A JESI LI TRAŽIO TAMO……..

Evo jedne teme koja će te sigurno razveseliti, ili barem učiniti mirnijim,…ustvari,… hm pa sad baš,….nisam baš zapravo siguran hoćeš li biti mirniji, jer ovo je zapravo  – uznemiravajuće.
Koliko ti se je puta desilo da nešto tražiš, a ne možeš naći?
– Pa,..jedno,…ma kurac,….stalno mi se to dešava.Ma mogu biiti i uredan i neuredan,koliko hoću,… ne mijenja se ništa, ja  stalno tražim neki kurac po kući i naravno ne mogu ga pronaći.
– Miraaaaaaaaa,…..a jebote,…… je si li vidjela gdje su mi kliješta ? – vičem ženi iz sobe u kuhinju na drugoj strani dvorca, onda ona dođe sa kuhinjskom krpom i pita me, a jesi pogledao tu?
– A jebote ,…pa jesam,…. koji me to kurac uopće  pitaš,…. pa ne bi te zvao da  nisam tu gledao,…
I onda ona ode pogledat u tu ladicu (pazi sad ovo ) u kojoj ima samo par stvari i sve je pregledno i izvadi moja kliješta.
Pa jebo te ja.
– Jebote koji si ti smotan tip …ti ništa neznaš nać sam, ko da ja radim sa kliještima…
Ostanem doslovno ko pegla.
Ali ovaj izraz ko pegla baš paše tu.
Gledam tupo ispred sebe i imam osjećaj da sam upravo banuo u prostoriju u kojoj je neki događaj u toku i kome nisam prisustvovao od početka.
– Kako sad to?
– Pa sad sam tamo gledao i nije ih bilo.
Je li ti sada poznata ta situacija? Ring any bell?

Ja sam vrlo neuredan tip .Boli me kurac za red.Sve držim posvuda,..jedno na drugome,..stalno sve pada po podu. Imam jako puno stvari, zapravo,…štrašno puno stvari, ali ako me probudiš u 4 ujutro i pitaš gdje mi je vida broj 10 sa konusnom maticom od inoxa – ja ću ti odmah to pronaći i to baš u tom neredu. Evo ti…

Ali ima jedan fora u tome,….
Nesmije mi nitko ništa dirati, jer ako mi netko nešto pomakne – gotovo,…evo sranja.
Ne bi to vše našao ni s radarom.

Dakle kad mi žena dođe i “pospremi stol”  ili oko stola, više tjednima  ne mogu ništa naći, ali što je najgore od svega, ne zna ni ona gdje je to stavila ili spremila – uostalom, njoj te moje stvari ne znače ama baš ništa.
ALI,….
…nedaj bože da ja u kuhinji nešto stavim na krivo mjesto – evo od flegmatika u sekundu agresivac i ono TI NIŠTA NEZNAŠ STAVITI NA MJESTO

nja nja nja nja ….odi u kurac

I tako me je žena “uvjeravala” i još mer uvijek uvjerava kako ja ništa ne mogu sam pronać.Imam foto pamćenje točno znam gdje što ostavim i tu sliku imam u glavi , pomakneš li nešto – to nije ta slika i onda popizdim.
Dugo sam vremena mislio da je to stvar neke osobne rastresenosti, dok jednoga dana nisam pogledao dokumentarni film o tome. To me je toliko uznemirilo, da sam mjesecima još tražio nešto više o tome, ne bih li pronašao još slikovitije primjere iz života.
Najme otkriveno je da tih stvari – stvarno nema tamo gdje ih tražimo. tog momenta.
Pazi ovaj  primjer,… otvoriš ladicu u kojoj stoje tri stvari .Sve je pregledno i na bijeloj podlozi, nema nikakve zabune , ti otvoriš ladicu znaš što tražiš – a toga tamo nema i naravno ideš tražiti  dalje.Onda netko drugi ili opet ti – samo pogleda na to mjesto (ponovo nakon kraćeg vremena) i predmet je tamo.
Kako je to moguće?
Postoje o tome mnoge teorije, jedna od njih je da vam je fokus, odnosno popis stvari u vašem mozgu zamijeni naziv predmeta sa slikom.
Naprimjer ovako.
Kada vidiš stolicu, tvoj mozak za to ima povezno ime – znači riječ stolica u tvojoj glavi pobuđuje sliku stolice s kojom ti prepoznaješ predmet.
(ustvari kod stolice se možeš i zajebat jer to može biti i govno na Hrvatskom kulturnom jeziku)
Ne radi se o jeziku i terminu govora, već informaciji koja mozgu daje impuls prepoznavanja odnosno lociranja tog predmeta.
I sada zamisli slijedeću situaciju.Iz mozga slika stolice nestane na neko vrijeme, recimo 2 minute.
Ti  si otvorio sobu  i gledaš u predmete u sobi ali stolicu ne vidiš ne vidiš.
Ti daješ naređenje mozgu da oči traže stolicu  ali mozak za stolicu  nema sliku- i ti ih ne vidiš.

Evo naprimjer ovako, ovo je pokus koji je jedan hipnotizer napravio na jednoj kućnoj zabavi.

U sobi su bili ljudi koji su slavili rođendan vlasnika kuće. Tu je bila i njegova kćer i supruga.Hipnotizer je pozvao vlasnika kuće – slavljenika i rekao mu slijedeće :”
– Ti ćeš sada u ovoj sobi vidjeti sve ljude osim svoje kćeri! – i zatim je pucnuo prstima i ovaj je došao u potpuno normalno stanje.
Zatim je doveo njegovu kćer ispred njega – nasuprot a  on je stao iza nje, te je nakon toga upitao slavljenika:
– Hej a gdje ti je kćer?
Slavljenik je ustao i počeo se okretati po sobi gledajući ispred sebe, iza sebe i lijevo i desno, a zatim je rekao:
– Pojma nemam, ovdje je nema.
Cijelo to vrijeme njegova kćer  je stajala licem okrenuta ispred njega nepunih 15 cm.
Gotovo da mu je diihala u facu.
Zatim ga je hipnotizer, koji je stajao iza njegove kćeri upitao:
– A šta ja držim  u desnoj šaci?
Pri tome je desnu ruku sakrio iza njegove kćeri da je on ne može vidjeti.
Slavljenik je odgovorio:
– Pa u ruci držiš sat.
– Dobro a koliko je sati sada na mome satu?
– Sada je 5 i 15 poslijepodne.

Dakle čovjek je vidio kroz tijelo svoje kceri, kao da ga nije ni bilo.
Kćer je bila tamo ispred njega čitavo vrijeme i mirno stajala, ali njegov mozak ju je jednostavbno izbrisao iz ove dimenzije u kojoj živimo.
Koliko smo zapravo savršeni i što sve možemo prikazati ću vam još  kroz ovaj jedan hipnotički  primjer.

Došlo je do oružane pljačke na jednoj benzijskoj crpki.
Dva naoružana mladića su sa sačmaricom ušla u ofis i polegla ljude na pod sa licem prema zemlji i zatražila novac. Zadnja je legla jedna žena koja ih je jedina vidjela u facu možda samo sekundu
Dečki  su uzeli novac i pobjegli. Kasnije su  ženu u policijskoj postaji podvrgli  hipnozi i  hipnotizirali je, te je ona  pod hipnozom savršeno dobro nacrtala obojcu pljačkaša kako izgledaju i to tako savršeno da nije bilo nikakvih odmaka od originalnih fotografija lica izvršioca pljačke.No to nije bilo dovoljno da ih se optuži ili privede pravdi, pa su hipnotizeri otišli korak dalje.
U vrijeme pljačke kad su pljačkaši pobjegli i sjeli u auto, ova  žena  je podigla glavu od poda i gledala ih kako bježe i  udaljavaju se autom u nepoznatom smjeru.
Hipnotizeri su je stavili u fazu duboke hipnoze, i upitali jer – i sada pazite ovo:
Pitao ju je hipnotizer:
– Kakav auto i koje boje voze ti dečki, vidite li ih?
Ona je počela opisivati model auta i njegovu točnu boju, čak je navela da su desna vrata bila udarena sa strane.
No to još uvijek nije bilo dosta da ih optuže, pa joj je jedan od hipnotizera rekao slijedeće:
-Dajte molim vas  pročitaj nam registarsku tablicu na autu!
(parkiralište je bilo udaljeno 50 metara)
Žena je odgovorila da ne može, jer je auto predaleko i da ne vide se brojke i slova na tablici.
Nakon toga hipnotizer joj je rekao:
-Pa vratite film natrag i približite tablice!
– Kako ću vidjeti tablice kad je auto predaleko?
– Pa približi tablice, zar niste nikad  gledala kako ih u filmu onako približe pa kompjuterski izoštre i onda pročitaju brojke i slova na  tablici.
Žena je šutila oko 4 sekunde i nakon toga je pročitala na glas broj od tablice automobila.
Auto je odmah pronađen, uzeti u forenzički tragovi i dvojac je na temelju tragova, završio u zatvoru na duže vrijeme.
Ovo je istiniti događaj.

Druga teorija zbog koje nestaju stvari je ona koja je mene najviše zanimala, a to je paralelni svijet ili dimenzija, koja se služi preslikanim prostorom služeći se istim stvarima kao i mi, odnosno to smo isto mi ali u nekom vremenu ispred. Kažu da je cijeli svemir binaran.
Kažu da  “de’ ja’ vu'”  nastaje iz tog iskustva, koje se poput neke pokretne trake kreće ispred nas i uhodava nam put. To je i objašnjenje čitanja i virenja, gatanja u budućnosti.Dokazano je već nekoliko puta, da tih predmeta stvarno nije bilo na mjestu gdje su se kasnije pojavili.
Tako kad slijedeći put budeš nešto tražio, a ne budeš mogao naći sjedni i popi pivu, a zatim odi to potražiti opet.
Netko je tamo preko, vadio čavle koje ćeš ti tek vaditi – za 10 minuta – pa mu je trebalo. :)))