ĐEK(ić)NA JOŠ NIJE UMRO – A KAD ĆE NEZNA SE

Za vas koji me ne poznajete i koji za mene nikada niste čuli, a koji čitate ovaj blog – a slučajno ste iz Rijeke i niste upoznati sa zbivanjima na Riječkoj pop i rock sceni ili barem ne onako kako je to stvarno sve i bilo evo nekoliko objektivnih činjenica – da ne biste ostali zbunjeni , čudnim i zločestim komentarima Velidu Đeki-ćena bolje poznatog kao Velid Đekić(en).
Taj “gospodin glumac” u nekoliko me je navrata nazvao zadnjom rupom na svirali.Pa ne postoji zadnja rupa na svirali, na svirali postoje samo rupe koje su – neophodne za njeno funkcionirane pa sam stoga otkrio da me potonji Đeki-ćen  zapravo i nije uvrijedio – nego me je -promovirao.No da je bar od koga nego od novinara koji piše za INA-u.Pa nisam ti ja derivat, sine…
Ajmo redom po nekim točkama optužnice.
1.Tvoje pjesme i tvoje pjevanje nitko nije volio.(čitaj komentare ispod postova)
Odgovor -(argumentirani) jer mi se stalno stavlja na nos da pišem ili govorim neargumentirano-
Pa ako je to tako , kako je onda moguće, da sam ja Igor Kostelac 1984 g. (znači u vremenu o kojem pišem) bio izabran od Radio Televizije Zagreb da predstavljam Republiku Hrvatsku na Danima Jugoslavenske zabavne muzike 1984 u Opatiji  uz Olivera Dragojevića kao predstavnik jedne takve i glavne ( tada jedine) televizijske kuće u Hrvatskoj. Mislite li reći da cijelokupna ekipa tadašnje glazbene vrhuške koja je o tome odlučivala – da je izabrala mene i Olivera Dragojevića – jer nismo VRIJEDILI. Ili da nitko nije volio moje ili njegove pjesme. U laži su kratke noge.
Hopa!
No zadržimo se malo samo na mom “uspjehu” ili neuspjehu ovisi kako će na to neko gledati i iz kojeg kuta.
Ja sam kantautor i pjevač.U to vrijeme nisam imao nekih glazbenih vještina, koje posjedujem danas ali ni opremu.Ali imao sam, nešto novaca…..To sam utrošio za 3 kompozicije koje sam snimio u studiju Andreja Baše cca 3000 DEM. čak i više.
To je u to vrijeme bilo jako puno novaca (cijela jedna dobra plaća). Nitko mi nije htio pomoći – koji je tome bio razlog?
Evo recimo Elvis Stanić ili još neki glazbenici koji su mi mogli jako pomoći kasnije – ali nisu.Mogli su me jednostavno nazvati i reći Igor ajmo te tvoje stvari snimit i napravit do kraja pa ih nekome ponuditi – ali nisu.
Zašto? Pa zato što su te tri kompozicije koje sam snimio imale zapažen uspjeh u čitavoj Jugoslaviji.Vrtile su se i u Beogradu i u  Sarajevu i u Novom Sadu, o meni su se radile tamo, čitave emisije i portreti. Nikome se to nije od glazbenika sviđalo u mom kraju – pa ni Elvisu – jer bi to ugrozilo njegov status.To je sve išlo pod Igor Kostelac i njegovo ime nije bilo nigdje vidljivo – a svačiji ego je velik pa i njegov – kao i moj ili možda tvoj – Đeki-ćen.
Grupa ERY u to vrijeme nije postojala i već je i Elvis imao druge kombinacije u glavi tražeći izlaz iz anonimnosti
u svrhu brendiranja svoga imena.Meni je to Ok.Nemam neko loše mišljenje o tome.Jedino što mi je žao, u priči o Elvisu Staniću, je da mu je trebalo previše vremena da se popne na ovu poziciju na kojoj se sada nalazi.Nije li to malo sve skupa čudno? Čovjek sa njegovim znanjem, iskustvom pa da tek ugleda svijetlo dana skoro u 40-toj godini.Tko je za to kriv Elvis ili možda Vi – tkz.”novinari” koji ste ko pizde šutili o takvom zlatnom dečku koji je poharao svijet svojom vještinom i svirao sa imenima koja vi neznate pravilno ni napisati, Đeki-ćen.
U cijeloj toj priči  koja se je zvala Igor Kostelac – Elvis Stanić je bio direktno umiješan svojim sviranjem i aranžmanima koje je napravio za te 3 pjesme koje sam platio i snimio.
Elvis stanić me nikada nije pitao niti centa za to što je napravio- a mogao je.No on je sa Bašom vjerovatno podjelio utržak koji su imali od mene- a možda i ne- tko zna.

Ovo što sam naveo inače je među glazbenicima normalan i tradicionalan običaj, oko međusobne pomoći.U to vrijeme Davor Tolja, je isto tako imao kućni studio i on mi je mogao pomoći – oko realizacije mojih snimaka u potpunosti – ali nije.
Čudno , zar ne.E sada, postoje za to samo dva razloga.Ili sam ja bio direktna opasnost po popularnost tih osoba i sudionika sa svojim pjesmama i pjevanjem, ILI sam ja sa njima bio u KONFLIKTU (učinio im nešto nažao privatno ili u poslu). Ne sjećam se da sam sa Davorom toljom IKADA bio u ikakvom konfliktu, često smo svirali zajedno, nastupali zajedno, jednom prilikom njegovog odlaska u JNA zmajski se napili u dvorani mladosti i iskreno isplakali svi zajedno. Ja se ne sjećam da sam sa njim imao ikakav sukob.
Elvis stanić i ja smo bili ko prsta dva – jedne ruke.Lonac i poklopac.Glazbeno smo se totalno razumjeli.Provodili smo gotovo čitav dan zajedno ili svirajući ili komentirajući ploče i muziku onog doba,a zatim to sprovodili u praksu vokalnu i gitarističku.Privatno smo bili različiti i iz različitih vrsta obitelji i statusa. No,muzika briše sve granice, tako da taj privatni faktor meni i nije bio nekako konfliktno izdvojen ili podvučen. Znači – NE. Rezultat izvucite sami – ja Vam ga neću nametati.To će ostati vječita – javna tajna.

2.Pa,kako onda, kad stvari stoje tako – da mi nismo čuli za tebe, spomenut si kao nekakva margina gotovo jedva i spomenut, a svirao si toliko godina sa Elvisom Stanićem , šta više uveo si ga u sve to?

Odgovor (argumentirani)
U to vrijeme Goran Lisica Fox zvani Goran LISNICA, već je gradio svoju mrežu oko riječke scene izostavljajući, iz novina, sve što nije bilo u njegovoj kontroli.Tada je  data  “prilika” i nekim mladim naivnim novinarima kao što su Dragan Ogurlić(fuj) i Bojan Mušćet (fuj dvaputa).Ti tad vrlo mladi dečki bili su zaduženi za posao koji je prije toga “vodio” Goran lisica-Fox poznatiji među bendovima kao Goran Lisnica.On je u to vrijeme već zauzeo druge pozicije u društvu – rušiteljske i huškačke. Val (omladinski list iz Rijeke) na kraju je za nagradu ostao Draganu Ogurliću – te na kraju riknuo.Bojan Mušćet (fuj dva puta) kad je vidio da ništa neće dobiti i da je glupo iskorišten sa tim “iskustvom” preselio se u Zagreb pa sad tamo -sere.I više mu Mišo Kovač i slični nisu ljiga i komercijala, jer od njihovih recenzija -papa. Sad su to najbolji pjevači i najbolja muzika.Zadnji biser mu je bila prognoza da Michael Jackson neće uspjeti, ako ode na svijetsku turneju – jer to Bojan Mušćet zna iz svog bogatog iskustva pišući o Miši Kovaču i Severini, ili drugim biserima iz Dallas recordsa.

U cijelu tu priču, iz niotkuda uskočio je i objeručke prihvaćen Velid Đekić (Đeki-ćen). On je obavljao posao arhivara.Što bi mu Fox rekao da spremi u arhivu, o riječkom rocku – to bi on vješto tamo i “spremio”.
Spremao je uglavnom, jednu te istu arhivu Termite, Parafe pa Let 2 pa onda red Let – 3, zatim opet i opet isto samo u drugačijim kombinacijama – tako da se današnja rock povijest Rijeke se svodi samo na njihove “parafe”.
Nema čak ni podzakonskih akata, a ako ih i ima, onda piše- podaci NEPOZNATI.
Đek(ić)na još nije umrla a kad će ne zna se!!