Knjiga koju imate kod kuće na polici, u vašoj sobi, je nešto što nitko ne može promjeniti, ona je takva kakva je naštampana. Ona je vaša. Zamislite samo, kakav bi posao netko imao, da ide po kućama širom svijeta i para stranice tih knjiga i ispravlja ono što je u njima napisano. Zatekao sam, razmišljajući o nečemu, jednu stvar, koja je u meni kao i uvijek napravila lančanu i opravdanu reakciju razmišljanja i povezivanja i vodila mnogo dublj,e nego što možemo isprva zamisliti. Ovo je vrlo ozbiljno, zapravo i više nego ozbiljno.
Primjetio sam zapravo, kako ljudi u zadnje vrijeme, masovno bacaju knjige i fotografije, ploče, i video kazete i audio kazete..u smeće.
Je, isprva bi čovjek pomislio kako su to stvari koje je pregazilo vrijeme.
Teško je sagledati ovo o čemu ću pisati, sa nekakvim definiranim kronološkim redosljedom , ali najranije, koliko me služi nekakvo obrazovno pamćenje, je doba tkz. Hitlera i masovno paljenje «nepodobnih» knjiga. Tada kada sam to učio i čitao ili gledao na TV-u, nisam tome pridavao ovakovu pažnju kao sada i danas,..ali to je vjerojatno sami začetak ove priče.
Svemu tome, moram još spomenuti, na ruku ide i tehnološki napredak društva – koji opet nije slučajan, nego se je sa jednog određenog mjesta u povijesti, počeo se NAGLO ubrzavati…ali ne progresom linearnog napretka, već neprirodno brzo…
Naštampane knjige od vajkada su razbacane širom svijeta, sve što je napisano unutar tih knjiga, nemoguće je promjeniti, jer su odštampane..Kako ukloniti te knjige iz posjedovanja ljudi i sakupiti ih na jedno mjesto, a zatim digitalnim elektronskim knjigama polako zamjeniti štampane knjige – koje ne možeš izmjeniti, jer digitalni zapis u informatičkom obliku možeš mijenjati onako kako netko želi i kako mu odgovara ?
Kako je određenu «strukturu», zanimao samo određen broj knjiga, ili određene knjige, netko se je dosjetio otvoriti širom svijeta ANTIKVARIJAT KNJIGA, jer gdje ćeš bolji mamac za izvući staru knjigu iz ruku (ne)sretnog vlasnika, nego da mu za nju ponudiš svotu novaca na koju nitko neće ostati imun – I give you an offer you can’t refuse je poznata fraza iz trilogije KUM.
U moru tih knjiga, koje su totalno nevažne, tako će ući i one nekome od značajne i velike važnosti ili interesa, kako se ne bi desila situacija kao u slučaju «BIBLIJA», koja je odštampana u nekoliko verzija i sada se moraju izmišljati razna opravdanja zašto postoji toliko verzija jedne te iste knjige, koja je kao najstarija i prva službena- trebala bi uvijek biti ista – ali ima ih 100 vrzija i sve su različite… pametnom dosta !!!
Na greškama se uči.
Tako su ti bezazleni dućani za otkup knjiga, zapravo paravan, za jednu mnogo krupniju akciju…u ostalom čemu sakupljati knjige okolo po svijetu i paliti ih, kad ih njihov vlasnik za bezvrijedno puno novaca, donese tu knjigu sam u trgovinu – prihvatilište knjiga. Dalje je sve stvar umreženosti i novaca, jer određene knjige, završavaju kod njihovih sakupljača – koji ih uništavaju ili nekamo pohranjuju,..daleko od budučih generacija, ..jer roditi će se neki novi klinci, koji za 50 godna neće znati za Gallilea ili nekog sličnog, ali ako i budu znali, znati će iz PDF knjiga, koje se mogu mijenjati kako nekome paše. Ali čekaj, reći ćete,… a što je sa fajlovima pohranjenim u mojem kompjuteru oni će mi ostati,..je sjeti se samo koliko si fajlova imao od kako imaš kompjuter i gdje su ti fajlovi sada, koliko si puta izgubio podatke na disku, koliko si novih kompjutera promjenio, koliko si Cda ili DVD-a bacio jer NE RADE::.. za njih se brine tehnološki napredak i nekvalitetni nosači CD-i ili DVD-i koji su zamjenili usput filmove i video kazete, audio kazete, ploće, koje su decenijama imale jednako kvalitetno sačuvan zapis, koji su na sebi imale, dok ovo govno od plastike zvano CD, ili DVD, nakon što ga staviš u pogon kompjutera i pogledaš par puta, na ekranu ti osvane natpis zbog koga nekoga savršeno boli kurac:
Cyclic redundancy check – Wikipedia, the free encyclopedia
Nakon što ste odlučili,da nakon nekog vremena ponovo pogledate neki film ili vaše podatke slike. mp3 ili slično, izađe vam gore spomenuti natpis i taj DVD si možete zabiti u dupe. To je kraj vaših zapisa i kolekcije.
Lukavo.
Zamka je u nedostaku prostora koje kazete i ploče zauzimaju u kubikaži a DVD vješto smanjuje taj volumen u odnosu na kazetu ili hrpu knjiga ili fotografija.
Ali,..sa time odlaze iz vašeg vlasništva, sve što imate zapisano. Jednoga dana, netko će imati sve kako želi, neće ostati niti traga od civilizacije, koja je postojala, jer neće biti niti štampanih knjiga, ali biti će reizdanja i PREŠTAMPANIH knjiga, neće biti niti fotografija, jer danas svaki mobitel ima kameru, a fotograf kao zanimanje je totalno iščezlo, a ubrzo će potpuno nestati..
Kome odgovara takav razvoj događaja, u kojem će biti izbrisana ljudska povijest, izgled ljudi, zapisi običaja, njihova kreativnost i način kreativnosti?
Ljudima kao bićima sa dušom i osjećajem za stvaranje – sigurno ne, ali vanzemaljskim bićima infiltriranim među nama – DA.
Jeste li se pitali, zašto više nema glazbenika na nivou 60-tih i 70-tih godina, kad se je masovno i virtuozno sviralo i natjecalo u kakvoći i vladao je prestiž u muzičkom znanju i kreativnosti?
Zato, što je netko tko usmjerava tok muzike i ljudi i kuturu to skrenuo na drugu stranu – svoju stranu na svoj mlin,…preko noći, sjećate li se ? ..
Zvalo se je PUNK.
Punk je ciljano uništio bendove koji su svirali – ODLIČNO, ludi su nažalost to shvatili prekasno, pa su razni come-backovi, kultnih bendova iz prošlosto, samo ugasli pokušaj da mladim generacijama predstave, kako se je nekad sviralo. Danas imamo gomilu bezveznjaka od danas do sutra, koji pojma nemaju o sviranju. Kako bi to bilo još i gore, danas kad idete po kruh i mlijeko, odmah sa police skinete u paket aranžmanuFendericu, Marshall-a, kabel, trzalicu, štimer i remen za gitaru, tutto completo, sve u jednoj kutiji sa drškom za 750 ili 900 kn, pa nek klinac doma dere i nek se bavi muzikom,…možda mu i krene, što je vaš sin lošiji, od ovih kretena koji se krevelje na televiziji ili Ri Rocku, isti kurac…ali kad treba nešto odsvirati ili otpjevati, ..e tu prestaju sva foliranja i svi su se odjednom sjetili da im je doma ostao ukopčan šparhet…na kojem kipi mlijeko…fijuuu zip…
Najbolje od svega, je to što to sve izgleda tako bezazleno. Naiđem na kutiju metar puta metar, punu video kazeta, naiđem na nekoliko videorekordera koji su totalno ispravni sa 6 ili 8 glava – da ti mozak stane, mogao sam nekad samo sanjati o takvom video rekorderu,..ljudi ih bacaju,..ali toliko DVD playera, (koji je relativno nov uređaj, bar mnogo mlađi od video rekordera ili kazetofona) koliko sam do sada u zadnjih nekoliko godina života vidio ili našao na smeću nije moguće– niti jedan uređj se ne može mjeriti sa time, jer DVD player skinuti sa prvog mjesta od svih ikada bačenih uređaja od kad je svijeta ne postoji. Na smeću su najviše odbačeni po broju redom.
1. Daska za peglanje
2. Sušilo za robu
3. Dvd playeri
Ove prve dvije stvari iskoristive su za staro željezo, ali DVD player je opasan otpad…
Ne znam, ako ste dobili sliku onoga što želim reći, ali počela je destrukcija- ubrzana destrukcija prošlog vremena i kulture čovjeka. Buduće generacije, biti će totalno izbrisane sjećanjem, na bilo kakvu kreativnost ili stupanj kreativnosti kod ljudi, jer će to netko GLOBALNO sakriti i onemogućiti im da to saznaju, mi idemo u totalitarno kontrolirano društvo, gdje neće biti vidljivo niti kako su izgledali naši stari djed i baka i čime su se bavili, ostatak posla, obaviti će zakoni EU i ostalih patenata, koji će zakonom zabraniti proizvodnju , sira, rakije, pršuta i ostalih babljih seoskih proizvida i dovesti čovjeka da zna – samo za policu u trgovačkim LANCIMA. A onaj tko kontrolira hranu i vodu ,..drži čovjeka za roblje…za jaja.
chat wih me
