Archive for the ‘RI-ROCK’ Category

Posted by Pas at 21/03/2010

Category: RI-ROCK


Band o kojemu bih mogao svašta napisati i pri tome ostati potpuno objektivan a u isto vrijeme biti potpuno subjektivan a da to ne primjetite zove se Beta Centauri. No počnimo po redu i krenimo od samog značenja imena tog benda.Dakle, kad radite band vrlo je važno da na to obratite pažnju.Da vam se ne desi to što se je dogodilo Beti.Jer ime benda kroji sudbinu benda.
Dakle prema Wikipediji (Wikipedia) Beta Centauri -znači: citiram početak članka:
“Beta Centauri (ß Cen / ß Centauri), also known as Hadar or Agena, is the second brightest star in the constellation Centaurus – and the tenth brightest star in the night sky.”
Jebi ga dečki, druga najsjajnia zvijezda unutar vlastitog sazviježđa i deseta najsjajnija zvijezda na nebu.Prvo je mjesto bilo rezervirano za ERY kako ste samo bili fer u nazivu ;-). Ime vam je odredilo uspjeh pa ste ostali 10 najsjajniji bend u Rijeci. Pa i nije loše za koga je … ali ajmo redom …dosta je bilo zajebancije…;-).
Grupa Beta Centaury (kako se to sad uopće piše) je Opatijska grupa iz naselja (Kosovo – hm, kako simbolično).Nastala je okupljanjem jedne kompe koja je doselila u to naselje tokom 70-tih godina – kad je naselje izgrađeno. Uglavnom iz istih ili susjednih zgrada, kompa koja je kao i sve druge  skupljala se pred zgradom  navečer ili kasno poslijepodne i pričala o muzici – tih pubertetskih godina. Damir Žudić zvani Lui samnom je od prvog razreda išao u osnovnu školu i nikad nije pokazivao sklonost ka muzici , dapače – sjedio je uvijek u zadnjoj klupi (bio je uvijek najviši u razredu) i pravio avione od papira u čemu je bio pravi majstor.Kad sam ga vidio par godina kasnije tokom srednje škole i kad se pojavio kao bubnjar ni od kuda – rekao sam sebi ..daj give me a break – kakav bubnjar sad odjednom. Ali stvari se i dešavaju odjednom i to brzo bez najave.”GRUPU” su sačinjavali:
Damir Žudić -Lui(bubnjevi),Josip Krošnjak-Pepi (klavijature),
Olić Zlatko-Ola (gitara – i to solo),
Damir Martinović -Mrle (bass gitara)
Renato Ivančan (lead vokal)
Aleksandar Vrhovac – Saša ( svirao je sve ostale instrumente koje nisam nabrojao
uključujući , bubanj, pjevanje, gitara, i bass).
I tako pričajući pred zgradom dečki su godinama samo maštali o tome kako će napraviti jednog dana bend.Ja ću svirat bass- a ja bubnjeve, ..dobro onda ću ja  gitaru… ne nećeš ti gitaru ..ja ću gitaru…dobro ajde onda ću ja orgulje…itd. Drugu večer postava se vjerovatno promjenila po sistemu ja sam danas prvi došao pred zgradu – pa ću ja danas biti gitarista. Onda je Lui kupio bubnjeve i sve ih je zajebo, više nitko nije mogao biti bubnjar, a onda je Mrle kupio bas i svih zajebo, jer više niko nije osim njega mogao svirat bas.Ostali su Renato Saša i Ola koji su se i dalje svađali ko će šta svirat od preostalih instrumenata.Prvi se snašao Ola i upisao tečaj klasične gitare i zajebo Renata i Sašu.Konačno su se pred zgradom jednog nepoznatog  jutra dok su (išli kupit jaja mami za ručak) sreli Renato i Saša i pri tome je rekao Renato PRVI… a Saša je na to rekao ..DRUGI..a jebi ga ..a si me zajebo – kaže Saša  Renatu. Ajde kaži..i Renato kaže …ja ću biti Robert Plant u Beti…..Saša je malo gledao i duboko razmišljao pa je rekao ajde dobro ..nek ti bude…..ali ja ću bit šta god bude trebalo…dogovoreno, kaže Renato i tako je nastala Beta Centauri …ili možda nije …neznam točno uglavnom, niko ništa nije znao svirati, ali je bend osnovan….ustvari ovako… jedan se navadil  sost još kad je bil mići mali….harmoniku – Pepi –  a ako je rabilo zasost valcer ili polku Pepi je vavek bil parićan.No dečki su imali ozbiljne namjere, …slušali su simfo rock…Genesis, Yes, Emerson Lake i Palmer King Krimson i stuf like that…
Ča ćeš ti mane…sad ću ti ja pokazat. – I pokazali su. Nakon što smo mi već uveliko prašili unaokolo i vježbali u OK 48, neko od njih se dosjetio one političke dosjetke Živjelo Bratstvo i jedinstvo i jednakost među narodima pa su se okuražili i pokucali su na vrata tajnika OK 48 pitajući da li i oni mogu svirat probe u OK 48.I onda su se doselili k nama u 48-icu.Donijeli su potpuno novi bubanj TROVA i Godwin bas gitaru.Te su probe bile prava revija. Mi (ERY) bi se znali sakrit negdje uprostorije kluba, bez njihovog znanja, a oni bi za nama zaključali vrata i misleći da smo otišli i da su sami – a nama bi šmrklji curili od smjeha, a suze su curile po zidu. Možete li zamisliti simfo rock ljudi koji nemaju pojma o sviranju ali imaju svoje stvari. A probe… probe su bila vojna tajna.Ne daj bog da bi ERY saznao što oni spremaju.. vježbaju..planiraju – ma ni pod razno.Zavist je rasla, a s njom i njihova frustracija – koja je kasnije kulminirala mojim reduciranjem iz prostora novo otvorenog OK 48 (ispod cafe bara Mimoza).Sviranje lokalnog karaktera, bilo je trošenje snage na dokazivanje njihove “kvalitete” u odnosu na našu.
No ono što je znakovito i gotovo fenomen bilo je slijedeće.”RODILA” se je jedna ogromna kompa oko Beta Centaura – što iz zgrada u kojima su stanovali – što od pridošlih cura s kojima su hodali ili njihovih prijateljica i prijatelja iz svih škola u koje su išli.U jednom momentu bilo ih je oko 50 tak i više,što nije zanemarivi broj fanova i publike na jednom lokalnom koncertu ili pak javnom mijenju. Pogotovo ako nekog, od nekuda morate maknut – jer je praktična ili ideološka smetnja….
Tako je Beta već za vrijeme Juge bila prilično tvrdo Hrvatski orijentirana zajedno sa hordom s kojom se družila-osim Saše Vrhovca jer on je bio sin nekog lokalnog utjecajnog partijca na liniji.
Nažalost onda još nismo znali da je Goran Lisica bratić od Mrleta (koji je u Beti svirao bas), pa su nas ponekad iznenadili članci o Beti koji su izlazili u Omladinskom listu Val, a koji su nam oduvijek bili čudni i neopravdano pristrani – sve do danas. Sad znamo sve pa nam to više i nije čudno. I lakše mi je vjerujte…Svako ima svojih 5 minuta, pa tako i Beta. S vremenom Beta se počela popravljati muzički, Elvis je Oli pokazao neke trikove na gitari pa je ovaj to počeo i primjenjivati.Elvis je i Luju pokazivao povremeno kako se “lupa” bubanj te ga naučio mnoge stvari.Onda je u Betu došao i Mladen Vičić pa ih je bilo već pun kurac. Kako je vrijeme prolazilo počele su se dešavati razne kombinacije promjena članova pa je u Betu od nekud doletio i Edi Kraljić, a ulogu basiste u Beti je preuzeo Renato Ivančan. Ta znatno pošišana postava, po članstvu nastupila je i na omladinskom Festivalu u Subotici i osvojila prvo ili drugo mjesto ( ne bijh znao sa sigurnošću, jer je taj festival u to vrijeme već izgubio na popularnosti pa se baš više i nije pratio tako pozorno, kao nekad 70-tih ili 80-tih godina). U međuvremenu kad im je bilo dosta “muziciranja”  u Beti, nekolicina članova koja je čitala Novi List iz jednog članka izvukla je naslov SMRT U SANDOLINI – pa su se nekolicina njih tako nazvala i okupili kao pod – bend Bete, ali samo na probama, taj bend nije nikada nigdje svirao ili nastupio, sve je ostalo u prostoriji za vježbanje ( u crkvi-rimokatoličkoj u Opatiji).  Zadnja postava Beta Centauri-a nazvana jednostavno BETA, nije zapravo imala ni muzički, ni po imiđu ništa, sa originalnom Betom sa početka priče – jedino što su sad dečki već skoro znali svirat i zapjevat –  (donekle) da se je to moglo poslušat.Nisu mi poznati neki posebni uspjesi tog benda iz tog perioda, jer je to vrijeme bilo bogato svakakvim novovalnim bendovima, gdje se je potonja Beta jednostavno utopila, u moru bendova sličnog žanra. Taj period Bete je bio i jedini period kojeg bi valjalo službeno zabilježiti iako taj period nema veze s mozgom i originalnom Beta Centaury idejom.Sindrom Beta Centaura kasnije je prepoznat i preuzet u Riječkim novovalnim bendovima koji su nastali ispred Konta na cesti,čija je jedina zajednička crta bila ona ..Ajmo i mi  napravit bend.. šta ćeš ti svirat.. ja ću …a ti ćeš..a on će….a mogu ja…itd.
Ovo što ću sad napisati, možda i nema veze sa Riječkom rock scenom, ali ima sa Beta Centaurima  i ne bi bilo fer da to ne spomenem, odnosnoda to ne pohvalim.Kad je nešto dobro – onda je dobro, nisam zločest na činjenicama i ne spomenuti Betu u konotaciji sa IV KONGRESOM LJUDSKE KAVE I RAMAZZOTTIJA bilo bi jako ružno.Dakle najprije da vam objasnim što je to IV KONGRES LJUDSKE KAVE I RAMAZZOTTIJA za vas koji to ne znate.To je vjerovatno najsmješnija i najoriginalnija dramska predstava, happening, film, priča ili što već., koju sam ikad vidio i čuo uživo – naravno uvijek poslije Monty Pytona, (ali su tu negdje).Sva ova sranja , koja danas gledate (i domaća i strana) na televiziji pod SMIJEŠNO, nisu niti do gležnja 4-om kongresu ljudske kave i …raammaazotija. Dečki totalno ste promašili profesiju .Trebali ste to izgurat van do kraja.To je jedino što je u bivšoj Jugi biloj stvarno smiješno – a bilo je iz Hrvatske. 4 kongres je bio mješavina ili vrsta Monty Pytona ili Bijelih Udovica( sa R-kanala) na domaći način, kako to još nitko nije uobličio.Čak ni ona bosanska Top lista Nadrealista, nije im bila niti SJENA..Kakva šteta. Umjesto da svoju energiju i kemiju utrošite na 4 kongres – vi ste “svirali”. Mogućnost da neko tako nešto ponovo napravi na ovim prostorima je jednaka 1:1.000.000. Kako to niste znali prepoznati i naplatiti? Plakao sam od smijeha gledajuću vas kako se zdravo zajebavate na račun svega i svačega – a za nikakve pare (što se tiče scenografije i kostima) .To se zove REMEK DJELO. I mogao bih pisati o tome satima , ali nema svrhe jer  i sami znate da je to neopisivo. To je kao da ste u muzici bili Beatlesi sa kompletnim opusom – a svirali ste  to samo u svojoj sobi ili u podrumu  kuće – ŠTETA!!!
Možda je to neki domino efekt – fenomen iz tog doba. Nastajanje velikih umjetnih i ne prirodnih naselja, blokova zgrada, sa raznim stanovnicima – čija djeca zuje ispred zgrade maštajući o slavi i bogatstvu u jednoj umirućoj državi. Mora da su ta zdanja jako utjecala na mozgove tih ljudi, radeći od njih nešto – za što nisu bili prirodno predisponirani.Tko zna.Nikad to nećemo otkriti.To je doba prošlo , sad se ispred zgrade igraju neka druga djeca, gađaju se SMS-ovima i boli ih kurac kako će se zvati neki band pa makar i – Beta Centaury 😉

Posted by Pas at 21/03/2010

Category: RI-ROCK

Pričamo o muzici, o kvaliteti i nekvaliteti, o tome kako su muzičari nekad bolje svirali (i jesu) i kako je to sve danas otišlo u kurac, svakome je dozvoljeno baviti se njome, ..nema kočnica…tek su ljudi onaj filter koji će to razabrati i prihvatiti.Oni koji ne uspiju, imaju još jednu šansu – kupiti novu haljinu i cipele i pokušati ponovo.

Jednom prije kojih 30-tak godina kad bih otišao za Zagreb radi nekog posla u svezi glazbe, znao sam sresti Akija iz Parnog Valjka, ..joj kakav je to bio doživljaj vidjeti nekog “rokera” uživo na cesti u Zagrebačkom podhodniku ili na Ilici, zatim Arsena, Zvonka Špišića ili Krajača iz 4M, sve ljude koji su stalno bili na programu TV-a, a kojeg smo svi rado gledali, a naročito nedeljom popodne kad bi Saša Zalepugin vodio popularnu i kultnu  mozaik emisiju NEDELJOM POPODNE.

Misli su me brzo i munjevito vratile natrag u Rijeku i pitao sam se da li mi u Rijeci, imamo neku kultnu ličnost iz glazbenog svijeta , nekog tko je Hrvatski planetarno poznat i cijenjen, kao glazbenik,  bar na širem području, čak uključivši i područja bivših YU republika.
Nisam se nikog mogao sjetiti, bar ne odmah onako od prve, netko poput Olivera Dragojevića u Splitu, ili Miše Kovača, Arsena Dedića, Korni Grupe, Indexa, itd…

Kopao sam po memoriji sjećajući se svih poznatih Riječkih izvođača kako iz zabavnih voda, tako i pop-a i rocka i sjetio sam se dvoje ljudi. Prvi su bili Denis & Denis i Marina Perazić, a drugi je bio Urban.
No onda sam se zapitao i stavio na vagu, da li će ti izvođači jednom imati tu “težinu” u budućoj povijesti Rijeke, tu “težinu” koju su imali Zagrebački i Splitski izvođači ili jednostavno neće, zato jer su iz Rijeke.

Zato jer su iz mojega grada i onda ja to drugačije gledam i doživljavam. Ili su se možda promjenila vremena i tkz. idoli su otišli u povjest, a ovih sadašnjih se više nitko za 10 godina neće ni sjećati….

Moja žena tokom cijelog dana sluša radio (Rijeku) i vrlo je dobro upoznata sa glazbenim zbivanjima u gradu, ali i šire. Ja  slušam radio usput, onako uz, dok sam na kompjuteru pa mi pažnja nije fokusirana na detalje koje čujem.
U zadnje vrijeme se dosta po radiju vrte Riječki izvođači, oni stari (novi) i ovi potpuno novi.

Nisam baš sa time previše oduševljen, ima par stvari od tri četri benda, koje se da poslušati, ali to zajedno ne čini ni pola jednog CD-a.
I tako jednoga dana pitao sam jednog mog frenda, koji je odličan glazbenik ima li nešto u ovom gradu, a da valja,  a da to nije Urban.
Rekao je da ima i da se zovu One Piece Puzzle. Ajde da i to poslušam. WWW.You tube, pustio i prekinuo nakon nepune minute i 20 sekundi.To je kurac, nema veze sa mozgom, ko ni Morso i slični bendovi.
Sačuvaj me bože takvih bendova, ili što je rekao Ivica Veljačić – što sve neće izmislit kada neznaju svirat.

No onda se desilo nešto vrlo neobično. Iz dubine mozga isplivala mi je riječ FATHER i brzo sam to povezao sa onim famoznim Modrićevim cover up DVD-om Ritam plemena i sjetio se nekog podruma i nekih dečki koji su rekli nešto što sam jako dobro zapamtio i osjetio sam da su dečki bili nešto nezadovoljni.
Upisao sam u U Tube FATHER i pustio video da ide,…konačno sam našao nešto suvislo i dobro napravljeno.Profesionalno.
Dečki znaju posao.
Nisam neki heavy metal fun guy, ali kad je nešto dobro napravljeno, onda je dobro napravljeno, pa da ga jebeš.

Par dana kasnije čuo sam se s jednim prijateljem na telefon i rekao mu, da jedino taj FATHER nekako zvuče i da je to ok napravljeno, složio se je samnom i pitao me ako sam čuo Eleanor Rigby u njihovoj izvedbi.
– Au kurac ,..jel to ono što se vrti na radiju..
– Da, kaže mi lik na telefonu
– Jebote , a ja sam mislio da je to neki strani bend napravio obradu.
– Super, jedino me malo nakon pomnijeg slušanja zasmetalo što su to mogli još žešće obraditi, jer onda bi i vokali ispali drugačije, ..šteta.
Možda budu to uživo drapali jače..

Ali to je u svakom slučaju za pet koplja dalje od svega što se dešava u Rijeci zadnjih godina.
Još me je jedan Riječki bend zajebao sa jednom njihovom pjesmom, a to su Straits and crooks (valjda sam dobro napisao) najme dok sam ih slušao krajičkom uha na radiju, nije mi bilo ni na kraj pameti da je to Riječki bend u kojem svira ex bubnjar grupe Vrijeme i Zemlja i Xenia i klavijaturista poznate grupe sa ex riječke rock scene ANONYMUS.
Bio sam uvjeren da se radi o još jednom od niza country and western izvođača srednjeg zapada amerike.

To je samo dokaz da kad se ZNA i hoće glazba u Rijeci može funkcionirati – odlično  i ne bi se je posramio niti jedan grad u EUROPI ili svijetu.

Ono što bih osobno predložio grupi FATHER je; da vokalista još samo malo proradi na vokalu  i da se pri snimanju vokala pripazi na produkciju vokala.
S obzirom da se radi o mladom vokalu  – vrijeme i praksa će učiniti ostatak posla.
Druga stvar koju bi im predložio da pod hitno promjene diskografsku kuću, jer će u protivnom u ovoj potonuti i jednostavno nestati u moru svega i svačega – pa da ne ulazim u detalje.
Treća stvar i najvažnija od svih je vaše tržište, odnosno područje vašeg djelovanja.
Hrvatsku kao takvu prekrižite.
No sa druge strane europsko ili svijetsko tržište preplavljeno je bendovima poput vas, koji vjerovatno i puno bolje i sviraju i pjevaju od vas, a i kod kuće su u – EUROPI npr. Vaš jedini adut kojega sada imate i kojega morate pametno iskoristiti, jesu upravo ovakve obrade poznatih pjesama poput Eleanor Rigby s kojim možete nastupiti na nekom grupnom festivalu tokom ljeta u Europi ili Americi, gdje će ta pjesma biti prepoznata od publike i dobro prihvaćena i gdje ćete nakon toga moći prezentirati ostatak vašeg opusa.

Naravno tu je i faktor sreće.
Ja vam želim da to ostvarite i da Rijeka dobije planetarno poznati bend i kad netko kaže FATHER – riječ RIJEKA će biti logični slijed.
Zato dečki na posao, nema odustajanja, u vašem fahu muzike i branše, takvi bendovi sviraju decenijama dok ne isplivaju i postanu legende, poput vina, a vi zvučite dobro, and that’s a good start.

+(reset)-
+(reset)-
العربية العربية 简体中文 简体中文 Hrvatski Hrvatski Čeština‎ Čeština‎ Dansk Dansk Nederlands Nederlands English English Français Français Deutsch Deutsch Ελληνικά Ελληνικά Magyar Magyar Italiano Italiano Македонски јазик Македонски јазик Norsk bokmål Norsk bokmål Português Português Română Română Русский Русский Slovenščina Slovenščina Español Español Svenska Svenska Türkçe Türkçe