5.11.2010 u 12.58 (iza podne) doživio sam susret sa denzitetom iz 4 dimenzije u vidljivom obliku i u boji. Čitajući vijesti u Crnoj kronici u Novom Listu, na internetu, o skupini koja je trgovala nekim opojnim supstancama, koje služe za poboljšanje rasta biljaka poznatijem pod imenom “mija mijao” , digao sam se od kompjutera i krenuo kod sina u sobu te to prepričao sinu, koji je sjedio u sobi za kompjuterom odjeven u plavu piđamu (ovo je jako bitno). I tako dok sam mu pričao čime se sve ti pacijenti drogiraju i komentiramo tko to ide probavati i kako dođu do toga da je to opojno, otišao sam to u kuhinju ispričati supruzi i smijali smo se tim facama koje to rade i kako se toga dosjete.Bio sam okrenut prema hodniku i gledao kroz manji hodnik prema ulaznim vratima. Odjednom vidim sina, kako prilazi ulaznim vratima, kao da je čuo da je netko pred vratima, no da bi se moglo vidjeti tko je ped vratima treba se lagano sagnuti pri čemu bi se vidio stražnji dio tijela. Kako nisam vidio da se je sagnuo , proletjelo mi je u djeliću sekunde misao da je možda izašao iz kuće – no nisam čuo da je otvorio vrata, koja imaju vrlo poseban zvuk pri otvaranju. Krenuo sam prema vratima i vidio da nema nikog te u nedoumici krenuo prema sobi od sina. Pitao sam ga da li je bio na vratima – on kaže da nije. Cijelo vrijeme kosa mi je na glavi bila podignuta i nakostriješena tako da sam svaku vlas mogao prebrojati ponaosob, što mi se dešava samo u slučaju kad mam susret sa denzitetom iz četvrte ili pete dimenzije. “Osoba” koja je prošla kroz zatvorena vrata vrlo žurno, bila je “odjevena” u plavu odjeću, malo viša rastom od mog sina i znatno vitkija. Osjećaj naježenosti trajao je pune dvije, tri minute. To je izašlo iz stana kroz zatvorena vrata brzim koracima kao da ne bi željelo biti uhvaćeno na tom mjestu kao da je čekalo moment da izađe. No uhvatio sam to pogledom. Ovo je već drugi puta da sam u hodniku kuće “zatekao” čudnu kreaturu koja je jednom prošla kroz zid u susjedni stan , a sada kroz zatvorena vrata. Je znam da ovo malo ljudi može povjerovati, no kad ste svjedokom ovakovih stvari i događaja, osjećaj koji imate pri tome je tako neobičan i nije usporediv sa ičim. Već dugo vremena nisam imao ovakvo viđenje (više od 5 godina). Najviše me se je dojmilo to, što sam u tom prolazu osjetio da “to” nije htjelo biti viđeno te je brzim korakom izašlo iz stana. No pogriješilo je u procjeni, jasno sam ga uhvatio sa oba oka. Doživljaj je bio toliko stvaran da sam bio uvjeren da je sin otišao pogledati tko je pred vratima, što me je začudilo, jer nisam čuo ni vrata od kućnog portuna koja su toliko bučna i uvijek signaliziraju da je netko ušao u portun. Uvijek čujem kad netko ulazi u haustor kuće, a tada nisam ni čuo da je netko pokucao. Strava osjećaj. Nisam čitavih pola sata došao k sebi od uzbuđenja i to me je stvarno zateklo – i potreslo usred bijela dana, malo prije jedan sat poslijepodne. Vrlo neobično.I još nešto neije seradilo o viziji na sekund, već sam jasno vidio barem 2 ili tri koraka koje je “to” napravilo.
chat wih me
