Da se 11.9 stvarno stalno dešavaju katastrofe uvjerio sam se i sam….
I tako šetam ja gradom,..pokupim koju bocu , a kad ono iza ugla čujem dere kasa od bubnja ,…ma šta dere,..ČUPA i bass gitara se čuje jako,…negdje u magli, čujem da netko kao pjeva na engleskom….i onda se sjetih, da je na Korzu u Rijeci nekakav BESPLATNI koncert, povodom otvaranja cluba PALLACH.
Hodamo iza bloka zgrada na Korzu, ispred kojih je bina ili fonetski – stage bolan ba.
Dolazim do ugla i očekujem ogromnu masu ljudi koja cuga, loče mortus pijana i bulji na stage, njišući se u ritmu nekog benda, koji praši prilično dobro uvježban, što me je upravo ugodno iznenadilo, pa kažem supruzi- ajmo to vidjeti.
Kad sam konačno zašao iza ugla na Korzo – ŠOK i nevjerica, bend sviira pred malom šačicom ljudi koja se sakupila oko mix pulta .
Odlučio sam ih prebrojati – 304 sa tipom koji radi na mixpultu.
Korzo prazan.
Nigdje nikog.
Ljudi koji prolaze i ne zaustavljaju se.
Na sceni , Riječka legenda koja još ne odustaje i ne posusataje “Piggy” i njegov band Staff ili Stuff neznam kako pišu ime banda,… no zar je to i bitno.
Stojim ispred stejđa, iza miks pulta i slušam zvuk i nešto mi cvrlji, kao da netko peče jaja na tavi na šparhetu.
Frekvencija od 1000 Hz.
Užaš kao to lik za pultpom ne čuje.
Zvuk, kasa ubija, bas razbija gitare nigdje.
Bend upucan.
Vokal pretih,….nazirem da pjeva na engleskom i razmišljam kome to pjevaju, za kakvo to tržišrte sviraju ti dečki- američko, eh da, siguran sam da se je Piggy-jev trud komačno isplatio i Amerikanci su ludo zainteresirani za njih – tamo će napraviti karijeru.
Super.
I dok tako ja razmišljam, upadne Piggy sa svojim solom na gitari, koji je za jedan ton previše u odnosu na pratnju – užas, kosa mi se je podigla na glavi i stoji.
Žena mi broji vlasi na glavi iza mene i kaže mi, da imam dvije sijede.
Piggy završava svoj otkačeni solo i moje noge su se otkočile i bježim u susjednu ulicu.
Stao sam iza bloka zgrada malo podalje od Korza i tu smo ja i supruga malo došli k sebi.
O jebote, šta je to bilo, …pitam 7 godina mlađu suprugu od sebe, uzimajući u obzir da mi je 50 godina i tolerirajući u sebi da sam bio glazbenik.
Ona se smije.
Ti imaš joint, duvaš?…pitam je…šta je smiješno, ona se i dalje smije.
Daj ajmo ća, ..kaže mi i otprašismo koliko nas noge nose.
Nakon pola sata šetajući Korzom od Pallacha prema Robnoj kući RI , zaboravivši da sam išta i čuo.
Odjednom čujem unisono bubanj, bas i gitaru u 16-tinkama oko 120 na sat.
Drama , neko dere ko mitraljez.
Bas i kasa ubijaju želudac.
Opet smo kod stejđa.
Neki tip, gol do pojasa, tuli van tonaliteta i poziva ljude da dignu ruke u zrak, mislim u toku je neka Aerobik vježba , vidim svi se smiju ili umiru od smjeha, znatno je mabnje ljudi nego prije i brzo ih opet na brzinu prebrojim – 224 skoro 100 manje nego prije.
Tip(vokal???????????) na stejđu poziva ljude da malo živnu ,…jer pazi sad ovo,…zašto su oni tu došli.
Pitam neke mlađe ljude kako se bend zove – nitko nezna i svi se smiju.
Avlijaneri, kaže mi jedan lik iza mene, široko se smijući.
Odlično ime pomislih, savršeno odgovara bendu, škripe ko AVLIJA.
Kidam nalijevo.
Pičku koja sramota.
Pa šta ti ljudi nemaju savjesti.
Kako imaju jaja se popeti na stejđ i tako zavijati, ma eto ti rezultata Foxovog experimenta.
Amerika je imala poznati Philadelphia experiment – a mi ovdje imamo Foxov experiment koji još živi.
Svaki put kad pomislim, tokom prošle tri godine od kad ne sviram, da počnem ponovo svirati – dragi bog mi pošalje situejšn koji me definitivno odgovori od toga. Najprije Staff, a onda Avlijanere ( za svaki slučaj) da se ne bih predomislio.
Požurio sam brzo kući, da me ne uhvati GRČ, jer to je stvarno neugodan osjećaj,.
Kad te uhvati GRČ ne možeš se micati i jako boli dok ne popusti.
A sa GRČ-om nikad neznaš koliko će trajati i kad će te uloviti.
Povukoh paralelu između događaja na Rivi i gostovanja TESLA COIL te ovog besplatnog koncerta na korzu i evo što sam zaključio.
I jedan i drugi koncert bili su BESPLATNI.
Na jednom je bilo stvarno mnogo ljudi (TESLA COIL) a na drugom skoro pa nikoga.
I jedan i drugi koncert su bili pravo SRANJE u punom smislu riječi.
Na jednom i na drugom bio je moderan profesionalan razglas.
I jednog i drugog organizirao je jedan klub.
I što je naravno učenje iz tih primjera
Pazi se besplatnih koncerata sa profesionalnim razglasom kojeg organizira neki klub, jer je to sranje. Amen.
I na kraju pitao sam se zašto se je moj 22 godišnji sin zaključao u sobu i ne izlazi više – večeras sam definitivnno dobio odgovor, jadno dijete…
chat wih me
