DIMENZIJA U 3D DIMENZIJI

Prije nego što počnem pisati o ovoj temi, moram naglasiti da ovo pišem iznosim kao osobni doživljaj – jer nisam u potpunosti upoznat sa tim događanjima kod drugih ljudi, niti imam takvih saznanja do sada i za sada. No kako je ovo ipak moj osobni blog, odlučo sam da to napišem kako bi eventualno netko ako to prepoznao kod sebe, mogao povezati sa događajima koje ću opisati i tako shvatiti da taj osjećaj nije lažan niti fiktivan ili slučajan – već je vjerovatno dio nekog procesa koji traje. Vi koji ovo sada čitate dalje iz  znatiželje ostaviti ću vas skeptične ali ja se uopće ne obazirem na vas, jer kad bih se obazirao i kad bi mi to nešto značilo – ne bih to ni napisao. Ovo mi donosi ni novac niti slavu jer novac i slava pripadaju jednoj drugoj strani – kojoj više ne pripadam niti me interesira, jer sam se naučio živjeti drugaćije i pronašao sam svoj mir i pronalazim ga svakog dana više i više. Naučio sam živjeti…
Mi živimo u trodimenzionalnom prostoru, koga još zovemo popularno i 3 D ili barem to tako mislimo, jer smo progutali tu tezu, ne pitajući se jedno sasvim logično pitanje:Da li mi stvarno imamo potpunu kontrolu nad stvarima koje vidimo u tom 3D prostoru ?
Evo jednog banalnog primjera koji će srušiti tu sigurnost i tu definiciju.
Ako ja živim u 3 D dimenziji, meni bi ta dimenzija trebala biti potpuno ili apsolutno dostupna.
Niti jedan njezin dio iz 3 D, ne bi mi trebao biti nedostupan..Je li tako?
Ali to u našoj realnosti 3D nije tako, mi ne vladamo 3D prostorom u potpunosti.

2 D dimenzijom mi vladamo potpuno i vidimo njezinu dužinu i širinu – znači dostupna nam je u potpunosti.
No, ako recimo uzmemo kocku, kao trodimenzionalno tijelo, ona nam nije cijela dosupna u vidnom polju, na njoj uvijek ima stranica koje su nam nedostupne i nisu nam u našem vidokrugu.. a trebale bi biti jer mi smo u 3D i kocka je 3D
Recimo iza te kocke, mogao bi se sakriti bilo tko i bilo što i mi ga ne bi vidjeli ili bili svijesni  – a živimo u 3 D – znači uvijek nam je jedan segment 3D nedostuopan, a ne bi trebao biti, jer mi se službeno nalazimo u 3 D i kao vladamo tim prostorom,..ali vidi sad ovo – ne vladamo u potpunosti.
Šta bi morali imati ili znati da vidimo što je iza kocke u isto vrijeme kao i kad gledamo i vidimo ostale stranice koje su nam dostupne vidokrugom….drugačija svijest, ili drugačije poimanje prostora od ovoga kojeg imamo.
To me je oduvijek mučilo..nismo li mi u stvari samo djelomično u 3D odnosno na prijelazu iz 2 D u 3 D.

No to nije  današnja tema.
Desilo mi se je nešto izuzetno čudno. Osjećaj koji sam tom prilikom proživio, bio je vizuelno dimezionalan i proziran, ali vidan osjećaj,  koji sam mogao razabrati od stvarnosti, koja se je tog trenutka dešavala.
Sve se je desilo na vrlo neobičan način i slučajno.
Kod mene je došao jedan čovjek sa još jednom osobom i prilikom razgovora sa njim/njima doživio sam ga  (tog čovjeka) kao da se ne nalazimo u istom prostoru – najme, ja sam njega vidio u jednom drugom prostoru, koji je bio dio tog prostora i kad je krenuo razgovor – točno sam vidio svijet u kojemu živi. Znam da vam to zvuči upravo nevjerojatno, ali imao sam osjećaj da sam ga mogao uhvatiti za kragnu košulje i povući k meni u taj prostor u kojem se nalazim ja. Osjećao sam totalno njegovu pripadnost jednoj drugoj dimenziji unutar ove u kojoj smo se nalazili.
Tip je bio čista hipnoza.Nije kužio ni kurca, osoba opčinjenog pogleda sa stvarima koje sumeni  totalno beznačajne i koje ne koristim. Npr.zamislite imate bijelu košulju u ruci i znate da je ta košulja bijela, a onda najedamput dođe jedna osoba sa puno bijelijom košuljom od vaše i vi shvatite da vaša košulja zapravo uopće nije bijela već – SIVA…zamislite kako nekoga gledate sa strane u njegovom životnom krugu- matrixu kojega živi i vidite to fizički ispred vas i osjećate taj drugi prostor ispred vas, koji se odvija unutar neke prozirne staklene kabine, kupole  kojoj tog trenutka ne pripadate. I dok je čovjek govorio, osjetio sam totalnu udaljenost iz nekog drugog prostora, u kojem sam se nalazio ja – iako je čovjek stajao svega pola metra od mene. Osjetio sam njegovu žurbu i planiove za taj dan, obaveze i čitav put kojim se kreće unutar te kabine. Prilikom pričanja sa njim (sasvim na kratko o nekim duhovnim stvarima iz živiota i događanjima oko nas i u vrlo kratkim crtama), čovjek je poput duha gledao umene ne shvaćajući što mu govorim. Tad sam uhvatio taj pogled hipnotiziranog čovjeka – čovjeka koji je totalno nesvjestan situacije u kojoj se nalazimo. To je isto kao da je meni neki matematičar izdiktirao neko pravilo eksponecijalne jednadžbe, o kojoj ja ne znam ama baš ništa – blejao bih u njega ne shvaćajući što govori.
Počeo sam primječivati čudne stvari,  ljude koji su fokusirani za predmete i stvari oko sebe i njihova svijest ne mrda dalje od njiih. Hipnotički gledaju u motore, mobitele, odjeću, automobile, što netko ima ili nema , u televiziju ili puši vijesti na naslovnim stranicama novina kojima im odvlače pogled sa bitnih stvari, koje se događaju oko njih. Gledam ih, kako im je pogled fiksiran u to – i osjećam ih kao da me ne vide,….ali ja vidim njih kao u nekom filmu…nevjerovatan osećaj.
Počeo sam primjećivati jako čudne stvarioko sebe, koje su se nekako udaljile od mene i imam osjećaj da hodam nekim totalno drugačijim prostorom., ali sa jednom razlikom – ja mogu k njima – ali mogu i izaći i van iz njihovog prostora, a oni to ne vide,… poput neke dimenzije u dimenziji, koju mogu osjetiti unutar sebe,… izunutra…. a vidim je očima izvana – ali ta dimenzija je izvan mene – ne unutar mene, gledam osjećajem iznutra i istovremeno gledam  očima i to vidim kao jednu sliku koja dolazi iz više izvora i stapa se u cijelinu. To je osjećaj i gledanje koji čine jednu novu sliku. To je toliko neobičan osjećaj, da sam se zatekao kako gledam u to i čudim se istovremeno, što u tome sudjelujem stojeći negdje drugdje – a tamo sam fizički.
Potpuno novi osjećaj.
Nikad do sada nisam tako nešto osjetio.
Osjećaj je kao da ste vi duh i stojite pored ljudi i promatrate ih a oni to ne znaju. To je najvjerodostojnije kako bih taj osjećaj mogo opisati. Strašno neobičan osjećaj.
Počeo sam osjećati tu razliku o kojoj se priča među ljudima. Na one probuđene i hipnotizirane. Pokušate li takvu osobu uvjeriti u ikakvu realnu teoriju koju oni zovu zavjera, možete imati samo gadnih neugodnosti – s toga moj savjet je da se u to ne upuštate – nikako.
Ako ste shvatili što sam napisao – budite sigurni i uvjereni da ne pripadate tom krugu ljudi, jer to su ljudi kojima vlada matrix tako čvrsto da je svaki pokušaj da im pomognete uzaludan..oni su čvrsto zarobljeni…
Ne raspravljajte se sa njima – rasprava će biti beskonačna. Znatno će vas iscrpiti. Oni ne prihvaćaju ništa što im govorite.To može biti vaša mama, tata, brat, žena, djevojka, kolega na poslu ili bilo tko tko je sa vama u svakodnevnom kontaktu. Primjetio sam da ljudi koji razumiju o čemu pišem, su razbacani posvuda i nigdje ih nema mnogo i na okupu da bi međusobno mogli komuniciirati, tako da je internet mreža koja ih povezuje i istovremeno informira. Zbog takvih okolnosti internet koji je pod strogom kontrolom može naglo biti ukinut iz raznih razloga kao npr. jaki potres ili nešto slično. Mislim da je ovo dio transformacije svijesti, koji će se povećavati sa novim otkrićima. Do prekjučer taj mi je doživljaj bio potpuno nepoznat. Nakon što to doživite, osjećate se zbunjeno, jer ga doživite u stvarnosti – a ne npr. u snu ili nekoj mašti, već u svakodnevnom životu. Imate osjećaj, da svije promatrate između dvije dimenzije u kojoj se nalazite vi i oni drugi, gdje njih možete vidjeti u tom stanju u kojem žive i funkcioniraju svakodnevno, poput hipnotiziranih osoba na sceni koji plešu i pjevaju na sceni pred publikom dok se ljudi smiju, a u njihovim glavama na sceni trešti glasana muzika na koju plešu i gibaju se u ritmu.
Publika se smije i vrišti – ali oni ne čuju. Hipnotizer za to vrijeme može sa njima raditi što god hoće…strašno.

U nekoliko različitih video klipova raznih mislilaca današnjice kao i onih za koje niste čuli oni o događajima koji slijede govore u prenesenom smislu opisujući masovno umiranje ljudi i prelazak u novu dimenziju i život riječima poput toga da počnemo meditirati svaki dan kako bi lakše podnjeli “prelazak u novi oblik svijesti” i da se toga ne moramo bojati, da će neki ostati i nastaviti život u potpuno drugačijim okolnostima i sa drugačijom sviješću.
Pitanje koje mogu sa razlogom postaviti je hoćemo li u 4D dimenziji moći kocku iz 3D vidjeti u potpunosti bez onog djela kojeg sada ne vidimo.
To nam je nepojmivo, jer za to treba imati drugačiji način zaključivanja od sadašnjeg, drugačiju svijest, koja će nam postepeno pokazati da unutar ove dimenzije, postoje stepenice ili neka međudimenzija, koja će nas voditi do punog profila nove dimenzije – tako da prelazak u drugu (četvrtu dimenziju) neće biti nagao, bar ne za ove koji će ostati živi. Moglo bi se uskoro desiti, da dođe do masovne pojave promjena kod ljudi prije ikakvog velikog događaja, gdje će odabrani ljudi, paralelno sa ljudima koji žive uz njih na zemlji (i koji će još biti živi) vidjeti i čuti stvari koje će im biti prisutne u njihovoj sadašnjoj stvarnosti – a koje drugi ljudi neće moći vidjeti.
U kojem će se to trenutku dogoditi ne znam.
A kao vam se je to dogodilo do sada i mislili ste da to umišljate – morate znati da ne umišljate,… ja sam vam dokaz za to, jer sam to javno napisao, bez straha da će me netko proglasiti ludim. Prolazimo kroz jako čudne transformacije, koje će nas iznenaditi svakim danom sve više. Početi ćete ustanovljavati stvari, koje vam se prije nisu dešavale, niti u najvećoj mašti. Stvari koje ne možete zamisliti u vašoj glavi, jer vam nikad nitko nije ni rekao za njih niti ste ih negdje mogli pročitati.