Da se odmah razumijemo RI- ROCK nije nikada bio neka muzička priredba koja bi izbacila nešto kvalitetno , već je uvijek bila maratonsaka priredba sa brdo dosadnih bendova koji su se (mnogi od njih) okupili samo nekoliko dana prije, nadjenuli si nekakvo ime i prijavili se na taj “festival” riječkog rocka. Mi smo u Opatiji imali za njih naziv- takvu svirku (lošu svirku idosadnu) zvali smo i najdjeli im naziv – RIJEČKI BENDOVI. Najme kad bi ja i Elvis nešto komentirali što jedan ili drugi nismo bili poslušali ili vidjeli, onda na pitanje jednog od nas kako je o zvučalo – odgovor bi bio- RIJEČKI BENDOVI. Taj termin u sebi je sadržavao dosadu i tuljenje , monotoniju, neznanje sviranja i slično. Naravno bilo je i bendova koji su znali svirati, ali ti su bili toliko rijetki da su bili zanemarivi.
Zapravo Ri Rock je bo poligon na kojem su Fox, Pasarić i slični menađeri lokalnih bendova štimali tajming nastupa svojim pulenima u udarnim terminima, na uštrb ljudi koji su znali svirati. Naravno, to bi ubilo svaku volju za svirkom ili opstankom ikakvog benda koji nije bio iz tog miljea, pa su se tako u nepovrat izgubili dečki koji su dobro znali svirati- no to je bio i cilj – riješiti se likova i bendova  koji znaju neki kurac , kako ovi drugi ne bi ispali seronje. A publika je to popušila, jer za drugo nije ni znala. I sve bi to bilo lijepo i krasno da je onda bilo nekakvog žirija ili komisije- ali nije ih bilo, ali…zato ih ima danas.
Nakon toga očekuješ da će se  Ri Rock filtrirati u nešto što valja, a onaj škart će ostati vani i tako će im se poslati  poruka  “vježbajte još  -nije dovoljno dobro”.
Naravno u doba kad sam ja bio učesnik RI Rock – a nije bilo interneta  niti YouTube-a pa mi morate vjerovati na riječ, ali danas, ne moraš to ići slušati već odeš na You tube i u sekciji “Nezamislivi horor za vaše uši”  pregledaš kompletan RI-Rock 2010 snimljen kvalitetnom video kamerom – a sve to iz fotelje vaše sobe.
I tako (ma tko bi to samo nekada mogao zamisliti) samo par klikova mišem i evo ga 32-gi riječki RI Rock je tu u vašoj sobi na monitoru kompjutera. Klikaš po bendovima, gledaš i slušaš, gasiš nakon tri sekunde – jer to nema veze sa mozgom , ali niti sa muzikom. I sve je to navodno netko preslušao i pregledao – ma STRAŠNO..
Kamo god ja kliknuo i što god ja pogodio, činilo se kao zvuk neke pokvarene mašine na mješavinu od 5% ulja i benzina koja trokira u osminkama i pali se i gasi naizmjence – ali ne do kraja. Pjevanje van tonaliteta, sviranje van tonaliteta, raštimanost girara, bespotebno kreveljenje i bacanje po podu , tuljenje i urlanje neartikuliranih glasova i tonova i samo jedna gitara koja mi je odmahu pala u uho i zvučala dobro jedno pola minute (Brain Production ) koja je na nešto sličila u jednoj solo dionici i to je sve. KATAFAKINGSTROFA.
Ali…
Nisu krivi bendovi, nije kriva ni publika, kriv je onaj tko je to dopustio da se dešava i onaj tko je odobrio takvim bendovima da nastupe dajući im tako zeleno svijetlo tako da slijedeće godine dođu još gori bendovi sa još nižim kriterijima. Rijeku ne jebu u glavu muzičari kojih ima previše,  jer im se to dozvoljava ovakvim manifestacijama- nego oni koji to organiziraju i predstavljaju i još za to iz gradskog proračuna dobivaju sredstva (novac) – STRAŠNO.
Ma nitko na ovom svijetu, ne bi bio sretniji od mene nego da poslušam bend koji dobro zvuči i koji zna svirati, koji ima odlične pjesme – pa da kažem sa ponosom – ovo su moji Riječani, piče strava mjuzu.
U Rijeci konstantno jedna te ista priča, muzikom se bave ljudi koji pojma nemaju o njoj.  A organizatore i one koji su to preslušali i odobrili da ni ne spominjem.
Najgore od svega što smo od publike napravili idiote, koji to puše ne shvaćajući da to nema dodirne točke sa pravom svirkom.Kad nakon toga staviš u CD player muziku grupe Pink Floyd (ili nekog drugog) to je kao da si iz tvorničke sale u kojoj se recikliraju buldožeri, uđeš u staklenik sa biljkama. Ja jesam za različitost – ali za pravu RAZLIČITOST. Različitost koju možeš prepoznati. Zašto nema bendova poput npr, ZZ Top, Pink Floyd, Roling Stonesa i sličnih bendova – zato jer ljudi ne znaju svirati.Ne možeš od šarlatana očekivati SVIRKU, da bi nešto bilo kvalitetno mora postojati tradicija i kvaliteta , potkovanost – pri tome ne mislim na to da netko mora biti muzički pismen i čitati note prima vista, jer jako cijenim kreativnost i rad, a iz kreativnosti i rada izlaze rezultati. Nekad smo imali kriterije kojih smo se držali i nitko nas na njih nije tjerao,  imali smo toliko obraza prema sebi i drugima, da smo se sami znali odrediti i postaviti (netko više netko manje) ali je kriterij postojao. Kriterij je nestao onog dana kad su se dečki sa ceste koji pojma nisu imali o svirci, ukrcali na scenu Riječke rock muzike i uz pomoć nekolicine lukavih pojedinaca koji su ih dobro iskoristili, opstali toliko dugo na njoj,  dok se svi koji su i malo znali sviratiali i pjevati, nisu razišli jer im je bilo jasno da to više nema smisla.Bio im je pun kurac svega.
I umjesto da je iza nas ostala nekakva ostavština na koju bi ja kao glazbenik trebao biti ponosan, nije ostalo ništa. Bendovi koji danas funkcioniraju i koji su opstali, pripadaju post dobu pravog riječkog rocka (Grad, Urban Fit, itd) Pravi RI Rock koji je nekad postojao bio je stvarno jako različit i muzički i stilski i bio je u nastajanju i mogao se razviti u vjerovatno jednu od najkvalitetnijih scena u bivšoj Jugoslaviji – no zaustavljen je. Razmišljajući o tome došao sam na ideju da je to namjerno minirano u dosluhu sa Zagrebačkim “scenaristima” koji su na taj način promovirali svoje pulene u to doba (Prljavo Kazalište, Haustor, itd) a za protu uslugu dobili nešto drugo, recimo mjesto pod suncem za svoje vlastite pulene ukljućujući i pozetivnu kritiku od bivših rock- kritičara. Ne bih se uopće tome čudio.
Sve u svemu umjesto da Ri Rock postaje sve bolji i bolji, jer za to ima i tehničkih uvjeta (razglasa ima pun kurac) RI-ROCK je postao sinonim nekvalitete i monstruoznog zvuka i načina sviranja. Ako je muzika ogledalo stanja mladih ljudi, onda su ti mladi ljudi stvarno otišli u krasni kurac i više se ničemu ne čudim. Da ima muzičara među mladim ljudima uopće ne sumnjam, uvijek ih je bilo i biti će i umjesto da tu svoju vještinu naplate i rade posao koji vole i promoviraju i sebe i grad – oni će završiti kao neki referenti ili šljakeri ili već neznam što – u najboljem slučaju ići će svirati gaže (ako one još uopće i postoje) većina će ih još neko vrijeme svirati kod kuće iz gušta – a onda će prestati svirati zauvijek razočarani u sve.
Takve srećem svakog dana u gradu, neki se još drže i povremeno zasviraju kod kuće, neki više niti ne pomišljaju na to, ali svi se slažu samnom u ovome što sam napisao.

Ri Rock je mrtav, slijedi oživljavanje pacijenta ,..podignite voltažu na 300V,…bup,….bup…daj 400V,…ništa,…daj 500V,…bup,…. bup,…….. daj 600V,…bup….. bup…piiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiiii RI(knuo) Rock(nuo)

RI ROCK NEKADA                                                                                        RI ROCK DANAS

PRIJE                                                                                                       POSLIJE