Vjerovatno dok ovo čitate, sigurno imate i kompjuter i priključeni ste na internet, jer inače ,ovo sada ne bi mogli čitati.
Druga vjerojatnost je, da vjerovatno ili negdje radite, ili idete u školu, ili pak ne radite nigdje, niti idete u školu – što vas pak čini ili nezaposlenim ili penzionerom.
Ma gledaj samo, kako sam vidovit – i na kraju ste muško ili žensko.Dobro sve sam pogodio.
Imate nekakav život, možda je sređen i sretan, materijalno siguran- a možda i nije.
Ali jedno sigurno imate – a to je CYBER LIFE.
I nije važno tko ste i što ste, cyber life vam je pružio, da budete što god smo poželjeli, pružio vam je šansu da se popravite, da popravite – sve što ste zasrali u pravom životu.
Jednostavno, ste si odabrali novo ime i družite se i suosjećate sa raznim nickovima, zamišljajući ih kako izgledaju i pri tome stvorili ste njegovu ili njezinu sliku u glavi, koja nema veze sa originalom. Vjerovatno, da vidite original, duboko bi se razočarali – zato bolje je, da ostane lijepa ili lijep u Cyber Life-u, nego da se gnjavite njegovim ili njezinom pravom slikom koja vam se sigurno ne bi ni svidila.
Ona je nezadovoljna u braku, njegovi je ne vole, radi u nekoj firmi ili ima svoju, sa nekim bi pričala o tome, ali više nema hrabrosti niti snage sa ikim to podijeliti, te probleme,… koji su se nagomilali u njoj, a i on više ne spava sa njom kao nekada i sve je postalo formalnost iz prešutne rutine…a tu,… tu je svi vole, sramežljivo poput neke curice piše tekstove ili čata sa ljiudima poput nje, ne spominjujući pravu dramu, koju možda ima kod kuće – ma bila to ona ili on.
Ovdje ima i potajnu ljubav, za koju zna nekolicina, ali ne može se dokazati, ili je tek na pomolu, u svojoj sramežljivoj i mladoj, gotovo neiskusnoj, ponovnoj ljubavi – poput one iz školskih dana.
Ne možeš dočekati da se ukopčaš, najrađe se ne bi ni iskopčavao u ovom životu koji potajno traje i nitko tko nije u njemu – za njega i nezna.
Ako i zna on nezna, da si tamo i – ti.
U Cyber Life-u.
Možda ste u nekoj drugoj zbilji i najljući neprijatelji, ali tu se odlično slažete i sve je na nivou duše – nema tijela i materije – samo nick name.
No, nemojmo se zavaravati , neke ljude ne prhvaćaju ni u Cyber life-u. Ti jednostavno nemaju sreće nigdje, zasrali su i ovaj drugi život i prije nego su ga počeli.
Negdje su pogriješili i uletili u LIFE, misleći da će tamo biti Alfa i Omega, da će i tamo samo tako izliječiti nezrelost ili netolerantnost i svoju nadutost i prepotentnost koju troše na onoj drugoj strani u običnom životu..
No svuda postoje zakoni, pa i tu, a ovaj je spontani – zakon mase,
koja ne postoji – a živi.
I ovdje postoje ljudi, koje volim i koje ne volim, a koje nikad nisam vidio, ni čuo, nikad prije niti ću ih ikad možda i sresti. Ostati će mi u sjećanju kao neki duh, sa brojem i jednim x-om ili y-lonom.
Imali su šansu da ih primim, kao prijatelja, otvorenih pogleda i duše u jednoj dubokoj idili – koja nema neko određeno mjesto postanka.
Bojno polje, gdje pobjeđuje riječitost i karakter, misao i riječ – bez materije.
Bez oružja i sirove fizičke sile.
Samo jedna riječ – i duša ti je ranjena ili mrtav si, dok si rekao – keks.
Novi heroji, ljubavnici, mislioci i komedijanti, glupani i budale, naivne i jeftine duše, koje ni neznaju da su ušle u – Cyber Life.
Greatings, Todo dinбmica y muy positiva! 🙂
Have a nice day
Worker