DUHOVI – PETI DIO

O svojim prvim iskustvima sa “drugom stranom” opisao sam u postovima KLINIČKA SMRT I DUHOVI PRVI DIO i KLINIČKA SMRT I DUHOVI DRUGI DIO. Kažu da obično vrag sere na kup, pa evo što se je desilo zanimljivoga. Moja mama je nasliedila jednu kuću.U toj kući je živjela njezina tetka – sama. Zbog sudskog spora oko podjele te imovine, kuća je bila zatvorena, skoro pa dvije godine – nakon smrti njezine tetke.Kad smo ušli unutra nakon dvije godine, to je bilo tako puno štakora i miševa i paukova i svakakvog življa da smo 4 dana bacali smeće i spavali u autu, jer je kuća bila tako prljava i puna štakora da nismo od straha, za vlastiti život, unutra noćili. Strašno nešto. Kad smo konačno sve pobacali, prešli smo na krečenje vapnom – kako to dolikuje tim starinama, koje su na taj način održavane, ali i zbog higijenskih razloga. U kući nije ostalo ništa što se nije moglo upotrijebiti. Kako nema kanalizacije, morali smo napraviti zahod i to tako da smo sadašnji drveni, smrdljivi i zapišani, razbili i postavili keramičku školjku od standardnog WC-a. Kako smo vidjeli da to nije baš lako riješiv problem, odlučili smo privremeno postaviti školjku na debele grede tako da se može vršiti nužda. Školjka je stajala stabilno i na nju se je moglo sjesti i obaviti nuždu bez problema mada je ispod nje bio ambis od 7 – 8 metara. Trebalo je izliti manju betonsku ploču, pa da se ta rupa zatvori i na nju postavi školjka WC-a. Otišli smo kući, jer nismo imali pijesak, mrežu i cement. Sve smo dobro zaključali satvili reze na sva vrata i prozore tako da se u kuću nije nikako moglo ući (zapamtite ovo – jer je to vrlo važno za nastavak priče). Drugi vikend došli smo opet raditi na kući. Ja sam već u autu trpio i bilo mi je sila i jedva sam čekao da dođemo tamo, jer sam jedva spriječavao – da se ne userem u gaće. Čim sam otključao i otkarčunao kuću, poletio sam doslovno na zahod, svukao se i sjeo, ali u zadnji čas krajičkom oka shvatio sam da je masivna i teška greda pomaknuta prema ovoj drugoj i umalo nisam pao u vrt kuće sa visine od 7-8 metara.Istog momenta prestala mi je sila i tupo sam gledao u školjku koja je pala u vrt i razbila se na kamenu u 100 komada.Iza mene je bio golema nezaštićena rupa dimenzija 1,5m x 1 m i dvije grede na sredini prema vratima wc-a.Grede su bila ogromne debljine i jako teške i u takvim uvjetima trebalo bi dvoje ljudi da je pomaknu kao što je bila pomaknuta sa prijašnjeg mjesta kako smo je namjestili. Ušao je i ostatak familije u kuću, kojima sam pokazao zatečenu stvar. Gledali su me u nevjerici ne shvaćajući što im govorim.Pregledali smo cijelu kuću i tavan i prizemlje, no nigdje nikoga i sve je bilo zatvoreno kao što smi ostavili. Nisam išao za tim, da je to učinila ikakva sila ili netko već mi je to ostalo u glavi, pod čudnim i neobjašnjivim okolnostima tjerajući me da racionalno potražim riješenje tog skoro tragičnog događaja. Slijedeći tjedan došao sam sam u kuću i farbao jednu malu sobicu, u kojoj je živjela ta mamina tetka.Zapravo ona je koristila samo tu sobicu, tu je i kuhala i spavala. Sobica je bila mala i vrlo sam je brzo okrečio i ostavio da se suši. Otišao sam u obližnji birc i tamo se zadržao popivši jednu pivu i kavu.Zatim sam se upoznao sa šankericom i tako riječ po riječ, mic po mic, rakija po rakija i evo ti ponoć i pol. A meni kuća širom otvorenih prozora da se lakše osuši kreč. Boga mi, nalio sam se dobro te večeri, a i rakija je bila super, pa sam polako krenuo prema kući, bilo je prekrasno zvijezdano nebo, vedro čisto ko suza, kraj Septembra. Ušao sam u kuću i zaključio kako nemam gde spavati, jer sam sve izvadio iz sobice van.U jebo te šta sad ,a baš i nisam bio u stanju išta raditi, jer sam bio ko mina – šljivovica je počela djelovati i to jako.Pukla me je u PM. Mislio sam brzo i bez ustupka, uzeo sam dvije kuhinjske stolice,stavio ih jedna na suprot drugoj, uzeo mrežu za sijanje pijeska (od nekog starog otomana) , metnuo ju na stolice , otišao u auto po jednu spužvu, stavio to na mrežu, Uzeo sam deku, legao sam, pokrio se i odmah zaspao. Probudio sam se oko 3 i pol žedan ko zmija i popio toliko vode, da to nisam vjerovao – da je to moguće, da popiješ odjednom toliko vode. Popišao se i otišao nazad spavat. Iznenada oko 5 sati ujutro, kad je već vani bilo skoro svanulo, začuo sam ako netko hoda po sobi, simo – tamo i nešto govori, no nisam mogao razabrati što, pa sam nastavio spavati, misleći da mi se je nešto pomiješalo iz sna u javu. No koraci se nisu prestajali čuti, a ja sam im bio okrenut leđima.Okrenuo sam se i u sobi ugledao stariju žensku osobu koja ima crni rubac na glavi, kako hoda od zida do zida i nešto mi govori, ko da se nešto ljuti i prigovara mi… Tupo sam gledao u tu scenu, ne shvaćajući o čemu se radi i prisiljavajući svoj razum na samo jedno pitanje – kako je ova žena ušla u kuću kad sam sve dobro zaključao? Toliko sam se uplašio, da sam se okrenuo nazad u poziciju u kojoj sam bio, pokrio se po glavi i poput malog djeteta i nastavio spavati, praveći se da ništa nisam vidio, niti čuo. Drugi dan sam otišao kući. Nisam to nikome pričao, bojeći se da bi mi to itko ikada povjerovao.Nisam rekao nikome. No primjetio sam neke čudne činjenice , kad god bi moj sin bio samnom u kući, nije se dešavalo ništa, ali kad bi supruga bila samnom onda – da. Dakle nakon što sam još jednom došao raditi sam , navečer kad sam legao čuo sam onaj isti zvuk koji sam čuo kad sam u Opatiji u sobi imao onaj stolić (vidi post DUHOVI ČETVRTI DIO). Zvuk je dolazio ispod kuće duboko, ali činilo mi se kako da povremeno dolazi iz štale.Kao da neko lupa sjekirom po gredama od podova u pravilnim razmacima. No, problem je bio u tome što sam opet bio sam, dobro je bilo to što sam ovaj put znao o čemu se radi, pa mi to i nije bilo tako strašno.Ovoga puta, ispričao sam suprugi što mi se je desilo i što sam čuo. Najme supruga je jednom svjedočila čudnoj pojavi, koja se desila dok joj je u bolnici umirao otac i ispričala je točno ono što sam čuo i ja ,a da pri tome, ja njoj to nisam ispričao prije toga ili to spomenuo – no priče su bile identične. Čuli smo istu stvar, na istii način, u tančine. To je sve – samo ne koincidencija. Slijedeći put samnom je otišla i supruga . Cijeli dan smo radili u vrtu, već je bila jesen i počele su jutarnje magle, a i rano je padao mrak. Te večeri bilo je iznimno hladno i autom smo otišli u obližnji birc na cugu.Oko ponoći smo legli stisnuvši se na običnom krevetu, jer nismo imali drugog. Oko 3 sata ujutro, probudila me je buka iz štale, koja je bila tako jaka, da je zid pokraj kreveta vibrirao od udaraca, u pravilnim razmacima.Poznati zvuk, TUM TUM TUM. Stavio sam ruku na zid i osjećao vibracije od udaraca, koji su dopirali iz prizemlja kuće odnosno iz štale. Brzo sam probudio suprugu, koja je spavala i hrkala i u tišini joj šapnuo:” Slušaj ovo !” Ona me je sanjivo pogledala i pitala šta to lupa, a ja sam uzeo njezinu ruku i prislonio je na zid. -Sve se trese – rekla je. -Budi tiho! – rekao sam joj. I dok sam se ja pokušao ustati, potiho iz kreveta, koji je škripao kao u filmovima strave i užasa zvuk se je naglo premjestio i na jedanput sam začuo sasvim jasne korake iznad glave na tavanu kuće. Premro sam od straha. Bio sam uvjeren da je neko ušao u kuću. Razgovjetno sam čuo, kako se neko šeta po tavanu kuće i čuo ljudske korake, koji su odmjereno hodali iznad moje glave po stropu. Strašno sam se razljutio, ustao sam se i obukao u trenirku i patike, otišao sam u malu sobu preko puta, gdje sam držao alat i zgrabio veliku sjekiru. Sa povikom “Pička ti materina sad ću ti dat po pički,” otvorio sam okno na stropu koje vodi na tavan i upalio svijetlo i počeo vikati .. -Van pička ti materina…izađi van mater ti jebem … Kosa mi se je digla na glavi od uzbuđenja i adrenalina.Bio sam spreman ubiti, ako treba. No na tavanu nije bilo nikoga ..samo tišina i trnci u potiljku. Shvatio sam odmah o čemu se radi i nastavio vikati. Pri tome sam otvorio ulazna vrata od kuće i vikao sam: -Van izađi van ..marš van iz kuće.. Strašno sam se uzdrujao.Žena me je sa strane gledala i vjerovatno mislila da mi nisu svi kod kuće, no ja sam jako dobro znao šta radim i bio sam spreman na to, jer su me ljudi koji se u to razumiju, uputili što da radim. Nakon pola sata vikanja, zatvorio sam vrata i izašao pred kuću i viknuo sam: -Ti si mrtav, ovdje više nemaš što tražiti, odi prema svijetlu, odi prema svijetlu, pogledaj oprema svijetlu, ovo je sad moje, više nije tvoje, pusti nas na miru, hodaj prema svijetlu. Nakon tog dana više nisam imao nikakvih problema u toj kući, sve do jednog dana u kasnu jesen u Novembru. Te večeri spustila se je neuobičajeno gusta magla.Nije se vidjelo ništa , ni prst pred nosom. Na omanjem brežuljku preko puta ceste, neki Zagrepčanci su imali vikendicu.Nisam znao da li su u vikendici ili ne. Bilo je dosta hladno.Naložio sam vatru i otišao sam spavati. Oko 4 sata ujutro probudila me je čudna buka, koja je dopirala izvana, ispred kuće, no bila je magla i ništa se nije vidjelo kroz prozor.Čuo sam kako neko cjepa treske, za naložiti vatru, za peć. To je vrlo karakterističan zvuk i ljudi koji cijepaju drva, dobro znaju o kakvom je zvuku riječ. Taj zvuk ne možete zamjeniti sa ničim – toliko je karakterističan. Nisam na to obraćao posebnu pažnju, jer sam pomislio da se je Zagrepčancima ugasila vatra po noći, pa su otišli nacjepati tresaka, da je ponovo upale. No bilo je 4 ujutro, to je jedino – bilo čudno. No, Zagrepčanci su stigli tek dva dana kasnije i tad smo se i prvi dan službeno upoznali.Pitao sam ih, ako su oni možda cijepali drva tu večer rano ujutro, a oni su mi rekli da su tek danas došli.Nakon toga sam shvatio da je kuća u posjedu viših sila. Nemam je više namjeru čistiti od toga, već je želim dati na ispitivanje i drugim ljudima koji se bave takvim stvarima. Kuća bez daljnjega ima stalne stanovnike – koje se ne vide. Netko ili nešto ostalo je u kući. Tko ili što – neznam, ali vjerujte mi na riječ – ne vidim ih , samo ih čujem i to vrlo jasno.