A ONDA JE SVIZAC,… ZAMOTAO ČOKOLADU U CELOFAN

Posted by Pas at 12/10/2021

Category: RAZMIŠLJANJA

 

Svakodnevno smo svjedoci svakavih “naučnih” objašnjenja. Količina sranja koje ti ljudi mogu izmisliti je upravo nevjerojatna. Pažljivo pročitajte objašnjenje ove “rijetke” pojave na nebu, koja se očito za nešto drži, ili nastaje ispod svoda nad zemljom, vjerojatno  kupolm iznad zemlje. Apsolutno je nemoguće dobiti ovakvu istovjetnu pojavu, koja se uvijek “drži” za strop ako strop ne postoji. Pitanje nebeskog svoda i koliko je isti udaljen ostavlja otvoreno pitanje – ali “informacije iz ovog članka (opravdavanja) da ne kažem laži (biti ću pristojan) baca prilično jasno svijetlo. Najbolje od svega mi je PROCJENA fotografa kao da je on relavantan za određivanje visine/udaljenosti objekta ili te pojave na nebu. Ne možeš gledajući u nebo napraviti procjenu visine na kojoj se nešto nalazi ili kreće. To bi u praksi značilo da kada ti ne bih dao informaciju koliko visoko leti avion, taj fotograf bi mi otprilike rekao na kojoj se razdaljini nalazi putnički avion – onako od oka. E pa ne bi , jer je na nebu nemoguće procjenom odrediti koliko je nešto daleko, osim ako prije toga nisi indoktriniran tom informacijom- što može biti čista laž i obmana kao što je 99% informacija vezanih za svemir. Želio bih vam obratiti pažnju na stvari koje vezujem uz potrese, dobro i pažljivo pročitajte ovaj članak jer se iz njega može isčitati ono što stalno tvrdim a to je da je sve znatno bliže i manje i da živimo u bajci.

Prema procjeni ovog fotografa, vatrenjaci su bili na udaljenosti od 329 do gotovo 500 kilometara. Ovi posljednji stvoreni su iznad olujnih kumulonimbusa nad talijanskom regijom Toskanom. Vatrenjak nastaje na visini od oko 70 kilometara kao kratkotrajna svjetlosna pojava u obliku vatrenih plamenova usmjerenih prema dolje. Pojava može dosezati 90 -100 kilometara visine, dakle sve do ionosfere. To je pojava prvenstveno crvene boje, iz čijeg se gornjeg dijela izdvajaju ogranci poput plamenova spuštajući se u niže slojeve atmosfere, čak do 25-30 kilometara u stratosferu, i pritom postaju plavkasto obojeni.

Proizvodi ih grmljavinski oblak izuzetno jakih električnih pražnjenja prema tlu i obično se javljaju zajedno. Većinom su udruženi sa snažnim pozitivnim električnim pražnjenjima između oblaka i tla, što naglo jača električno polje u srednjoj atmosferi nad oblakom, iznad granične vrijednosti dielektričnog praga za atmosferu. Drugim riječima, iznad grmljavinskog oblaka nastane ogromna električna iskra (na visini od oko 70 kilometara), čiji se ionizirani kanali, poput snopa niti, šire u više i niže slojeve. Nisu popraćeni čujnom grmljavinom, ali mogu proizvesti zvučne valove vrlo niskih frekvencija (oko 1 Hz) na koje ljudsko uho nije osjetljivo. Međutim ti infrazvučni signali mogu se detektirati posebnim prijemnicima čak stotine, pa i tisuće kilometara daleko od izvora.

 

+(reset)-
+(reset)-
العربية العربية 简体中文 简体中文 Hrvatski Hrvatski Čeština‎ Čeština‎ Dansk Dansk Nederlands Nederlands English English Français Français Deutsch Deutsch Ελληνικά Ελληνικά Magyar Magyar Italiano Italiano Македонски јазик Македонски јазик Norsk bokmål Norsk bokmål Português Português Română Română Русский Русский Slovenščina Slovenščina Español Español Svenska Svenska Türkçe Türkçe