MOJA LIJEPO SJEĆANJE IZ PALLACH- a 1992 GODINE

Posted by Pas at 24/03/2010

Dakle, mogao bih se sjetiti nečeg lijepog, ali mi ne pada ništa napamet.. Ali evo sjetio sam se jednog dana iz Veljače 1992 vrijeme “ratnih” dana , Mjesto radnje Pallah oko 21.00.
Nisam baš često odlazio u Pallah. Bio je uvijek nekako kupaonast, odzvanjao je, a i sam prostor bio je zbrda z dola. No boljeg nažalost nismo imali.Uvijek su mladima davali nekakve rupe, ala Točka ili Pallah ili sačuvaj bože Dva boda (na Trsatu)
I baš neznam, zašto sam izašao tu večer van i našao se u Pallahu.Vjerovatno da usput vidim šta se događa i bogme događalo se je i to sve u 16.
U toku je bila neka svirka bilo je jako puno ljudi , svirali su , Vava, Edi Kraljić, Vedran Križan, Prlja,
još neki , a na razglasu su bili Igor Sušanj i Ikač. Svirali su stvari od Stonesa , Beatlesa, i slično.Ja sam stajao uz dvije poznanice koje sam tamo zatekao i pili smo pivu.Mikrofon je putovao okolo a onda je u jednom trenutku u palah ušao Robert Justinić i pridružio se već uigranoj ekipi.Vedaran je počeo svirati “Da li znaš da te volim ” od Dade Topića na klaviru neko je od prisutnih pjevača to počeo pjevati i onda je usred pjesme dodao mikrofon Justiniću. Justinić je prihvatio miikrofon i odjeknuo je pljesak.Justinić se počeo nešto pjevat ali baš nije znao teks pa su mu uskočili dečki(pravi majstori Edi i Prlja) i nastavili pjesmu koju su nakon nekoliko taktova prekinuli jer zapravo nitko nije znao pravi tekst a počeli su i problemi sa tonalitetima.
Kako sam ja u to vrijeme već bio novijim generacijama potpuno nepoznat, jer sam se prestao pojavljivati na takvim manifestacijama (za besplatno) na mene niko iz publike nije obraćao pažnju ( ai zašto bi kad me nitko ne poznaje-osim izvođača)
Prešutno sam primjetio da nitko od izvođača koje sam nabrojio i koji su od mene bili cca jedno 2 m
nije ni jednom pogledao u tom pravcu, već su stalno bili s nečim (valjda u zraku) okupirani.No, nema veze naviknut sam ja na takve stvari od takvih ljudi, no ništa novo.
A onda finale finala , dakle tri vokala koliko sam ih nabrojao , ajde 4 sa Vavom.
Vedaran Križan počinje na klaviru Bohemian Rhapsody grupe Queen od onog dijela gdje se pjeva Mama just kill the man.
Pjeva Edi Kraljić, pa onda mu pomaže Prlja, pa uskače Justinić i onda finale dečki , sad to treba odpjevati -ali..nitko to od njih ne može.NE MOŽE!!!
Ja iz publike pjevam dionicu koju oni ne mogu – ljudi se okreću prema meni i govore Triu Fantastikus da mi daju mikrofon, no oni i dalje gledaju u zrak okrenuti leđima ili u najboljem slučaju
s boka, ali ne poduzimaju ništa . Ja konačno popizdim, jer Vedran to tako lijepo svira, a nema ko pjevat. Izlazim iz publike i uzimam mikrofon od Edija Kraljića i počinjem pjevati a oni se doslovno razbježe sa stagea – a Igor Sušanj mi stišava mikrofon na 0 .Vratio sam mikrofon Ikaču.Cure koje su bile samnom su samo prokomentirale : Ne mogu vjerovat ,da nisam vidjela
i da mi to ispričaš ne bih ti vjerovala , evo časna riječ.
To epizodu nisam nikad zaboravio.Sjetio sam se koliko puta smo ja i Elvis Stanić (dok smo negdje svirali )dali nekom ko zna dobro svirat ili pjevat da se pridruži ili da nas zamjeni , naddopuni, što god već. I uživali smo u tome potpuno,čak sam i ja na profesionalnim nastupima znao dopustiti nekome tko dobro pjeva da nešto odpjeva sa mog repertoara, i uživao u tome.
I nakraju , pitati ćete se koja je poanta ovoga čega sam se sjetio, ili zašto sam se toga sjetio
E pa kad sam završio pisati članak ULOVILA SE JEDNA RIBICA tu dolje ispod TWIGHLGHIT ZONE
dva članka niže – onda sam se sjetio ovog događaja.