DAN ODLUKE – PRIHVATITI NEMOGUĆE U SEBI

Koliko od vas koji ovo sada čitaju ima “muda” odšetati sa rukama u džepovima iz kuće, ostaviti sve što ima, uzeti samo par stvari koje su mu neophodne za život i otići živjeti – u šumu. Razmislite o ovom pitanju, jer to pitanje povlači za sobom mnoga druga pitanja.To je poput magneta. Na jednoj strani imamo komfor, kompjutere, klimu, auto, mobitele, veš mašinu, krevet, kuhinju ,..i da ne nabrajam, a na drugoj strani imamo prirodu , naše znanje, osjećaje i našu spoznaju da živimo u svijetu, koji je krenuo u totalno krivom smjeru. Što naš drži prikovano za stolicu da to ne učinimo i pošaljemo sve u tri pizde materine i kažemo ma boli me kurac uzmi si to sve, nosi kamo želiš – ja prema tome više ne osjećam ništa.
Ono što nas od toga drži podalje je – STRAH.
Strah od toga što će se desiti sa nama u jednom takvom okruženju na koje nismo navikli. U šumi.
Što ćemo jesti?
Što ćemo piti?
Kamo ćemo kad bude padala danima kiša ili snijeg?
Što ćemo uraditi kad nam se potrga i potroši odjeća koju trenutačno imamo na sebi?
Sa čime ćemo obrisati dupe?
Šta ako obolimo ili umremo ili ostanemo bespomoćni?
Ako dobro promotrite ova pitanja ona se sva tiču budućnosti. Niti jedni pitanje nije vezano za SADA.
Ali ima još jedna stvar koju valja spomenuti, a to je da li znamo sa sigurnošću što nas očekuje u šumi?
Znamo li?
Kakva je naša predodžba o tome?
Mislite da je isto otići u šumu sada ili prije 5 godina?
Znam, reći ćete da je isto – ali nije, prevarili bi se.
Trebali bi pažljivo na youtube-u pogledati video iz Pensilvaniije kojeg su snimili jedni ljudi koji su živjeli blizu šume.
Jedne večeri primjetili su da se u šumu spustilo nešto jako svijetlo. Isprva nisu mogli vidjeti što – no to nešto se je kretalo kroz krošnje drveća. Uzeli su kameru i to snimili. Taj video postavili su na youtube. Ohrabreni tom snimkom primjetili su da se to dešava iz noći u noć. Tokom dana otišli su na to mjesto i dobro ga osmotrili, ali osim drveća nisu ništa neobično primjetili ili vidjeli. Zatim su jedne večeri uzeli kameru, namjestili je na noćno snimanje sa infrared opcijom i otišli u tu šumu i primjetili da se sa neba spuštaju svijetleće kugle koje slijeću u krošnju drveća i tamo borave.
Snimili su ih.
Video je imao 4 nastavka po 15 minuta i još jedan ekstra od 15 minuta koji je snimljen po danu. Na snimci su se jasno vidjeli orbovi, koji se spuštaju sa neba ulaze u šumu i nakon obavljenog “posla”  se podignu nazad u nebo i nestanu među zvijezdama.
Jebena neka prašina – zar ne?
Taj video sam skinuo odmah i to svih 5 djelova, ..i dobro da sam to učinio, jer par dana kasnije, youtube je taj video  UKLONIO sa svojeg servera.  To se ne smije gledati. Šta bi ljudi mogli pomisliti? Jer ruku na srce  ono sa prašinom na objektivu ne može proći – jer prašinu ne možeš vidjeti na 100 m da ga jebeš, ili je to neka jako, jako krupna prašina,…na objektivu naravno…koja leti među zvijezde
Zašto baš šuma?
Što je orbovima toliko bitno u krošnjama drveća?
Kakve su informacije pohranjene u krošnjama drveća?
Zašto noću?
Kad bi mi sad otišli u šumu, kako bi se to odrazilo na nas?
Ili ovako,…idemo postaviti jedno sasvim drugačije hipotetsko pitanje.
Koja je naša alternativa na ovom usranom svijetu u kojoj se nekolicina ljudi trudi porobiti čovječanstvo mic po mic ili stepenicu po stepenicu, dok se ignorantna masa zabavlja sa glupostima koje im skreću pažnju sa jako važnih stvari?
Koja je tu alternativa?
Šta ćemo napraviti sa ljudima koji su shvatili da je to sve skupa sranje i da je to jedno veliko nehumano zlo naspram ljudskog bića?
Kakvu alternativu imaju ti ljudi – kamo će oni otići, na mjesec…gdje je taj gateway za izlazak iz te situacije, vrata koja ću ja otvoriti da izađem jer mi se ovo ne sviđa, tu igru sam već riješio u svojoj glavi. Takav gateway mora biti negdje na zemlji – alternativni izlaz za osviještene ljude kojima stvari i ovaj materijalni svijet više ne znače ništa.
Odgovor je ŠUMA, priroda, daleko od naseljenih područja. Biti isključeni potpuno iz hipnotičke situacije, u kojoj nas imovinom i stvarima posredno ucjenjuju i koje nam našom potrošnjom pružaju kratkotrajni komfort – dok opet ne kupimo novu i novu pa opet novu stvar, ali problem i dalje ostaje, a fašizam napreduje.
Niste tako razmišljali o tom problemu ili o tom riješenju, da će boravak u prirodi biti znatno drugačiji nego prije – i da će biti će tranzitan.
Prema svemu sudeći, iz treće dimenzije u kojoj se sada nalazimo, otključati će se u takvim uvijetima gdje nismo zagađeni ničim (posebno vijestima) svijet četvrte dimenzije (4D) i to postepeno kroz boravak u prirodi, čim počne dolaziti do čiššćenja od nakupljenog sranja u nama. Period u kojem ćemo imati vremena razmišljati i susresti se sa samim sobom. 4 D dimenzija ili četvrta dimenzija je prolazna ili tkz.tranzitna dimenzija, gdje se sreću mnogi entiteti. Otvaranjem sposobnosti da vidimo 4 D, susresti ćemo se sa onim što sada ne vidimo, a to se događa povećanjem frekvencije na kojoj sada postojimo i živimo. Pa tako sada dok smo u 3 D dimenziji orbove vidimo samo na fotografijama snimljenim infra red svijetlom, ali čak i to kako ih vidimo, vidimo ih onako kako gledamo iz naše 3 D perspektive.
Evo da to pojasnim.
Krugovi u žitu, koje gledamo iz perspektive čovjeka koji hoda po polju, vdimo segmentalno. Ne vidimo ih čitave, čak i ako ih vidimo čitave ne vidimo ih pravilno ni što predstavljaju jer nam ne predstavljaju ništa. Tek iz aviona ili helikoptera ih vidimo u pravom svijetlu ili izgledu. I kad usporedimo ono što smo vidjeli na tlu i ovo iz zraka – to je dan i noć razlika. Tako je i sa orbovima – mi njihov konačni stvarni oblik ne vidimo – j er nam je 4 D nedostupan, dostupan nam je samo segment – a to je tek taj bijeli krug,..za sada.
Ulaskom u 4 D, u kojeg ćemo ući postepeno, ali u kratkom vremenskom roku, susresti ćemo se sa mnogim stvarima koje su nam sad nepojmljive – npr. sa mrtvim ljudima – odnosno njihovim dušama. Kažu da u 4 D obitavaju svakakva bića. Zapravo 4 D je autobusni kolodvor gdje ima svakakvih putnika koji idu u raznim smjerovima ali svi tu dođu čekati autobus. To je račvanska dimenzija kroz koju nam svašta dopliva u život – pa i duhovi koje povremeno čujemo.
Sad nemamo moć zadržavanja u 4D, pa onda kad umremo, mi obično uđemo direktno u autobuds za TAMO.., ali ponekad se desi da ne uđemo i ostanemo unutar 4D i onda nastaju problemi.
Prolazak kroz 4 D neće biti nimalo ugodan i svako tko bude prolazio kroz tu dimenziju , biti će suočen sa pravom noćnom morom, u kojoj nećemo znati da li sanjamo ili smo budni, ili pak drogirani nekim opijatom ili supstancom od kojih imamo priviđenja. Zato će se to dešavati postepeno i otvarati će se korak po korak opcjie, koje su nam sad nedostupne. No naš put sastoji se u odlazak u 5 D (u petu dimenziju). Peta dimenzija je naše odredište. Tu ćemo se zaustaviti, dok se na zemlji ne dese promjene, koje će se desiti – a to je dolazak Nibiru-a i resetiranje zemlje kroz teške potrese i tsunamije, erupcije vulkana – ali ono što je najgore od svega to je nuklearna katastrofa koja će proisteći iz rušenja nuklearki kao i vojnih nuklearnih postrojenja. Nema mjesta koje će biti sigurno osim 5 D dimenzije koja vibrira na potpuno drugoj frekvenciji u ovoj stvarnosti. Znati biti ćemo tu dok se to sve bude dešavalo, ali ćemo biti izuzeti od toga. Biti ćemo na tavanu.  Svi koji su vezani za materiju i materijalno ostati će na jednoj drugoj alternativi i proživiti će društvo u onakvoj stvarnosti koja im slijedi – a to znamo kamo vodi. Znači kad sam rekao da ćemo se spasiti i da je važno znati i biti svijestan situacije – to znači da se spasiš na taj način što ćeš krenuti ka svojoj alternativi koju si odabrao, za koju si sazreo i u koju vjeruješ. Znači spašavanje sebe počinje tvojim ostavljanjem svijeta kojeg sada živiš, na način da ga ostviš, jer ti je on sigurna karta – ne u smrt, već u nešto u čemu ne želiš živjeti i ostati.Šuma je spremna prihvatiti ljude koji su spremni u glavi shvatiti situaciju i izlaz iz nje.
U ovo možeš vjerovati ili ne vjerovati. U ovome možeš biti ili sa obje noge unutra – ili sa obje vani. Biti sa jednom nogom unutra – a sa drugom vani, znači da si vani i da ne prihvaćaš alternativu koja ti stoji kao opcija otvorena. U momentu, kad počnu strahoviti potresi, poput onoga u Japanu ili Čileu –  pa i još mnogo jači, početi ćeš živjeti i razumjeti što sam napisao. Svaka, ali svaka druga opcija, donosi ostanak u materijalnom svijetu – a onda ćeš biti suočen i sa materijalnim gubitkom – jer to je ta igra. Ostaviti nešto ili gledati kako se to pred tvojim očima uništava – nije isto. To ostavlja duboke traume u tebi i u svakom ljudskom biću. No kad nešto ostaviš u onom obliku u kojem jeste – ono u tvojim mislima i ostaje u takvom obliku i postoji i dalje. Teško je meni ili svakome drugome razumjeti takvo razmišljanje, zato jer smo odrasli i odgojeni smo u materijalnom svijetu, koji je naša kazna i okov, koji nas drži uza te stvari i imovinu i zbog kojih duh ne može ići kamo žei – zbog STRAHA Strahaod gubitka, straha od povreda, straha od zakona, straha od rata, straha od bolesti – a svemu je uvijek i razlog izvor MATERIJALNO. Duhovno ti lopov ne može ukrasti nišrta – ali materijalno da. Dakle, sada živimo u trenutku kad u roku od par dana ili mjeseci moramo donijeti važnu odluku. Što ćemo učiniti sa samim sobom – sa nama.
Hoćemo li vjerovati da su ni orbovi u šumu dolazili za ništa ili ćemo vjerovati da su dolazili zbog nas.
To su viša bića sa višom razinom svijesti i mogućnostima – zar bi se takava bića igrala sa ljudskim životima i ostavila ih same da se muče – ne bih rekao.
Ja sam jedan od onih, koji sad može staviti ruke u džepove i ostaviti sve – uopće se ne bojim. Jedino čega se bojim – to je ovo što se trenutačno dešava – toga se jako bojim i ne bih sudjelovao u tome.