D E B I L A N A

DEBILANA – često upotrebljavamo taj izraz kad želimo podebljati neku grupu ljudi koja se bavi glupim i izmišljenim – glupim i nepotrebnim poslom, administrativnim ili praktičnim ili pravilima od kojih vam se diže tlak..i kosa na glavi ako je još i imate.Ovo što ću sad napisati je iz prakse – ovo je priča po istinitom događaju.Neznam kako je to počelo, ali jedne večeri u Ožujku 2008 godine ja i supruga smo šetali Korzom u Rijeci.Nije bilo mnogo ljudi na Korzu, iako je već počelo skoro pa proljeće.Hodajući opazili smo praznu malu bocu od Coca Cole, koju je vjetar nosio ispred naših koraka.Ha ha ha vidi 50 lipa, vjetar ti nosi 50 lipa –  kaže moja supruga i nasmije se…
Da to je baš bilo vrijeme kad su se počele otkupljivati boce – Pet ambalaža u trgovinama i otkupnim stanicama.
Nakon nekoliko koraka dalje, primjetio sam ja jednu praznu bocu i rekao ..evo još 50 lipa i tako smo šetali i komentirali prazne boce, smijali i sprdali sa bocama koje su ležale po cesti i tratoaru.Kad smo napravili đir od oko 5 – 6 kilometara polako smo se vratili kući.Po putu kažem ja ženi:
-Jebote jesi li ti vidjela koliko praznih boca leži po cesti.
Pokušali smo se sjetiti koliko smo ih vidjeli tokom šetnje i zaključili da ta cifra uopće nije zanemariva i leži na podu samo je treba pokupiti.Često smo u povratku znali vidjeli neke stare žene koje su ispred Konta čekali i do 1 sat ujutro da pokupe što su mladi ljudi ostavili pijući iza sebe.Uvjek sam to komenrtirao , vidi jadna stara žena kupi te prazne boce, da bi sutra mogla kupiti kruh i mlijeko ili već nešto drugo da preživi dan.
Sutradan smo opet krenuli u “noćnu” šetnju Korzom.Naišli smo na praznu bocu i ja sam je pokupio.Pitao sam ženu ako ima neku najlon vrećicu u torbi i tamo sam je odložio.Nakon jedno 15 minuta u vrećici nije bilo mjesta, a prošlo je tek 15 minuta.Šetali smo dalje i nailazili na boce koje su bile na zidićima,stepenicama , virile iz košića za smeće..,ma bilo ih je svuda.Srećom našli smo i i jedu praznu vrećicu koju je netko jednostavno ostavio iza sebe nakon što je popio cugu iz obližnjeg marketa.Nakon 20 minuta i ta vrećica bila je tako puna da u nju n bi stala ni čačkalica…
I tako smo hodajući nagrmili toliko praznih boca da smo jedva hodali i konačno došli do kuće.Imali smo jedno 12 -13 vreća punih praznih boca, limenki i pet ambalaže.Prebrojali smo boce razvrstali ih i zaključili smo da smo u sat i pol dva zaradili 180 kn..nuisam mogao vjerovati.Da ne pričam koliko smo boca ostavili na cesti po putu, jer ih nismo imali kamo staviti- na stotine njih.Drugog dana dosjetio sam se i otišli smo autom do centra ostavili auto u blizini (gdje se ne plaća parking) i otišli u lov na prazne flaše i limenke .Bio je radni dan.Nakon 2- 3 sata sakupili smo pun auto (passat karavan sa spuštenim zadnjim sicevima) svakakvih praznih flaša i limenki .Jedva smo zatvorili zadnja vrata.Ujutro kad smo prebrojali boce bilo ih je više od 1000.Wov 500 kn za dva sata šetnje kroz centar grada.Ja za tu lovu moram svirati 4 sata sa punom opremom vrhunske kvalitete, svijetske hitove i vrhunske izvođače i pri tom me svatko ko stigne, jebe u mozak – od direktora hotela – do konobara i kućnih majstora – poligon za iživljavanje.
Da ne pričam da tu lovu čekam i po nekoliko mjeseci i svakodnevno zivkam agenciju i žicam ih vlastitu lovu ko zadnji jadnik.Moram moliti svoj vlastiti novac- ma pun mi je kurac vas , muzike i vaše novčane ciganske politike.
Odjebite- kratko i jasno.
To je sramota da čovjek poput mene, koji se tako dobro kuži u svoju struku i još je za to i prirodno predodređen-talentiran  – zaradi u dva sata šetnje više nego svirajući u hotelu A ili L kategorije u OPATIJI.
A da ne pričamo o gostima – koji tamo sjede i koji su daleko ispod mog intelektualnog nivoa- a ja se moram ko pizda tamo na silu smješkati, dok izvlačim tonalitete najboljih svijetskih vokala i glazbenika – jebite se ,drugovi.
Boce sakupljam odlično i sistematski brzo pa zato nisam omiljena guzica među sakupljaćima boca kojih ima svakakvih profila,klasa i vrsta – od pomoraca , raznih šefova do profesora fizike, matematike, pravnika.Kad ja dođem u grad oni tako počnu brzo trčat, da ja umrem od smijeha.Ajme panike eno ga onaj – brzo  kupi što stigneš.
I tako sam svaki dan (noć) počeo hodati po 8 km po gradu i skinuo 13 kila.To nisam mogao ni sa kakvom dijetom niti kurama .sa 90 kila pao sam na 77 kg jedući normalno ko lav.Sve.I još sam za to dobio novac.Nečuveno.Totalno sam prekinuo svaku brigu i živciranje oko traženja gaže, čekanja iza telefona i slične pizdarije.Dva sata dnevno šetnje obezbjedilo mi je čitavu egzistenciju – bez imalo muke.Ali to nije sve,… kad je došao vikend znali smo i po dva puta iskrcati auto jer nismo imali kamo sa bocama.A u 2 sata ujutro kad nam je već bilo pun kurac prolazili smo pored stotinu praznih flaša i više nam se nije dalo ni kupiti.Ujutru smo otišli u “mjenjačnicu ” i naše “eure”  promjenili u kune- cash.O kako je lijepo kad ti legne šuška i kad odeš nakon toga popit kavu pa u šoping, i ne moraš gledat koliko ti je novaca u novčaniku.Gotovo naučna fantastika.Onda sam se ja dosjetio, da u jutro na tržnicu odemo bez novaca.Obišli bi grad i za pola sata ili sat sakupili bi toliko boca da smo mogli sasvim ležerno kupovati namjernice, djelove za kompjuter, benzin ili platiti kakav račun – kad nam se je digo kurac.Znam vi ćete reći da vi to ne bi nikad radili i da je to nekakva stramota.Možete – nemam ništa protiv vašeg mišljenja, samo molim Vas da to mišljenje zadržite čim duže – kako bi meni ostalo čim – više.Radim dva sata dnevno uz posao koji radim inače i imam sve.Nisam državi na trošak – ali i još nešto za vas koje je to sramota.Kad dođete vratiti boce onda tamo sretnete ljude koji imaju dva tri kafića, nekoliko stanova, bazen i tri jakooo dobra automobila, i takvi čekaju po 20 30 minuta u redu da bi vratili 3 boce – onda neka vas i dalje bude sramota – samo naprijed.Radite ko idijoti 8 sati na dan i budite to što i jeste – robovi.Moderni robovi- dobijete toliko da se možete vratiti nazad na posao.A ljeti, ljeti je bila posebna priča.Otišli bi na kupanje u Mošćeničku Dragu pored Opatije i nakon što smo se lijepo okupali i nasunčali pri povratku smo za 20 – 30 minuta skupili toliko boca na plaži da nisam znao kud ću snjima – pa sam ih vratio u trgovinu – a oni su mi za to platili – NEČUVENO. Gdje toga ima.
Ali kako svako ljeto traje samo tri mjeseca tako je i posao sa bocama ušao u jesen i tu počinje DEBILANA.
Pazite sad situaciju:
Prilikom vraćanja boca i limenki u jednom Trgovačkom centru primjetio sam jedno jutro slijedeći natpis .
Primamo najviše 80 kom ambalaže po osobi dnevno – OK nas ima troje to ti je 240 boca = 120 kn po trgovini.
Zatim dalje ; boce moraju biti (pazi sad DEBILANU) čiste pravilnog oblika sa  etiketom na kojoj piše povratna naknada 0,50 lipa.STOP STOP STOP.
DALJE ne idemo zaustavimo se sada tu.
Čista boca – kako može boca biti čista kad je u noj stajala tekućina koje više nema a zaprljala je bocu?
Na kojoj piše povratna naknada 0,50 lipa – a što je sa vinom (čuvenim hrvatskim vinom) npr. berba 2006 ili 2007 kad još nije donesen zakon o povratu nepovratne ambalaže.Ili pivom koja je punjena u 12 mjesecu 2006
Hoćemo li tio vino vratiti nazad u pogone da nadoštampaju tih 0,50 lipa na etiketu
I SAD ONA NAJVEĆA DEBILANA NAD DEBILANAMA PAZITE DOBRO:
Boca mora biti – pravilnog oblika prilikom vraćanja.
Nakon što čovjeku koji prima ambalažu (npr. u Konzumu) predaš bocu pravilnog oblika on je baci – pred tobom u ogromnu prešu i stisne je u paramparčad??????????? Molim PRAVILNOG OBLIKA???????? U PREŠI??????????
Došlo mi je da ga udarim željeznom šipkom po glavi , nisam mogao vjerovati očima .Ali idemo dalje sa tom FALŠ akcijom, Ministarstva zaštite okoliša.To je kao tebalo biti – da se zaštiti okoliš.A što je sa stranim bocama od Coca Cole i ostalih priozvoda i pića, koje se ne primaju – njih možemo valjda slobodno odbaciti u PRIRODU- JELDA KRETENI JEDNI!!!! To nije smeće, a hrvatski proizvod zagađuje okolinu.Mora biti pravilnog oblika da bi ga zgužvali, pred vašim očima u golemoj željeznoj preši, a kasnije rastopili kao reproduktivni materijal na temperaturi od 1000 i više stupnjeva.
Pa do kad ćete ovaj narod praviti kretenima.
Ja da dođem na vlast, vi bi išli bi za ovu odlluku – ravno pred zid.
Pa se u slijedećem životu rodite kao strana boca i ostanite u šumi lijepe naše, medirtirajte u prirodi..
Kakvo licemjerje i podlost.Zaštita okoliša MY ASS, kako kažu Ameri.
Ali to nije sve najbolje tek slijedi….
Trgovina Brodokomerca na Riječkoj tržnici
19 sati i 15 minuta (boce primaju do 19.30).dolazim sa vrećom praznih boca.
-Ne primamo više (????)
-Kako ne primate?
-Radimo do 19.30
-Pa sad je 19 i 15
-Da da , ali moram napraviti obračun i bla bla bla..
Ne jebem je ni 5% piše do 19 i 30
-Dobro ajde samo brzo,
Vadim prvu bocu od mlijeka, a ona zakriješti:
-Ova ne može prljava je…..
-Kako prljava -pitam -pa od mlijeka je, nije prljava…
-Ne, ne, ta ne može, to morate dobro oprati – mi to ne možemo primiti znate,
MI TU DRŽIMO HRANU I TO JE PRLJAVO i bla bla bla.
-Vidim da je DEBILANA na snazi, pa odlazim,
Tu istu večer u petak oko 1.30 sati u jutro prolazim pored izloga spomenute trgovine na Riječkoj tržnici od BRODOKOMERCA i odjednom primjetim mačku srednje veličine, kako se u trgovini igra sa vrećicom čipsa ili nečeg sličnog usred zatvorenog dućana, a zatim dolazi još jedna mačka iste veličine i vuče vrećicu na svoju stranu i taman kad sam htio pozvati suprugu,da se nasmijemo zajedno, ugledao sam zapravo – da su to dva crna ŠTAKORA veličine srednje mačke koji se tuku oko vrećice Čipšsa.Nisam mogao vjerovati, da štakor može narasti takve veličine i da nisam vidio rep ne bi ni vjerovao.JER ONI TAMO DRŽE HRANU – a boce su prljave – od mlijeka.Tamo više ne kupujem.
Ne možete vjerovati što sve neće trgovci izmisliti samo da im keš ne izađe iz džepa.