Sto puta vam se je desilo da ste čuli da netko plače. Ljudi plaču iz razno – raznih razloga. Nitko ne plače bez veze čak i kad mi to mislimo, da to nije razlog za nečije palkanje – ali onome nekome tko plače – je.
Danas ću vam ispričati jednu vrlo neobičnu scenu, koju sam doživio oko 2-3 ujutro negdje krajem 90-tih godina.
Kao što sam već napisao u jednom postu, uobičavam izaći na balkon i gledati zvijezde ponekad na tren ponekad sat, dva, pola sata – ma kako mi se da. Jedne takve večeri u proljeće (98 ili 99 toga se ne sjećam točno) gledao sam tako zvijezde.Bilo je neuobičajeno tiho s obzirom da živim uz relativno, dosta prometnu ulicu. No te večeri gotovo da nije bilo automobila, koji su uobičajeno pičili uzbrdo, pokraj moje kuće.Bilo je vedro i vidjela se je svaka zvijezda koju možete vidjeti iz grada, koji je u svijetlu.Dok sam tako gledao zvijezde, začuo sam ženski plač.Kako je bila noć, taj se je plač čuo vrlo razgovjetno. Plač je bio pun tuge, ali tako pun tuge, da sam prestao gledati zvijezde i počeo pogledom tražiti odakle to dolazi.Kako živim uz cestu uz koju je drvored, od krošnji stabala, nisam odmah mogao locirati odakle to točno dolazi, ali u svakom slučaju bilo je preko ceste.Taj plač je bio toliko strašan i tužan da mi je zvučao, kao da je neka mlada djevojka, koja je u strašnim problemima i ima samo majku te večeri izgubila i tu majku i da je čeka strašan nastavak života – ko da je baš sve propalo.No zvuk plača bio je prigušen kao da ne želi da je netko čuje. No jecala je, brzo udišući izgubljeni zrak koga je udisala i to sam jasno čuo. To se dešava kada jako plačete pa vam se poremeti ritam disanja.Kako sam ja, jako emotivna osoba , mene je to tako jako pogodilo, da sam sišao na cestu i htio sam joj dati bilo kakvu utjehu, ma kakva ona bila.To sam i napravio.Sišao sam na cestu i pogledom tražio odakle dolazi plač.Prešao sam cestu došao do zidića na drugoj strani ceste uz tratoar i otprilike tražio izvor zvuka, no nisam ga mogao locirati – nikako.
Sasvim smireno sam je upitao u prazno jer nisam znao gdje je:Zašto plačeš?
Nastavila je plakati i predpostavio sam da to dolazi iz kuće, koja je točno preko puta uz taj zidić na cesti.
No svi prozori su bili skroz zatvoreni .Nigdje nije bilo nikoga, a i plač je nakon jednog glasnog udisaja – prestao.
Imao sam osjećaj da sam je iznenadio. Prestala je plakati a ja sam nastavio.
-Mogu li ti kako pomoći?
-Zašto plačeš?,
-Molim te nemoj plakati.
Osjećao sam se vrlo čudno i tužno a po potiljku glave sam osjetio trnce i nečije prisustvo.
(OBJAŠNJENJE)
Taj osjećaj imam samo u slučaju nečije “nenajavljene” prisutnosti. Ljudi me često zovu zbog takvih “problema” koje imaju u kući, gdje se igračke same pokreću i uključuju , gdje svira klavir sam od sebe i drugo.Jednom takvom prilikom sam pozvan u jedan stan u Opatiji koji je imao takve probleme.Ljude nisam poznavao a oni su bili prema meni skeptici.odmah sam to primjetio i prilikom dolaska u njihov stan kad su mi htjeli reći o čemu se radi ja sam ih odmah zaustavio i zahtjevao da mi pokažu sve prostorije u stanu.Ušao sam u svaku prostoriju ponaosob i kad sam ušao u jednu manju sobu na potiljku sam osjetio “nenajavljeno” prisustvo nečega.Odmah sam im rekao da je tu to nešto, a u ostalim prostorijama ne.Pogledali su se i otišli smo u dnevni boravak i sjeli, a oni su mi rekli:
-Da mi je ovo netko ispričao, nikad mu ne bih vjerovao – točno ste pogodili prostoriju.
Pitali su me o čemu se radi, rekao sam im o čemu se radi i upitao ih kako su došli do tog stana i ima li nešto što su zatekli u njemu i zadržali.Rekli su da su zatekli mnogo stvari, koje su bacili ili nekom dali, ali su zadržali jedan stalak za cvijeće(vazu) koji se je nalazio baš u toj sobi. Rekao sam im da se riješe tog komada, ali prije toga za pokus neka ga premjeste u drugu prostoriju.To su odmah napravili.Dva dana kasnije gospođa me nazvala na telefon i rekla je da se je televizija usred noći “upalila” nekoliko puta sama od sebe. drugog dana su to bacili u baju.Nakon toga više nisu imali nikakvih problema u stanu.Često kad se sretnemo našalimo se oko toga.No njima baš i nije do šale kad se na to sjete.
(NASTAVAK)
Nastala je tišina.Nije se više ništa čulo.Prestala je plakati.Nikakav zvuk nakon toga nije se začuo ili pojavio.
Zapuhao je lagani vjetar. Nigdje nikoga, ali baš nikakav zvuk se nije čuo.
Stajao sam pored prozora te zgrade gledajući i tragajući za ikakvom promjenom na prozorima ili u dvorištu.
Kasnijom analizom došao sam do zaključka da osoba koja je plakala nije bila u dimenziji našeg života.
Iznenadila se je kad sam je kontaktirao i čuo, jer vjerovatno je pokušala stupiti sa nekim u kontakt i plakala je, ali je nisu mogli čuti- jer nisu mediji poput mene ili nekog drugog. Imati tu moć da čuješ ili vidiš jednu dimenziju koja nam je “nepoznata” lijepi je dar, ali može kod nekoga ko ne zna što ima izazvati razne probleme pa i živčani slom ili psihičko oboljenje, nedruželjubivost, strah od noći i sl.
Zvuk je vrlo česta pojava kod duhova što znači da mogu pomicati matreriju i da ta materija iz četvrte dimenzije proizvodi zvuk poput ove iz treće – naše dimenzije.
Ponekad sam znao imati takve susrete sa tim bićima da sam se morao svađati i vikati na njih jer su bili toliko aktivni i bučni da je to naprosto smetalo. Sjećam se jednog dana kad smo Elvis stanić i ja kod njega doma na Kosovu u Opatiji nešto snimali.To je bilo negdje krajem 1983.Elvis je bio sam kod kuće i mi smo kod njega u sobi snimali neke moje i njegove stvari na onoj maloj klavijaturi Casio-a. Najedamput sam začuo kako neko ulazi u kuću i otvara i zatvara vrata.Usred bijela dana oko 2 ili 3 popodne.Rekao sam Elvisu neko ti je došao doma.Elvis je otvorio vrata od sobe, koja je bila točno na suprot ulazu u stan .Ključevi u bravi, još su se njihali kao kad zatvorite vrata, ali u stanu nije bilo nikoga. Nakon toga mi je Elvis rekao, da se znaju čuti zvukovi iz kuhinje i da netko vadi padele i lonce i nešto kuha ili radi usred noći ili dana. Elvisova kuća (zgrada) nalazi se pored Opatijskog groblja. Nekad na tom mjestu, gdje je izgrađena ta zgrada bila je šuma.Nije bilo kuća ili nastambi, najbliže je bilo groblje i onda da mi netko kaže da su to tihi susjedi, moš mislit….. kakve pizdarije.
chat wih me
