BLOG WWW:IGOR_KOSTELAC.BLOGER.HR ZATVOREN

Štovani posjetitelji bloga, jučer 9.04.2010 godine zatvorio sam u potpunosti svoj blog na adresi www.igor_kostelac.bloger.hr .Razloga za to ima puno, a mogu nabrojiti samo neke,.

Jedan od glavnih razloga je što sam na blogeru.hr već duže vremena  skinut sa rejting liste blogera, najme za Božić 25.12.2009 probio sam se na prvo mjesto na rang list najčitanijih blogera.hr

Na tom mjestu ostao sam desetak dana, za to vrijeme nakon Nove Godine(2010)  odlučio napraviti pauzu od 30 tak dana, da se malo odmorim od pisanja i da uhvatim kakvu novu ideju. No već nakon par dana nestao sam sa prvog mjesta i to na taj način da sam potpuno nestao sa rejting liste i više nikad nisam tamo vraćen.To mi je bilo čudno, jer ako nisam aktivan,duže vremena (30 dana) prema pravilniku blogera.hr gubiš rejting (nakon duže pauze nepisanja), ali ti se rejting nakon toga vrati čim počinješ pisati – no ni nakon 70 dana ništa. Trebao sam bar pasti na drugo ili peto ili već neznam koje mjesto, ali tek nakon dužeg perioda ne pisanja- ili neaktivnosti na blogeru.hr.

I dok neki drugi blogovi u isto vrijeme nisu imali novi članak ili post, a ostali su u samom vrhu, shvatio sam da se ne radi o nikakvoj slučajnosti ili greški na serveru ili software-u, već da se rejting štela po nečijem nahođenju i volji.

Očito da sam nekome pomrsio računicu i od niotkuda se pojavio u vrhu blog ljestvice – najboljeg blog alata u Hrvatskoj.

Zavist , zlo i ljubomora, koja je tada vladala na blogeru.hr među nekim blogerima – ali i nevjerica bila je za nevjerovati.  Svi su stalno pisali kako im rejting bloga i posjeta nisu bitni,  ali u pola noći kad se je mijenjala lista i njezin raspored, na blogeru.hr bilo je logirano najviše ljudi, koji su otvarali listu i tražili svoje ime na njoj.Bilo je i onih, koji su mi slali privatne poruke ala,… znam da si nekim trikom došao na prvo mjesto, daj kaži da se i ja popnem malo….

Pa onda neki, koji su dugo pisali od samih početaka nastanka portala  – pitali su me kako je moguće da sam se  ja u tako kratko vrijeme  popeo tako visoko. Nekima je kao bilo jako “drago”,  a nekima je stvarno bilo drago.

Pa svaki normalan čovjek,  voliobi  biti prvi u onome što piše ili radi , to je sasvim normalno i prirodno zato i postoji rejting lista da se vidi kako kotiraš između ostalih, što ti može i pomoći u ponašanju ili pisanju. Zavist nekih blogera poprimila je strahovite razmjere,  tako da su njihovi komentari na mom blogu – (ali i na naslovnici) bili puni neopravdane – kontre,  što god bih ja napisao.

Čak i oni “nedodirljivi” su mi stavljali pod nos, da mi posjta blogu nije realna –  jer da brojač nikome ne radi dobro, pa ni meni!!!

Izgleda da sam ja bio jedini kome je brojač radio i pri tome pokazivao previše posjeta.(pa da nisam poseban???)

Neki blogeri toliko su opčinjeni svojim intelektualnim pisanjem da su totalno zaglibili u vlastitoj gluposti, misleći da su jako pametni i da je sve što pišu  izuzetno kvalitetno – no živjeli su na staroj slavi, ne shvaćajući da su ih pregazili radišni mlađe kolege i dođoši,  koje su se stvari sustavno  trudili i bili hiper vrijedni da nešo napišu i da budu u koraku sa vremenom.

Nekima je presušila muza, pa su od nekadašnjih vrlo popularnih i čiitanih blogera, postali blogeri koji se hvataju za slamku i to štodanas  pišu nema više veze sa mozgom. Iskreno meni su na blogeru.hr sad na kraju,  jedini ostali u lijepom sjećanju po onome što su pisali blogeri – NISAM JA(www.nisamja.bloger.hr) koji me je stvarno znao nasmijati, i bloger FENIKS (www.feniks.bloger.hr) koji za mene ima najkvalitetnije i suvremene postove o politici i zbivanjima u politici u Hrvatskoj sa odličnim backgroundom i što je najvažnije sa čvrsto postavljenim nogama na zemlji. Dečki svaka vam čast.

Moje odvajanje od domene na blogeru.hr bilo je pitanje vremena i mogućnosti – ali i hrabrosti, jer odlučiti se na takav korak u nepoznato je stvarno hrabar potez. Nemam o sebi po tom pitanju neko veliko mišljenje – ali nemam ni malo, realan sam. Ovaj blog je jeadn novi početak, sa lađom u velikom oceanu interneta. Za sada nemam nekih pretenzija pisati nešto dalje od lokalnih (hrvatskih) tema, osim svojih razmišljanja koja bi mogla naći mjesto pod suncem – zato jer su iskrena i moja su.

Moram priznati da se osjećam puno bolje od kad imam ovaj blog, pišem sa puno manje stresa ili nekih obaveza koje sam imao na blogeru.hr na kojem nisam nikad znao kakva će reakcija biti na ono što napišem, ali  ne zbog uredništva , nego zbog pizdi koje iz ljubomore i zavisti naprave halabuku oko nečega, što nemaju sami muda napraviti ili napisati pa to spočitavaju drugima i onda pljuju po njima.

Na blogeru hr samo su mi tri govna ostala u sjećanju od kojihje  jedno jako veliko GOVNO  od svih silnih koji su me jako “voljeli”,  a to su blogeri MENINE i LULLABY i ANDRIANO1 .To su smradovi od ljudi i sitne duše, jadnici bez identiteta i svog jasnog stava. Riga mi se od takvih spodoba. Na takve bi bilo šteta ispaliti i metak. Fuj!!

Mogao bih sad nabrajati i proljeve od ljudi, ali mi na blogu ne bi bilo dosta mjesta kao što su TIDU, MIHALJKERTES, ZELENOOKA ili slični klonovi ljigavcaca bez identiteta, ostavljam te likove iza sebe Oni mogu samo tužno i zajedljivo gledati kako moja barka odlazi, jer oni svoje nemaju- niti će je ikada imati.

Ispred mene je veliki izazov. Još me drži ono da moram svaki dan nešto objaviti, s vremenom ću se potpuno opustiti. Svi koji su me čittali prije – došli su na moj novi blog i meni je to najljepša i najbolja nagrada i potvrda da ti što sam radio i to što radim je dobro, nagrada koja mi znači mnogo više, nego bilo kakvo  prvo mjesto na rejting listi jednog portala, koji rihta rezultate pravdajući da oni ne mogu utjecati na ništa,….

Yes  my ass…..