PUTOPIS: PUT U NORVEŠKU (PRVI DIO)

 

 

 

 

Ovaj putopis je krunski dokaz da u životu ništa nije slučajno.

Petak 30.08 na 31.08.2013 oko tri sata ujutro (dva dana prije polaska),..nakon što sam pregledao sve opcije sa novcem, zbrojio i oduzeo ono što mi treba te to stavio na papir na sav glas sam viknu, Ma jebo ti pas mater da ti jebo. Popizdio sam. Sestra je već kupila dvije povratne karte za Rijeka-Oslo-Rijeka za nekakvih 360 €. Rekao sam bolje da to sve zaustavim i odustanem, vratiti ću sestri taj iznos , jer svaki daljnji korak iza tog aviona u Oslu , takav je trošak da premašuje sve uplaćene novce za ovaj put. Informativnim koracima ustanovio sam da dvije karte od aerodroma do Osla za jednu osobu iznose 600 kn u jednom smjeru, ali mi se moramo i vratiti to je još 600 što je već 1200 kn nakon aviona, zatim je tu avionska povratna karta za Vardo koja je 2400 kn zatim mi treba još 600 kn do aerodroma iz Osla za Vardo i još toliko za natrag to je naraslo na 4800 kn samo za troškove putovanja sa i na aerodrome. Gotovo odustajem, nazvati ću sestru i reći joj neka ode sama, dati ću joj novac za kartu za Oslo i natrag jer me to manje košta nego da pljunem još porez na budale s enormnim cijanama autobusnog prijevoza. U to vrijeme nisam ni pomislio što me još dodatno čeka.
Sestra je odradila sav posao. Ja nisam mrdnu ni kurcem. Iskreno da vam kažem nisam imao niti volje niti snage se zajebavati sa takvim administrativnim pizdarijama kao što je printanje karata i ispunjavanje formulara preko interneta,..ma bolje da ne nabrajam (poslije će se ispostaviti da sam bio u pravu) no tada to još nisam ni naslućivao. Smirio sam hormone i sestra me je smirila, uvjeravajući me, da paničarim bez veze i da će sve biti u redu.
Rekla je da prestanem brinuti o novcu i da je novac u ovom slučaju najmanji problem.

Kad smo sve zbrojili skužili smo da se još moramo dovesti sa autom do aerodroma Krk i ostaviti tamo auto 5 dana. Parking 60 kn na dan, to je dodatnih 300 kn, a još nismo ni popili pivu..
Ako išta mrzim na ovome svijetu to je porez na budale – tako zovem plaćanje parkiranja za auto. Kad bih došao na vlast, to bi bila jedna od prvih stvari koje bih ukinuo.
Ako hoćeš naplaćivati parkiranje – no problem,..izgradiš garažu i infrastrukturu i naplaćuješ, pa tko voli – nek izvoli, ali da ćeš mi na cesti, koju su gradili naši djedovi i bake i naši očevi, a onda je neka pizda, na toj cesti povukao farbom linije i počeo lihvariti ljude.
To je čisti državni, da ne kažem gradski REKET.
Odvratno.

Bio sam stvarno knap sa lovom, da ne kažem da mi je nedostajalo još oko 2500 kn, da bih totalno anulirao troškove na nulu – ne uključujući autobusni i tramvajski prijevoz koji je ENORMAN, ali baš kao i sve drugo.

Subota 31.08.2013. Probudio sam se u 14:45 sati, a kofere još nisam spremio, kad mi je zazvonio mobitel – a sa druge strane – sestra, sa izuzetno pametnim vijestima – kofer ne smije biti teži od 15 kg.
O jebote patak, ne smije biti težak više od 15 kg – a ja idem na sjeverni pol , ..samo hlače imaju dvije kile, moram uzeti , gaće potkošulje, jaknu, barem dva debela džempera, odijelo za svečanu večeru, kameru, fotoaparat, čarape, rezervne cipele, kabanicu. Jesu li oni normalni, pa gdje da to strpam u 15 kg. Ali tu je i bonus prtljaga od 10 kg koju možeš uzeti sa sobom, ali dimenzije su propisane 40x50x20 cm – jebi se kako znaš!!!

E sada je počeo show time.
Kako sam već pisao, doma imam toliko kofera, da bih u njih mogao pospremiti pola grada u njih. Mislio sam ,..ajde barem mi to ide na ruku. No, pregledom tih kofera, ustanovio sam da svaki ima neku manu, ili je prevelik, ili je pretežak, ili mu je patent u kurcu, ili je preplitak. Nakon jedno dva tri sata vaganja tih kofera, koji su imali između 3 i 5 kg, našao sam jedan nepropusni hermetički zatvoren od tvrde plastike – težina 5 kg,..i sad bi ja u 10 kg trebao sve ono smjestiti. Opet sam popizdio, mislim ..nemam što izvaditi, u koferu je minimum minimuma, kako da nešto od toga izvadim.
Nakon dugog razmišljanja – otpalo je odijelo. Uzeo sam samo kravatu i košulju. Kad sam sve to lijepo spakirao- odnosno moja žena, ja opet nisam ni kurcem mrdnuo, trebalo je kofer izvagati i zatvoriti. E sad nastaje urnebes.
Kofer se zatvara sa strane sa dva ključa, a u sredini ispod ručke stoji kopča na šifru sa 4 kombinacije brojeva – koji im je to kurac trebalo, mogli su staviti tri a ne četiri,..sigurno se pitate zašto, ..pa zato, jer kad sam zaključao kofer sa tom kopčom, sjetio sam se da mi je ostala u kupaoni, torbica za kompletom da brijanje brade.
I tako odoh ja u kupaonu po to…
Otvorim desnu stranu kofera sa ključem i stisnem sklopku i začujem oštri ..šklak, otvorim lijevu stranu kofera sa ključem i začujem ..oštri šklak, zatim namjestim šifru na 0726 – ali kurac, ne čuje se ništa.
Čekaj idem ponovo i napravim čitavi krug – ali opet ništa.
Naravno koga ću zvat – nego ženu.
Proba ona bez nervoze, ali od ŠKLAK zvuka ni Z.
A jebi ga sad, idem ja po redu od 0000 do 9999…i nakon 4 sata,…ništa, sve sam ih prošao
Ne otvara se.
Morao sam uzeti šrafenciger i obiti vlastiti kofer, to je išlo relativno brzo, ali nakon toga – kofer više nije bio upotrebljiv.
Ajmo Jovo nanovo.
Traži drugi kofer.
I konačno sam ga našao imao je i kotače i težio je samo 3 kg. Tako sam dobio još dvije kile u plusu.
E, sad je na red došao manji kofer od 10 kg, onih dimenzija i vidi imam baš takav kofer – novi novcati,..ali ima jedan Pitagorin problem u tom koferu, naime ručka i kotači su preko propisanih mjera.
Da bude stvar još bolja, jedan pomorac mi je večer prije rekao, kako je morao baciti stvari iz kofera, jer mu je prelazilo propisanu težinu.
Kaže on meni; zamisli uzmeš samo najnužnije stvari koje ti trebaju i moraš ih baciti, tako je ostao bez cipela i hlača- morao ih je baciti u smeće!!!
Vrhunski idiotizam kakvog nije bilo niti u doba nepismenih majmuna.

Subota kasno navečer oko 2 ujutro kužim da je suviše kasno da legnem – jer ako legnem , ja se u 7 neću ustati- zato sam se otuširao prekontrolirao stvari i ostao budan do 7 i 40 kad je sestra sa njezinom školskom kolegicom došla po mene. U autu je bila i moja mama koja nas je ispratila na aerodrom,.
Je l’ može još malo problema,…ma naravno da može pazi sad ovaj biser.
Odemo ja i sestra sa isprintanim kartama i stanemo u red izvažemo kofer i sve ok- težina je bila čak ispod 15 kg.super. Odahnuo sam. I do sam ja vagao kofere odjednom službenica kaže sestri; Izvinite ali ovo vam nisu dobre karte za let. Bilo je oko 9:30 ujutro a avion polijeće u 10:25.
Kako to mislite – pita moja sestra službenicu
Službenica kaže da je isprintala samo povratne karte, a da joj nedostaju karte za rijeka Oslo.
Sestra kaže da je to sve što je dobila, ali službenica se isto čudi jer je povratna karta druga strana , a njoj fali prva strana – čudno zar ne. I što sad??
Ništa kaže službenica platiti ćete 140 € i mi ćemo vam isprintati kartu RIJEKA OSLO
Došlo mi je da je uhvatim za vrat i zadavim pred policajcima- Printanje papira formata A4 – 140€ ,..HELOUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUUU
Tresao sam se , popizdio sam na kvadrat, nakon svih dodatnih troškova koji su ogromni- još 1200 kn na to.
Netko stvarno ne želi da mi odemo na taj put.
Za nevjerovati.
Sestra flegma i kaže da se ne nerviram. Srećom da je mama došla sa njom pa smo upotrijebili njenu karticu i to platili, inače bi se mogli pokupiti i otići doma. Nakon svih peripetija došli smo na policijsku točku – rendgen. Skinuo sam sve metalne dijelove sa sebe i kročio naprijed kroz vrata kad me službenica upita, kakvu to tekućinu imam u torbi?
Rekoh to mi je kava u plastičnoj boci- NE MOŽE vadi van i baci u koš za smeće. Bacim ja to u koš za smeće a u košu pune boce mineralne, a jedno 100 boca onako od oka , mislim si ovdje netko dere dobru lovu sa tim bocama. Siguran prihod, sad računa jedno 20 letova to je 1000 kn na dan od praznih boca- ili 30 000 kn dodatne zarade na mjesec – bez poreza.
Vrhunac gluposti je što iza te točke opet možeš kupiti mineralnu i uzeti je u avion.
TKO TU KOGA JEBE U ZDRAV MOZAK?
Ooooooooo, da samo znate koja je to predstava za javnost – STRAH OD TERORIZMA!!!
Plašenje naroda represivnim mjerama koje su se nastavile na mojoj sestri.
Prvo su joj oduzeli bocu sa mineralnom a zatim je morala izuti cipele, jer su bile previsoke za propisani standard za ulaz u avion.
Ima li kraja toj gluposti- oooo ima, ima,.. tek će te vidjeti…

Nakon svih mogućih nezamislivih paranoidnih provjera ukrcali smo se u konzervu zvanu Ryanair. Naravno na amblemu firme Sedmica (7). Jasan i glasan znak kod koga ste došli zakamufliran u Ikara ili anđela sa krilima.
Ono što mi je odmah zapelo za oko je upravo ime RYANAIR jer kad čitate naopako, uvijek je isto RYANAIR – RYANAIR. Onaj Y je zapravo piramida….pa ti misli…

Poletili smo, mislio sam da ćemo se porigati ili onesvijestiti, pozlilo mi je ozbiljno pri polijetanju, tako da sam u dva navrata skoro potpuno izgubio svijest. Let je prošao mirno za dva sata i nešto bili smo iznad Poljske, a samo pola sata kasnije, iznad Norveške nad Oslom.

Sletjeli smo na aerodrom Rygge nekih sat vožnje udaljen od OSLA. Prilikom ulaska na policijsku provjeru, policajac me je pozdravio na Hrvatskom, i nastavio na Hrvatskom, lijepo se je i ugodno neusiljeno nasmiješio i zaželio nam ugodan boravak u Norveškoj tek što je reda radi otvorio pasoš. Iz policijske prostorije ušli smo ravno u Free shop ili nekakav market kroz koji se prolazi da bi izašao van. To je vrlo lukavo je se tako napada slučajnog prolaznika kupovinom koju inače ne bi imao prilike obaviti.
Prvo što sam ugledao bile su botiljke vina od po 7 dcl po cijeni od 400 kn na gore.
Znao sam odavno da je alkohol u Norveškoj skup pa me to nije iznenadilo, no iznenadile su me cijene cigareta- kutija od 20 cigareta – 100 kn.
Kako sam bio žedan krenuo sam prema polici sa Coca-Cola-ma i mineralnim vodama no ostao sam tko pegla , odmah sam prestao biti žedan. Cijena Coca Cole od pola litre 0,5l je 30 kn, mala Mars čokoladica koja u Konzumu košta cca 10 ili 12 kn – ovdje košta 50 kn.
Ok pomislio sam da se nalazim u nekoj skupoj aerodromskoj trgovini gdje iskorištavaju nekonkurentnost pa su nabili cijene, ali ne, te cijene su svuda iste – nema razlike..
Kupili smo karte za Oslo 600 kn i odmah kupili povratne i ode 1200 kn.Gdje god sam došao ili nešto pitao svi su bili izuzetno susretljivi i ljubazni i svi dobro govore engleski. Nisam vidio niti jednu namrgođenu facu ili neljubaznu osobu tokom 8 sati šetnje i boravka u Oslu.
To je bio takav šok za mene da nisam mogao doći k sebi. Skužio sa,m prvi puta kroz praksu kako pozitivno ponašanje se širi dalje i ne daje šansu negativnim emocijama . Svi su nasmiješeni. Svako gleda svoja pola ali ako nekoga zaustaviš i nešto pitaš sa smiješkom će ti pomoći bez ikakvog prenemaganja. To me je u Oslu najviše fasciniralo. Obišli smo grad, barem centar jer je Oslo ogroman, mislim da se tamo sa autom ne bih nikada snašao tamo ideš iz jednog kružnog toka u drugi gotovo da i nema semafora. Tramvaji i autobusi su skupi, ali ulaz u njih je u ravnini trotoara pa se pri ulasku u njih sa koferima lako ulazi.
Nisam vidio niti jednu zgodnu žensku, a o guzicama Norvežanki da i ne pričam- to je genetski užas. U 9 sat navečer otišli smo na večeru kod jedne naše zemljakinje sa Hvara koja živi u Norveškoj već 30 godina. Skuhala je izvrsni bakalar na Norveški način, sa predjelom od lososa. To je bilo tako dobro da sam grabio bez milosti. IZVRSNO!!!
Oslo je predivan grad, pun je zelenila, prekrasnih kuća, skulptura, parkova. Sve je jako čisto i uredno.
Arhitektura je predivna. Cijene su stava za strance posebno za nas. U norveškoj ljudi sakupljaju boce, za koje se u trgovini dobije 1 odnosno 2,5 kuna, praznih boca po koševima ima tko u priči, a sakupljaju ih uglavnom stranci, kojih ima izuzetno puno, svih rasa ili boja kože. Ima jako puno mladih ljudi mnogo više nego starijih. Obišli smo uži centar grada nažalost nismo imali vremena obići poznati park sa skulpturama ljudi i reptila iako mi je to bila jako velika želja. Poslikali smo centar Osla i predivna pročelja zgrada koje ću vam pokazati u sljedećem nastavku, nakon što odvojim žito od kukolja (nastaviti će se)