GRAD

“Rad je veoma štetan i malo donosi .” (Talmud, Getin 680).

“Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad netko 100 srebrenjaka ima, u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti.” (Talmud, Jebamot 63a).
RAD JE ZA NEŽIDOVE
“Nežidovi su stvoreni da služe Židove. Oni moraju orati, kopati, sijati, kositi, vršiti. Židovi su stvoreni da sve gotovo nađu.” (Talmud, Berahot 58a).

Riječ odnosno pojam GRAD ima dvojako značenje, GRAD kao nastamba i urbana sredina  i GRAD kao elementarna nepogoda.

U nastavku ćete vidjeti kako su te dvije riječi obje pogubne, jedna po agrikulturu,… a druga po – čovjeka.
Čovjek je na Zemlji prisiljen (zbog opstanka) proizvoditi hranu. To čini poljoprivredom ili lovom ili stočarstvom odnosno uzgojem stoke. Voda je kod čovjeka koji je slobodno živio na Zemlji bila – besplatna. Znači čovjek je svojim radom sebi opskrbio opstanak proizvodeći hranu, a voda je dar prirode čovjeku.

A onda su se židovi dosjetili, kako ne radeći ništa, mogu besplatno jesti, i naplaćivati vodu koja je besplatna.

Osnovali su gradove i najčešće ih opasali zidovima zbog sigurnosti. Zatim su razvili ratove, kako bi život unutar zidina bio poželjan i siguran. Razvili su nešto što su nazvali – GOSPODOM, a čovjeka koji je od vajkada živio od rada i brinuo se za svoju obitelj – SELJAČINOM.

S vremenom, mondenim gradskim riječnikom, SELJAK ili SELJAČINA postalo je uvredljivo ime za čovjeka, koji se je bavio sadnjom biljaka, uzgojem životinja da bi preživio.

Nema goreg i lošijeg posla od obrađivanja zemlje; jer kad netko 100 srebrenjaka ima, u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti.

Zatim su židovi “izmislili” novac. Novem su naplaćivali u gradu sve – pa i vodu. Umjesto da vodu sakuplja svak za sebe, netko se je dosjetio da se voda sakuplja na jednom mjestu i raspoređuje rasporedom cjevovoda u kuće.

Vodovod.

Tako je besplatna voda postala lihvarski proizvod koji se plaća. Kako u gradu koji je imao svoje zidine i limite nije svako mogao imati kuću, bogati židovi su počeli iznajmljivati svoje odaje za novac i tako je nastala – STANARINA, ucjena i lihvarenje.Iznajmljivanje je nastalo zbog migracije iz sela u grad. Novac je učinio svoje.

ČOVJEK je postepeno ali sigurno odvojen od svojeg iskonskog posla i zadatka , a to je – da se brine neposrednim poslom, oko svoje obitelji i imanja. Nakon pojave gradova ustanovljena je VLAST, koja je izvlastila LJUDE  ali ne židove i upisala se je kao vlasnik zemlje, ..općina, pokrajina, kvart, država. Nastali su represivni aparati, straža vojska, profesionalni reketari, vitezovi itd.

Seljak koji se je do nedavno bavio proizvodnjom za sebe, a višak proizvoda trampom mijenjao sa svojim suseljanima, odjednom je postao ROB, koji je ako je htio ostati na vlastitoj zemlji, koju mu je ostavio Bog, morao proizvoditi mnogo više, davajući harač ili namet upravi grada ili osobi koja si je nadjenula titulu KRALJ, LORD ili BARON ili sl.Titule su služile isključivo kako bi se židovi izdigli nad ne židovima. Nikada nitko nije dobio niti jedu titulu ukoliko nije bio – židov. Dakle svi u Hrvatskoj koji su odlikovani od predsjednika ili predsjednice – su židovi. Grad je postao mjesto dekadencije u kojoj se je naplaćivalo sve.

Nežidovi su stvoreni da služe Židove. Oni moraju orati, kopati, sijati, kositi, vršiti. Židovi su stvoreni da sve gotovo nađu.” (Talmud, Berahot 58a).

Nastankom grada, počelo je porobljavanje slobodnih ljudi,  koji su na svijet došli slobodni, a oko kojih je izgrađen sistem zakona i edukacije, prisile i represije, koje su ga porobile i učinile da služi jednoj grupi lihvara, koja je sistematski od sposobnih ljudi, učinila gomilu nesposobnih ljudi, koji se ne znaju više sami prehraniti i koji bi kolapsom sistema – grada, umrijeli od gladi i žeđi.

Grad je tako postao TUČA (GRAD) za ljude, koja ih sustavno uništava i koji ih je udajio od svih ljudskih vrijednosti, izopačivši njegovu prirodu do krajnjih granica, uvjeravajući da je taj put dobar i ispravan, pri tome popularizirajući uvredu kojom se čovjeka koji se zna brinuti za svoju obitelj, zove pogrdno nižim bićima, u intelektualnom svijetu ZNANOSTI, KULTURE i UMJETNOSTI, a koja niti jedna od njih – nije u stanju osigurati čovjeku opstanak kako bi isti preživio.

Seljak/čovjek, iako ne obrazovan u lakrdiji zvanoj grad, imao je znanje veće od bilo koje titule današnjeg znanstvenika ili profesora, te je i bez ikakvih tehničkih pomagala, umjetnih gnojima i ostalih pizdarija, uspješno opstao čitav vijek i imao svoje potomke, koji su do pojave grada, živjeeli tradicionalno poštujući prirodu ali i čovjeka. U to doba onaj koji nije radio i obrađivao zemlju, ne bi opstao i tako se je priroda pobrinula, da samo sposobni prežive. Sistem grada omogućio je da gomila nesposobnih ljudi, koji nemaju nikakvu titulu – a niti će je ikada imati, sanjaju o bogatstvu, pri tom ne razmišljajući da su ostavili svoj opstanak u rukama drugih ljudi, koje u principu boli kurac za njih i njihov život. Život koji se temelji na lihvarenju ljudi, između lordova i seljaka, gdje nažalost i moderni seljak ili većina njih, plaćaju namete, poreze, vodu pa i cijenu vlastitog stanovanjau vlastitoj kući, pod paskom – poreza, prireza, ili nekih drugih GRADSKIH umozlotvorevina,  koje pod paskom dobrobiti društva koristi 99% židovska vlast, a tek 1 % se vraća natrag i svake godine opetovano kuka kako se nema novaca za ništa.

Najbolji primjer su fontane koje je financirao Milan Bandić iz gradskog proračuna,a koje su koštale 27 000 000 kn. Što se još može kupiti za 27 miliona kuna ? A tko je dobio taj novac? Na čije je odabrane račune sjelo 27 000 000,00 kn

Naravno fontane se nalaze, a gdje drugdje nego u gradu,.. Gradovi više nemaju zidine i šire se bez limita gutajući okolna sela, livade i šume bregove i doline,pretvarajući sve što je besplatno i bogom dano, u veliku lihvarsku farsu.

Na kraju,…. sela umiru, napuštene kuće se ruše, zemlja je neobrađena i zarasla, – a ljudi nemaju gdje stanovati i nemaju što jesti, jer nemaju novaca da kupe ono što je inače besplatno i za šta ne treba novac, jer sramota je biti seljak , seljačina, sramota je ne imati vodovod u kući ili piti besplatno čistu i bistru vodu iz bunara.

.. kad netko 100 srebrenjaka ima, u trgovini može svaki dan mesa i vina imati; tko pak, uloži 100 srebrenjaka u zemljoradnju, može samo soli i kupusa jesti.” (Talmud, Jebamot 63a).