Svi su se nadali početkom 90-tih godina da će se desiti nešto što će drastično promjeniti njihove živote i standard,…i desilo se je – standard se je drastično promjenio, pičimo ka dnu u teško siromaštvo. No većina ljudi to ne vidi i misli da se to dešava samo nekima loše sreće,.. ili nekima koji ne žele raditi,..i upravo bih se tu zaustavio. Oni misle da su ti ljudi – neki drugi ljudi…
Po raznim forumima, ali i po raznim komentarima na netu i u e-novinama, čitam kako ljudi ne žele raditi, kako žive na tuđoj grbači, kako primaju novac od države- pa im se zbog toga ne radi, kako menađer imaju prevelike plaće, kako ljudi neće prihvatiti posao koji im se nudi u drugom gradu ,…ma da dalje ni ne nabrajam.
Ali iza svega stoji obična računica, vrlo jednostavna i efikasna i ljudska računica , a ona izgleda ovako….
Zašto bih ja prihvatio posao za 2500 kn i na taj posao putovao sat vremena autobusom ili u najboljem slučaju autom ili pola sata, plaćao autobus, benzin, marendu, kavu, kisnuo ko pička, trpio nekog idiota, sa kojim ne bih ni prošao istom stranom ulice – a kamo li bio 8 sati sa njim ili uz njega, zatim se vratio kući nakon posla i ponovnog putovanja od sat vremena došao doma sav izmrcvaren i sav u kurcu i kad odbijem troškove što mi ostane – to je 1500 kuna i šta ću sa tim,..platiti razliku struje – jer kad sve zborojim i oduzmem to mi nije dovoljno za život, čak ni da mogu biti i bez hrane,… da ama baš ništa ne jedem. Ovako kako živim sada i snalazim se, sam i svoj sam gospodar i ne moram trpiti nikoga, nitko mi ne gleda na sat, mogu mirno spavati i sve što želim – radim za sebe, jer meni kao čovjeku pripada nekakav minimum – a taj minimum kojeg imam i kojeg sam stvorio, veći je od onog minimuma kojeg bi dobio za neki posao radeći negdje za 2500 – 3000 kn uz sve gore navedeno – no da se razumijemo ja od države ne dobivam ništa, ama baš ništa , čak ni socijalnu pomoć koja mi pripada po zakonu, neću, ne treba mi, ne želim je, jer ako socijani radnik to ne vidi i ne želi znati, ja ga neću ni moliti….jer svaku nezaposlenu osobu on bi trebao posjetiti ili ga bar pozvati na razgovor da utvrdi njegovo materijalno stanje i njegovu tekuću platežnu moć…
Znači svakom čovjeku pripada krov nad glavom, hrana, higijenski uvjeti, zdravlje, zdrava ishrana i voda, auto, telefon, kompjuter, televizija.To nije nikakav luksuz, no zadnjih godina netko je to naveo kao luksuz – oduzimajući to od osnovnih ljudskih prava i stalno nam smanjujući osnovne stvari, koje su nam neophodne i koje nam pripadaju kao čovjeku, da funkcioniramo u današnje doba. Znam sad će neki krelac reći, da kompjuter ili auto ili TV ili telefon tu ne spada u osnovne stvari. Ali te stvari su napravljene da čovjeku olakšaju život, a ne za preseravanje i luksuz, jer pravo na znanje i informaciju, pa makar i putem interneta, TV-a ili radija – imamo svi.
Oni koji ne misle tako, sjebani su do kosti, to je već bolest, dresura, jer život se ne sastoji od robovanja i kukanja, ne živimo više u doba kmetova. No umjesto da se je život u Hrvatskoj poboljšao, mi smo počeli pristajati na sve manje i manje i to nam je postalo sasvim normalno.
Ali to nije normalno.Probudite se – u sebi.
Netko nas jako potkrada i to sa osnovnim pravima – da vi vašu djecu i ženu ili muža tokom godine odvedete 15 -20 na more, ako već ne živite uz obalu i da im priuštite, ono što ne mogu imati tokom cijele godine.To je pravo vaše djece i vas kao roditelja te djece. Zašto smo pristali na stalno saginjanje i kompromise na našu štetu, dok službenici u vladi imaju takva primanja, da to svojoj obitelji mogu priuštiti i ne samo to nego i mnogo više. Mislite li da su vaša djeca manje važna od njihove djece. Mislite li da samo su njihova djeca doktori, znanstvenici, pravnici i profesori,..nisu,…. i vaše je dijete sposobno za to, ako mu to omogućite.
Imamo predsjednicu vlade koja ne zna ni koliko košta benzin – pa to je strašno, ne zna ona ni kolko košta struja, ne zna zato jer ima dovoljno novaca i ne pita koliko košta,.. nego plati i ne gleda što je platila,..jer nakon što plati – ostalo joj je još pun kurac love za sve drugo,..njoj je struja nevažna stavka,..ali nije meni, ali ni vama…
I nije mi bitno koliko će imati ona, ili netko drugi, dok ja imam pristojan posao i primanja kojim mogu pokriti komotno sve OSNOVNE stvari za život koje sam nabrojao
U ovako teškim trenutcima, plaća predsjednika vlade ili predsjednika sabora kao i saborskih zastupnika trebala bi biti 2500 kn, sa istom mogućnošću iskopčavanaj struje ukoliko nema novaca za platiti račun. Nakon toga bi premijerka ili premijer vrlo dobro znao koliko košta struja ili benzin.
Mi ne živimo preko svojih mogućnosti, jer mi nemamo mogućnosti,… nikakvih,… jer ne možemo pokriti osnovne životne potrebe. Da nema kartica sa kojima su ljudi zaduženi preko glave već bi odavno imali revoluciju – no bankama to paše,..kamate idu,… puno malih kamata na velikom broju ljudi – to su ogromne sume novaca.
Mislite da će vam ustaše i četnici ili komunjare, platiti zaostale račune, za struju ili telefon, grijannje
Situacija u zemlji je bolesna i nepoštena i sastoji se od Vladajuće strukture, njihovih službenika i firmi koje su u njihovom patronatu (HEP, T-com, INA itd) zatim od branitelja i vojnih invalida, kojima su podjeljena nekakva državna sredstva i olakšice, kako bi im začepili gubicu na određeno vrijeme, zatim na penzionere kojih ima pun kurac i među kojima isto ima jako čudno povlaštenih lica.
Za sve je kriv sistem koji ne funkcionira – a ne funkcionira zato jer su plaće nedostatne za životne troškove.
Trebalo bi to početi riješavati redom i to ovako:
1.Prva kategorija – NEZAPOSLENI – koji bi od države primali toliko novaca, da mogu plaćati sve račune ili režije ukljućujući hranu te da jednom, godišnje dodatno dobiju nekakav regres da si mogu kupiti nekakvu odjeću ili obuću.- ali ništa više od toga!!!
2. Druga kategorija su zaposleni koji bi primali taj isti iznos uvećan za mogućnost da mogu slobodno kupiti odjeću i obuću za sve članove familije, da si mogu priuštiti godišnji odmor, sve prigodne darove za razne svetkovne praznike i li rođendane, registraciju vozila, benzin i da plus toga im na kraju godine ostane suma koju bi mogli uštedjeti ako to žele.
3.Svako zanimanje prema kategoriji imalo bi veličinu plaće manju ili veću.
U prijevodu jebe mi se koliko ima lik u saboru ili vladi, dok sam ja kao radnik namiren pristojnim životom, koji mi omogućava osnovne ljudske potrebe.
Znači svako tko ne radi i prima socijalnu pomoć, vidio bi bitnu razliku između zaposlenosti i nezaposlenosti.Pojačao bih kontrole rada na crno i uveo bih drastične kazne za svako kršenje ičega i tako uveo red u sistem. Time bi se povećala potrošnja i bilo bi više novaca u opticaju, rad ne bi bio kazna već dobro financijski stimulirani period tokom života koji podrazumijeva i pristojnu penziju .Na taj način pokrenuo bi se i domaći turizam , jer bi za to bilo novaca, a to je ono čega sada nema.
Najviše ljudi radi za 2500-3000 kn. Ne zanosimo se prosjecima od 5000 kn jer to je izuzetno dobra plaća za današnje uvjete, a nije dostatna ni za život koji pripada Hrvatskom čovjeku i radniku.
No ima u svemu ovome jedan debeli zajeb koji je neriješiv.Nema tko to napraviti, jer izbori ne riješavaju ništa, jer izbore smo već imali koliko već…4, 5 puta ?
Imati ćemo ih i 6 i 7 put ali bez ikakvih rezultata,… dok ne shvatite da je to…. sve jedna te ista stranaka, a do onda će se zakoni tako promjeniti da im više ni sa izborima neće moći ništa,…ali ustvari nikad ni niste.
Nego jebeš ovce – daj ti meni novce….
chat wih me
