KAMO ODLAZE NAŠE MISLI 2

Ako se sukobimo sa činjenicom da NASA radi jedno – a nama priča drugo, da li vaša mašta može zamisliti o čemu se tu zapravo radi, jer ruku na srce – tko to može ići provjeriti. Tko može otići u svemir i pogledati što se gore dešava – samo NASA ili neke sestrinske svemirske agencije koje su napravili ljudi iz istog miljea. Možemo samo tupo gledati u ne bi i razmišljati, prepucavati se po raznim forumima i socijalnim mrežama, čatovima, gdje nailazite na ljude koji ne vide dalje od svoga nosa.Ima ih tri vrste, to su obrazovani i uštogljeni sveznadari koji se drže naučenoga i ne mogu nikako prihvatiti da je nešto drugačije, ili da to može biti drugačije, dok im njihovi perači mozga i mentori to ne objave u nekoj stručnoj i znanstvenoj literaturi sa kojom se kontrolira svijet od vajkada.Ona duga grupa ljudi su glupani koji ne znaju pročitati što je neko napisao pa već nakon što pročitaju prvu rečenicu na nečijem (mojem) postu odmah jure na forum zatefteriti moj najnoviji biser sa bloga(da ga slučajno ne bi  prestigao neki driugi  glupan)
Treću grupu ljudi sačinjavaju ljudi koji poznaju službenu znanost ali čiji je um uvijek otvoren za mogućnost novih spoznaja slobodnijeg razmišljanja i koji sagledavaju sve opcije i ništa im nije strano prihvatiti – e ovih trećih ima jako malo, ali ti treći su oni koji pokreću ovaj svijet i vode ga dalje. Oduvijek me je zanimala jedna vrlo kuriozitetna stvar, koji kurac NASA stalno trči u svemir sa tim shutlovima kad ne rade ništa korisno što bi moglo biti vidljivo. Npr.zašto se ne bi spustili na još nekoliko strana Mjeseca kad su već tamo i donesli nam slike sa tih mjesta itd. (ha ha ha ha ha ) Dakle neki kurac su radili gore sve te godine. Što su postavljali u svemiru? Zašto su to sad odjednom prestali raditi? Postavimo hipotezu, da su imali sve ove godine informaciju, o nekakvom važnom događaju koji će se desiti u svemiru – događaju koji bi drastično promijenio ljude i način na koji živimo, našu svijest ili slično…Sad zamislimo da to što znaju, znaju već 60 godina i da je NASA upravo zato napravljena da u svemiru izgradi mrežu satelita koja bi mogla zaustaviti taj event. Ogromnu mrežu sondi koje mogu primati valove iz svemira iz nekog tijela planete ili zvijezde, komete…koja se približava zemlji. Ali pustimo još malo mašti na volju, pa zamislimo da nisu svi ljudi na zemlji isti i nemaju svi iste sposobnosti – ali izgledaju potpuno isto kao i svi drugi ljudi, jedino što valovi iz svemira ne mogu ući u njihove glave i mozak kao receiver – koji te valove prima. E, ali za takovu funkciju oni su tehnički naprednim uređajima napravili hvatač takvih valova koji je montiran u svemiru, no imaju samo jedan mali problem – oni ne znaju da li su uhvatili sve podatke. Da bi to provjerili, ali i druge stvari koje imaju veze sa time ali i sa tom tematikom, zaposlili su ljude trolove koji su oponenti NASA-i i establišmentu, veliki i glasni borci koji stalno na svakom koraku prozivaju NASA-u i njezinu ulogu navodeći kako nas lažu i kako nešto sakrivaju. Jedna od tih priča, koja je bila jako raširena, je i odlazak naših (njihovih) astronauta na Mjesec.  Stvar je vrlo složena. Pojavom tematike Nibiru, Elenin, Vesta, pa i za sada meni nepoznate planete ili zvijezde ili ne znam što već u obliku osmice, u nama obližnjem svemiru nastala je prava zbrka. 5 deka Nibiru, 20 deka Elenina, pola kile Veste, 20 deka osmice i prema potrebi dodajte obrnuti redoslijed.  Svakako da je Nibiru najprodavanija tema kojom se služimo na internetu, zatim Elenin koji je najzastupljeniji komet ikada – popularniji i od samog Haleyevog kometa, zatim je NASA spomenula Vestu, a zatim je isplivala i osmica, ali kako su Vesta i osmica došle- tako su i nestale. Ostao nam je na repertoaru Elenin (koji je navodno oštećen u duelu sa Jupiterom) i Nibiru. Vestu više nitko ne spominje. Neobično zar ne?     Od kad sam počeo pisati o temi Nibiru moja zapažanja su se okrenula u sasvim drugi spektar interesa. Počeo sam učestalo pratiti potrese, gledati njihov intenzitet, zatim vulkane, pomor životinja, i slično. No, ta je tema na moj blog privukla određen broj ljudi, koji su sa mnom putem Facebooka počeli komunicirati, ali ne i samo putem Facebooka, već i putem e-maila, nazivali su me kući  telefonom, sastajao sam se sa njima na kavi, družio i razmjenjivao opažanja. Sakupio sam tako impozantan broj informacija koje su me uputile do samo jednog zaključka – nešto se jebeno ozbiljno dešava i to nije nikakva slučajnost ili šala. Zamislite situaciju kad osobe koje nemaju internet niti su čule za pojam kataklizma, Nibiru, Elenin ili NASA, pričaju sa vama i kažu vam, kako u zadnje vrijeme sanjaju čudne snove ( molim vas ukoliko imate takve snove da mi to javite) . Dakle ljudi su sanjali ogromne valove, koji prelaze planine i gradove, vatru koja pada sa neba, kako rone kroz mutnu vodu do svoje kuće da bi izvukli njima drage stvari itd. Naravno da sam uzeo u obzir da ljudi čitaju takve stvari pa im se vraćaju u snovima pa nisam baš previše tome pridavao pažnje, no kad su mi to počeli pričati ljudi koji ne znaju za tekuće događaje koji su vezani najviše uz internet – e onda mi je to počelo zauzimati pažnju.  Broj tih prepričavanja je rastao i rastao, dok nisam shvatio da to može biti sve samo ne slučajnost. I sam sam u nekoliko navrata imao takve snove ali vremenski sa velikim razmakom između njih.  Zadnji koji sam imao bio je užasan i stvarno sam bio u ogromnoj panici te sam se probudio iz sna i teško disao. Vidio sam podizanje zemlje i kao da nešto je izbija iznutra na van, podizalo se je more, a ljudi su u panici stvorili klinč bježeću panici za spasom u koji sam bio ja uhvaćen i spasio sam se penjući po njihovim ramenima, uhvativši se za neku ogradu na jednom Opatijskom kupalištu. Bilo je strašno, neopisivo strašno. Richard C. Hoagland kojeg nipošto ne smatram pozitivnom osobom i koji je priču o Eleninu promijenio najmanje 10 puta (ali mu se zbog toga nitko nije smijao ili ga zajebavao) rekao je u jednom interview-u da iz Elenina vjerojatno (zašto je baš uzeo Elenin za primjer?) vjerojatno ljudima u snu stižu poruke sa njega i to zato jer čovjek dok spava nalazi se u posebnom stanju svijesti kad takvi valovi dopiru do njega i njegove svijesti. S toga je Richard C. Hoagland na svojoj Facebook stranici (gdje ima skoro pa 25 000 prijatelja) dao ljudima “zadatak” da na njegovom zidu ispišu svoje snove.         Hm,…vrlo neobično zamislite da samo 10 % ljudi pošalje mailom ili putem komentara svoje snove na adresu tog trola, to bi bilo 2500 snova.Stvarno bi trebao biti Superman da to sve pročita , jer taman kad bi to i uspio napraviti, za 24 sata – što je nemoguće i za Supermana, čekalo bi ga još 2500 mailova i komentara od sljedećeg jutra. Zdravorazumno mogao bih zaključiti da Richard C. Hoagland ima ipak načina da to sve pročita, ili barem kompjuteri njegovih mentora.                I tu leži zamka. Jer… a što ako je NASA u svemiru postavila upravo uređaje koji na zemlju šalju valove u ljude i njihove snovedok spavaju – ali nemaju masovni odaziv i podatke kako to zapravo šljaka i kakav efekt proizvodi kod ljudi, e tu uskače Richard C. Hoagland koji je jedan od sakupljača snova kako bi se vidio rezultat njihove akcije iz svemira (HAARP?) No ima i druga strana priče, a što ako potonjeg interesira što nam zapravo šalje Elenin ili neka druga tvorevina iz svemira, a što ako tim putem žele saznati što nisu primili i što ne mogu primiti, jer to primiti ne mogu – jer su iz toga izuzeti. Najme već duže kolaju priče o tome, da reptili ne mogu ući u 5 Djer im je to zapričeno od viših bića, pa su napravili hibride između sebe i ljudi, kako bi se preko njih popeli – gore u 5D (samo glasno razmišljam)… Osjećaj koji čest imam u sebi u obliku intuicije i predosjećaja za nešto loše u meni već duže vremena ne prestaje. Zapravo sve je počelo jednog običnog dana u 2009 godini kad smo za vrijeme ručka bili si za stolom i kad sam začuo STRAHOVITI huk potresa , koji je bio tako glasan i snažan da sam sav zamro od straha.Imao sam osjećaj da na mene pada ogroman visoki zid. Naravno potresa nije bilo. Ali da bude stvar još bolja, samo sam jednom u životu čuo taj zvuk i nikada ga nisam zaboravio, bilo je to nešto što izaziva strahopoštovanje, zvuk koji ti pokazuje kolika je to sila. To je ne usporedivio sa ičim što znate. Osjećate nevjerojatnu snagu. To mi se je ponovo desilo krajem 2010 godine i tada sam imao osjećaj “de ja vu” kao da sam već takav potres preživio jednom.Tokom Studenog ili iole malo prije, počeo sam osjećati dolazak nečega što nisam nikako mogao objasniti, ali ne samo ja, ljudi su mi to sami rekli prije nego što bih im o tome rekao ili prepričao. Tad sam shvatio da je stvar kolektivna i da neki ljudi to osjećaju – a neki ne. Ne znam to objasniti i teško mi se upuštati u ocjenjivanje ili objašnjavanje te pojave, no došla je iz čistog mira, ničim pozvana. Nisam bio jedini. Prepoznao sam taj osjećaj dok su drugi pričali o njemu i samo bi ih nadopunio, a oni su me iznenađeno pogledali, nakon čega sam im rekao da i sam imam takovih iskustava. Dakle ako nešto šalje nekakvu poruku i što god je šalje on je kataklizmična, destruktivna. to bi mi moglo reći ili me upozoriti da valovi ne stižu iz nikakvog Elenina ili nekog drugog svemirskog objekta – već iz laboratorije zla sa kojom će se vješto manipulirati, kako bi se spriječio masovni upgrade ljudi na Zemlji, no sa druge strane to mogu objasniti i kao upozorenje – kojeg drugi ne dobivaju, jer nije mi poznat ukupni broj ljudi koji imaju takve snove, iz čega bi se dalo naslutiti da smo u odabranom skupu ljudi koji će imati otvorene oči uši i osluškivati znakove koje bi mogli dati do znanja, da se u datom trenutku pokrenem. Smatram to darom, a ne noćnom morom. Svi možemo nagađati do prekosutra što se događa u svemiru, možemo čitati knjige kako se Jupiter vrti oko Sunca i nikada ne skreće, ali to je najgluplja stvar koju možete prihvatit, jer što ako to nije baš tako?  Koliki je naš vijek trajanja života nekih  80-tak godina i možemo li onda sa pouzdanošću ocijeniti jedan Jupiter i njegovo kretanje nakon 80 godina promatranja. Činjenica je samo jedna i nju ne možemo zaobići nitni da hoćemo, a to je da su prije nas na svijetu postojale mnogo naprednije civilizacije, koje su poznavale izuzetno dobro astronomiju – a one su netragom nestale. Pogledajte u nebo i zamislite da ste ga prvi put pogledali, e – a onda zamislite koliko bi vam vremena trebalo da shvatite i povežete koja je zvijezda sa kojom zvijezdom u grupi, ..za 80 godina ne bi zaključili ništa, jer to znanje nismo stekli promatranjem neba – to znanje nam je netko donio sa neba, a mi smo ga prihvatili, što radi Jupiter , Mars ili Saturn svakih 12000 godina, ne piše niti u jednoj suvremenoj knjizi astrologije ali ni enciklopedije, jer nitko nije živio 12000 godina ili pak više. Razmislite o tome, jer kad se već smijete Sumeranima i njihovim pločicama ili Sitchinu, nema ništa lakše od toga uzmeš jednu pa buljiš u nju dok ne shvatiš, i za 80 godina riješio si jednu,..ili možda nisi, znam jedan forum gdje je ta misterija odavno riješena,..u Hrvatskoj naravno!!