Ovo sam zapravo primjetio odmah, još davno,… no pustio sam da odmakne neko vrijeme, kako bih bio siguran, da se ne radi o nekoj slučajnosti. Primjetio sam jednu neobičnu i važnu stvar, komunicirajući sa ljudima na mom privatnom čatu, na fejsbuku, u realnom životu i u razgovorima uživo, tu vidnu promjenu između svijesti ljudi.
To zapravo najbolje potvrđuje tezu, pa i savjet koji dajem ljudima u svezi ove teme – ne trudite se nikoga u ništa uvjeravati. Pao je poklopac sa lonca u kojem nismo vidjeli što se kuha. Ljudi su duboko podjeljeni u tri grupe.
Prva grupa je ona, kojoj nije jasno što se događa i koja to ne želi saznati i ne vjeruje u takav scenario koji nam juri u susret.
Druga grupa je grupa ljudi je ona, koja nije sigurna i ne zna na koju bi se stranu priklonila, konfuzni su, padaju pod utjecaj drugih i to su ljudi koji su zatečeni u podizanju svoje svijesti i koji imaju, još jako malo vremena da rade na sebi i da se potrude saznati gdje se točno nalaze i što žele kao i što je važno – duhovno ili materijalno.
Treća grupa ljudi, je grupa ljudi koja je svijesna današnjih događanja koji nam slijede i koja vidi smisao u tim događanjima i zapravo se ne plaši tih događanja, jer shvaća pozetivnost tog događanja.
Tu bih stao nema više.
Ovih trećih, ima možda 600-700 milona, odnosno najviše miljardu, po mojoj slobodnoj procjeni.
No evo što sam primjetio.
Ljudi koji su osviješteni i upoznati sa situacijom u kojoj se trenutačno nalazimo, raštrkani su na sve strane, dakle ne postoji nagomilana formirana grupa na jednom mjestu, kao što je naprimjer veliki grad, ili neki dio zemlje kao planete, gdje bi bilo logički za očekivati, da je informiranost i intelekt ljudi veći, kao i njihova naobrazba – što u ovom slučaju nema nikakve veze. S toga sam došao do zaključka, da su ti ljudi ROĐENJEM raspoređeni u razne sredine, kako bi je svojim djelovanjem tamo gdje žive, podigli na viši nivo odnosno ljude oko sebe.
Po tome, se najbolje vidi i potvrđuje, da smo ovdje došli sa zadatkom, koji je sve više i više vidljiv i opipljiv.
Sasvim je ljudski da se bojimo, kako ne bi patili, osjećamo i za druge, čak i za one koji nas vrijeđaju i omalovažavaju, govore nam da smo ludi i slično. Biti svijestan situacije koja nam slijedi nije biti lud – već naprotiv spreman i fizički i psihički. Gotovo je nevjerovatno da sa svakim od tih ljudi sa kojima sam pričao uživo, ili čatao, ili se dopisivao, nikad između nas nije bilo nikakvih nesuglasica i tom prilikom sam se izuzetno lijepo osjećao, kao da te ljude poznajem čitav život – a nikad ih prije toga nisam upoznao ili čak vidio. Pored mnogih sam stanovao u istom gradu. No onda sam nakon nekog vremena, uočio tvrdu i čvrstu razliku između ljudi, bez obzira koiko su bili dobri glazbenici, slikari ili pisci, radnici, glumci kompjuteraši, zgubidani , mafijaši ili bilo što drugo. Uočio sam jasnu podjelu svijesti, ljudi opredjeljenih na nacionalnost, novac, stvari i šta ko misli o njima i što oni misle o drugima, kao i one druge koji su novac, koristli onoliko koliko im treba i koliko im je neophodan da bi preživjeli. To je OGROMNA razlika. Kad sjedneš za stol sa takvim ljudima, sve vam je odmah jadsno – nema rasprave, osjećaš se ugodno i drugačije, duhovno bogat i osjaćaš da zračiš i da si poseban – i vjeruj mi da jesi.
I nije važno tko će od nas ostati živ ili neće, bitno je da smo prije kraja jedne epohe to shvatili i popeli se nakon dugog penjanja, po trnovitom i strmom putu, na zaravan odakle je pogled potpun.Svaki od nas penjao se je sopstvenim ili vlastitim putem i načinom. Neki su odabrali jako strmu stranu, a neki su bili pametni i okretni i to savladali bez puno muke i u kratko vrijeme. Zatekli smo ih kad smo se popeli gore na vrh na zaravni i čudili se kad su prije stigli. Nije bilo rasprave o tome kako smo se penjali i tko se je penjao bolje – komentirali smo i komentiramo ono što vidimo – a to je strašno.
Najme, to je strašnije od bilo kojeg penjanja i strmine po oštrom kamenju, koje nam je poderalo ruke ali i lice. Često smo plakali po putu, ali se nismo vraćali, na vrijeme smo prepoznali da bi naš ostanak dolje bio poguban za naš karakter i duh. Danas kad se sigurno približavamo datumima koji će biti burni i tragični, smireno gledamo situaciju, što ne znači da se nećemo uplašiti u datom momentu, jer mi smo ipak samo ljudi. Na kraju se ipak moram zapitati, da li mi koji smo bili takvi borci, možemo samo tako odustati od borbe da spasimo i najtvrđe nevjerne Tome, pokušavajući im otvoriti oči i skinuti termin TEORIJA ZAVJERE trajno iz njihovog života i objasniti im, nekim putem, da žive u VELIKOJ LAŽI. Kad se sjetim puta, kojim sam došao do ove zaravni, sa koje se pruža pogled na istinu i kroz što sam sve u životu prošao nasmijem se – jer nikakv trupac koji ne želi slušati nije tome ni do gležnja. Valja se boriti i pri tome biti sarkastičan kako bi dotičnoga dovoljno ubio u pojam da shvati da je zapravo glupi i naivni magarac, iako je možda profesor, doktor ili lokalni pametnjaković, kome je lakše kliknuti na www.2012hoax.com nego pretražiti na stotine kvalitetnih stranica i blogova, ljudi koji misle svojom glavom. Zar ne bi bilo sumnjivo i čudno da se zapitate da lin među tolikim ljudima postoji barem jedan, koji je pametan i dovoljnio inteligentan, da ga saslušaš ili pročitaš što je napisao. Prema tome, imate svako od vas još vrlo malo ali VRLO MALO vremena, da ih kvalitetno uvjerite, da ovo nije nikakva zajebancija ili izmišljotina. Znam da se većinu neće moći probuditi ili osvijestiti jer njima je obleka , novi auto ili njihov status u ovakvom, društvu iznad svega, ne postoji ništa iznad toga…. Ja ne mogu zamisliti, njihovo iznenađenje kad im se taj svijet bude srušio, izgorio, kad ne budu više imali ništa kad ne budu ni doktori, ni profesori, ni direktori, poznati glazbenici, glumci i ostala ego sranja, stvarno im ne preostaje ništa drugo nego da skoče u smrt odnosno u astral, ali ima samo jedan problem – oni u njega ne vjeruju,…..kamo će ti ljudi?