GOVNA U ČAŠI
22:40 h 22.02.2022 režem kobasicu, koju sam sušio par mjeseci, a koju sam dobio na poklon od prijatelja.
Domaća.
Jako dobro miriši, ukus je takav
da se svaka proizvedena kobasica od bilo kojeg brenda se može sakriti.
Pikantna slana.
Pojeo sam pola kobasice, koja je imala oko 60 cm duljine , prečnika 5 cm.
Tako je dobra da ne mogu prestat jest. Stižem do pola i prestajem, silim se da stanem. Odoh za kompjuter, ali okus u ustima te naprosto tjera da jedeš još. Izvrsna. Nakon 20 minuta , ponovno odlazim do kuhinje i jedem još,..
Nakon pola sata , pikanterija iz kobasice uzima svoj danak i osjećam jaku žeđ. Odlazim u kuhinju, uzimam čašu sa sudopera, otvaram vodu i pustim, da se čaša napuni finom i čistom Riječkom vodom.Podižem čašu i naginjem je ,usne dotiču rub čaše i tog momenta, udahnem na nos i stanem. Odvajam čašu od ustiju, a u nosu mi je ostao oštar miris fekalija, ili popularno zvane FONJE a koja ima vrlo karakterističan miris, koje sam još kao dijete zapamtio, kad su u Opatiji ispuštali kanalizaciju u more, dugačkim betonskim kanalima, kad bi se sakupljalište napunilo govana do vrha.Čitava plaža bi tih dana smrdila po fonji. Nepogriješiv miris. Nezamijenjiv sa ičim. Jednom sam se u Malom Lošinju uputio u more i izašao povraćajući izlazeći iz mora. Čitav dan sam povraćao, potrovao sam se fekalijama.
Nakon što sam odvojio čašu sa vodom od ustiju, pomirisao sam još jednom vodu u čaši i iznenadio se, kako je jakim mirisom odnosno smradom, smrdila ta voda.
Izlio sam čašu vode u sudoper i pomislio, da je možda stvar u mirisu unutar čaše, pa je voda poprimila miris posude. Ispirem čašu pod vodom i punim je ponovno – otvarajući špinu. Ponovno naginjem čašu, ali oštar miris po fonji, me tjera da odustanem . Nemam ni kapi mineralne , a 10 sati je prošlo, morao bih do pumpne stanice, ali ne da mi se. Zna se dogoditi, da nakon što operem suđe u mašini za suđe, da čaše poprime takav miris po fonji. Uzimam drugu čašu, mirišim je ,.. ne smrdi. Otvaram špinu i točim novu čašu hladne vode. Žeđ je još veća nego prije. Prinosim vodu ustima, ali opet izuzetno jaki miris po fekalijama, ulazi u moj nos. Odlučio sam prokuhati vodu, samo da se izgubi taj miris. Kuham vodu. Trebati će par sati da se voda ohladi, jer ne mogu piti toplu vodu.
Guram nos u lonac sa vodom nakon što je voda prokuhala, ne osjeća se više miris fekalije, ali voda svejedno čudno miriši. Popio sam ostatak crne kave od jutros i legao spavati. Ali žedan ne možeš zaspati. Stalno razmišljam o čaši pune hladne bistre vode bez mirisa. Budim se oko 6 ujutro izuzetno žedan, odlazim u kuhinju pokušavam popiti vodu koju sam prokuhao, ali čudnog je okusa i još uvijek je mlačna. Ponovno otvaram vodu i točim je u čašu. Mirišem je hladnu – nema više mirisa, oprezno kušam vodu i vidim da je OK. Pijem 6 dcl vode u hipu, hladna , osvježavajuća. Razmišljam gdje je nestao onaj miris, ona fekalna voda, koja je vjerojatno utankana iz nekog pročišćivača vode koji filtrira fekalije i vraća ih u vodovodni sistem, koji se zatim vjerojatno miješa u odnosu 3:1 sa čistom vodom i na taj način, nam prodaju “istu” vodu dva puta. Onda je kloriraju tako jako, da na metar od mlaza vode osjećaš klor.
Jutro je, sakupio sam sve kanistre iz poduma i zaputio sam se ka Učki, te sa izvora uzeo vodu, koja će mi biti dostatna za neko vrijeme, za kavu, za kuhanje i piće. Više se ne želim dovoditi u ovakvu situaciju, o vodi u Gorskom Kotaru koja se pjeni kao da si stavio tekući deterdžent za suđe u nju – neću ni govoriti. Kad napuniš posudu sa vodom, odsjaj je u bojama duge kao da na njoj pliva nafta. Dogodilo se je i vama nešto ovako slično? Vjerojatno ste pomislili da halucinirate i da je to vaš osobni doživljaj, ili pak nemate dobar osjet za miris ili okus. Srećom nemam nikakvih posledica osim užasnog iskustva sa smrdljivom vodom kad sam bio jako žedan. Pijemo fekalije koje za konzumaciju ispunjavaju higijenske bakteriološke minimume.. Tek kad probaš vodu sa izvora vidiš što si pio prethodno vrijeme.