JA SAM NULA I JOŠ SAM NEGATIVAN

Nisam baš siguran, da ovo što ću sad napisati, da će mi itko od vas koji čitate moj blog povjerovati – ali stvarno je istina.
Događaju se vrlo neobične stvari, koje nemogu ničim racionalno objasniti, iako sam se trudio i trudio odbacujući svaku “slučajnost”.
Od kako se služim facebook-om (kojeg osobno baš i ne volim) i koji mi služi isključivo za promociju bloga i onoga što pišem, u kontaktu sam sa mnogo različitih ljudi, različitih profila, vjerovanja, skeptika, produhovljenih i inteligentnih ljudi, neukih, onih koji bi htjeli biti pametni (ali im ne ide) i da ne nabrajam. U nekoliko navrata u razgovorima sam primjetio, da su,se ljudi počeli ponašati potpuno drugačije nego prije,.. recimo jedno godinu dana. No ja bih najprije krenuo od sebe. Ja sam sebi najiteresantniji primjer, jer sam – sam sebe ulovio u jednoj čudnoj situaciji. To se je počelo dešavati početkom 2010 godine pa na ovamo. Pišući svoje postove na blogu, zatekao sam se kako od jedne jedine riječi koja je ključna, mogu napisati 2000 riječi o temi o kojoj pišem. Ali nije to ono što sam želio napomenuti,već nešto drugo. Najme nakon nekoliko mjeseci (dva ili više) nakon što iz nekog razloga pročitam svoj post od prije dva tri mjeseca unazad, imam osjećaj kao da to nisam ja napisao i kao da čitam tuđi blog. To se je desilo već više puta. To je jako neobičan osjećaj. Prije nekolko mjeseci unatrag, na jednom web blogu,  koji je redovno preuzimao moje postove sa bloga i re- obljavljivao ih kod sebe, vlasnik bloga je u jednom kvadratiću gdje obično citira pjesnike i filozofe, pisce ili glazbenike, citirao jedanu moju misao, iz jednog članka kojeg sam napisao prije godinu dana  – i potpisao me ispod nje.
Kad sam stigao na taj blog, pročitao sam tu misao do pola i dok sam čitao, rekao sam u sebi – jebo te,.. konačno netko nešto pametno rekao, uopće ne shvaćajući da čitam vlastittu misao. Kad sam došao do kraja pasosa i ugledao svoje ime potpisano ispod citata, prasnuo sam u smjeh i smijao se do suza, ..joj kako glupo,… za ne vjerovati..
Nisam tada išao za time, jer još nisam primjetio jednu vrlo važu stvar – a to je pojava orbsa u mojem stanu, koja se je desila vrlo naglo, a o čemu sam već pisao. Orbs – jedan plavičasti – a drugi pupurne boje, koji spada u više rangirane duše (bijeli su niže početničke duše, a purpurni su visoka klasa duše, dok su plavi srednje rangirane duše) pojavili su se točno određenog dana u mom stanu. Nalaze se u sobi gdje pišem blog i u spavaćoj sobi. Informacije koje koristim u napisima na blogu, ja  neznam od kuda i zašto mi dolaze, no moram reći da imam osjećaj da me nešto vodi – ali ne znam što je to. U razgovoru sa drugim ljudima, čuo sam potpuno istu priču, bez da sam ja potegnuo za tom temom.
Što je najinteresantnije, ljudi koji su dolazili na blog i pročitali što pišem, po nekom kjuču su došli do moga bloga, no ima i tako bizarnih i neobičnih priča, kako su ljudi došli na moj blog, da to može biti tema za emisiju twlight zone, jer je i više nego spooky.
Zamislite kad vam osoba kaže da je išla nešto deseto tražiti na internetu -na google-u i moj blog joj je zapeo za oko,… a ruka joj je naprosto protiv njezine volje, kliknula na link. Naravno slijedilo je iznenađenje i ustanovila je kao da me pozna oduvijek , a teme koje pišem kao da mi ih je ona izrecitirala. Takvih primjera ima mnogo i sve su češći i češći.
Imam osjećaj da se oko bloga sakuplja nekakva ekipa ljud i- ali neznam po kojem ključu i nahođenju ili zašto…Informacije koje se nalaze na blogu iznenađuju i mene samoga i uopće neznam odakle mi stižu i zašto jer ponekad su totalno oprečne od mainstreama na internetu. One su se u početku kosile sa svime napisanim na internetu. Kad bi samo znali, da kad sam napisao za pokret ZEITGEIST, da iza njega stoji NWO kakve li sam kritike i uvrede na internetu pretpio i pokupio, no dva tri mjeseca kasnije, to što sam napisao počelo se je pojavljivati i u drugim blogovima i portalima.Isto je i za Davida Icke-a ili za godinu 2012,  za koju sam odmah skužio da je krivi datum i da je 2011 godina ključna godina, ma što god će se u njoj desiti.
No ipak najčudnije je to, što ljudi sa kojima prešutno”komuniciram”, nisu moji sumještani niti poznanici, ili prijatelji ,već su razbacani posvuda po svijetu – pazite po svijetu, ne samo na području bivše SFRJ. Na čatu sa jednim fejbukovcem, on mi je izrekao jednu vrlo čudnu tezu, u svezi ovih događaja. Rekao je, da se njemu čini, da se oko mene okuplja moja vrsta ljudi i pri tome je mislio na ljude sa krvnom grupom 0, kojih imam sve više i više među prijateljima na facebook-u i upravo su ti ljudi, na vrlo čudan način se upoznali samnom ili sa mojim blogom i odmah smo se sve razumjeli. Nije trebalo puno filozofirati i sve ovo što sam sad napisao, ne bih vam to još dugo vremena bio ni napisao, da mi se danas nije dogodio jedan susret sa jednim poznanikom, koji je priličan skeptik za ovo o čemu pišem (nibru) i koji  je rekao, da kako od nedavno ima osjećaj kao da ga vodi neka sila….To mi je bio upaljač, to mi je ukopčalo misao, da se stvarno nešto čudno dešava na nivou ljudske svijesti. Postajem sve više i više ukopčan u čudne situacije. Npr. neku večer u toku neke zajebancije putem komentara na facebooku, tekla je zajebancija nas nekolicine, u zajebanciji sam dobio poruku “od nikuda ili od negdje” da jedna sudionica nema živog tatu. Poanta je u tome što ja tu osobu ne poznajem privatno, već samo usput kao internet prijatelja na facebooku i o njoj osim što znam kako izgleda i kako se zove, ne znam ama baš ništa drugo.
Uglavnom, u toku zajebancije, jedan je fejsbukovac u zajebanciju uključio njenog tatu. Ja sam intervenirao, da ne mješamo treće osobe jer nisam htio reći da znam da joj je tata mtrav, jer bih to onda morao i objasniti kako to znam – a ja to ne bih mogao. Jedan mi je glas to jednostavno rekao. I taj glas mi diktira sve što pišem u mojim postovima. Uvijek kada pišem post uzmem fotoaparat i kliknem u prazno ispred sebe i nakon što pogledam fotografije uočim ORBOVE.  Vrlo neobično.
Da li mi orbovi govore što da vam napišem, i kakvu poruku da vam pošaljem?
Ja se služim logikom – ali ne logikom lijeve strane mozga, već logikom koju mi pročisti netko ili nešto. Logika intuicije…
Pa sam se tako danas sjetio nekoliko stvari sa kojima bi vas želio upoznati.
Novac i 2012 godina…..jeste li kada ili ikada povezali ove dvije stvari. Pitao me je jedan mladi dečko na čatu:
Pa ne bi oni se pripremali za olimpijske igre u Londonu i sve to gradili  kad znaju da će bii kataklizma…
To mi je bio okidač za jednu misao.
Vi znate da zlato i srebro već odavno nisu zalog za vrijednost novca.
No ako izračunate koliko je to tako dugo u odnosu na to, kada je zlato bilo pokriće za vrijednost novca – to je zapravo vrlo kratak period i doći ćete do 1980 tih godina i vremena kad je otkriven…Nibiru..a onda su promjenili i zalog za novac i ispraznili sefove sa zlatom, jer zlato je vječno, vrijediti će im opet….
Pitati ćete se, pa kakve to veze ima sa time ,…e pa ima – i to jake veze. Svo zlato i srebro kao i drago kamenje sklonjeno je ispod zemlje. Jedan manji dio je na površini, u opticaju, sa kojim se još trguje na burzama. Novac je što ? –  pa hrpa bezvrijednog papira,..i sada kada znate da će sve prestati i kada će sve prestati, što ćete sa tom hrpom papira ? – pa potrošiti ćete je čim prije, u ogromnim svotama – a jedna od njih je i gradnja i priprema za Olimpijske igre, sve će izgledati sasvim normalno. I dalje će se planirati masu stvari i ulagati u njih – bezvrijedni papir koji će se u 11 mjeesecu ove godine, valjda nakon svih tih događaja prestati koristiti – riješimo ga se, ..to je cilj…a ljudi to neznaju.  Neće ni znati sve do zadnjeg časa, biti će sve u najboljem redu, a onda kad zagusti  i kad ljudi shvate da nešto ipak nije tu OK, proglasiti će izvanredno stanje zatvoriti granice i proglasiti policijski sat ,angažirati vojsku i tako će nas zaključati od svakog spasa sa nama samima…. i dok glupi policajac ili vojnik bude skužio,…pa – pa, biti će prekasno.
Zato treba reagirati na vrijeme.
Ostati hladne glave ne skakati na svaku loptu i ne vjerovati što se govori i piše u medijima.
Ljudi ne žele prihvatiti istinu, čak i da je ona potpuno točna, hipnotizirani su svakodnevnicom .
Trebalo bi ih šamarati da se probude.
Probajte vašim roditeljima reći što se događa,… misliti će da ste ludi,…jesmo li?
Ovi potresi su šta ?
Uobičajeni?
Ovoliko probuđenih vulkana?
Slučana koincidencija?
Pucanje Afrike po pola?
Izmišljotina?
Japan tone?
Realnost?
Možda bi vas jedan potres na Balkanu otrijeznio?
Sjećate li se nedavne vježbe koja je vođena iz Amerike ?
Znate što su uvježbavali?
Ne znate?
Virtualni katastrofalni potres na Balkanu!!!
Čekaj malo….šta to nisu išli vježbati u Indiju… ili Australiju, ili Francusku?
Zašto su odabrali baš Balkan?
E pa zato, jer tu slijedi potres kakav je bio u Japanu,…samo malo …jači.
Dosta za danas – upravo vam je počela Španjolska serija u kojoj Don Jose otkriva da mu je njegova 90-to godišnja majka, zapravo kćer iz prvog braka sa 15-to godišnjom Teresom, koja se još nije ni rodila…

Imam osjećaj da se je u nas uvukla nekakva svijest, koju do sada nismo imali, ali ne svijest u obliku znaja i poznavanja materije i gradiva već svijest koja nas pokreće da nešto poduzmemo, gurnemo ovoga ispred sebe da se probudi i ne damo mu spavati…No to osjećaju i drugi, ljudi koji su počeli razmišljati. Još nešto,… ova nezaposlenost koja vlada, dala je ljudima mnogo vremena, da uoče mnoge stvari, naročito kod mladih ljudi i umjesto da im napravi štetu – napravila je štetouonome tko je tu nezaposlenost izmislio. To je ono kad ti sve ide glatko – nešto nije u redu, blaženi Murfy i njegov zakon, neka se pokaže točnim. Vjerujte mi u jednu stvar sam sad definitivno siguran svi vi vi koji čitate ovo što pišem ne čitate to bez veze. Imam osjećaj da je počelo teći neko vrijeme buđenja i sakupljanja vas zbog nečega, jer ovo je samo priprema za nešto – a za što, još neznam, no nećemo dugo biti bez odgovora nešto je u zraku i to u punom smislu riječi…