Kako predmeti koje koristimo u životu svakodnevno, mogu biti povezani sa čovjekom i poslije njegove smrti , pročitajte u ovom današnjem postu koji je i više nego fascinantan , a u njega su umiješane i druge osobe koje o tome nisu ništa znale – a kamo li vjerovale.No idemo nekim redom kako bih vam čim vjernije prikazao ovaj nevjerovatni splet događaja.
Do 1978 godine živjeli smo U Opatiji u jednoj kući u dvosobnom stanu u prizemlju. No, kako sam ja već bio odrastao (imao sam već 18 godina) , jako sam želio imati svoju vlastitu sobu. Igrom slučaja ili spletom okolnosti, čuo sam da u susjedstvu jedna stara udovica, traži manji stan, po mogućnosti u prizemlju. Kako je već bila u godinama teško joj je bilo hodati uzbrdo do tadašnjeg stana.To je bilo jedno 150 metara dalje, od stana gdje smo mi stanovali. Posjetili smo je i odmah je pristala.
Kakvih smo samo pravnih problema imali oko te zamjene – o tome bih mogao napisati posebnu knjigu, ali dobro neću sad o tome…
Došlo je do zamjene stanova.Kako je gospođa bila sama i ulazila je u manji stan, ostalo je podosta namještaja s kojim nije imala kamo. Neke stvari je ostavila nama, a neke je poklonila svojoj daljnjoj rodbini. Prilikom selidbe primjetio sam jedan krasni izrezbareni pisaći stol.Strašno mi se je svidio i žicao sam starce, da pitaju staru da mi taj stol ostavi – ako treba ja bih ga i platio nije bio problem.Gospođa mi ga je poklonila.Ostao je kod mene u sobi.Nekako s vremenom taj glomazni komad starinskog namještaja počeo mi je prostorno smetati u ne baš velikoj sobi, odnosno sobici.
Uz taj stol iz ostave sam donio i jedan starinski ormar za robu, koji je sa prednje strane imao umjesto drvene ploče od punog drveta – ornament staklo.
Oba roditelja su mi radila i s obzirom da smo ušli u veći stan trebalo je kupiti i novi namještaj da se taj veliki prostor nekako popuni.
Tako su moji roditelji na kredit kupili dva regala .Kad smo to sve posložili ispalo je – da imamo viška stvari.
I tako jednog dana tokom 79 godine moj otac ušao je u moju sobu i pitao me ako hoću uzeti kod sebe jedan mali sobni stolić koji je ostao od bivše vlasnice, a koji je bio vrlo neobičnog dizajna.Najme, umjesto da su noge stola bile na uglovima kao i obično, ovaj stol imao je noge na sredini plohe stolića.Znači imao je 4 noge, ali pomaknute za polovinu dužine stola na sredinu, tako kad bi ih spojio – dobio bi – križ. S obzirom da je to stajalo u dnevnom boravku kao neki pomoćni stolić, a nije bio velik – uzeo sam ga u svoju sobu i stavio pored kreveta.
Roditelji su do tada bili kupili sve – osim spavaće sobe.
Te večeri kad sam dobio stolić, bila je Subota i kao obično toga dana se je izlazilo van na ples, cugu, pizzu, na sviranje gitare i slično.Pilo se je dosta ali uvijek u granicama.Navečer, kad sam došao doma, bio sam malo cuga i odmah sam legao u krevet bilo je cca 1 ili najviše 2 ujutro.
Moram vam napomenuti da od kad smo se uselili pa do tog dana, nisam imao nikakvih problema ili “nus” pojava.
Legao sam u krevet na bok, tako da mi je desno uho bilo na jastuku.Bila je tišina.Odjednom sam čuo vrlo dubok zvuk koji je bio poput slijedećih zvukova ; sa kojim bih to mogao usporediti.
Učinilo mi se kao da spavam iznad neke garaže, u kojoj je ostao upaljen auto – koji radi u leru.
Zatim bi se zvuk promjenio, u udarce poput onih da netko u konobi ispod vas cijepa drva i to cijepa nekakav veliki debeli cok, kojeg nikako ne može rascjepati.
Ili evo još jedne usporedbe; kao da ste na brodu koji stoji u luci i nalazite se u caffe baru broda i čujete dolje u dubini kako radi brodski motor, na refule jako duboki ton.
Odigao sam glavu od jastuka i mislio sam da mi je to od cuge pa sam se okrenuo na drugu stranu no zvuk nije prestajao.No kad bih podignuo glavu sa jastuka zvuk bi jednostavno – nestao, odnosno nije se više čulo ništa. Izgledalo je, kao da nešto radi ispod kuće, neki stroj.
Ispod nas su bili stanari, no taj zvuk dopirao je iz velike dubine ispod temelja kuće i bio je vrlo jasan i u pravilnim raznmacima je radio TUM TUM TUM. Nisam tome pridavao neku veliku važnost, misleći da mi je to ipak od previše cuge.. i tako sam zaspao.
U jutro nisam više čuo ništa.Nisam nikome ni govorio o tome.No slijedeću večer, opet se je sve iznova ponovilo, jedino što ovog puta nisam ništa pio, niti sam te večeri igdje izlazio, jer je bila nedelja – koja je bila uvijek tradicionalno pusta u gradu.
Zvuk je opet bio isti, vrlo jasan, dubok i čuli su se udarci poput udaraca sjekirom, ali sa onom drugom stranom kao kad cjepate veliki panj, pa vam oštrica sjekire zaglavi u njemu , pa onda okrenemo sjekiru i udaramo u panj na kojem cjepamo – drugom stranom sjekire.Eto baš takav zvuk, ali u pravilnim razmacima.
To je trajalo dosta vremena , a evo kako je prestalo.
U to vrijeme tek su se pojavile digitalne budilice i moj otac je kupio jednu od Phillips-a .Kako još nisu imali noćnih ormarića u sobi, moj otac me je pitao jednog dana, ako mi treba onaj mali stolić…. i ja sam mu ga dao.
Stavio ga je pored glave uz krevet umjesto noćnog ormarića, a na njega novu digitalnu budilicu koju je tek kupio.
Ujutro je zakasnio na posao. Digitalni sat – radio budilica je crkla tokom noći i nije zvonila kad je trebalo.
Sutradan ju je otac odnesao na zamjenu u dućan i dobio novu.Nakon dva dana opet je crkla radio budilica.
No ono što je bitno u ovoj priči je, da ja mom ocu, nikada nisam pričao o zvukovima koje čujem, niti sam to ikada spomenuo, ne obazirući se previše na to.Tata je opet uzeo novu budilicu i stavio je na stolić. Nije se pokvarila, ali je on primjetio ujutro da stolić nije u onom istom položaju, kao kad je otišao spavati i bio je dosta odmaknut od kreveta.To se jeponovilo opet nekoliko puta, nakon što ga je ponovo stavio uz krevet.
U međuvremenu je kupljena i nova spavaća soba, pa je taj stolić postao višak namještaja.
Brat od moga oca, koji nas je često posjećivao, došao je jednu večer kod nas i moj otac ga je pitao ako mu treba jedan mali stolić za sobu.
-Daj da vidim, kaže on ..
-Može uzet ću ga …….i tako ga on odnio od nas – k sebi u drugi stan.
Došao je sa stolićem natrag k nama, par dana kasnije, vidno uznemiren i rekao na glas…. da ovaj stol sam od sebe hoda…..da nemože spavati ..da cijelu noć nešto lupa. Ja tada nisam bio doma.No, kad sam došao kući navečer,otac mi je u šali rekao, kako je njegov brat vratio stol – jer da mu stol dobio “noge”. I onda je počela ta tema, koju je prvi ispričao moj otac – a ne ja.
Počeo je govoriti kako je čuo duboke tonove po noći, kao da netko cijepa drva ispod kuće, na to sam ja rekao ostatak doživljaja i kako je to zapravo prestalo sa odlaskom tog stolića iz moje sobe.Donešena je jednoglasna odluka da stol ide u smeće.Stari se je digao od stola uhvatio ga jednom rukom i izašavši iz kuće da ga baci u baju.
Na izlazu iz kuće prema baji sreo je susjeda preko puta naše kuće.
Susjed je upitao:
-Damir kamo greš na ovu uru s tim stolićem? …onako u šali, a moj otac je rekao, da ga ide baciti u baju jer da mu više na rabi.
Susjed mu kaže:
-Čekaj malo jebemti, pa to je lijepi sto’lić ča ćeš ga stvarno hitit ća?
-Ćeš mi ga dat, ja bi ga zel …baš mi rabi jedan mali stolić!
I moj stari mu je dao stolić i otišao u kuću.Nasmijao se je kad je ušao i rekao da je susjed uzeo stolić.
Nakon jedno tri dana, susjed je prao auto i nekako se čudno držao i neuobičajeno šutio.
Moj stari je primjetio da se nekako čudno “drži” pa ga je pitao ..
Ča je , ča ti je….? Ča ti tako štufan?
-Ma neznan ča bi ti rekal, aš ćeš mislit da sam munjen… (ne znam šta bih ti rekao jer ćeš mislit da sam lud)
Stari je odmah skužio o čemu se radi, ali se pravio “toša”.
A susjed nastavi. Jebem’ti znaš onaj sto’lić ča si mi ga dal prek’čera(prekojučer) …
-Ja znan, ča sa njin (što sa njim)…kaže moj stari
-Jebem’ti san ga stavil va kamaru (sobu), a jutra jutro (sutradan ujutro) kad san se stal je bil va koridoju…(hodniku)
-A ja i žena smo sami pul kuće , ni nikega osim nas…
-Najprvo (najprije)san mislel da san ga ja pustil tamo pa san ga stavil nazad va kamaru….
-Navečer na neku dobu san šal curat (išao sam pišat) jebemti kad nas’red koridoja stolić stoji
-Ma ku majku božju dela stolić va hodnike, kad san ga stavil va kamaru i namestil ga jušto pul poneštre.
prijevod:(Koji kurac stolić radi tu kad sam ga stavio u sobu pokraj prozora)
-Jebenti skoro san se pocural i kap me je strefila, moreš ti mislet, kako san se prestrašil , san mislel da mi neki dišpetuje….ma ni nikega va kuće ja i žena ..san je zbudil i pital si ti stavila stolić va koridoj..a ona je rekal da ni…
prijevod: (jebote skoro sam se popišao i uhvatila me srčana kap, možeš zamisliti kako sam se prestrašio..nema nikog u kući osim mene i žene..mislio sam da mi se netko inati i radi pizdarije…probudio sam ženu i pitao je ako je stavila stol u hodnik, a ona je rekla da nije)
-I ča si storil sa stolićem? – pitao ga je moj otac.
Na 3 i pol zjutra san se stal, obukal i san se i hitil san ga va baju – jebenti boga stoliću i onemu ki ga je storil..
prijevod: ( U 3 i pol ujutro sam se ustao obukao i odnesao ga u smeće jebem ti boga i stolu i onome ko ga je napravio)
Puno godina kasnije saznao sam da su se u našem stanu sastajali Opatijski spiritisti i dozivali duhove, gospđa koja je bila u tom stanu bila je jedna od najjačih opatijskih a i šire spiritista -medija
Još samo da dodam jedan događaj, koji je u svezi sa tim događajima.
Dakle ta gospođa s kojom smo se promjenili za stan je bila udovica.K njoj je iz Umaga od neke moje rodbine došla u školu u Opatiju jedna njihova prijateljica.Ona nikad nije vjerovala privatno u nikakve duhove ili nešto slično.Bila je vrlo simpatična i živahna osoba i ostali smo prijatelji do danas. U to vrijeme smo se družili.I evo što mi je ispričala.
Bila sam sama u stanu , Ljerka (gospođa koja se je sa nama promjenila za stan) je bila negdje vani.Bilo je oko 6 sati poslijepodne i bio je mrak – jer je već bila zima.Pripremala sam se za ispit i učila sam .Imala sm upaljenu jednu lampu na radnom stolu.Ta lampa je lagano osvjetljavala cijelu sobu. U jednom momentu osjetila sam jaki miris dima od cigarete, a ja ne pušim – a ni gospođa.Nisam odmah na to reagirala, no kad se je to desilo drugi puta okrenula sam se i prestravila.Nisam mogla doći do daha.U fotelji je sjedio srtariji čovjek i pušio cigaretu, mirno me je gledao.Sabrala sam se u par sekundi i izletila iz kuće zalupivši vratima i automatski ih zaključala iznutra tako da se nisam mogla vratiti natrag.Bila sam lagano obučena i počelo mi je biti hladno nakon nekog vremena.Srećom za jedno 20 minuta, stigla je i gospođa iz grada i odmah sam joj ispričala što se je dogodilo.Pogledala me je i otključala vrata i pozvala mer unutra tvrdeći da nema nikoga u stanu. Onda smo sjele i ona je izvadila više fotografija raznih ljudi i žena.Pitala me je da pogledam pažljivo sve te slike.
Kad sam došla do slike starijeg muškarca , prepoznala sam ga odmah i rekla da je taj čovjek sjedio u ovoj fotelji i pušio. To je bio njezin suprug, koji je umro prije puno godina.Nikad prije ga nisam vidjela niti mi je gospođa ikad što o njemu rekla ili pričala.
Zato ako imate tuđe stvari za koje je netko bio vezan, a sada je mrtav – možete imati čitav niz situacija u kući, a da ni ne znate zašto se dešavaju. Takve stvari je najbolje baciti ili zapaliti. Naravno ukoliko ih ne znate iskoristiti za neke funkcionalne stvari, s kojima možete kvalitetno dozivati duhove ili s njima komunicirati.Ja sam neke predmete sačuvao jer su vrlo djelotvorni i imaju čudne moći, No o tome neću pisati ništa, jer je već i ovo dovoljno samo za sebe.
chat wih me
