ČAVAL

Nešto sam čačkao i tražio po internetu kako to već i biva , tražiš jedno – a završiš na trećemu. I tako sam naletio na pjesmu Opatijske grupe “BONACA” Mačak z Voloskega.Opatijska grupa “BONACA” je poznata danas po tome što je tamo pjevao DULE – danas poznati lokani i međulokalni pjevač i kantautor lakih nota na MIK-u i drugim sličnim feštama. I ne bi to zapravo bilo ni ništa posebno interesantno da se zapravo nakon jedno 5-10 minuta nisam sjetio godine (mislim, ali nisam siguran 1975/76) kad je zapravo ta pjesma izašla na slngl ploči – ali kao b strana nosećeg lokalnog hita Opatijo, Opatijo ,a koji je bio A strana tog singla.
U to vrijeme meni, ali i drugima (iz moje kompe) je to bilo dosta smiješno – da je neki snimil ploču na domaćem zajiku. U to prestižno vrijeme još dobre i kvalitetne muzike to je bilo pravo iznenađenje npr. – kao da danas neki Kinez, koji se doselio u Opatiju prije 2 mjeseca,  izda knjigu sabrana dijela poezije i proze na čakavskom nariječju.Vrlo neobično ali i kuriozitetno.Ali kako u životu ne postoje nikakve slučajnosti , tako je i ovaj singl, sa ove dvije pjesme ušao tih dana zapravo u povijest i postao jedan važan trenutak 16 ili 17 godina kasnije.Opatijska Bonaca i Dule su tako postali pravi očevi – pioniri ČA-VALA.
Ali što je zapravo Ča val, i kako bi ga se moglo usporediti sa npr.Riječkim Novim Valom? Ima li sličnosti i razlike i koje su to razlike- evo idemo redom.
Punk kao pokret nastao je (predpostavljam ispravite me ako griješim)  u Velikoj Britaniji kao nekakav bunt mladih protiv politike i kapitalizma, kolotečine i snobizma, a nikao je u manje obrazovanoj sredini, odnosno među djecom niže – i srednje niže klase. Preuzet je u Hrvatskoj ne spontano, već umjetno –  tržišno, svako je uzeo jednu dasku i spustio se niz taj val.Dasku je hvatao ko je stigo, a neki su hvatali bilo što samo da se spuste niz val.Kad se je val zabio u obalu neki su to preživjeli, ali većina ih je (srećom) krepala.
No ČA VAL nije nastao kao neka kopija nečega – već je nastao spontano iz prkosa ljudi, koji nisu željeli biti potamburizirani od jednog takvog novog vala iz unutrašnjosti , a sve pod paskom -hrvatskog unitarizma i kulture.
Ča ćeš ti mane – sad ću ti ja pokazat ki smo mi .Slobodno bih se usudio reći da je to bila tiha pobuna Hrvata protiv “Hrvata” i to u punom smislu riječi.Gotovo je nevjerovatno kojim udarom je to nastalo i kakav zamah je to uzelo u kratko vrijeme – a sve iz jednog Domaćeg dišpeta ljudi koji nisu htjeli prihvatiti takvu kulturu koja je bila nametnuta sa državnog vrha – prešutno. Ča val je pravi Hrvatski punk pokret koji je nastao spontano i nema mu premca po postanku u ovoj zemlji pa ni šire.Gomila izvođača koji su nikle ni od kuda preko noći (poput onih bendova u velikoj Britaniji) izvodile su svakakve melodije i pjesme u rasponu od odličnih pa do onih bedastih , boh nas sačuvaj.Samo trajanje tog vala je isto vrlo interesantno jer se je pojavio FADE IN i Fade OUT.Ali nije nanio nikakvu štetu nikome.Nitko nije bio time ugrožen.Svako je bio dobrodošao.Dakle jednostavno i tiho se pojavio – obavio svoju dužnost i tiho se ugasio i nestao kao što je i došao.Uzalud je Vitasović poslije pjevao i trudio se održati svoju popularnost – jednostavno je ishlapio – i više nikome nije bio zanimljiv, kao onih godina, kad je pjevao one 4 pjesme koje su za spomenut, a one druge su mu bile za niš.Popunjavale su CD plastiku. S druge strane, pojavio se jedan lik koji me je više podsjećao na Dave Alana nego na nekog glazbenika, jer su mu sve aktualne fore išle na račun , pokojnog Franje Gargamela i vladajuće klase -partije – što je neko vrijeme bilo i zanimljivo, a onda se je polako počelo topiti.Naravno pogađate riječ je o Šajeti. Šajetu nikad nisam shvaćao ozbiljno muzički, već čisto kao jednog dečka koji se dobro zabavlja uz gitaru i sarkastičan humor baziran na političkom stand up-u. Stalni posijetitelj njegovih hapeninga u to vrijeme je bio vrlo popularni voditelj IDE-ESA Ivan Jakovčić koji je u to vrijeme imao “muda” voditi jednu stranku, koja se je uz ČA VAL pokušavala oduprijeti Zagrebizaciji i tamburatizaciji ovoga kraja.Kad je napokon i taj val lupio u stijenje naših glazbenih voda -Šajeta je čudom preživio ne skrivajući svoju političku opredijelenost IDE – ESU. Kolika je tu uloga bila samog IDE – ESA ,ostaviti ću da nagađate je li prevagnula glazbena virtuoznost – zavidnog pjevačkog umijeća ili novac i politika.Daleko od toga da Šajeta nije bio autorski nadaren – u što nema nikakve sumnje, pa čak i hiperaktivno produktivan – ali znamo li još takvih ? Ima li ih? Gdje su? Vjerovatno ima – ali pripadaju nekoj drugoj političkoj opciji u Hrvatskoj ili sjede kod kuće -kao ja.. Što bi bilo da nije bilo ide esa, a što bi bilo da smo se mi rodili u Kini?- Pa bili bi Kinezi, eto što bi bilo.. Ne možemo to tako postaviti. Još jedino što nisam vidio sa Šajetom – je reklama za traktore. Jer ima ga svuda.Radi li se možda ipak o jednom multitalentu za kojeg ja još nisam dozreo, da ga shvatim, ili je to samo zločesta opaska jednog mene koji nisam u muzici postigao ništa (značajno).
No kad ja banem gdje se svira, onda su pune gaće i svira se ono što se najbolje zna (sve tri stvari)  dok ne odem i nije svejedno što pričam za stolom. Znači ipak neki kurac znam..ili značim, ali nije moja svrha da kritiziram iz neke osobne zavisti ili zlobe – već da bih poboljšao vašu percepciju glazbe – kako bi to radili bolje.
Neki dan sam pročitao  komentar Žanila Tataja- poznatog kao Žak-a koji me je zamolio da bi volio da napišem, što ja mislim o njegovom glasu i pjevanju? .Moram priznati da je to bilo vrlo hrabro od njega, tako nešto napisati – meni koji sam vrlo kritičan – no ujedno mi je to i veliki kompliment.. moram priznati da mi je to imponiralo.Tko zna da li bi Žak takvo pitanje postavio npr.Šajeti, ili Kralju, ili Prlji…. Razmišljao sam par dana o tome, iako sam mu odgovorio odmah i došao do zaključka da bih i mogao napisati tako nešto – no to bi bilo vrlo subjektivno. Ali odgovor je ovaj . Ja moj glas ne bih nikada mijenjao za njegov (iako je to nemoguće – u praksi). Što znači taj odgovor? Taj odgovor znači – da nije važno koliki imaš raspon, ni koliko pjesama znaš, već je važno ono što ljudi – čuju u tom glasu,valjda nekakav duh kojeg nosimo u sebi- dušu ili što već.. Neki čuju – a neki ne čuju. Žak, to uopće više nije ni važno, pa vidiš u kakvom društvu i svijetu živimo.Koga je uopće briga kako ti i ja pjevamo.Ja i ti da odemo na karaoke bili bi zaboravljeni za sat veremena, a znaš li zašto …jer nemamo svojih novinara.Jebeš pjevanje ako nema novinara…hahahahaha..A što je to uspjeh ?
A što je to značajno?…. e to ti je ono…
Si videl čera je bil oni Kostelac z Opatije na televizije…
Kostelac, Kostelac ..ma ki Kostelac?..
Ča onaj ki je pejal taxi za Dolfića z Mošćenic? ..
Ča mu je od materi od sestre muž od pokojega Dušana od njegove sestre
ča je delala z onun….
Ne moren se spametit sada kako se zove…. Mileka i još neš……
Ja ja ja, ta,  ta ….
Ma ne ona – nego njegov prvi sused -kunjado……pa od njegove materi sestra..
Ja ja ja ja, znan sada …sada san se spametila ka –
I ča s njon?…….
A niš ….sad san pozabila ča san ti otela reć.