GMO AUTO, GMO DOMAĆA MANEŠTRICA i GMO EKIPA

Čitam u jednim dnevnim novinama na nekom potralu da je firma Jeep skinula sa svojih vozila 400kg, kako bi bila konkurentna modernim terencima (kretencima) za preseravanje po ulicama moga i tvoga grada.

I tako isti dan, desilo se je nekoliko povezanih stvari  vezanih uz to.
Vozeći se u autu, ispričao sam sinu tu «novost», želeći mu skrenuti pažnju kako i najveći pojam za terence-JEEP je odstupio od kvalitete, samo kako bi uzeo čim više novaca na tržištu automobila. Sinonim za izdržljivost i robusnost na terenu, sišao je 4 stepenice niže. To se zove auto prostitucija.

Zamisli,..kažem mu,..skinuli su 400 kg željeza sa auta , znaš li ti u šta se je sad taj auto pretvorio – u limenku od red bulla. Odlično izgleda , pola je od plastike i lijepe boje, samo se ne smiješ nasloniti na njega.

Ne kužim – rekao je,..pa koliko naš auto ima kila

– 825 kg – odgovorio sam

– A onaj prošli koji smo imali , imao je 1,2 tone, nastavio sam niz.
– A znaš li koliko je težak RR? – upitao sam ga

– Ne znam- odgovorio je

– Između dvije i tri tone.

To me je vratilo u 1995 g i jednu anegdotu kad sam išao u Bašku na Krku, postaviti neko ozvučenje.

Prišao mi je jedan Hercegovac koji je imao Mercedesa (ma zamisli malo..) i rugao mi se kakav imam auto kao kakav to krš vozim (u to vrijeme vozio sam Fiat 131 mirafiori od 1600 kubika i 100 KS)

I dok se je on tako sprdao sa mojom kršom od auta, kako ga je nazvao, u toj zajebanciji okupila se je gomila lokalnih znatiželjnika željnih očito neke senzacije ali i podjebavanja koga se god stigne.

Tražili ste – dobili ste.

Kažem ja tom Hercegovcu, ajmo se ja i ti okladiti za 100 DM da ja sa mojim autom mogu napraviti nešto što ti sa svojim ne možeš niti u ludilu.

– Koliko imaš kila ? –upitao sam ga

– 70, odgovori čovjek za barem glavu viši od mene

– Ok ja imam 85 kg , znači za 15 kg sam teži od tebe.

Jel važi oklada ? – upitao sam

-Ajd važi da vidim.

Dok je Hercegovac trepnuo popeo sam se na haubu od svoga auta i počeo ga težinom pritiskati, tako da se je počeo ljuljati na amortizerima i nakon 20 sekundi kad sam to napravio popeo sam se na krov auta i mirno stajao a zatim počeo se kretati da se je ato zaljuljao na amortizerima – lim se nije niti pomakao sa mjesta.

Hercegovac me je gledao u nevjerici opraštajući se od 100 DM ,…

Skočio sam sa krova na tlo i rekao mu,…ajde sada ti, ili ako hoćeš mogu i ja…

No što čekaš, pokažimi tu kvalitetu tvog novog mercedesa..

Naravno nije lud, da to napravi na toj konzervi, ostao bi mu trag stopala na haubi – o krovu da i ne govorimo. Vratio sam se kući neplanirano sa 100 DM u džepu više.

I za kraj ove kuriozitetne teme, jedan događaj iz prolaza. Vozimo se ja i supruga navečer i gledamo na jednom parkingu kako tip u terenca (u prostor iza zadnjih siceva) pokušava smjestiti nekoliko kofera,  ali ne može nikako zatvoriti vrata. Došlo mi je da plačem od smijeha. Auto koji je ogroman ne može primiti par kofera u bunker,..ali to nije kraj priče.

Neki dan pokušao sam čovjeku staviti u bunker televiziju . Kad je otvorio vrata od bunkera ne baš malenoga auta, kutija sa televizijom nije mogla unutra. Predložio sam mu da televiziju izvadi iz kutije pa da proba na taj način – ali televizija nije mogla ući u bunker. Drugom prilikom čovjek je kupio bojler i desila se je potpuno ista stvar – ni pod razno, morao ga je staviti raspakiranog na zadnji sic.
Nekada si otvorio stojadina, ili neki drugi auto i mogao si unutra staviti maltene slona. Danas su takvi automobili ili rijetki ili jako skupi. Jebeš auto u koji ne mogu staviti stvari koje mi trebaju.

Katastrofa.

Od ljudi su napravili debile koji olako pristaju na sve.

Gledam niz cestu  i obratio sam pažnju na gomilu stranih automobila. Nema gotovo niti jednog «domaćeg» auta, a nekad ih je bilo ko u priči, Stojadin, Fićo, 850, Yugo, Lada, 124, 125, Peglica, Cimosovi Citroeni, golfovi iz Bosne,… Svi ti automobili zamijenjeni su stranim automobilima. Možete li zamisliti koji je to biznis i zarada. Sasvim mi je jasno kako je Yugo rat bio korporativno uništenje svega domaćeg, a završilo je sa brodogradnjom, sada je na redu prehrana, ubili su i ljekove, Jugoplastiku, Rikard Benčić, Torpedo, Tvornicu šibica, Tvornicu papira, Vulkan sva moguća poduzeća koja su nešto proizvodila, a na mjesto tih proizvoda na tržištu ubacili su svoje proizvode i tako preuzeli tržište od nas samih – u našem vlastitom dvorištu. I dok se Srbi i Hrvati, Slovenci, Šiptari i Makedonci i Bosanci razračunavaju na nacionalnogj osnovi između sebe, nestala su im sva radna mjesta i sve tvornice, u kojima su nešto proizvodili i radili. Korporacijska hobotnica uzela je za to vrijeme sa svojim pipcima i krakovima – sve, a ono što nije, uzeti će u zadnjem stisku koji se zove – EUROPSKA UNIJA.
Šta je ostalo ?
Biti ću naivan, pa ću zaključiti da je to VODA, ZEMLJA, ŠUME, KUĆE I CESTE
Ali ako hoćete da budem iskren – nije ostalo ništa, od gore nabrojanog, tek trenutačno vaše kuće, koje ćete ubrzo izgubiti ili ovrhom, ili potresom, ili koncesijom, ili privatizacijom neznam čega…zakonom…

Da bi se došlo do nečega – mora se sa tim provoditi razni pokusi. Bez pogreške nema točnosti. To ima svoj vremenski tok, ili okvir u kojem se to postiže. Npr. cijepivo da bi se usavršilo i postalo efektivno, mora se na nekome najprije isprobati. Obično to rade na majmunima ili štakorima.

Poanta je, da se o tome ne priča. Pokusi nisu niti transparentni niti su javni. Pokusi su tajna.

Genetski modificiranu hranu, jedemo već decenijama. Nitko nam to nije rekao. Mic po mic, mijenjalo se je povrće, prodavalo se je GMO sjemjenje i postepeno vršila zamjena postojećeg fonda biljaka u agrikulturi, a da su za to samo znali određeni ljudi. Seljak je u dobroj namjeri sijao i požnjeo zasijano i to plasirao na tržište – a mi smo to u potpunom i ne upitnom povjerenmju –  jeli. S vremenom, ljudi su počeli primjećivati da je to povrće nekako postalo čudno, no nitko nije reagirao. Lako je bilo pomješati GMO krumpir sa starim krumpirom, jer su količine hrane tako velike da je to NEMOGUĆE kontrolirati – o korupciji kontrole hrane, neću ni pomišljati.

Kad su nas dobro našopali sa GMO prioizvodima, trebalo je vidjeti kakva će biti reakcija ljudi, kad im objave da se počela proizvoditi GMO hrana i biljke i kulture, pa su medijima počeli raspravljati o štetnosti GMO prehrane, dok su se proizvođači i dobavljači vjerovatno smijali ljudskoj gluposti. Kad mi netko spomene zdravu prehranu ili o tome drži predavanja poput  Velkov Slađane (poznati primjer iz prakse) onda imam samo dvije opcije o kojima mogu razmišljati, a to su ili je ta osoba LUDA i naivna , ili to sve zna, a pravi se blesava. Treće opcije nema.

Govoriti o zdravoj prehrani, nakon što su sva sjemenja zamjenjena GMO sjemenjem i vjerovati da to nije moguće – je ravno ludosti. Dakle GMO prehrana je u opticaju od 1990 godine u svom jačem obliku, a razliku između rajčice iz mog djetinstva i današnje rajčice više ne zna nitko – osim nas koji smo te rajčice jeli ili krumpir, mrkvu, voće..
Danas se djeca rađaju u takvom okruženju i njima je to sasvim normalno.

Vjerovatno se pitate zašto sve ovo pišem i kako sam sa auta prešao na prehranu.Vrlo jednostavno, ali da bih to objasnio, moram otići glavom u oblake.

Tokom Rujna/Septembra 2012 godine primjetio sam na nebu jako čudne oblake. To  mi je odmah zapelo za oči. Takve «sive» oblake, nisam nikada u životu vidio. To je bilo prvi puta. Odmah sam to primjetio. To je kao da imate crveni auto i svaki dan ga gledate očima i onda jedno jutro, pri odlasku na posao, primjetite da vam je auto drugačije crven… Tu nema zabune.

Ti oblaci su bili tako čudno sivi, da mi je to počelo sve više i više zauzimati pažnju. Ali problem nije bio samo u njihovom sivilu – već u trajanju te sad već BESKONAČNE sive naoblake. Taman kad bih pomislio da će se razvedriti, oblaci bi se ponovo navukli i tako non stop već 6 mjeseci. Bilo je par prekrasnih dana između toga, ali ovoliko oblaka u tako dugom vremenskom periodu nisam u 53 godine svoga života, nikada vidio niti doživio. Ne pratim statistike, ali se je pokazalo, da ovako kišnog vremena i perioda nije bilo gotovo 100 godina. Ovdje se ne radi o promjeni klime, ovo je nešto drugo i jako je opasno. Danas kad ovo pišem 6 April je 2013 godine, a poljoprivredni radovi još nisu počeli. Ljudi ne mogu na polja, zbog vremenskih neprilika kao što su snijeg, kiša, mraz i niske temperature – a Suncu ni traga.

Jeste li ikada u životu bili gladni i koliko dugo vremena?

Da li ste stvarno ikada bili gladni na duži period?

Ima dvije vrste gladi.

Jedna je kad ima hrane, a nemaš novaca da je kupiš, a druga je kad imaš novaca, a nemaš što kupiti,…
Osjećaj gladi je jeziv.

Svaki čovjek ga doživljava drugačije.

Ima ljudi koji kad ogladne padnu u stanje potrovanosti, tresu se, oblijeva ih hladni znoj, peče ih želudac. Ali mi uz sve te stvari, živimo u gradu ili mjestu, gdje postoji lokalna trgovina ili trgovački centar, sa punim policama i o gladi ne razmišljamo na takav način – kao kad nema ničega na policama tih trgovina.
Gradovi poput Rijeke i Zagreba, Osijeka ili Splita, imaju zalihu hrane koja je u najboljem slučaju dostatna za 3 -7 dana.
Zamislite BILO KAKVU zgodu – odnosno nezgodu, u kojoj bi ljudi pohrlili u kupovinu hrane i pokupovali sve što se može jesti…
– Npr. nuklearni rat.
Šta bi kupili oni ljudi, u tom slučaju  koji preživljavaju jedva dnevno ?
Oni ne bi mogli kupiti – NIŠTA.
Za jedno poslijepodne, ili eventualno dva dana, na policama ne bi bilo ničega, a svaka nova roba koja bi eventualno stigla u trgovačke centre, bila bi razgrabljena od ljudi koji bi čekali noćima ispred centara i trgovina da stigne roba.
Veze, poznanstva, korupcija i nagomilavanje namjernica , crna burza,..učinili bi svoje. Država bi reagirala, ali suviše kasno, a i pitanje je, što bi država mogla učiniti u slučaju takvog scenarija – a on je vrlo blizu.
Problem nije u nuklearnom ratu, problem je u proizvodnji domaće hrane od domaćih proizvođača, koji su vremenskim uvjetima zakovani i u nemogućnosti su pripremiti polje za sijanje ili eventualnu žetvu. Nakon toliko kiša sumnjam u kvalitetu ičega – previše vode može samo napraviti štetu.
U takvoj neprilici –nedostatku hrane, vjerujte mi na riječ nakon nekoliko dana počeli bi najprije razmišljati o krađi, zatim krasti i otimati, provaljivati  u potrazi za hranom, a onda i ubijati. Najprije bi ubijali pse, mačke i ptice, a zatim ljude koji imaju zalihe – ne nužno ubijali, ali otimali im hranu na silu, a u neprilici i možda ubili. Jer sada više nemate kuda ili ćete umrijeti VI ili oni.
Sad u toj situaciji zamislite toplu GMO maneštricu i kako bi vam bilo svejedno šta se u njoj nalazi.

Zanima me, da li bi se tad sjetili na predavanje gđe. Slađane Velkov, ili bi se principjelno odrekli «zdrave prehrane» bojkotirajući pristigle GMO proizvode na police vaše omiljene trgovine.
Uzmimo sad za primjer, nuklearni rat i vremenski period od 10 godina dekontaminacije i posljedica radijacije pri čemu bi konzumirali GMO proizvode uzgojene tko zna gdje i proizvedene tko zna kada. Nakon 10 godina više se ne bi ni okrenuli za GMO natpisom ili njezinom štetnošću. Da li vam je sada jasno, zašto bi moglo doći do nuklearnog rata?
Zbog tople maneštrice, za koju bi bili zahvalni da je imate, i ne bi pitali za njen sadržaj…

GMO će ući na velika vrata u upotrebu – neodgodivo!!!

Od kada se na blogu bavim ovim temama, a to je od 2011 godine, stvari se kreću na gore – a ne na bolje, a to ide u prilog svemu što sam pisao. Stvari se odvijaju u obratnom smjeru od onih koji su me osporavali – a stvari će biti još i gore. Smijali ste se, kad sam ukazivao na pukotine u zemlji i rupe koje su se otvarale, klizišta u Tajvanu, Indoneziji i Južnoj Americi, nekoliko tisuća kilometara daleko, mislili ste da se to događa nekom drugome, daleko od vaših domova i pragova. Izgleda da je najbolji način, da se uvjerite u realu, tako da se userete od straha na vlastitom pragu. Možda vas rupa u susjedstvu opameti, možda ćete shvatiti, da to nema veze sa nikakvim kišama i obilnim padalinama, jer sjećam se jedne godine, nedavno,  kiša je padala non stop 3 mjeseca, sa malim pauzama između, ali nije bilo niti odrona, niti klizišta, niti su se otvarale rupe u koje su upadali ljudi – jer to nema veze sa time.

Zašto se to događa ?
Kao prvo moramo pogledati, gdje se je to počelo događati, i prema kamo je to napredovalo i gdje se to nalazi sada. Ako je Zemlja spljoštena na polovima – onda je najvjerovatnije spljoštena i iznutra – a unutra je kažu veliko željezo – a na to željezo djeluje nečiji magnet. Odnosno to željezo je magnet. Ako bi sada npr. jedan planet, vršio utjecaj na tu jezgru u Zemlji, i počeo okretati tu jezgru zbog utjecaja polova, Zemlja bi se na površini počela širiti pucati po šavovima jer bi se ispupčeni oblik okrenuo na spljoštenu stranu zemlje, otvarali bi se jaki procjepi, šupljine bi se pretvarale u rupe, nastali bi potresi..
A onda bi se ta Zemljina jezgra okrenula, svojim minusom prema toj planeti ili možda plusom i okrenula, a zatim bi se okrenula za njom i Zemljima kora (pole shifting), koja okružuje tu Zemljanu željeznu jezgru. Jedino što se tu ne uklapa je teorija o šupljoj Zemlji, jer ako uzmemo tu mogućnost u obzir, onda se događa nešto drugo.

Ona prva teorija je znanstvena.

Ali dogodilo se je nešto veoma čudno. 5.04.2013 Sjevernu Koreu na tromeđi da Kinom i Rusijom pogodio je neobičan potres, na dubni od 512 km jačine 6.2 richtera. Ne bi ništa bilo neobično sa tim potresom, kad bi taj potres imao nekoliko manjih prethodnih potresa, ili nekoliko potresa nakon toga. No to se nije desilo. To mi daje ideju da je na tromeđi Koreje, Rusije i Kine izvršena podzemna nuklearna eksplozija – jednokratno. Potres od 6,2 richtera tipičan je za takvu eksploziju.
U svemu tome ima jedna nelogičnost. Kako su dospjeli na dubinu od 512 km gdje je temperatura između 500 do 900 °C. Svako toliko zapnu sami o svoje laži.
Iskreno, gledajući rupe koje se otvaraju na Zemlji, prijmjetio sam da me neodoljivo podsjećaju na rupe kratera na Mjesecu. Razmišljajući o tome pomislio sam na slijedeće. Mjesec nam je najbliži kao objekt u svemiru. Ako bi postojao faktor koji bi utjecao magnetizmom na Zemlju, morao bi to najprije učiniti sa Mjesecom jer je on između njih, koji bi onda svojim magnetizmom gurao Zemlju i na njoj ostavljao tragove svog utjecaja, pa i radio pukotine na zemljinoj kori, koja bi pucala od zadobivenog pritiska. Na kraju jakim djelovanjem Mjesec bi bio odbačen i gurnut u Zemlju te ostavio pečat svog udara – a na Mjesecu, a takvi otisci već postoje. Mjesec je poznat još po nekoliko svojih poznatih bisera a to su plima i oseka, koja se je zadnjih godinu dana znatno povisila  (plima je ogromna), zatim utjecaj na žene i njihovu mjesečnicu (menstruaciju) što mi je dalo na pomisao da je plodnost nerodilja (neplodnih žena, o čemu sam već psao) svojim pritiskom na Mjesec (od nekoga ili nečega) osposobio žene, koje nisu  prije mogle rađati, pa je tokom 2011 i 2012 godine masu neplodnih žena, rodilo  nakon mnogo bezuspješnih prijašnjih pokušaja i taj fenomen nije nikada  objašnjen. Mjesec, posebno puni Mjesec jako utječe na psihu ljudi. U zadnje tri godine, izvršeno je toliko monstruoznih zločina i krvnih delikata, počenjenih u najvećem broju sa nožem kao niti jedne godine prije toga.

Nešto pritišće Mjesec koji se je približio Zemlji, ili mu je nešto promjenilo (pritisnulo) putanju djelomično na jednom mjestu – i to na onom mjestu na kojem je Zemlja okrenuta Planetu X i to strašno utječe i na klimu i na ljude. U prijevodu, Mjesec ne kruži jednoliko oko Zemlje kao prije, već na jednom djelu pri prolazu, mu je smanjena razdaljina sa Zemljom pa Mjesec u tom periodu vidimo iznimno velikim kakvog ga nismo prije viđali.

Svima onima koji su govorili kako će nam Sunce u svom peak-u u Februaru napraviti kojekava sranja i da nam od Sunca prijete razne opasnosti – nije se desilo ništa , a da stvar bude još i bolja, Sunce je neobično mirno i staloženo, s obzirom da se radi o njegovom solarnom maksimumu. Naravno godina još nije gotova nismo još niti na polovici 2013, no slobodan sam zaključiti, ili primjetiti, da je pojavom kometa najprije Elenin, a zatim Panstarr i sada za koji mjesec Lemmon i Ison, Sunce naglo utihnulo. Da li je to zbog utjecaja kometa i da li komete neutraliziraju aktivnost Sunca – ne bih znao, ali sam siguran da tu nečeg ima i da to nije pusta slučajnost. ALI… onda se pitam i nešto drugo, tko je i zašto obuzdao solarni maksimum kometama i tko se o tome brine. Hoćemo li konačno ugledati BOGOVE i rulere svemira. Neobično je veliki broj UFO letjelica za vrijeme tih sunčevih oluja «servisirao» Sunce, jesmo li mi u zadnje dvije godine već pošteđeni nekih kataklizmičkih događaja?
Što je udarilo u Rusiju?
Po čemu su pucali Rusi nakon pada kometa ili asteroida ?
Nekako je tako veliki događaj,  suviše brzo pao u zaborav. Medijski nije bio nikako pokriven- već prikriven . Sve je jako brzo zataškano. Ljudi su počeli kužiti da nešto nije ok, to sada vidi i zadnji glupan dok jede bananu.

I za kraj nešto vrlo interesantno. Ponekad samo pitanje – daje odgovor. Zapravo je sve tako logično i jasno i jednostavno – a to pokazuje i svoje prave razloge postojanja.
Gledam neki dan na forumu.hr na temi NIBIRU ispisano je 380 stranica raznih prepirki u kojima sudjeluje jedna te ista ekipa. Zatim sam primjetio da jedna te ista ekipa ljudi stalno dežura i gura kontru, svakome tko nešto napiše. Onda sam pomislio; Stavi sebe u njihovu ulogu i zamisli da ti je jako, jako, jako dosadno, pa da se ideš sa nekim  sprdat na tu temu. Ako ti je jako dosadno, negdje na dvadesteoj stranici bi odustao i rekao . Ti što u to vjeruju (u Nibiru) nisu normalni, kakve li koristi da se sa njima sprdam,… ako si došao do stote stranice već nisi normalan, jer bi svaki normalan čovjek,  već našao novu budalu za svježe sprdanje i podjebavanje,….a  na 200-toj stranici si već teški psihotični kreten, kojeg svi ignoriraju, ali na 380-oj stranici – e prijatelju dragi tu si na zadatku, na poslu, to je već posao. Zašto bi netko dobio zadata,k da se bavi iznišljotinom, koja se zove NIBIRU? Kome je takva izmišljena planeta trn u oku,… nekome je,.. a 380 stranica napada i truda sa nečije strane to odlično potvrđuje.
Dakle, odgovor je u pitanju i čitavo je vrijeme pred nosom. Pametan čovjek to odmah vidi i zaključi. Dežurna ekipa čeka nadobudnu budalu, a za nagradu će dobiti toplu maneštricu…koga brine nepostojeći događaj, nekoga očito da….
E pa dobar vam tek!!!