Već dugo se nećkam dal da ovo napišem i izađem sa tim u javnost ili da to zadržim za sebe. Sakupio sam dovoljno materijala da mi je slika o ovoj temi potpuno jasna. Onda sam zaključio da baš to ne bi bilo zgodno zadržati za sebe, jer bih na taj način mnoge ljude kojima se dešavaju takve stvari ostavio u velikom strahu i depresiji, u jednom bez izlaznom stanju u kojem jedino oni stvarno znaju kako je biti u takvom stanju i strahu, strahu od dana ili noći i u isčekivanju nečega, što običan čovjek ne može nikako zamisliti u svojoj glavi – a kamo li da to nekome i povjeruje. Problem koji to je – ili nije (ovisi sa koje strane gledaš) je vrlo neobičan, a osobe kojima se to događa o tome nerado govore , ili vrlo površno u strahu, da ih netko ne proglasi ludima. Poblem je u tome što se u to ne može uprijeti prestom. Kad sam počeo pisati o duhovima počeo sam pisati iz razloga što me to područje oduvijek (od malena) jako zanimalo, ali i bio sam nekako i dosta blizu  ljudima koji su se bavili duhovnim seansama.U našoj kući se je o tome govorilo sasvim normalno, većina obitelji (šire obitelji) imala je paranormalne doživljaje, pa se je to prepričavanje sa vremena na vrijeme, udomaćilo u naše domove, često se diveći stvarima koje smo međusobno proživjeli. Ljudi koji to nisu proživjeli – nikada to neće shvatiti, pa ovo ni ne pišem zbog njih – već zbog ljudi koji su mi se javili e-mail-om opisujući svoje doživljaje i ono što svakodnevno proživljavaju u svojim domovima.
Uglavnom,  sve se svodi na isti scenario, no tri su me e- maila posebno zaokupirala i zauzela moju pažnju. Prvi slučaj koji sam primio mailom sledio mi je krv u žilama, potvrdio je sve moje sumnje i moju maštu i vratio me je u dane, kada sam kao mali ( možda tek tinejđer ) na nebu iznad Opatije vidio prvi puta UFO. Ta večer mi je toliko ostala u sjećanju, da još sada vidim gdje tko stoji oko mene i kako promatramo nebo, dok prolaze dva okrugla bijelo-svijetleća objekta, jedan pored drugoga, zadržavajući cijelo vrijeme istu razdaljinu, s time što je jedan od njih bio malo bočno ispred drugoga.
Plutali su kroz nebo velikom brzinom (većom od aviona). Te večeri vidjeli smo čitav niz takvih preleta, koji su bili u kratkim razmacima. Sjećam se kako su dečki iz ulice vikali ,..evo ga tamo, evo ga tamo i mi bi onda gledali u tom pravcu, ta čudno bijela svijetla koja su letila kroz noć među zvijezdama ,…i bili su veliki. To me je promjenilo zauvijek. Čitav sam život nakon toga znao da nismo sami i da postoji neka tajna koja se sakriva od nas.
No ovo što sam poslušao i pročitao, od ljudi koji su mi se javili – a neke od njih i poznam osobno, prelazi granice mogućeg i mašte, čak i kod mene koji sam vrlo maštovit. Nije da imam predrasuda, nego kad to čuješ ili pročitaš, kao i način na koji je to napisano, znaš da ti ljudi ne lažu i da ono što su opisali je potpuna istina.
Jedna je žena napisala mi je slijedeće:
“Gospodine Kostelac, hvala vam što postojite, slučajno sam naišla na vaš blog i to mi je potpuno olakšalo stanje u kojem se nalazim, molim vas možete li mi pomoći, imam strašan problem i neznam što da radim..
Dakle priča prva.
Gospođa živi u velikom gradu, zaposlena je i ima malog sina. Rastavljena je, i živi sama sa djetetom. Dijete koje ima 5 godina izuzetno je inteligentno i tokom dana je u vrtiću. Vikendom je kući sa majkom. Sve je počelo prije tri godine jednog ljeta.
Bilo je jako vruće i bio je petak navečer. Klinac je gledao crtane filmove na televiziji, a mama je surfala netom i nešto čitala, oko 21 h maloga je stavila na spavanje. Bilo je jako vruće u stanu, a oni nemaju klimu, pa su tokom noći svi prozori u stanu širom otvoreni. stan se nalazi u kući sa tri kata i njihov je stan na trećem katu. Vrlo strogi kućni red nalaže cijelodnevno zatvaranje ulaznih vratiju. Kuća se nalazi u samom centru grada. Te večeri, mama se je zadržala duže na internetu, dok je mali za to vrijeme spavao. Oko 2 sata ujutro otišla je leći. Ne konzumira nikakve opijate, lijekove, ne puši i ne konzumira alkohol.
Vegetraijanac je.
Živi tkz. zdravi život.
Oko 3 i pol ujutro probudila se je i otišla na WC . Kad se je vraćala natrag u svoju sobu u kojoj spava ispod vratiju sobe od sina primjetila je bijelo svijetlo, no kako je vani te večeri bio puni mjesec i vidjelo se je kao po danu, ona je to pripisala mjesečini, te je otišla natrag u krevet.
Drugi dan mali je rekao da su mu u sobi bila čudovišta i da su ga gledala i da ga je bilo strah.Naravno, djeca kao djeca, uvjek nešto fantaziraju i izmišljaju pa ona nije išla za tim.
Drugu večer, nakon što je mali išao spavati, pri prolasku do kupaone, opet je ugledala svijetlo ispod praga vratiju i opet pomislila da se radi o mjesecu. Nakon što je legla spavati oko 3 ujutro došao je mali uplakan u sobu i rekao da su mu opet bila čudovišta u sobi i sav se je tresao. Mama je mislila da je dijete nešto sanjalo, pa ga je ostavila kod sebe u krevetu. Nedjelju oko 4 sata poslijepodne, nakon što su se vratili izvana iz šetnje, mali je ušao u sobu(dnevni boravak) i istrčao van vriskajući da su u sobi čudovišta tresući, se ko šiba od straha. Mama ga je uhvatila i podigla i krenula sa njim prema sobi da mu pokaže da nema nilkoga, no dijete se je histerično otimalo i vriskalo ne želeći u sobu ni pod razno.
Konačno je mali otrčao kod nje u sobu a ona je ušla u sobu u kojoj nije bilo nikoga. Mali nije navečer nikako htio ići spavati u svoju sobu te je ostao spavati kod mame. Prošao je još jedan tjedan i došao je četvrtak prije vikenda i  navečer je bilo oblačno. Prolazeći pored sobe od sina oko 22 h primjetila je ispod vratiju od sobe bijelu svijetlost, no kako nije bilo mjeseca, pomislila je da je mali upalio noćnu lampicu. Ušla je u sobu i u trenutku kad je savila rukom kvaku da uđe u sobu svijetlost je odjednom nestala, odnosno naglo se je povukla  i u sobi je bio mrak, no kad je ušla u sobu, imala je čudan osjećaj,.. kao da se netko sakriva u sobi i da je pri tome promatra. Mali je spavao. Pokrila ga je i izašla iz sobe sa jako čudnim osjećajem u sebi. Gotovo da ju je prolazila jeza niz kičmu. Ušla je u dnevni boravak i kompjuter koji je ostavila upaljen bio je ugašen. Primjetila je da joj iznad kuće sije nekakvo čudno svijetlo kroz oblake koje se miče, izašla je na balkon i to svijetlo je odjednom nestalo pomičući se prema sjeveru. Kako je bilo oblačno zatvorila je balkonska vrata i krenula upaliti kompjuter, u istom momentu, začula je kao da je nešto palo u hodniku, ali vrlo prigušeno, pa nije bila sigurna što je i mislila je da joj se učinilo.
Dva tjedna kasnije dok je kuhala oko 4 sata poslijepodne, mali je došao u kuhinju i rekao mami da su opet u sobu došla čudovišta i da su kod balkona u sobi, ona ga je pokušala uvjeriti da nema nikoga i otišla u sobu da mu pokaže da nema nikoga, no kad je ušla u sobu ostala je skroz bez zraka. Kod balkona su stjala dva bića sa velikim glavama i velikim očima mirno gledajući u nju a zatim jednostavno nestali ko da su isparili na licu mjesta. Iako su nestali osjećla je da su još uvijek tu i rekla je da je mogla vidjeti zrak koji se miče koji je prošao kroz zid kuće i nestao.
Tjedan dana oka nije sklopila od straha i nije znala kome da se obrati.
To se je nastavljo događati i mali je trajno prešao spavati u sobu kod nje. Počela je zakjučavati prozore i vrata a na prozore je stavila i lokote. Počela je živjeti u strahu, što joj se je odrazilo na stanje na poslu, koji je bio vrlo discipliniranog karaktera -,pa je ubrzo izgubila posao. Pokušala je sa nekim razgovarati, ali svaki pokušaj završio bi unaprijed sa podsmjehom ili nevjericiom. Bojeći se da je ne proglase ludom i da joj ne bi uzeli dijete povukla se je i to zadržala za sebe.
Nakon što mi se je vrlo oprezno i indirektno javila na mail, ne spominjući mi pravi razlog javljanja, već navodeći da se radi o duhovima, primjetio sam iz sadržaja da ona ima drugačijih problema, pa sam pomislio da se radi o psihički nestabilnoj osobi, ali opet sam osjećao da se tu ipak radi o nekakvom problemu koji je prisutan.Mic po mic,ona mi se je  polako i vrlo, vrlo oprezno, djelomično otvorila, dok nisam zadobio njeno povjerenje, a zatim mi je sasvim oprezno u škrtim crtama rekla o čemu se radi. Inzistirao sam na detaljima, no nerado ih je i škrto iznoslia.
kako nisam nikada naišao u životu na takav slučaj, i sam sam bio zahvaćen i nemiran nakon toga tim događajem.
S obzirom da ona i mali nisu niti jednom bili zajedno u sobi kad se je to desilo – trebalo je riješiti što je vidio njezin mali, pa ako je ona imala nekakve halucinacije, to će se pokazati kad mali kaže što je on vidio i što on naziva čudovištem. Predložio sam joj da u google upiše alien i klikne na slike i neka ih pokaže malome pa da vidi reakciju. Prije toga je ona izabrala sliku koja najviše odgovara opisu onoga što je vidjela.Nakon što je mali pogledao slike i on je prstom pokazao potpuno istu sliku koju je odabrala i ona. Više nije bilo sumnje. Mali je rekao da su sa njime razgovarali bez da govore, bez glasa.
Meni taj slučaj nije bio tada toliko zanimljiv, jer je postojala mogućnost, da to netko negdje pročita, pa si umisli itd. No ostalo mi je u to u sijećanju a i nije mi nakon toga više bilo svejedno.
A onda sam dobio drugi mail, ali od ljudi koje osobno poznajem iz mladosti odnosno iz mladih dana.
Slučaj drugi.
To je par iz jednog većeg grada, koji imaju troje djece, curicu od 8 godina, stariju kćer od 14 godina i sina od 19 godina. Poznajem ih dugo godina (djecu nisam nikada upoznao) a sa njom (sa mamom) sam jedno kraće vrijeme hodao (oko tjedan dana) u razdoblju srednje škole, ali ništa ozbiljno,.
Ona je upoznala tog mog znanca iz Rijeke nedugo zatim, dugo su hodali, a zatim su se oženili i preselili u Belgiju.
Prije cca 3 mjeseca imali su nekakvo slavlje u kući i bili su svi skupa kod kuće. Oko 22 sata dok su sjedili na balkonu na nebu su se pojavili svijetleći krugovi poput jata ptica, koji su letjeli svi jednoliko zadržavajući stalno istu razdaljinu između sebe. Dok su tako gledali i to promatrali najmlađa kćer je bila u dnevnoj sobi i igrala neku igru na Xboxu.
Odjednom je mala počela glasno u šoku hvatati zrak i hroptati i kočiti se, a mama koja je bila najbliže ulazu u sobu, vidjela je da se sa malom nešto dešava. Ležala je ukočena i ispružena u zraku sa petama na podu i vratom oslonjena na naslon fotelje sva se tresući ukočena. Ušla je u sobu i pozvala muža i kod televizije uz sam prozor stajala su tri bića koja nisu bili ljudi sa ogromnim crnim očima, svi su ih vidjeli i tata i brat i mama i starija sestra. Otac je uhvatio u hipu curicu i odnesao je u hodnik pa niz stepenice van iz kuće dok su ostali prestrašeno bježali vriščući van iz kuće. Sjeli su u auto i pobjegli u grad, uzeli su sobe u hotelu i nisu sklopili oka čitavu noć.
Nisu znali što da naprave, niti kome da to ispričaju, jer su se bojali da ne pomisle da su ludi. No stvar nije tako jednostavna. Ta najmlađa kćer im je noću često  dolazila u sobu sva u strahu i rekla da joj je netko u sobi i da je neki ljudi gledau iz mraka. To se je ponavljalo godinama i oni su mislili da je to sve dio njezne mašte i dječjih izmišljotina ili da mala ima psihičkih problema uvjetovanih mrakom. Nakon tog događaja on (otac) je rekao i priznao da je kao mali imao takvih istih događaja i da su mu dolazili noću u sobu, ali da se ne može sjetiti svih detalja i da mu nitko nije vjerovao. Mala je doživljea taj dan strašan šok. Sutradan su otišli u kuću i sve pretražili.
Tri dana su spavali u hotelu. Nakon toga su se vratili i sad spavaju svi u jednoj sobi. I pitaju me što da naprave, htjeli bi prodati kuću i odseliti se. No ja sam rekao da je vjerovatno i ona bila oteta i moguće da su napravili intervenciju u njezinoj trudnoći. U oba slučaja u prvom i u drugom sam preporučio da poslikaju kuću digitalnim fotoapatom i u oba slučaja bilo je mnogo orbova u kući. Nakon ta dva slučaja čuo sam za još jedan takav slučaj od nekih poznatih ljudi  i počeo sam razmišljati o orbovima na drugačiji način – što se je u četvrtom slučaju pokazalo savim točno ali i iznenađujuće.
Prije par dana primio sam slijedeći mail kojeg prenosim u cijelosti s time što ću izuzeti detalje kako ne bi doveo osobu koja mi se je javila u ikakvu povezanost koja bi na bilo koji način ugrozila njezinu privatnost pa ću djelove tog e-maila izostaviti.

Postovani gospodine Kostelac,

trazeci po netu,eto,slucajno sam naisla na Vas,ne bih vam htjela uzimati puno vremena  pa cu skratiti ovu svoju pricu koliko to bude moguce.
Naime trazeci odgovore na svoja pitanja zakljucila sam da ste Vi idealna osoba za mene koja bi mi dala odgovor.
Ono sto je mene dovelo do Vas je – duhovi u kuci.
Zivim sa suprugom i sinom koji ima 3 godine,suprug radi na terenu  pa ga nema uvijek doma, ja i sin smo sami na katu kuce od mojih roditejla, a moji su ispod nas (nitko nije umro u nasoj kuci )
Vec neko vrijeme imamo neobjasnjive stvari koje se događaju u nasoj kuci, lupanje po krovistu, pa npr.udarila je spagica od zaluzina i njihala se sama od sebe kao i onaj osjećaj da nisam sama. Zapravo, nisu to stvari koje mene zabrinjavaju nego moj sin koji mi je vise puta davao do znanja i pokazivao na neki dio u kuci, kao da nesto vidi,evo npr. danas se igrao u kuhinji na podu, ja sam izasla na par sekunda iz kuhinje a on je dotrcao do mene sav uplasen i pokazivao na kuhinju, odnjela sam ga tamo i on mi je sav uplasen objasnjavao da je nesto ispod stola,dok naime nije bilo nicega (nemamo kucne ljubimce) ,pitala sam ga sto vidi – on je rekao nesto i objasnjavao mi sa strahom  ali nisam ga razumjela ,tek je nedavno poceo pomalo govoriti. Zanima me da li djeca vide neke stvari koje mi ne vidimo ili si nesto zamisle.
Hvala Vam u naprijed na bilo kakvom odgovoru.

Kad sam pročitao ovaj mail odmah sam shvatio o čemu se radi , da bude stvar još bolja gospođa je krvna grupa 0.Predložio sam joj totalno isto riješenje.kako dijete još nije u stanju da govorno može opisati šta vidi predložio sam joj da ode na google i upiše alien i klikne na opcije slikke a zatim uzme maloga u krilo ui pita ga da pogleda slike.Tako je i učinila i evo njenog odgovora.

Gospodine,
doista nisam plasljiva  osoba i vjerujem u dosta toga, ali sada sam se ipak malo uplasila, nije zbog mene nego zbog djeteta, jer se to događa njemu.
Zasto bi se to događalo djetetu od tri godine? Zasto se uopće bilo kome to događaju,ajmo reci takvi posjeti??
Napravila sam ono sto ste rekli i pokazala sinu sliku od vanzemaljca, bijeli sa velikom glavom i velikim očima,…nije se uplasio,…pokazao je s prstom, pitala sam ga da li je to vidio (ja sam sigurna da to nikad nije vidio nigdje u kući ,nikad nismo gledali na tv-u niti u crticu),klimnuo je glavom da je vidio, pitala sam ga gdje, pokazao je prstom na kuhinju, gdje se danas uplasio, eto,ja zaista ne mogu vjerovati da je to, ako je stvarno istina, pomalo smjesno.
Gledala sam slike koje sam slikala prije par danai slikala sam maloga dok se igra, na nekim slikama se vide mali bijeli krugovi, ali ja bi rekla da je to prasina u zraku.
…sada idu neki podaci iz maila koje ne prenosim…
Hvala vam puno sto ste mi odgovorili, nekako si mislim da mozda nije nista od onoga sto ste naveli,i nadam se da se to vise nece ponoviti mojem djetetu. Ako slucajno i je nesto sto ste naveli zanima me kako se to moze rijesiti.Hvala puno na bilo kakvoj informaciji.

Vjerujem da bi mnogi kojima se to događa željeli znati kako da to riješe.Gospođa mi je poslala sliku djeteta oko kojeg ima mnogo bijelih orbova različitih veličina, no pregledavajući fotografiju u velikoj originalnoj rezoluciji i to vrlo pažljivo i detaljno, zapazio sam nešto vrlo neobično. najme na fotografiji tik do djeteta zapazuo sam nešto što nikad nisamdo sada vidio- ZLATNI ORB.

Koliko vam je poznato ili nije, orbovi se manifestitaju u samo tri boje bijeloj boji)to su tkz.početničke duše) zatim plavičastoj boji (to su duše srednjeg nivoa ili tkz napredne duše) i purpurni orbovi (to su duše višeg ranga ili tkz učitelji).
No pojava zlatnog orba u meni je konačno potvrdila sumnju o manifestaciji aliena u 3 D dimenziji dok se nalaze u IR (infra red) vidljivom spektru koji imaju digitalni fotoaparati i kamere.dakle vanzemaljski entiteti u nevidljivom modu ljudskom oku manifestiraju se kao zlatni ORB.
Pogledajte sliku odnosno deatlj sa fotiografije koju sam izrezao zbog zaštite privatnosti osobe koja mi je tu fotografiju poslala.
A sad ono najvažnije, sva djeca koja su u ovome sudjelovala imaju krvnu grupu 0 ili pozetiv ili negativ , što definitivno potvrđuje moje prijašnje postove(vidi ja sam nula i još sam negativan)

Vjerujem da svaki roditelj odnosno svaka majka je u strahu da joj se djetetu ne što ne dogodi. U filmu “The foutrh kind” to je izuzetno dobro prikazano. Pojava aliena kao i njihovih letjelica koje su intenzivnije zadnjih desetak godina daje mi na pomisao da su tu sa nekim razlogom, kakvim ne bih znao sa sigurnošću, ali moja pomisao je da se oni pojavljuju samo prije velikih i značajnih promjena na zemlji.To bi mogao biti jedan od znakova da će se uskoro na zemlji ipak nešto desiti koliko god to netko zanijekao ili zanijekao kao mogućnost.Kad shvatimo da iza kreacije živih bića ne stoji nikakav bog već vanzemaljka vresta koja je naš genetski manipulator, shvatiti ćete i da se oni i te kako brinu o svojim prototipvima ljudi koje su kreirali i poslali na ovaj svijet. To su sad mala djeca , koji oni posjećuju i kontroliraju njihov razvoj.Možemo okretati glavu i ovakve slučajeve izvrgavati podsmjehu i ruglu, ali tim ljudima koji to proživljavaju sigurno nije lako kad moraju živjeti sa činjenicom da če im tokom noći ili usred bijela dana djeca biti posjećena od bića koja se bitno izgledom razlikuju od nas, bića koja imaju mogućnost nestanka.
Ne znam kojoj službi bi to trebalo prijaviti, no znam da kad bi došli na policiju to prijaviti da bi vas čudno gledali, da ne kažem da bi se sa vama sprdali, nakon toga bi bili izvrgnuti psihijatarskom pregledu gdje bi vam vjerojatno ustanovili haluicinacije i uzeli vam djecuili u najboljem slučaju prepisali neke tablete za smirenje ili slično.No živiti sa time i pod prijetnjom da se to može ponoviti svakoga časa i da protiv toga nema odbrane, ma gdje god vi otišli živjeti, i da ta bića imaju svakoga od nas pod frekventnim brojem sa tehnologijom koja to sve prati poput centrala naše mobitele, bilo bi vam jasno da ste totalno nemoćni. Naš život je satkan od određenih spoznaja u što nije ugrađena spoznaja da postoje viša bića od nas koja imaju mogućnost manipulacije genima i bartanja jednom drugačijom stvarnošću.Kad nakon toga izađeš na balkon i pogledaš u nebo shvatiš da je sve ovo zapravo smiješno – ali kako kome…