Vrlo rijetko preuzimam članke sa drugih web stranica. Ovo je drugi put da to činim, jer smatram da ovaj intervju treba pročitati svatko, te da će konačno(valjda) nekim ljudima proraditi MOZAK ako ga uopće imaju.
Izuzetno cijenim profesora James McCanney-a sa kojim se dopisujem , a na facebooku sam otvorio i grupu James McCanney you are not alone koja broji za sada cca oko 700 članova. Grupa je otvorenog tipa. Svaka pohvala na trudu ekipi sa www.matrixworld-hr.com i Barbari Arbanas – Kovačević koja je intervju prevela sa Engleskog jezika na Hrvatski. Odličan izbor i odličan potez.

Intervju s James M. McCanneyem

Prevela i uredila: Barbara Arbanas – Kovačević

Matrix World

bibliotecapleades.net

Profesor James McCanney je čovjek s nevjerojatnim nizom akademskog znanja u: matematici, fizici, kompjuterskim znanostima, astronomiji, apstraktnoj algebri, linearnoj algebri, statističkim mogućnostima, matematičkoj logici, teoriji brojeva, naprednoj geometriji i toplogiji. Ovaj moderni homo univezalis je polovinu svojeg radnog vijeka radio u mnogim poznatim tvrtkama diljem svijeta, svoja znanstvena djela je prezentirao po brojnim internacionalnim konferencijama, žurnalima i knjigama. McCanney je živi primjer heretika zvanične moderne znanosti, društva i politike o kojima često i bez ustezanja daje kritike koje s pravom podižu puno prašine.

S obzirom da je James McCanney i njegov rad relativno nepoznat na našem prostoru odlučili smo prevesti intervju s ovim iznimnim znanstvenikom kojeg je objavila web stranica Biblioteca Pleades.

16. ožujka 2003. god., kroz niz događaja i intervencija koji su se očito „morali dogoditi“, imao sam  sjajnu priliku da govorim s g. McCanneyem izravno. Vjerujem da će vas ovaj razgovor fascinirati.

Martin: Prije nego što započnemo, dopustite da Vas upitam koje je Vaše mišljenje o istraživanju dr. Alekseya Dmitrieva? Jeste li upoznati s onime što on govori?

McCanney: O, da. Od sredine 1990. do otprilike 1999. god., imao sam internetsku stranicu nazvanu The Millennium Group (Milenijska grupa).

Martin: To ste Vi?

McCanney: Da, moja znanstvena informacija  bila je srce ove stranice.

Martin: Tu su bile neke sjajne informacije.

McCanney: To je u osnovi nastavak mog rada. Jerry, mislim, je webmajstor ove stranice. Zatim, tip imena Earl, je istraživač, recimo to tako. 1990-ih smo imali mjesečnu posjećenost stranice od oko 3 milijuna. To je bilo nakon što je nekoliko puta odrađen Art Bell show, pa biste možda to željeli spomenuti.

Martin: Kakav je bio prijem kod Arta Bella?

McCanney: Od ljudi?

Martin: Prijem kod ljudi i kako Vas je Art Bell primio?

McCanney: Prilično dobro. Na kraju showa je rekao da je to bila jedna od najzanimljivijih emisija koju je ikada odradio. Još uvijek posjedujem snimku i objavit ću je.

U stvari, jedan od ovih dana ću oživjeti  Hale-Bopp dane u individualnom predavanju na svojoj stranici i vratiti se na natrag kroz The Millennium Group, s Chuck Schrameckom. Poslušajte intervju kojeg je sa mnom za The Millennium Group napravio 90-ih. Naravno, on je bio voditelj-domaćin iz Houstona i kasnije je umro od istog galopirajućeg raka donjeg dijela leđa od kojeg je umro i dr. Harrington.

(Napomena urednika: I, naravno, slučajnost je (?) da su „problemi s donjim dijelom leđa“ Arta Bella navodni razlog zbog kojeg je početkom 2003. god. otišao u mirovinu.)

Martin: Nije li to zanimljivo?

McCanney: O, da. On je jako kritizirao NASA-u. Bio je u Houstonu, koji je jedan od NASA-inih velik središta. Koristio je mnoge moje stvari na tamošnjem radiju.

U svakom slučaju, Vaše prvobitno pitanje je bilo o Dmitrievu. Tu se radilo o dvoboju razmjene. Earl Crockett je tada na sebe preuzeo obavezu prevođenja Dmitrievih dokumenata, onih koje još uvijek možete pronaći na stranici The Millennium Group. Naličje svega je bilo to da su oni preuzeli moje dokumente, preveli ih na Ruski jezik i doslovce ih 1990-ih koristili pri predavanjima na fakultetima i diplomskim školama u Rusiji.

Dmitriev je eksperimentalist, djelomično teorijski fizičar, ali većinom je bio opservacijski znanstvenik, atmosferski znanstvenik. On je bio taj koji je na Mjesecu otkrio tornada, stvari takve vrste. Govorio je o domeni vakuuma i što mjere u atmosferi i o ostalim stvarima u svemiru koje u osnovi nisu znali kako objasniti. Mjerili su ih, ali nisu znali što se događa.

Ali tada, kada su dobili moje dokumente, oni su rekli: ‘Ovo objašnjava sve što smo viđali.’ Dakle, o tome se radilo.

Martin: Razlog zbog kojeg sam Vas upitao za njega jest taj što, na dnu naslovnice koja će se pojaviti na svibanjskom izdanju The Spectruma, citiram njegov dokument Planetofizičko stanje Zemlje i života (Planetophysical State Of The Earth And Life) kao temeljni dio promjena koje se dešavaju u našem nestatičnom univerzumu. Ja samo nisam želio biti s njime u konfliktu.

McCanney: O (smijeh). Mogli ste samo spomenuti da je bio vođa skupine s kojom sam 90-ih radio u Rusiji. Dakle, moj je rad dobro poznat u Rusiji.

Zatim, oko 2000. god., NASA je otišla tamo. To je bilo kada Rusija, naravno, nije imala novaca. Ti ljudi su mjesečno zarađivali 75 $ – običavali su se tome smijati. I pokušavali su objaviti vlastiti rad koristeći sredstva iz vlastitog džepa; to je bilo ludo. Ali NASA je otišla tamo i počela im davati nešto novaca. Otišli su tamo i rekli: „Ako nastavite podučavati McCanneyeve stvari, nećete više dobiti sredstva.“

To također možete uključiti.

Martin: Hoću, rado ću to uključiti.

McCanney: To je bilo vrijeme kada su moji e-mailovi počinjali biti – mogao bih reći da nisu to bili oni koji su mi pisali odgovore. Bili su presretani. Postojali su ljudi koji su očito presretali moje e-mailove i pisali mi odgovore. Zatim su, vremenom, jednostavno stali.

Martin: Uključio sam u priču ne samo Vaš popis ljudi koji su umrli nego sličan popis, ali iz drugog izvora. Možete li nešto reći o tim smrtima? Smatrate li da su sva vezana uz Planet X ili koja je Vaša pretpostavka o pozadinskim događanjima?

McCanney: To je kontrola svemira, kažimo to tako. Harringtonov slučaj je zaista bio neobičan, osobito za to vrijeme. Bio je mnogo ispred svojeg vremena. Zatim,  Shoemakerov slučaj je bio toliko abnormalan za tako mladu osobu – mladu za jednog znanstvenika – on je bio srednjih godina, ali je bio vrlo jasan. To se događalo otprilike u isto vrijeme kada se komet Shoemaker-Levy zabio u Jupiter (u srpnju 1994. god.).

U znanstvenim se krugovima romorilo da nije riječ ledenim loptama. Svi iz znanstvene zajednice su to znali. Zaboravio sam o kojoj je godini riječ. Bilo je jasno da kometi nisu prljave snježne grude, ali NASA to taji. Neki dan sam vido natpis o kometu NEAT koji je prošao pored, a oni se još uvijek drže te priče o prljavoj snježnoj kugli.

Martin: To je nevjerojatno.

McCanney: Da, jednostavno je bizarno.

Martin: To je poput držanja za brod koji tone.

McCanney: To je toliko apsurdno da se ne može shvatiti. Bilo je to sredinom 90-ih kada je Shoemaker trebao napraviti veliku objavu. Bilo je jasno da će se objava ticati kometa, kompozicije kometa i vjerojatno da će sa sobom povući mnoge osobe iz znanstvene zajednice.

Zatim, odjednom, on umire u navodnoj prometnoj nezgodi na dnu kratera u Australiji. Tri su priče proizašle iz toga. Bio je vrlo bizaran način na koji su priče izašle van jer sam ja radio na tome, kao uostalom na svemu tih dana. Mislim, mi smo bili novinski centar za sve što se dešavalo u znanosti. Usput, uzevši u obzir 3 milijuna posjeta internetskoj stranici, postojala je mašina na toj stranici koja je mogla identificirati e-mail adrese osobe koja se nalazila na stranici. Dnevni je ispis sadržavao 50-60 000 imena. Ali ako biste prešli popis, pola imena je bilo iz vlade.

Martin: Veliko iznenađenje.

McCanney: Ali pretvarali su se kao da ne znaju ništa o tome. Samo su to pokušavali ignorirati. I tamo bi dolazili zbog vremena. Išli bi tamo zbog vremena na Suncu. Hal Blandel je radio dnevne solarne izvještaje, a mi smo imali znanstvenike koji su posjećivali našu stranicu kako bi došli do informacije, koja je dolazila doslovce s njihovih stranica, ali on je to tako dobro interpretirao. Dakle, takve su se stvari događale.

Na Art Bellu, samo jedna zanimljiva napomena, emisija je prvotno trebala biti o mojoj teoriji kometa i priča o mojem znanstvenom radu. Sredinom emisije sam komentirao – Whitley Strieber je također intervjuirao. Rekao sam:

‘I pratilac Hale-Boppa itd..’ jer smo pričali o Hale-Boppu. Art nastavlja:’Hej, čekajte malo. Mi smo to već prešli. Upravo ste rekli Hale-Bopp pratilac.’ A ja sam rekao: ‘Da.’ Jer, znate, Art Bell je optužen kao odgovoran za smrt tih 39 osoba.

Martin: Ne, nisam to znao.

McCanney: To je razlog zbog kojeg želim na svojoj stranici održati predavanje. Mnoge su stvari izgubljene. To je bila priča – Courtney Brown je bio doktor koji je bio uključen u ponovni pregled.

Zatim, jedna druga stvar, Chuck Schramek, isti tip koji me intervjuirao – šta se dogodilo kada se Hale-Bopp pojavio, bilo je objavljeno da NASA ima svoju internetsku stranicu. Neki podređeni službenici NASA-e su mislili da bi bilo zgodno postaviti sliku Hale-Boppa, koju nisu trebali staviti jer su podaci pristizali godinama, doslovce, s Hubblea. I tako, netko ju je tamo stavio, a to je priča o tome kako je Gary Goodwin započeo. Pretraživao je Internet i ugledao je taj vrtložni vatromet Hale-Bopp i skinuo ga je, uhvatio ga je.

Vratio se sljedećeg dana, a toga više nije bilo! I tako je rekao: ‘Što je to?’ To je bio prvi dokaz da NASA krije podatke.

I, naravno, s vremenom sam vidio njihovu internetsku stranicu. Posjedovao sam tada internetsku stranicu, jako malu. Poslao sam im e-mail (The Millennium Group) i rekao: ‘Možda biste poželjeli vidjeti neke moje stvari.’

Dakle, dogovor je bio da će oni objavljivati neke od mojih internetskih stvari. Nekako sam izveo to da sam znanstvenik, Gary da je webmaster, a Earl je radio političku analizu pretražujući NASA-ine ugovore i slične stvari.

Vratimo se Hale-Boppu. Chuck Schramek, koji je također vidio istu stvar, je čuo da postoji navodni pratilac Hale-Boppu. Tako je otišao u svoje dvorište sa svojim amaterskim, ali vrlo lijepim teleskopom i počeo slikati Hale-Bopp. Tako je dobio slike njegovog pratioca.

Poslao ih je Artu Bellu, kojeg je dobro poznavao, a za kojeg nije bilo neuobičajeno da se nalazi usred programa, i koji je rekao: ‘Chuck Schramek je upravo poslao fax.’ Chuck mi je rekao kako da putem emisije dođem do Arta. Postojala je tajna vezana uz to. Art je imao tajni broj fax-a.Mogao sam i to učiniti također ukoliko bih čuo nešto pogrešno ili slično; mogao sam na brzinu napisati fax i proslijediti ga, a on bi slijedeću minutu pričao o tome.

Dakle, u svakom slučaju, Chuck je dobio slike koje je fotografirao, dao ih je Artu Bellu koji ih je objavio. U isto je vrijeme Courtney Brown dobio 35 mm slajdove od, kako smo kasnije saznali, Sveučilišta s Havaja. Ali on nije rekao odakle mu. Bio je pod privatnim komunikacijskim zastojem pa nije smio reći odakle mu, ali ih je dao Artu Bellu.

I tako su tu bile slike pratioca Courtney Brown i slike pratioca Chuck Schrameka, a Art Bell ih je postavio na svoju internetsku stranicu. No, nekoliko sati kasnije, 39 osoba je u Kaliforniji izvršilo samoubojstvo, unutar Heaven’s Gatea, Heaven’s Gate samoubojstveni masakr. Dolazi vlada, gasi njihovu internetsku stranicu i umjesto nje postavlja sasvim novu. To je u potpunosti jednaka stvar koja se dešava i sada – ljudi su mogli uhvatiti njihovu stranicu prije gašenja, pa je ona sada dostupna. Ali, u svakom slučaju, to je potpuno druga priča.

Ali vlada se umiješala i pokrenula nacionalnu novinsku kampanju sljedećeg dana:

„Luđaci iz kulta , Heaven’s Gate, su namjeravali otići na taj vanzemaljski brod koji dolazi s Hale-Boppom, kometom. Svi su obuli lijepe tenisice i odjeću, pojeli kašu i počinili samoubojstvo kako bi se mogli susresti s vanzemaljcima.“

To nije ono što se dogodilo. Ono što se dogodilo jest to da je vlada poubijala sve te ljude. A razlog zbog kojeg su ih ubili je taj što su bili konkurencija velikom softverskom odjelu, a u grupi Heaven’s Gate su se nalazili samo programeri. Radili su na enkripcijskom softveru i firewallima koje vlada ne bi mogla probiti.

(O samoubojstvu članova Heavens Gatea onako kako su to prezentirali mediji smo pisali ovdje. Op. Prev.)

Još jedna sitnica – natjecali su se s velikim ugovarateljem koji je vladi prodavao kodove za šifriranje i vatrene zidove, a ti su ljudi mogli probiti njihove. U svakom slučaju, tu se odvijao cijeli niz događaja.

Druga polovica priče o Heaven’s Gateu jest to da su upravo objavili stvar i regrutirali su ljude diljem zemlje tijekom godina, govoreći da stiže velika kometa koju očekuju. Na njoj bi se nalazili vanzemaljci, a oni bi krenuli prema vanzemaljcima, pa će biti transcedentirani u ovaj život. Oni u stvari uopće nisu bili skloni samoubojstvu. Vrlo su se dobro brinuli o svojim tijelima jer je njihovo vjerovanje bilo da njihova tjela trebaju biti u odličnoj formi kako bi se mogla transformirati i prijeći u takav dugoročan suživot s vanzemaljcima. To je moguće, ali nisu bili skloni samoubojstvu.

Druga polovica Heaven’s Gate jednadžbe je ta da kada se Hale-Bopp i pojavio, oni su objavili: ‘To je to, narode; to je ono što smo čekali, svi ćemo se sresti..’ Imali su – brojevi su ogromni – vjerojatno pola milijuna sljedbenika koji su trebali otići sa svojih radnih mjesta, a to su većinom bili mladi ljudi, studenti, srednjoškolci. To je bila vrsta ljudi koju su regrutirali. Tada je broj posjeta njihove stranice dosegao plafon. Tada je vlada došla i ubila ih.

Zato je novost sljedećeg dana bila posvuda, ona je bila na naslovnicama svih novina. A okrivili su Arta Bella jer je objavio te slike pratioca. Okrivili su ga za ubojstvo tih 39 ljudi. Izroštiljali su Chucka Schrameka. Courtney Brown je izgubio mjesto učitelja. On je bio doktor astronomije. Art Bell je javno optužen kao osoba odgovorna za smrt ovih 39 ljudi.

NASA se pojavila i rekla da ne postoji pratilac i preuredili su slike sa Sveučilišta s Havaja koje su dokazivale da ne postoji pratilac. Mi smo u The Millennium Group imali tipa koji je to analizirao i pokazao da su slike producirane s različitih teleskopa i da su preuređivane. Maknuli su pratioca s njih.

Uzeli su i analizirali slike koje je imao Courtney Brown i pokazali da je jedini teleskop koji je mogao uslikati te fotografije  jedan od velikih vojnih teleskopa kojim upravlja Sveučilište s Havaja. Dakle, ja se nalazim na Art Bell showu i sve to ide uživo. A Art govori: ‘Čekaj malo! Kako to mislite?

Ja sam izroštiljan, svi smo roštiljani, optužen sam za umorstvo 39 ljudi jer sam objavio te snimke, a sada mi govorite da su one bile točne, a da je NASA ta koja je lažirala fotografije?’ Rekao je: ‘Odmah mi to dokažite!’ Bio je uzbuđen.

A Whitley Strieber je rekao da je nazvao nekoliko opservatorija u Londonu kada je prvi puta čuo za to i rekao je da su svi pričali o pratiocu, svi ti opservatoriji, ali NASA je imala mogućnost gašenja svega toga i natjerala ih je da promijene svoje priče. Dakle, to je bila emisija kod Arta Bella. Uživo smo ga uspjeli uvjeriti da ih je bio imao. Napisat ću cijelo jedno predavanje o tome.

Martin: Možete li pričati o tome?

McCanney: Naravno, NASA je skupina znanstvenika. To je ono što mi uvijek mislimo, ti inženjeri koji grade svemirske brodove i slične stvari. NASA-om upravlja i posjeduje ju NSA (Nacionalna sigurnosna agencija). Postoji sloj iznad NASA-e koji ju kontrolira.

Donald Golden, koji je 90-ih došao u NASA-u, je prebačen iz CIA-e i njegov je posao bio čuvanje tajni ili zataškavanje NASA-e. Ono što je on uradio jest to da je došao i prvo što je učinio je bilo natjerati svih –vrh, dno, suradnike koji su radili za NASA-u – da potpišu, u osnovi, sporazum o neotkrivanju s NSA.

NSA vrši kontrolu na svjetskom nivou kao dio nadgledajuće vlade koja je već na svojoj poziciji. Sada pričaju o Jednoj vladi. Jedna vlada je već na svojem mjestu; oni to sada samo žele službeno potvrditi. Oko toga se sada sve vrti. Ali Jedna vlada je već neko vrijeme na svojoj poziciji.

Martin: Jesu li Jezuiti iza toga?

McCanney: (smijeh) Jezuiti?

Martin: Da.

McCanney: Vatikan ima veliki udio u Jednoj vladi i dio je nje, ali nije sve. To je kao nekada u srednjem dobu s kraljevima, potomci cijele pratnje i, u stvari, to seže čak i dalje u prošlost. Neke osobe vjeruju da to ide unazad sve do svećenskih kultova u Egiptu.

Ali većinom se radi o situaciji diljem svijeta gdje imate doslovce na stotine obitelji koje se povezuju s time, a sve su vrlo bogate, drže kontrolu u svojim zemljama, oni su u svakoj zemlji na svijetu. U svojoj zemlji kontroliraju politiku, novac, bankarski sustav; dakle, postoji velika mreža tih ljudi.

Za NSA, to su ljudi koji su povučeni, vrlo često u mladosti, poput Clintona, mladog Busha, kako bi bili operativci koji će upravljati nekim stvarima.

Martin: Marionete.

McCanney: Javne osobe kojima je dozvoljena određena doza nesmetanosti. Dolazi do mnogih trzavica unutar tih grupa. Ali NSA – to je baš poput CIA-e – nije nacionalna stvar. Oni su kontrolirani izvana. I njezine grupe koje dolaze iz nacističke Njemačke.

Martin: Upravo sam namjeravao spomenuti Naciste; tim putem sam krenuo s prvotnim pitanjem.

McCanney: Da. Bushevi i polovica ljudi iz Busheve administracije su izravni potomci Nacista.

Martin: Mi smo sve to objavili, pa su naši čitetelji upoznati s time. Nećete nikoga uvrijediti ako to kažete.

McCanney: Nema mnogo ljudi koji – znate, kažete im nešto poput ovoga i reći će: ‘O čemu ti pričaš?’ Nemaju pojma.

Martin: Među našim čitateljstvom je to poznata stvar.

McCanney: Oni, naravno, shvaćaju da je svemir posljednja granica izvora. Kontrola svemira je nužna za sve što rade. To je posljednja granica.

Ali svemir je drugačiji – sada se dešavaju druge stvari. Ali sada smo malo predaleko otišli.

Vratimo se na Hale-Bopp dane. Oni su znali, i to je razlog zbog kojeg je Harrington, koji je bio čelnik mornaričkog opservatorija – mornarica je ovdje zadužena za mnoge stvari, to je istina – ali, baš poput mnogih drugih stvari, ovi ljudi su podijeljeni u odjeljke i rade u kapacitetima u kakvom je radio Harrington. On nije bio zadužen za ništa, osim što je bio šef vojnog opservatorija, svih tamošnjih astronoma. Samo činjenica da se tamo nalazi dokumet s njegovim imenom.

(Knjigu Planet-X, Comets & Earth Changes: A Scientific Treatise on the Effects of a New Large Planet or Comet Arriving in Our Solar System and Expected Earth Weather and Earth Changes, možete naručiti ovdje. Op Prev.)

Martin: Čega se NASA boji u vezi Planeta X? Je li to povezano sa Sumeranima i Annunakijima? Ili je riječ o nečem drugom?

McCanney: Ne bih to rekao, ali znanje o tome da ta Velika Stvar koja će doći na svakodnevnoj bazi je stara. To je dio visoke razine tajnosti u većini tih grupa, poput Vatikana.

Mislim, prva stvar kada se Hale-Bopp pojavio, Vatikan je u Arizoni izgradio prvorazredni opservatorij i napunio ga astronomima. Bože, pitam se zašto?

Martin: Samo pojam.

McCanney: Onda su imali i drugoga.  Ali, što je zanimljivo, čak i nakon što je Hale-Bopp otišao – jer su vjerovali da je Hale-Bopp Onaj Veliki.

Sada se vratimo u 1991. god. Hale-Bopp je službeno otkrio Alan Hale u Novom Meksiku 1995. god.

A zatim, Bupp je bio Japanac. Obojica su ga ugledala isto veče pa su obojica dobili zaslugu imenovanja kometa. Prije toga, to mi je jasno, a i ako pogledate moje bilješke o Harringtonu, jedna od stvari koje je Harrington promatrao je bio Hale-Bopp.

Nukleus Hale-Boppa je izuzetno velik. Razlog zbog kojeg je NASA odmah povukla podatke, jednom kada su shvatili  da je neki lakaj to stavio na Internet – jer bilo koji astronom, ili osoba poput mene, bi znao da s tako malom količinom podataka možete odrediti masu središnjeg nukleusa. To je mala jednadžba koju koristite;  oni ju koriste cijelo vrijeme kako bi odredili masu središnje zvijezde kada vide njihanje u zvijezdi.

Nakon toga mogu odrediti radijus objekta koji orbitira okolo. Potrebno vam je razdoblje i radijus onoga što orbitira oko većeg objekta i s ta dva parametra možete izračunati masu središnjeg objekta. Samo mala jednadžba nebeske mehanike.

Dakle, s tim malim komadićem dokaza na internetu, svatko bi mogao izračunati masu Hale-Boppa, što bi pokazalo da je ono što pristiže veličine planeta.

Sada, drugi faktor:  1991. god., ono što je Harrington vidio su bile dvije stvari: vidio je Hale-Bopp i vidio je nešto mnogo veće iza Hale-Boppa, a to je Planet X. Tako ja to sada shvaćam.

1991. god. se Hale-Bopp nalazio na putanji izravnog sudara s Zemljom. Uz par brzih fotografija, mogli su napraviti skicu orbite, a ona je bila blizu putanje udarca s Zemljom.

Martin: Nije ni čudo da je nastala tolika jagma oko toga.

McCanney: To je bila ogromna jagma. Kada je otkriven po prvi puta, ja sam nazvao Goddarda, jer – sada to mogu reći – sam poznavao tamošnju tajnicu. Ako ikada želite znati bilo što, pitajte tajnika. Ona je poznavala sve astronome. Ja, naravno, nikada nisam otkrio da je ona bila moj kontakt iznutra. Ona bi čula sve njihove razgovore, i rekla bi mi što se događa.

Nazvao sam ju i rekao: ‘Što se događa? Čuo sam da postoji komet?’ U pozadini ste mogli čuti vikanje i slično.

A ona je rekla: ‘O, moj Bože, taj komet je ogroman!’ Ali ja sam mislio da ona govori u smislu velike vijesti. Ne, on je bio ogroman u smislu da je to bio objekt veličine planete. Pratili su ga.

Vidite, ovdje dolazi do podjele, jer sve do tada većina znanstvenika na Goddardu nije znala za to. Ali pratili su ga od 1991. god, vjerojatno i ranije. Ali Harrington je to otkrio, i vidite u tom dopisu, dopisu iz 1991. god., da je znao točno kamo treba ići i što tražiti. Ne možete mi reći da nije sišao , dobio informaciju i onda se vratio. Ono što su saznali je bilo da će on s time izaći u javnost i reći da nam prilazi taj veliki objekt koji se nalazi na putanji izravnog sudara s Zemljom. Dakle, zbog toga su ga ubili.

Martin: Još uvijek želim razgovarati o tim ljudima koji su ubijeni, ali ne želim još pustiti priču o NASA-i. Pričali smo o imenima, ljudima iza NASA-e koji su negativci, zadržavaju znanje od ostatka svijeta. Tko su ti ljudi?

McCanney: Ok. U ovom trenutku ja bih ih nazvao ‘obitelj’. To su ljudi koji pohađaju privilegirane škole; ljudi čiji se novac ne oporezuje, niti se čak registrira. Kada se burza slomi, to su ti ljudi koji namjerno povlače svoj novac.

Prvenstveno oni stvaraju novac. Svjetski monetarni fond i svi ljudi koji rade u njemu su povezani s time.

Dakle, ono što je doslovce proizašlo iz srednjeg doba, bankarski sustav, Vatikan i te grupe obitelji koje potječu od tada, u osnovi upravljaju tim zemljama već stoljećima.

Ono što se dogodilo pred mnogo vremena jest to da su se iselili –vratimo se u vrijeme prije devastacije, koja je bila pred 3600 god. To je bio jedan od pratilaca Nibirua koji je oštetio Zemlju.

Martin: Pratilac?

McCanney: Pratilac: to je bio onaj koji je kasnije postao Venera. Velikovsky je bio sasvim u pravu kada je rekao da je Venera ogroman komet koji je pronašao put kroz Sunčev sustav i bio mu je potreban šest stotina godina dug period od kada je uhvaćen od strane Jupitera do vremena kada je susreo Zemlju, a zatim pronašao put da postane planet kakvog poznajemo danas.

Dakle, to je ono što se prvobitno dogodilo, a Hale-Bopp se ovdje pojavio pred 4200 godina, a Veneru je Jupiter uhvatio pred 4200 godina. Oni su, doslovce, bili manji pratioci Nibirua.

Vrlo je jasno u Koldrinskoj Bibliji – čekajte da vidim ako mogu to pronaći ovdje, sada. Koldrinska Biblija je Stari zavjet kojeg su čuvali Kaldejci u sjevernoj Škotskoj. Tamo su se odselili iz Rima kada je Isus hodao zemljom. Josip od Aramateje, koji je bio Isusov očuh, je čuvao Koldrinsku Bibliju i on ju je predao, a to je bilo zaista malo naselje i grupa ljudi koji su je čuvali.

Evo je, našao sam ju. Pročitat ću par odlomaka.

Koldrin je jedna od čišćih inačica Starog zavjeta. A ovo je iz „Potopa“, poglavlje 4, iz Knjige pabirka. Poglavlje 4 je naslovljeno „Potop“, to je dio gdje dolazi do poplave, paragraf 24:

„Tamo, vozeći se na crnom zatalasanom oblaku, došao je uništavatelj.“ To je Nibiru. „Novooslobođeni s nebeskih granica se vozio oko Nebesa jer mu je sudnji dan.“

Sada, ovdje je rečenica na koju sam želio da obratite pažnju:

„Zvijer, koja je s njime, je otvorila svoja usta i rigala je vatru, vruće kamenje i odvratan smrad; prekrila je cijelo nebo iznad, a mjesto susreta Zemlje i Nebesa se više nije moglo vidjeti. Navečer su se promijenila mjesta zvijezda, valjale su se nebom do novih položaja; tada su stigle vode poplave.“

Zbog toga nisu željeli da itko zna o pratiocu jer su znali da se nalazi na putanji udarca sa Zemljom i znali su da je to pratilac većega koji je i uzrokovao problem. Ali nisu shvatili da je Hale-Bopp doslovce i sam bio pratilac. Sada, kada uništavatelj, veliki tip, Nibiru, dolazi on ima cijelu pratnju takvih stvari.

Martin: Pretpostavljam da bi komet NEAT mogao biti jedan od tih?

McCanney: I o tome je riječ. Kada su pred nekoliko tjedana sve te komete stvorile branu, a oni nikada nisu objavili Komet NEAT, C-2002/V1, očito je da sve te stvari pristižu s južne polutke.

Tada je, naravno, Harrington znao jako dobro gdje se on nalazi, iz razloga koje sam iznio; oni su rušili planete Uran i Neptun. Zanimljivo je napomenuti da kada je priča o Harringtonu izašla, vlada je kroz neke od tih astronoma pokušala dati izjavu putem radija; dečki zaduženi za dezinformacije su izmislili priču:

„O, pa, mi smo ispravili mase tih planeta sukladno novim podacima, pa je to riješilo problem.“

Pa, ne, ne rješava se ništa rušenjem tih planeta. To bi ispravilo samo ravninu planeta. Ovaj je objekt bio dovoljno velik – tada 1991. god. – vukao je Uran i Neptun van njihove orbite; eto, toliko je ta stvar velika. Dakle, vidite čemu zabrinutost zbog pratioca. Jer oni su svi znali, i Vatikan zna, da je to pratilac koji je prošli put nanio štetu.

Jedini je problem taj što je pratilac postao planet Venera. Ono što ne shvaćaju jest da je vrlo teško napraviti orbite za to, a NASA to uči na teži način. Nisu mogli pratiti Hale-Bopp; mijenjao se svakodnevno. To je bila jedna od stvari koje smo radili u The Millenium Group – pratili smo dnevne promjene njegove orbite na vladinim astronomskim stranicama.

Martin: Da li je komet NEAT bio iznenađenje? Da li je stigao niotkuda ili je bio očekivan?

McCanney: Ne, komet NEAT je još jedan veliki nukleus, planetarne veličine, vjerojatno veličine Mjeseca, u najmanju ruku, a vjerojatno i veći. NASA je znala da stiže. Vjerojatno su ih u prethodnim godinama vidjeli da stiže, kao dio pratilačkih stvari koje pristižu, o kojima razmišljam kao o nečemu što pristiže kao dio svite Planeta X.

Nisu željeli da itko zna za to, iz jednostavnog razloga što su znali da će stići točno oko Sunca, i bio je velik, a vjerojatno nikada nisu očekivali da će postati toliko svijetao kao što jest. Ali on je doslovce, bio vidljiv i na dnevnom nebu, baš pored Sunca, dok je prolazio tijekom 12-satnog razdoblja kada je pristizao.

Martin: Šutnja medija o toj temi je bila poražavajuća.

McCanney: (smijeh) Da, može se tako reći, da.

Martin: Na svojem kompjuteru kao zaštitu zaslona koristim SOHO ažuriranje, tako da svakodnevno dobivam nove snimke Sunca. Baš sam promatrao kompjuter kada se počeo pojavljivati. Tako da, dok se pojavljivao, vidio sam te slike i zaprepastila me veličina toga.

McCanney: Onda oni kažu: „Nukleus je bio promjera pola milje.“

Martin: Sranje.

McCanney: Sranje, da. ON JE BIO VELIČINE PLANETA. Zato sam, na mojoj stranici, na samom vrhu, prvobitno rekao: „Dobrodošao Hale-Bopp, najnoviji planetarni član našeg Sunčevog sustava.“ I to je dio cilja mojeg Harrington istraživanja.

U tom sam trenutku znao da se rep Hale-Boppa dovoljno stanjio kada ste mogli vidjeti nukleus. To je, u stvari, bilo možda pred godinu i pol dana. Ali uspjet ću, uz dobrog fotografa, kroz dvije uspješne noći, identificirati koji se objekt nalazi u zvjezdanom obrascu. Uz izračun količine svijetlosti koja se odbija, mogu napraviti dobru procjenu njegove veličine.

Martin: Očito pitanje jest: Kolikom se broju tih pratioca možemo radovati?

McCanney: Ne znamo. A, naravno, NASA bi to dobro znala. Još jedna stvar koju želim reći o Hale-Boppu, samo još posljednja stvar, jest to da je u šestogodišnjem razdoblju od 1991. god. do 1996. god., kada je u stvari stigao do svojeg perihela sa Suncem, on je izgubio tri godine u dolasku zbog povlačenja ogromnog kometa za sobom. Zbog toga nismo imali izravan udarac s njime.

A kada mislim na izravan udarac, nisam mislio na udar na Zemlju, ali mi bismo se nalazili unutar milijun milja. Po ičijem standardu, to bi bila potpuna devastacija ovog planeta. Poplave bi bile ogromne. Samo zahvaljujući činjenici da je usporio, mi smo ga promašili. Dakle, to je druga polovica Hale-Boppa. Bio je svibanj, a NASA je izjavila: „O, svi ti smiješni ljudi koji govore o tom kometu; to je samo mala snježna gruda.“

A to rade s kometom NEAT. Baš sam danas vido obavijest na CNN-u, ukoliko na internetu kliknete na znanstveni dio, vidjet ćete priču, glavna priča je Sve te smiješne stvari koje vide amateri, poput neidentificiranih letećih objekata i takve stvari. Ali kada to izvučete, tamo se u stvari nalazi slika NEAT-a. Znači govore: „Čak i amateri mogu tražiti te malene snježne grude.“

Martin: (smijeh)

McCanney: (smijeh) To je njihov način; to je POTPUNA dezinformacija.

Martin: Očito ste se na milijarde puta sukobili s NASA-om. Kako vam odgovore kada se suprotstavite znanjem?

McCanney: Dvije stvari. Oni ne znaju što se u stvari događa. Nemaju pojma. Možete razgovarati s astronomima, a oni će pričati o prljavim snježnim kuglama i neutralima i prijeći će cijeli taj žargon. Očito se nalaze u potpunom poricanju jer NEAT ni na koji način u svijetu – ljudi, amateri su ga promatrali u UV (ultraljubičasti dio svjetlosnog spektra, van frekvencije vidljive svjetlosti i kraće valne dužine). Sad, ok, tu je komet, udaljen 93 milijuna milja, pored Sunca i amateri ga mogu vidjeti.

Sad, UV je većim dijelom blokiran našom atmosferom. Sunčeve UV zrake prolaze zbog Sunca; ono emitira mnogo energije. Ali, za komet koji se nalazi pored Sunca, a da bude vidljiv putem UV-a pod pokrivačem atmosfere, je nečuveno.

Martin: Pretpostavljam da bi sljedeće pitanje bilo: kamo ide NEAT?

McCanney: NEAT je krenuo natrag van. To je objekt broj četiri moje Južnoameričke Harrington ekspedicije za ponovno iscrtavanja nove orbite za NEAT jer je očito izgubio mnogo svoje energije dok je prošao oko Sunca i pokupio mnogo materijala kojeg vuče za sobom.

Znači, neće doći i udariti u Zemlju. To NASA uvijek kaže:“O, ti ljudi uvijek misle da će udariti u Zemlju.“ Ne, ne, nitko nije ništa rekao o udarcu u Zemlju. Pokušavaju ismijavati ljude, a u stvari, imaju ljude koji takve priče postavljaju na Internet tako da ih mogu ismijavati. To je dio njihove dezinformacijske kampanje.

Martin: Kada se komet veličine NEAT-a ili planet veličine NEAT-a njiše oko našeg Sunca, kako „akcija na daljinu“ stiže u igru?

McCanney: Baklja koja je stigla sa Sunca, a koju vidite na mnogim fotografijama, ona je pristigla i udarila u stražnji dio repa kometa.

Martin: OGROMNA baklja?

McCanney: Da. Sada, kada bi ta stigla do Zemlje, srušila bi nas na koljena. Ali otišla je u potpuno nepoznatom pravcu.

Pogledajmo nešto drugo: ono što niste tamo vidjeli, ali mogu vidjeti kako stiže s NEAT-a, ako pogledate pažljivo, vidjet ćete kao igla tanku crtu koja dolazi izravno sa Sunca, kroz nukleus,  van iz nukleusa i van ekrana. To je povezivanje s planetom Merkurom.

Merkur senalazio u izravnom poravnanju s NEAT-om kada je došao s ekliptike, platoa planeta. Ta linija, koju u stvari možete vidjeti na solarnim fotografijama, se povezuje s Merkurom.

Sada, stavimo tamo Zemlju. Šta ako bi se Zemlja nalazila zaokrenuta za 90 stupnjeva, a mi se ne bismo nalazili bočno od njega? Tada bismo vrlo lako bili u poziciji da primimo tu baklju, na primjer, ili zaprimiti električno pražnjenje izravno s NEAT-a. O tome su stari narodi pričali u vezi kometa, svjetleće kugle koje lete preko Nebesa; oni kažu da su vidjeli te stvari – Zeusa kako baca svjetleće kugle na Mars. Oni su te stvari vidjeli.

Martin: To je bilo doslovce, nije bilo metaforički.

McCanney: Ne, nije bilo metaforički. I, naravno, sada, desetke tisuća godina kasnije, svi to žele pretvoriti u mitologiju. Mitologija je proučavanje pogrešnih prikazanja, skoro, dok su ti ljudi zaista vidjeli takve stvari.

Kada je Venera prošla oko Marsa, ona je napala električnim pražnjenjem, a aurore u atmosferi Marsa su zasvjetlile. Evo oceana, evo erozije, evo riječnih tokova, sva obilježja vodenog planeta su na Marsu, ali nema oceana, ili rječnih tokova, ili rijeka, a atmosfera je vrlo tanka. NASA kaže: „O, to je u tlu zbog leda.“ Kao prvo, nakon što se tu nalazio milijun godina, ocean je najednom potonuo u tlo? Koliko je to smiješno?

Martin: (smijeh)

McCanney: U redu. Kao drugo, potrebna vam je vrlo široka atmosfera kako biste ocean zadržali na mjestu tih milijun godina. Dakle, je li i atmosfera također potonula u tlo? Jasno, mislim, ako to napadate redovito, na osnovnim principima, polaznik vrtića ne bi vjerovao njihovoj priči. Ali, oni šalju svemirsku letjelicu tamo, kopaju po tlu, očekujući da će naći ledenu koru tamo gdje je propao ocean. To je apsolutno smiješno.

(Napomena urednika:  Smiješno je AKO prihvatite NASA-ine razloge zdravo za gotovo zbog čega šalju opremu za „kopanje“ na Mars. Ali s obzirom da nam nikada nisu rekli istinu o STVARNIM aktivnostima koje se odvijaju za vrijeme space shuttle misija, nema razloga vjerovati što izjavljuju u vezi NASA-inog slanja opreme na Mars. )

A mi imamo izravnu potvrdu drevnih naroda koji su pričali o Marsovom oceanu kojeg je usisao masivni komet Venera. Kada pogledate postotak kemijskih kompozicija Marsa i Venere, atmosfere su identične u svojem sastavu, ukoliko mudro pratite postotak pravo dolje. Mars ima vrlo tanku atmosferu, Venera ima masivnu atmosferu, tisuće puta gušću od zemljine atmosfere. Ali, prema postotku, kemijski poredak atmosfere Venere i Marsa je potpuno jednak – što znači da su stvoreni u istom loncu, tamo gdje su se mimoilazili.

Martin: Bi li Venera mogla biti planet na koji se u drevnim vremenima odnosilo kao na Tiamet?

McCanney: Ne znam. Velikovskyeva Venera je prilično ispravna.

Martin: Želio sam Vas upitati o Velikovskome. Vrlo ste mu slični po tome da mu se priuštio težak period, a pokazalo se da je bio u pravu. Moje pitanje Vama glasi: Kako je to, 2003. god, biti znanstvenik koji razmišlja van kutije?

McCanney: To je činjenica. Više nije upitno je li Velikovsky bio u pravu. I, mislim da je najveća stvar koju želim reći o Velikovskom, da on nije proučavao astronomiju. On je proučavao KALENDARE. Velikovsky je proučavao kalendar. Cijela svrha njegovog istraživanja jest bilo stvoriti vremensku liniju koja bi – tražio je događaje širom svijeta u davnoj povijesti. On je bio izučena osoba, mnogo bolje od većine današnjih doktora koji ga kritiziraju, u astronomiji.

Ono što moderni astronomi, Carl Sagan i svi ti ljudi koji su ga napali, ono što nisu shvatili jest to da on nije proučavao planetarnu znanost. Nije interpretirao informaciju koju je dobio kako bi pričao o znanosti ili kometama ili Sunčevom sustavu ili bilo čemu. On je proučavao kalendare. Drevni su kalendari očito promijenjeni prije 3600 godina. To je bio veliki napor diljem svijeta i mi to vidimo u svim tim gradovima.

Dopustite da pričam o nečem drugome.

Postoji izuzetno guranje, upravo sada, o datiranju Maja, Egipćana, Kineza, svih poznatih svjetskih kalendara, a kada su neke od tih civilizacija živjele, to se dovodi u totalnu zabludu, osobito kada je riječ o Majama. Danas sam baš pročitao članak koji je govorio o Majama, propasti Maja oko 800 god.n.e. do 900 god.n.e. Potpuno netočno, apsolutno potpuno netočno.

Pogledajmo Chichen Itzu. Jasno je da je izgrađena pred mnogo godina. Sagrađena je na osnovu Venerine orbite. U svakom slučaju, ono što govorim je: Na svakom polju znanosti, bez obzira je li riječ o geografiji, geologiji, povijesti, arheologiji, oni pokušavaju dati pogrešnu informaciju kako bi, doslovce, zavarali javnost.

Samo želim ponoviti: Velikovsky je proučavao kalendare, tražeći vremenske linije, događaje toliko masivne u svjetskom omjeru da bi bili prepoznati diljem svijeta, i mogao je uzeti Tibet, Kinu, Egipat i Izrael i sve te drevne zemlje i staviti ih na skalu vrmenske skale gdje biste mogli reći da je to taj događaj.

Kako možemo ići naprijed ili natrag u vremenu i raditi naš kalendar. To je ono što je on radio. A radeći to, otkrio je da je događaj kojeg je tražio bila Venera, koja je bila veliki komet i postao planet Venera kakvog poznajemo danas.

U svakom slučaju, želio sam razjasniti da je Velikovsky neshvaćen i da su planetarni događaji ono što je on otkrio proučavajući kalendare.

Martin: Popričajmo o Vašem konceptu planeta i plazme. Što je plazma?

McCanney: Plazma je poput četvrtog stanja tvari. U vakuumu, gdje se strogo nalaze plinovi i visoka energija – na primjer, mnogo svjetlosti koja stiže sa Sunca – to cijepa atome u slobodne elektrone, ione, neutralne atome i ostale vidove energije, poput uskladištenog magnetizma, uskladištenih električnih polja; to je plazma. A interakcija svih tih stvari je ono što nazivamo fizika plazme; to je proučavanje toga. To je doslovce ljuska oraha gdje se nalazi plazma.

Martin: Razgovarajmo o kometima. Oni nisu prljave snježne grude. Što su kometi?

McCanney: Dopustite da započnem govoreći ovo: Dugo vremena je u astrofizičkoj zajednici postojalo nešto kao svađa između tipova imenima Chapman i Hansa Alfhena sa Švedskog instituta. Chapman kaže da je svemir električno neutralan. Alfhen kaže, ne, mi tu plazmu možemo tamo vidjeti, ona čini čudne stvari, ne znamo što sve to uzrokuje, ali svemir nije električno neutralan; poprilično je elektromagnetski aktivan.

I onda, SAD su mjesto, naravno, gdje se nalazi novac. Chapman je izvojevao pobjedu, on je bio Amerikanac.

Postoji vrlo jednostavan fizički problem kojeg nauče svakog postdiplomca svemirske znanosti, astrofizike i fizike. To jest, ukoliko uzmete punjenje i stavite ga u vanjski svemir, vrlo, vrlo brzo i izračunate koliko je brzo, punjenje će stići i okružiti ga, otkriti ga i neće se moći vidjeti, električki, u bilo kojem dijelu Univerzuma.

To je svojstvo štita, i ako se iz nekog razloga tamo negdje nalazi magnetsko polje, dogodit će se ista stvar; dobit ćete efekt plazme. A to, na primjer, je jedan od razloga zbog kojeg je naša gravitacija poznata kao sila koja je potpuno nezavisna od elektromagnetizma jer te elektromagnetske sile štite tu gravitacijsku „vidim kroz njih“, recimo to tako. Bilo kako bilo, Chapman je na neki način dobio tu teoretsku bitku. I tako, već se desetljećima održavaju Chapmanove konferencije, Chapmanova fizika koja se uči u svim udžbenicima, a svi ti tipovi su odrasli misleći da je svemir električno neutralan zbog tog malog problema kojeg ste mogli riješiti kao postdiplomac.

A ja sam to učinio. Ali ono što sam shvatio, a što očito nitko od tih ljudi nije shvatio, podaci, kako su se počeli vraćati sa svemirskih sondi nisu sve to podupirali. Ondje se dešavala izuzetna elektromagnetska aktivnost i to je bilo tada, 1979. god., a ja sam bio mladi predavač na Sveučilištu Cornell koje je imalo pristup svim tim podacima koji pristižu sa svemirskog broda Voyager, Pioneer i Voyager kada su išli na Jupiter i Saturn. To je bilo prije nego što je NASA shvatila da mora sačuvati podatke od ljudi poput mene koji bi ih drugačije interpretirali od onoga što bi oni željeli vidjeti.

U svakom pogledu, podaci  su govorili nešto sasvim drugačije. Primjećene su vrlo bizarne elektromagnetske stvari – žbice u Saturnovim prstenovima, golema električna pražnjenja, struja prstenova jačine milijune ampera kako plutaju oko planeta. To jednostavno nije imalo smisla. Postojao je protonski vjetar. Stvar koja mi je najviše zapela za oko bilo je to da je protonski vjetar dolazio i s Jupitera i sa Saturna, a to je satelitsko svojtvo koje vidimo samo sa Sunca.

Zanimljivo je da su oni vidjeli samo protone. Nisu vidjeli vjetar elektrona koji bi to neutralizirao. Dakle, očito, vanjski svemir nije bio ono što su očekivali da će biti. Očekivali su da će Jupiter biti smrznuta lopta hidrogena, vrlo sterilan, a on to nije bio. Bio je izvanredno dinamičan, posjedovao je ogromno elektromagnetsko polje. Doslovce, dok su napredovali do Venere, dok su išli naprijed ka svim planetima, oni su bile potpuno različite od onoga što su oni mislili.

Dakle, u svakom slučaju, dogodilo se da sam u to vrijeme bio na Cornellu i do tada sam već bio završio većinu svojih teoretskih radova, na uključivanju elektromagnetskih polja i nebeske mehanike. Shvaćao sam kako to radi. Kada sam vidio da ti podaci pristižu, prepoznao sam, iz svojeg teoretskog rada i podataka – a to, naravno, je nešto o čemu ovi tipovi Chapmanske fizike nisu znali ništa. Oni još uvijek pokušavaju zamisliti da su to što su vidjeli bili gravitacijski efekti.

U to sam vrijeme također proučavao i komete, kao dio onoga što sam radio. Shvatio sam da kometi nikako ne mogu biti te prljave snježne grude. Postoji mnogo podataka koji indiciraju da kometi električnim putem vrše interakciju sa Suncem, i primjećeno je da oko njih postoji električno pražnjenje. U to vrijeme nisam znao što je uzrokovalo ta električna polja, ali sam znao da je to na neki način uzrokovalo Sunce. Znao sam da su kometi u interakciji i da jezgre kometa postaju negativno napunjene.

Onda, napokon mi je sinulo, 1979-80, da je to prouzrokovano različitim strujanjem solarnih vjetrova. Drugim riječima, bilo je više protona u solarnom vjetru nego elektrona. To mi je pružilo potpuno novi fuzijski model. Tada sam shvatio da se fuzija dešava u solarnoj atmosferi, a ne dolje u jezgri. Tada sam shvatio da je vijenac elektrona oko Sunca u stvari super-atomski svemir i da je samo Sunce ispod toga pozitivno nabijeno, a iznad da vijenac elektrona u stvari čini da Sunce izgleda negativo nabijeno izvana.

Ovaj cijeli kompleks fenomena o tome kako vjetrovi Sunčevog sustava otvaraju rupe u vijencu i izbijaju praskom, a to je uzrokovano elektrostatičkim ubrzanjem protona dok prolaze kroz vijenac. A to je upravo ono što opažamo. A svo to vrijeme, do dana današnjeg, NASA inzistira na tome da energija sa Sunca stiže iz jezgre. Potpuno netočno.

Dok sam bio na Cornellu, upoznao sa Hansa Bethea, fizičara dobitnika Nobelove nagrade koji je stvorio model Sunca kojeg sada koristimo. A, naravno, on je bio prijatelj Alberta Einsteina i oni su zajedno dobili Nobelovu nagradu. Ali Hans Bethe je dobio nagradu za kemiju i shvaćanje modela nuklearne fuzije kojeg mi sada, doslovce, danas koristimo, i lančane reakcije koje bi stvorile veće atome i uzrokovale vrućinu. On je napravio prvobitne izračune da bi vrućina sa Sunca, i slične stvari, u stvari odgovarala stvarnosti.

Ali ja sam sjeo i porazgovarao s njime o tome. Razgovarao sam s njime o činjenici da bi Sunčev sustav morao biti električno aktivan i da komete nisu prljave snježne kugle. Gledao me i znao je, i Einstein je to znao – jedna od Einsteinovih posljednjih stvari koje je napravio je bilo vrlo aktivno proganjanje rada Velikovskog jer je znao da općoj relativnosti nedostaje nešto jako veliko, a to je bilo elektromagnetsko polje.

Ne može gravitacija utjecati na svjetlost bez utjecaja na elektromagnetsko polje oko zvijezda također. Znao je da ti faktori nedostaju u općoj relativnosti i na tome je radio kada je umro. Hans Bethe mi je rekao da je to bilo ono na čemu je Einstein radio, pokušavao je riješiti taj problem. Znam da me pogledao na način: „Mislim da je ovaj klinac shvatio što se tamo dešava.“ Upitao sam ga:

„Imam problema s objavljivanjem. Oduzimaju mi mogućnost objavljivanja. Imate li kakav prijedlog?“

A on je rekao:

„Pokušajte s njemačkim publikacijama.“

I jesam. Moj se rad s vremenom počeo objavljivati u Nizozemskoj.

Martin: To je zanimljivo. Znači, morali ste ići u inozemstvo.

McCanney: Da, a tamo su bila dva časopisa koji su se u stvari objavljivala u Nizozemskoj, Astrofizika i znanost o svemiru i jedan nazvan Mjesec i planete. To je bilo zbog onoga što mi je Hans Bethe rekao.

Martin: Zvuči kao da Vam je dao dobar savjet

McCanney: Da. Ali kada su te stvari stigle na ulice, ljudi s Cornella su pošizili.

Martin: Zbog čega?

McCanney: Jer sam koristio ime Cornella i koristio sam ne-Chapmanovu fiziku s Cornellovim imenom ispod toga. To NIJE bilo ono što su željeli vidjeti. I, naravno, kada su dobili moje dokumente i proveli ih kroz tamošnji Odjel za svemirsku znanost, shvatili su da ono što sam ja radio je bilo potkrepljivanje Velikovskove priče.

Carl Sagan je bio umirovljeni profesor na Donald Duncan katedri za astronomiju, vrlo ekskluzivnom mjestu astronomije na Cornellu. On je bio taj koji je ustvari obradio Velikovskog. Zbog toga je Sagan bio poznat. Mnogi ljudi nisu shvaćali da je vodio optužbe protiv Velikovskog, koji je prodavao milijune knjiga diljem svijeta.

Sagan je vodio optužbe da je Velikovsky geolog i planetarni znanstvenik i astronom, i dalje i dalje, kako bi dokazao, da tako kažemo, da Velikovsky jednostavno ne može biti istinit. I zbog toga je Sagan s vremenom dobio seriju Cosmos jer je bio glasnogovornik astronomske zajednice koja je pokopala Velikovskog. Nepune dvije godine kasnije, ja sam se pojavio na Cornellu i koristim njihove podatke kako bih dokazao da je Velikovsky bio u pravu.

Martin: Siguran sam da je to pristiglo kao olovni balon. (smijeh)

MccCanney: (smijeh) Tada nisam shvaćao ništa od svega toga. Sada shvaćam.

Martin: Da li ste shvaćali koliko je to „politički nekorektno“?

McCanney: (smijeh) Da.

Martin: To je malo van žarišta. Očito smo imali prolaz nečega zvanog Enigma, koji je bio crni patuljak?

McCanney: Jeste li čuli da je tamo bilo išta uopće?

Martin: Ne, tražio sam i tražio i nikada nisam ništa vidio.

McCanney: Ne, tamo nije bilo ničeg. Opet, kada je to prvi puta izašlo, pogledao sam internetsku stranicu, pogledao sam informacije i rekao: „To je NASA-ina dezinformacijska stranica.

Martin: Pitao sam se.

McCanney: To je bila prva stvar koju sam rekao. Pogledate stranicu, vrlo dobro napravljenu. Tu je tip, Chung, koji nema povijest uplitanja u bilo što poput ovoga.

Martin: I primjetio sam da je on JEDINI koji to tvrdi, koliko znam.

McCanney: Da. On omalovažava Planet X. Pogledajte njegove reference i sve su one NASA/JPL stranice. Jedina ne-NASA stranica koju je naveo je Zetatalk koja je, doslovce, NASA-ina stranica, Nancy Lieder stranica, koju je napravila NASA kako bi stvorila dodatne dezinformacije o temi Planeta X.

Martin: Pričajmo još malo o Planetu X. Znam da ne volite pričati u vremenskim okvirima, ali znate li uopće išta? Jesmo li udaljeni godinu dana? Sto godina?

McCanney: To ne znam, a to želim otkriti kroz Harrington ekspediciju.

Martin: Imate li pojam o tome u ovome trenutku?

McCanney: Da, privatno. Uvijek se bojim govoriti o datumima jer se ljudi onda vole toga držati.

Martin: Možete li pričati općenito?

McCanney: U redu. Ako se povijest pokaže točnom, dozvolite da kažem ovo: Hale-Bopp, NEAT i ostalih pet kometa koje smo vidjeli u veljači.

Vidjeli smo pet kometa koji su prišli vrlo blizu Suncu – jedan je bio Kudo-Fujikawa, jedan je bio NEAT V1, drugi nema  ime, došao je provlačeći se pored Sunca brzinom od oko 100 milijuna milja na sat. Zatim je bio još jedan mali nukleus koji se provukao do Sunca na donjoj lijevoj strani snimke, kada gledate, dok je NEAT prošao ispod i vjerovalo se da je to objekt koji je izbačen s NEAT-a i probio se u solarne baklje, a to je mjesto gdje su te velike, dugačke plazmene cijevi u obliku velikog balona došle sa Sunca kao reakcija na to.

U redu, Vaše je pitanje bio Planet X. Hopi indijanci su vjerovali da je Hale-Bopp (1995) bio Plava Kachina, koji je bio prethodnik Planeta X od otprilike pred  10 godina. A 10 godina je, naravno, vrlo relativan period ondje. Poanta je, kako se čini, ako je Hale-Bopp bio pratilac Velikog Dečka, pred 4200 godina – a to je ciklus, ne 3600 godina, ali 4200 godina za Nibiru – onda nas ovdje očekuje tijekom slijedećeg desetljeća.

Martin: U redu, to je bilo korisno.

McCanney: A druga stvar je to da se ljudi koncentriraju na taj Planet X ili objekt Nibiru. Stvar koju naglašavam je ta da proučavam objekte van Sunčevog sustava. NEAT, na primjer, nije odgovarao ničemu što smo prije toga viđali. To je bio potpuno nov komet. Tako da, ako je on povezan s dolaskom Nibirua ili ne, nemoguće je zaista reći.

Martin: Dakle, to je zaista nepoznat entitet.

McCanney: Točno. Poanta je da postoje stotine, ako ne i tisuće ili stotine tisuća tih velikih objekata koji onuda plove. A to je ono što NASA odbija priznati. Govore o tim objektima koji su promjera četvrtinu milje ili slično. No, vi znate i ja znam da je NEAT bio VELIK. Nije bio promjera pola milje.

A sama činjenica da NASA to kaže, svaki student bi trebao znati da lažu. Zbog čega lažu? Zbog toga što žele umanjiti važnost tih velikih objekata koje sada promatraju, ali nemaju teorijsko mjesto za njih. A kada bi priznali da je NEAT bio veličine planeta, oni bi u stvari rekli: „Jim McCanney je bio u pravu.“

Martin: Što s time ne valja?

McCanney: (smijeh)

Martin: Ne vidim ništa loše u tome.

McCanney: Pitajte njih; ja ne znam. To je njihov problem.

Martin: Imaju veliki problem. Realnost im kuca na vrata, a oni ne odgovaraju.

McCanney: Da. No opet, to nas vraća na činjenicu da – razgovarajmo o NEAT-u. Što kada bi javnost bila svjesna da su svi govorili:

„O, vidi, u novinama piše – izađite večeras van u vrijeme zalaska Sunca. Pogledajmo taj komet kako prolazi pored Sunca.“

I odjednom oni tamo stoje i što bi bila prva stvar na koju bi svi pomislili? „Što kada bi ta stvar prošla blizu Zemlje?“

Martin: Točno. „O moj Bože!“

McCanney: Doista, ne biste li to pomislili?

Martin: Naravno.

McCanney: Zbog čega mislite da oni to nisu objavili?

Martin: Zbog takozvane „teorije panike“.

McCanney: Da. I, opet, logičko zaključivanje:

„Ako je to pristiglo odjednom niotkuda, hoće li još nešto stići niotkuda, bilo kad, proći pored Zemlje i utjecati na nju?“

I, naravno da je to ono o čemu pričam. To je „akcija na daljinu“. Te stvari nas ne moraju udariti. NASA uporno ponavlja: „Kada bi nas nešto od toga udarilo.“ Ne! To nema neophodno veze sa samim udarcem.

Da nas je ta baklja udarila, došla i prošla iza NEAT-a, mi bismo to znali. Vjerojatno bi, unutar 5 godina, mnogo ljudi poumiralo od raka jer bi to razorilo magnetsko polje, razderalo bi magnetski štit, a svatko tko bi tada gledao u Sunce bio bio reš pečen.

Nije poznata činjenica, ali kasnih 90-ih – ovo sam u stvari dobio od Dmitreva – dogodila se solarna baklja koja je udarila Zemlju, a mi smo se nalazili na noćnoj strani , u vrijeme kada je magnetsko polje došlo na nulu. Rusija je bila usmjerena prema Suncu, i kod njih su zabilježeni porasti oboljenja od raka, baš sada u Rusiji, temeljenim na toj baklji.

Martin: To je nevjerojatno. Ovo će zadirati u područje gdje vam možda neće biti ugodno odgovarati, ali moja je žena bila znatiželjna da sazna kakav će utjecaj na ljude imati te vibracijske promjene tijekom sljedećih nekoliko godina?

McCanney: Rekao bih dvostruko.

Dešava se velika polarizacija, upravo sada, diljem svijeta. Ona je doslovna kod ljudi koji se uzdižu do više svijesti ili shvaćanja našeg mjesta u univerzumu i da se moramo okupiti na miran način i prestati koristiti zemljine resurse na bezobziran način. Moramo pružiti nešto budućim generacijama.

Ti će ljudi biti uzdignuti, vrlo visoko. I oni će komunicirati gotovo na mentalnom, duhovnom nivou diljem svijeta shvačajući da ne možemo više imati sitničave zemaljske ratove i u njih ulagati svoje resurse.

Još jedna očita stvar jest ta da je i vrijeme resurs. Mi uvijek mislimo – i NASA tako to želi – da imamo hrpu vremena. Imamo godine i godine – u tom slučaju eone. I mi ćemo samo napredovati i ići naprijed.  Ne žele pričati o činjenici da imamo vrlo ograničene vremenske resurse da bismo zajedno djelovali u suočavanju s tim stoljetnim olujama ; nazovimo ih stoljetnim uraganima.

Mislim da bi to bila dobra riječ jer oni na neki način dolaze nasumično. Ne znate kada će se formirati. Oni su temeljeni na moći koja je daleko iznad nečega što mi možemo kontrolirati. Jedna od najvećih stvari koje se trebamo riješiti jest ta svjetska organizacija koja kontrolira svijet i drži ga, u osnovi, u robovlasništvu.

Druga strana svega je upravo to. Organizacije, katolička crkva u obliku Vatikana. Ne govorim o malim lokalnim crkvama u kojima se nalaze svećenici i ljudi koji obožavaju Krista. Ne govorim o tome. Govorim o Vatikanu, najvišem svjetskom izvoru moći i tim elitnim obiteljima koje drže svijet u osnovi na „dan-danas, od usta do usta „ situaciji. A ti će ljudi postati još i gori u onome što rade. I vidimo da se to upravo i dešava.

Dakle, ono što će se doslovce dogoditi je – a nešto od toga je povezano s električnim poljima kada te stvari dođu. Zato kada govore o „glasinama o ratu“, ljudi koji su takvog razmišljanja će povećati svoj napor za pokretanje rata za 100 puta. Oni će potpuno, potpuno biti posvećeni ničemu drugome nego ratu, uništavanju i ubijanju.

A druga će polovica biti ljudi koji dižu razinu svoje svijesti. Oni bi imali dvije mogućnosti: Pokušati otići i poubijati ljude koji uzrokuju ratove. Pa, očito smo izgradili svu tu ratnu mašineriju i ne možete se boriti protiv nje. Ogromna je.

I operativci koji će reći: „No, vi želite uništiti našu obranu.“ To više nije obrana; to je napad. Oni će izaći i bit će ratovi i ratovi i ratovi. Već se priča o ratovima nakon iračkog rata, a to bi slijedeći bio Iran. Rat neće završiti. A Bush je na početku rekao da će taj rat trajati vječno.

Dakle, to je polaritet koji će se dogoditi, a to je dio i proročanstva i stvarnosti. Ako promotrite što se dešava, nema sumnje da će sve to proći.

Martin: Razgovarajmo o Schumannovoj frekvenciji i pristizanju na nultu točku kao planeta. Da li predviđate da bi se to moglo dogoditi? I da li vidite ta nebeska tijela kako imaju utjecaj na tu pojavu?

McCanney: Razgovaram s ljudima koji pričaju o energiji nulte točke i sličnim stvarima, a ja osobno ne– da tako kažem kako bih mogao ovdje biti politički korektan.

Martin: Ovdje ne morate biti politički korektan. Dozvolite da preformuliram pitanje, možda će Vam biti ugodnije. Pričajmo o promjeni magnetskog polja Zemlje i kako te promjene utječu na naše magnetske polove?

McCanney: Kao prvo, magnetsko polje Zemlje je vrlo neshvaćeno. Većina ga je uzrokovana strujama koje teku oko Zemlje. Nije uzrokovan nekim magnetom u našoj jezgri.

Magnetsko polje koje proizlazi iz jezgre, stalna komponenta tog magnetskog polja, je vrlo slabo povezana u naslagama željeza i nikla. To nije nešto kao mali željezni magnet kojeg ste stavljali u džep kao dijete. Većina našeg magnetskog polja je u obliku električnih struja koje tijeku diljem planeta u solarnim vjetrovima i u Van Allenovom pojasu i u ostalim oblicima – to je naše magnetsko polje. To je razlog zbog kojeg, kada visoko nabijen elektromagnetski komet prođe, može u velikoj mjeri utjecati na nas.

Rusi – a ovo je dobro vrijeme da to spomenem – upravo sam shvatio, ali Rusi su prije mnogo godina proveli istraživanje nad nerođenim fetusima. Ono što su otkrili je bilo da se fetusi prilagođavaju elektromagnetskom ritmu kozmosa.

To je poput onoga o čemu je govorio Dmitriev. Oni su bili svjesni elektromagnetskog dijela našeg okoliša, dok na Zapadu još uvijek mislimo „takvo nešto ne postoji“. Čak nisu ni izgrađivali instrumente kako bi to izmjerili, dok su Rusi to činili.  Zbog toga, kada su Rusi dobili moje dokumente, oni su prolupali. Rekli su : „Ovo objašnjava sve ono što smo viđali.“

Tada su proveli statistička istraživanja o planetarnim poravnanjima i sličnim stvarima koje su vezane uz astrologiju. I oni su u stvari postali uvjereni da postoji definitivna povezanost s ljudima, njihovim životima, ponašanjem i planetarnim pozicijama. Oni su to uradili ne samo s ljudima nego i s biljnim i životinjskim svijetom i ostalime. Shvatili su da ima nečega u tome, ali nisu shvaćali što je to.

Ali kada su shvatili da planeti prazne solarni kondenzator koji je nabijen energijom oko Sunca, zbog povećanog strujanja protona u solarnim vjetrovima, dok su ti planeti stizali u poravnanje, što je povećalo strujni tok duž tih staza. A kada se mnogi planeti poravnaju, to povećava strujanje za 100 puta, ne samo dvostruko.

I tako, dok Mjesec, na primjer, prolazi kroz Novi Mjesec i prolazi dalje, nakratko, faza Novog Mjeseca blokira solarni vjetar. Ali dok se odmiče, taj solarni vjetar stiže udarajući i slama magnetsko polje što uzrokuje nevjerojatan pritisak na atmosferu.

Dakle, faza Novog Mjeseca i faza Punog Mjeseca su vrijeme kada je Zemlja, doslovce, slomljena pod elektromagnetskim pritiskom, kao još jedan način na koji bismo mogli govoriti o tome.

Dakle, svi ti učinci koje vidite su vrlo stvarni.

Kada veliki komet pristigne u Sunčev sustav, lomi sunčevo električno polje i počinje dizati tu energiju u Sunce, a koju mi vidimo i tada odjednom dobijete ono o čemu pričam u vezi polarizacije. Ljudi koji se uzdižu u višu duhovnu svijest će se uzdići mnogo prije, a ljudi koji su usmjereni ka ratovima će izaći i još i više pozivati na rat. A to je ono čemu sada svjedočimo.

Martin: Što mislite da će individualci iskusiti? Hoće li ljudi iskusiti još i više bolesti, biti više van balansa, neka teorija?

McCanney: Pričajmo o mlaznom toku i vremenu. Sve će postati nepravilnije. Već to i vidimo. Vidite promjene u temperaturi koje su mnogo veće. A istu stvar ćete vidjeti i kod ljudi. Ljudi koji se ne mogu kontrolirati, postat će nestalniji: ljudi koji su malo u disbalansu bit će još više van ravnoteže; uravnoteženi ljudi će postati uravnoteženiji. Dakle, to je dio polarizacije.

Više se nitko neće nalaziti u sredini.

Martin: Ističući ono što jest.

McCanney: Tako je.

Martin: Vratimo se nultoj točki, politički nekorektnoj temi.

McCanney: Evo što mislim da se dešava, a to sam naučio kada sam prvi puta upoznao Ruse. Oni bi pričali u terminima – baš kako Dmitriev govori o domeni vakuuma – a to, za nas, znači vanjski svemir. A on ima mnogo pojmova koje koristi, a i ja sam prvo rekao: „O čemu on to ovdje priča?“ Susreo sam još jednog Rusa u veljači dok sam bio na NLO kongresu u Laughlinu, Nevadi.

Bio sam vodeći govornik konferencije. Proveo sam nešto kvalitetnog vrmenea s dr. Valerie Uvarov iz Rusije (vođa Odjela za istraživanje vanzemaljskih civilizacija pod upravljanjem Znanstvene akademije Rusije). U svojoj sam emisiji imao s njime intervju. U stvari, radijsku sam emisiju radio od tamo i proveo sam neko vrijeme u razgovoru s njime. Oni su vrlo, vrlo svjesni toga u Rusiji. U stvari to spada pod njegovu nadležnost kao Šefa sigurnosti u Rusiji.

Martin: Bez šale?

McCanney: Da. I činjenica je da se kod njih sada odvija više NLO kontakata. Dok nismo bili u eteru, upitao sam ga:

„Znam, kao činjenicu, iz podataka koje dobivam od vlastitih ‘crnih operativaca’ i ‘timova’ u toj zemlji, od kojih sam imao udio u vezi sustava elektromagnetske energije i načina na koji rade, kao što su Ratovi zvijezda, zbog čega izlaze van i ruše te rakete koje prilaze, zbog elektromagnetskog učinka.“

Ljudi mi prilaze i pitaju me o takvim stvarima, da vide ako im mogu pomoći da to shvate.

I Valerieu sam to rekao. Imam taj udio jer sam u sustavu. Ti ljudi izlaze iz svojih drvenarija i pitaju me. Kažu:

„Možete li nam pomoći? Možete li to objasniti?“ Rekao sam Valerieu: „Ono što u ovoj zemlji ne shvaćaju jest to da je postoji koncept više razine.“

Kada dođete do ove vrste hardvera – nazovimo to hardver jer mi to tako to zovemo u ovoj zemlji. U Rusiji to ne bi zvali hardver jer shvaćaju koncepcijsku stranu svega. Ali možete obrnuti inženjera, možete znati sve o tome kako te stvari djeluju i one NIKADA neće dobro raditi ako imaš zle namjere.

Martin: Tako je.

McCanney: U ovoj zemlji to ne razumiju. Ono što sam rekao Valerieu to-…

Martin: Postoji viša sila koja ovdje igra ulogu.

McCanney: Njegove su oči bile kao dva tanjura. Rekao je: „Vi to shvaćate!“ Rekao je: „Vi ste prva zapadnjačka osoba koja shvaća taj koncept!“

Martin: Ove stvari u svemiru neće biti dozvoljene uz zle namjere. Jednostavno se neće dogoditi.

McCanney: Ne.

Martin: Niti sada, niti ikada.

McCanney: Ne, apsolutno. A ljudi „crni operateri“ ovdje su otišli u krajnost tako da su išli na istok i nagovorili ljude više svjesnosti da dođu i stanu pored njihovog letećeg objekta i da izazovu ono što su radili.

Martin: To neće djelovati.

McCanney: (smijeh)

Martin: Ne možete zavarati Majku prirodu. A definitivno ne možete zavarati Boga i sveukupnost Kreacije.

McCanney: Da. Koga oni misle da zavaravaju? Usput rečeno, stavio sam to na svoju stranicu, dva kometa koji ulijeću u baklju. Stavio sam to tamo zbog nekog razloga jer svaki od tih „crnih operativaca“ koji odlaze tamo znaju za tu sliku i znaju za tutnjavu koja je prošla kroz NSA, a i tim tipovima kada se desilo. A to, to je bio pucanj iznad duge. To je nešto poput, vidite što možemo uraditi i nemojte se zafrkavati.

A ti tipovi još ne shvaćaju poruku.

Martin: Zaista sporo uče.

McCanney: Da, da. A to je nešto što predstavlja pravi problem na Zapadu jer Rusija to već zna. Oni su prekinuli veze s tom vrstom filozofije i nastavljaju dalje. Valerie mi je rekao: rekao je da ubrzavaju, netko je s njima stupio u kontakt. Rekao mi je na jednostavan način: „Tvoja zemlja i ljudi koji tu žive neće biti kontaktirani  dok to ne slomite.“ To je kao olovni teret na ovoj planeti, ta zemlja. „Tada ćete krenuti s napretkom.“ To je tako očito.

A oni (Rusi) ostvaruju sjajan napredak. I to ne zbog toga što imaju proračun od sto milijardi dolara. Nije vam potreban novac. Ti uređaji nisu komplicirani. Jasno je da su drevni narodi putovali svemirom i znali su kako se elektromagnetski zaštititi dok se kreću svemirom i kako se kretati elektromagnetskim putem. Sve su te stvari vrlo jasne. Jasno je da je ovaj planet bio uništen. Poplava je prošli put došla s razlogom.

Martin: Tako je.

McCanney: Jer, postojali su ljudi koji to nisu shvaćali. Pa, ne znam koliko od svega toga želite iskoristiti.

Martin: Pisali smo o tome godinama i naši su čitatelji svjesni toga. To nije novost, vjerovali ili ne. Pričali smo godinama o tome.

McCanney: No opet, s koliko skupina ljudi biste zaista mogli razgovarati o tome a da uopće imaju pojma o tome o čemu pričate?

Martin: Imate pravo. Neću pretjerivati van shvaćanja naših čitatelja.

McCanney: To je stvar potpune svjesnosti. Uporno govorim, ideja o Planetu X – a to je razlog zbog kojeg je vlada stvorila Nancy Lieder: jer žele datum kada se to NEĆE dogoditi. Zbog toga su stvorili Enigmu. Žele datum, žele vrijeme. Žele to objaviti u novinama i medijima i reći: „ Pogledajte ove luđake. Pogledajte ove gluposti koje se objavljuju na Internetu. Poslušajte nas jer smo mi oni koji će vam reći pravu priču o tome.“

(Napomena urednika: Postoji dobra lekcija koja oslikava kako funkcionira  dezinformacijska mašinerija – na račun poreznih obveznika – kako bi se ljude koji traže odgovore navelo na pogrešan trag. To je također mjera očaja koju iskušavaju ti neprilagođeni kada Istina ionako dođe na vidjelo.)

Martin: Primjećujem da se Zecharia Sitchin ponaša kao da ga je netko poklopio. VRLO je tih.

McCanney: Ne znam. Mislim da je imao „mali razgovor“.

Martin: Mislite, nakon Harringtonove smrti?

Mccanney: U stvari, više nedavno, u posljednje 3 godine, otprilike tako. Do otprije tri godine je bio vrlo aktivan na radijskim emisijama i slično, i tada je odjednom propao u zemlju. Očito, malo su porazgovarali s njime i to osobito o Planetu X jer je to bilo vrijeme kada je rasla popularnost ove teme.

Martin: Da li mislite, jer se magnetski polovi obrću sada toliko brzinom, da li mislite da ćemo stići do točke u kojoj magnetski polovi vrše potpuni preokret?

Mccanney: Mi titramo blizu nultog magnetskog polja cijelo vrijeme, upravo sada. Samo što oni ne pričaju o tome.

Martin: Hoće li doći vrijeme kada ćemo u stvari dostići nultu točku?

McCanney: Cijelo vrijeme prolazimo kroz nju.

Martin: Znači, njišemo se naprijed –natrag?

McCanney: O, da. To se događa svakodnevno.

Martin: Sad, da li mislite da postoji trenutak kada vrijeme prestaje postojati?

McCanney: Vrijeme je ljudska tvorevina. Mislim, sat je ljudska tvorevina. Potrebna im je zbog navigacije. Nazvali ste me u isto vrijeme kada sam trebao biti ovdje. (smijeh) To je ljudska tvorevina.

Martin: To je također vrlo trodimenzionalno.

McCanney: Da. Ti događaji su vrlo uobičajeni. Sviđa mi se što se događa Arawak indijancima na istočnim Antilima. Kada je bijeli čovjek prvi puta stigao iz Europe i susreo te ljude, oni su obožavali svojeg boga Uragana. Uragan je bio bog uragana, a naravno, s nečim sličnim se mi sada bavimo ovdje. Ove velike oluje će protutnjati, potpuno van kontrole, pa su je divinizirali i izmislili riječ uragan. I onda je bilo slično – ponekad su bile jako loše, ponekad su bile potpuno devastirajuće,  otpuhalo je drveće,a preživjela je samo nekolicina ljudi, a oni su ponovo gradili.

Znači, mi se ovdje bavimo sličnom stvari. Mi diviniziramo. U stvari, Stari zavjet divinizira sve događaje koji su se dogodili zbog te planetarne katastrofe. Čudno je vidjeti način na koji to uče, na primjer, u kršćanstvu, u stvari modernom kršćanstvu. Isus je bio poprilično on-line kada je držao Propovijed na gori. Oni su zapitkivali jednaka pitanja. Čitajte svoju Bibliju, Propovijed na Gori. Ljudi su pitali jednaka pitanja koja ljudi pitaju danas. Kada će stići? Što da učinimo kako bismo bili spremni? Sve je tamo. Ljudi od pred 200 godina su govorili jednake stvari.

A on je pričao istu stvar. On je to znao jer ga je odgojio Josip iz Arimateje, koji je imao tu staru Bibliju koja nije ništa sadržavala  osim razaranja i potopa. O tome priča Stari zavjet, ponovnoj izgradnji društva. To je bilježnica o tom razaranju. No, mi danas o tome pričamo u nekakvom dualnom maniru u kojem je Bog sišao i to uradio, spasio je Mojsija i Izraelce ispaljujući plameni stup. E, pa to je električno pražnjenje koje ide do kometa. I, naravno, to nitko nije shvatio. Mislili su da je Bog to sve napravio, razdvojio Crveno more.

Ukoliko pogledate židovske legende i čitate dio gdje napuštaju Egipat, većina njih umire. To nije bio piknik. To nije bilo kako to Hollywood prikazuje. Većina njih je umrla – faraonova djeca, umro je svatko tko je uspio proći kroz ovaj potop velikih plamenih gromada s neba, kiše vatre i sumpora s neba. Svi ti ljudi su bili spaljeni, većinom su bili gluhi zbog električnog pražnjenja i munja kao i strašnih prasaka gromova. Ti su ljudi bili u kaosu.

Martin: Mnogo sam čitao o temi zemaljskih promjena u posljednjih 20 godina. Na nekoliko stranica Vaše knjige Zemaljske promjene pišete eksplicitnije i jasnije i zastrašujuće jednostavnim jezikom nego što sam to igdje vidio. Vaš opis je fantastičan. (Referiram se na nekoliko odlomaka koje sam podijelio s njime neposredno pred intervju). Nisam nigdje vidio način na koji ste vi to iznijeli. Demistificira svu tu komet-interplanetarno-tektonsku enigmu koja je izašla u javnost. To čini Gordon Michaelovu Scalion mapu budućnosti Zemlje kristalno čistom.

McCanney: Imao sam sretno iskustvo da sam se nalazio na arheološkim mjestima kada su vršena iskapanja. Tako sam vidio da je povijest iskapana, dok je doslovce izlazila iz tla.

Druga je ta što sam imao sposobnost, kao znanstvenik i kao fizičar i što sam bio na Cornellu, da vidim podatke koji stižu sa svemirskih sondi u vrijeme dok su stizali. Morate shvatiti da slučajno da nisam bio tamo u to vrijeme, svi ti podaci bi bili izgubljeni.

I tada, mogao sam ne samo vidjeti podatke da bih mogao shvatiti što znače kada sam ih vidio jer je postojalo na stotine ljudi koji su ih vidjeli, ali ja sam bio jedini koji je doista znao što oni znače.

Martin: Čini se da postoji ogromna „crna rupa“ postavljena točno iznad NASA-e i sve te stvari jednostavno bivaju pojedene i progutane. Da li je ikoga tko radi u toj organizaciji uopće briga za to?

McCanney: Ne.

Martin: Zaista me tjera da razmislim o tome. Pretpostavljam da nisam jedini. Siguran sam da ste i sami doživjeli svoje trenutke s njima. Kakvo bacanje resursa!

McCanney: Doslovce. Kada shvatite vrijednost onoga što pristiže iz tog Odjela. Ta agencija je, doslovce, najkritičnija stvar za ljudsku rasu koju moramo raditi – a to izlazi van i uči kako živjeti u vanjskom svemiru – ali mi to ne možemo napraviti s ratnom opremom naslaganom na vrh tih svemirskih letjelica. To je bilo u pogrešnim rukama. NASA je trebala biti civilna agencija i odmah je bila preuzeta. Došlo je do unutarnjih borbi oko toga tko će kontrolirati NASA-u i gdje će se stacionirati postrojenja i tko će dobiti komad kolača. Kada shvatite koje su sve stvari pošle krivo u vezi NASA-e, možete to prišiti jedinoj stvari koje idu rame uz rame – Moć i novac.

Martin: Naravno, uvijek.

McCanney: To je potpuni promašaj našeg društva u vrijeme kada bismo trebali poduzeti posljednji korak. To je kao penjanje na let do kojeg ima 20 000 stepenica dok ljudi putem umiru, uz ratove i glad i sve moguće poteškoće koje možete zamisliti, i mi stižemo do zadnje faze, a svi koraci koji su prije toga poduzeti ispadaju kao potpuni promašaj zbog novca i pohlepe na krajnjem koraku. To je ono što se dogodilo.

Martin: Da li imate – pretpostavljam da je tako, i da vjerojatno čak i ne možete to komentirati – da li imate vlastitu mrežu saveznika, nekoga s kime možete ramjenjivati informacije u drugim krajevima svijeta?

McCanney: O, da, u OSTALIM krajevima svijeta, ali ne i u ovoj zemlji. (smijeh)

Martin: Već sam Vam oduzeo dovoljno vremena, ali želite li dati završne komentare našim čitateljima o ovom vremenu, kamo idemo i čemu da se nadamo?

McCanney: Rekao bih, kao broj jedan: ostatak svijeta napreduje puno brže od SAD u svjesnosti i napretku ljudske vrste.

Drugu stvar bih rekao: Kao država, kao civilno stanovništvo, moramo uhvatiti ovu zemlju i okrenuti ju jer sav ostatak cijelog svijeta doslovce ovisi o tome. Mi smo u toj fazi, baš sada, koja je ekvivalent 1939. god. u predratnoj Hitlerovoj Njemačkoj. Oni tu zemlju nisu okrenuli. A ako mi ne okrenemo ovu zemlju, naći ćemo se u mnogo većem svjetskom problemu nego što je to bio Drugi svjetski rat.

Hrpa na vrhu svega jest vrlo vjerojatna situacija da ogroman, povijesno poznat planet Nibiru pristiže u pratnji članova od kojih će svaki biti stvar koja će proći pored nas i uzrokovati ozbiljna oštećenja, ili će ići blizu Sunca i bacati baklje i uzrokovati nam ozbiljnu štetu, a tada smo profućkali naše resurse.

Profućkali smo naše fizičke resurse i profućkali smo vremenske resurse. Tako da, presudom univerzuma, mi nismo uspjeli – kao civilizacija, kao društvo, kao najnaprednija država koju je, vjerojatno, Zemlja ikada vidjela – mi nismo uspjeli. Ali ima još vremena, ali dragocjeno malo vremena, da se oporavimo.

Martin: Ovo je savršeno mjesto za kraj, ukoliko nemate još nešto za reći.

Mccanney: Ne, mislim da je to sve.

Martin: Pa, mnogo Vam hvala. Zaista cijenim što ste pristali na ovo. Možda Vas iznenade poneki odgovori koje ćete dobiti od našeg čitateljstva koje se nalazi diljem svijeta.

McCanney: Stvar koju sam otkrio jest to da ne možete mjeriti stvari koje se dešavaju. Informacija se ukorjenjuje dok izlazi van.

Martin: Te stvari žive svoj život jednom kada se nađu u tisku. Putuju široko i daleko.

McCanney: Sjajno.

Martin: Diosta je lijepo razgovarati s vama. Drago mi je da ste na planetu.

McCanney: (smijeh) Hvala, dobro je biti ovdje.

Martin: (smijeh)

Mccanney: Znate, nadam se da ću se zadržati ovdje još neko vrijeme.

Martin: I ja se tome nadam također. Hvala Vam mnogo.

McCanney: Nastavite me objavljivati.

Martin: Svakako ću Vas nastaviti objavljivati. Hvala.