 5 puta veći od Rijeke.
No, osim željeza i bakra, u smeću sam do sada našao i srebra i zlata i sa time dobro zaradio pri prodaju kod zlatara. U dogledno vrijeme namjeravam kupiti nekakav kombi, no sada trenutačno nemam za to novaca.

Možda će netko od vas reći, da je licemjerno, što sam tražio donacije za blog, uz Takovu zaradu.
Nije.
Jer ja ne mogu sa sigurnošću reći, koliko ću zaraditi sutra ili sljedeći mjesec.
Tako se je moglo desiti, da mi određenog dana (što se je i desilo) dođe na naplatu veća količina gotovine, koju ja tog momenta nemam. Ostao bih bez blogova. Od donacija sam dobio cca oko 2500 kn. To nije tajna.
Time sam platio domene i server, kupio sam jednu kameru za snimanje UFO-a za 115 $, što sam kasnije nadoknadio od svoje zarade i ostatak spremio na stranu i čuvam to u slučaju da budem silom prilika, primoran promijeniti server. U trećem mjesecu, mi ističu tri domene i taj trošak me čeka. Kako ne znam, što će se i kako odvijati dalje, po pitanju financija, novac od donacija čuvam i ne trošim ga.
Siguran sam da ćete biti zadovoljni snimkama koje ću napraviti sljedećih dana.
U sljedećem nastavku, kako preživjeti, pisati ću kako možete značajno smanjiti račune za vodu i struju i kako se možete besplatno grijati. Kako je ovo način preživljavanja za urbanu gerilu, ja ću se dotaći i sela, gdje se sa smećem ne može napraviti biznis, ali se može napraviti biznis sa selom – a moja supruga je u tome pravi doktor nauka. Nagovaram je da otvori blog o zdravoj prehrani i permakulturi, ali ona kaže da ne zna pisati, pa ću vam onda ja napisati što mi ona kaže i vjerujte, da ćete ostati iznenađeni.
No kao i za one što žive u gradu, tako je i za one koji žive na selu – morati ćete promijeniti svoj način života i način razmišljanja, inače to nema nikakve svrhe.
Morate biti izuzetno hrabri i ostaviti sve i izaći iz ovoga života, u kojem se nalazite sada.
Znam da je to jako teško, i trebati će vam oko godinu dvije, da se priviknete i skužite kako se hoda kroz život, bez da se držiš za rukohvat.
Do sljedećeg nastavka pozdrav.