KRIZA’n’TEMA

Sjećate se izjave, koja je stalno kolala da je nekakva svijetska kriza, to je bilo prije cca godinu dana (2008) i nije imalo veze sa mozgom.Nikakva kriza nije tada bila u pitanju, bar ne onakva kakava je (namjerno izazvana) bila u kapitalističkom(pravom) društvu na zapadu.
No sada vam sa pravom mogu reći da je – KRIZA.
Ovakvo vrijeme ne pamtim nikada od kad sam rođen u životu.
Čak i za vrijeme “rata” nije bilo ovako.Izvući nekome novac iz džepa za nešto, postalo je prava vještina , da ne kažem smicalica.
Ovo se naročito osjeća nakon Nove godine. Srećući razne ljude, s kojima se družim i koje osobno poznajem i koje imaju dobro uhodane  firme i koji čak i u drugim “krizama” nisu nikada imali krizu i rukom odmahivali kao :”Ma kakva kriza, daj molim te!”, sad se snebivaju i u nevjerici gledaju i kažu da nitko više ništa ne plaća.No pustimo što govore oni, ja ću vam reći nešto što sam primjetio da se učestalo događa u zadnje vrijeme.

Kao prvo strašno je porasao broj ljudi koji sakupljaju boce ili kopaju po smeću u potragu za HRANOM., pa tako nema kante od smeća na koju možeš naići – a da pri tome netko ne kopa po njoj.
No, ni to nije važno, najbolji pokazatelj je zapravobroj mladih ljudi koja pije alkoholna pića vikendom. Po zimi i prije Nove godine pa i poslije, još neko vrijeme se je još uvijek dosta pilo, a na repertoaru su uglavnom bile pive od po 1 litre, Jager, Brandy, vino u staklenim bocama, Cole od po dvije litre, Vodka, Whiskey, Brandy i slične cuge.
A onda nakon toga, počelo je drastično opadanje broja mladih  ljudi koji piju po parkovima i trgovima i parkiralištima, već od ranih poslijepodnevnih sati vikendom.
Počele su se kupovati pive od po dvije litre, a umjesto vina u bocama, po tlu su se počeli ostavljati tetrapaci od po 5 litara (uglavnom Vranac) i počele su se pojavljivati plastične čašice, kojih prije toga ( recimo 2008 godine), nikad nisam vidio ili rijetko. Sad, jučer ili danas, kad izađete  subotom van, praktički nema ni traga od onoga cuganja prije Nove godine, kad je bilo čak i hladno i neugodno za biti boraviti na otvorenom – za razliku od sada kada je toplo
Sada su se počele piti male bočice vodke ili pelinkovca, manji tetrapaci, a plastične male čašice preuzele su primat u načinu konzumiranja.
Znatno je manje ljudi vani i mnogo se kasnije izlazi.Redovi ispred noćnih dragstora, subotom ili petkom navečer, koji su bili dugački i po 50 metara, nestali su, a sada red bude oko cca 5 -6 metara.Kupuje se po jedna piva ili male bočice žestoke cuge, tek kakva veća grupa kupi Colu i Vranac od 5 l, ali u grupi ih bude oko 7-8 pa i 10. Sva popularna mjesta u Rijeci gdje od mladih ljudi niste mogli prolaziti, koliko ih je bilo – prazna su , ukljućujući i velika parkirališta koja su bila krcata, ko da je u pitanju koncert na otvorenom, a ne ispijanje ogromnih količina alkohola. Za usporedbu sakupljača boca je bilo prije nove godine cca 10-tak, najviše 20  u centru grada – a sada ih ima oko 60, a možda i sto.Nekada smo subotom ili petkom znali tako napuniti auto sa praznim bocama, da smo subotu ili petak imali po 600- 700 kn  zarade po danu za dva tri sata šetnje gradom.Sada za istu šetnju sakupim jedva 20 boca – ako i toliko. No u ovoj krizi dobro dođe svaka kuna , pa je glupo puštati ih po podu kako bi ih uzeo netko drugi.
10 kuna  je  10 kuna, nije bitno, novac je novac.
Održavam cca oko 300 kompjutera na području Rijeke i okolice grada. Već duže nemam nikakvog posla, a vjerojatnost da od 300 kompjutera  i da vi rade dobro je gotovo – nemoguća, pa kakav ja god genijalac bio.
Ljudi zovu samo kad im rikne internet, na kojeg imaju pretplatu i koja im teče, pa plaćaju bez veze i onda “moram” doći, no to je sve sića.
Oni koji imaju problema, kažu dođi – ali samo ako budeš negdje blizu , pa navrati usput – jer kao nije hitno, računajući na to da će jeftinije proći.

Razgovarajući sa jednom osobom koja radi u Kaufland-u, a kojoj održavam kompjuter, rekla je da je promet drastično pao. Jako drastično.No to nije slučaj samo u Kauflandu. Recimo u Plodinama u kojima redovno kupujem (jer su mi ispod kuće) sve više i više robe se prodaje za džabe, a sve zbog isteka roka trajanja. Tako češ češku pivu  (kad naiđete) u limenki popiti ili kupiti za samo 1 kunu. Takvih artikala je uz kasu, sve više i više.
Povrća koje je propalo kao i voća – sve više i više – pune baje.
No najstrašnije što u zadnje vrijeme, vidim da su kompletni veliki paketi hrane, koji su još ostali zapakirani originalno u prozirnim folijama (krastavci u teglama, paprike, feferoni pago sokovi, pilertna fileti, itd) stoje uz baje za smeće jer im je istekao rok trajanja i ostale su neprodate.O količinama kruha koje se iz trgovina ili restorana bacaju, jer nisu se uspjeli prodati – neću ni govoriti, jer je to upravo strašno. Pekari su rekli da se u Hrvatskoj godišnje BACA U SMEĆA kruha u vrijednosti od 6 miljardi kuna (6000 000 000 kn)
Odjeću koju su ljudi bacili u smeće prije proljeća čisteći ormare, razgrabljena je i prebrana razbacana oko kanti od smeća, ukljućujući i cipele i ostale kućne potrepštine poput posuđa i sl.
Sve se razgrabi i trpa u vrećice nestane za minutu, a onaj ko ih je našao, nije ih uzeo da ih prodaje, nego zato jer mu trebaju osobno.
No da ne bude zabune ispričati ću vam još nekoliko zanimljivih detalja, jer ste vjerovatno iz ovoga što pišem,stekli dojam da se tu radi o nekakvim klošarima ili siromašnim ljudima.
Prije jedno par dana, boraveći kod auta i čisteći neke konatakte na kablovima, stao sam da malo odmorim leđa, od krivog položaja u kojem sam se nalazio. Preko puta ceste, na drugoj strani nasuprot moga auta, bila je baja za smeće.Iz pravca grada,  pješke je prošao čovjek od cca 40 -45 godina (po slobodnoj procjeni), odjeven u lijepo i čisto crno odijelo noseći u lijevoj ruci torbu sa lap top-om.Prošao je gledajući u put ispred sebe. Ja sam tad zatvarao haubu i krenuo prema kući kroz dvorište i dok sam se popeo par stepenica, sjetio sam se, da nisam zaključao auto, pa sam se vratio, a čovjek u odjelu koji je već prošao dosta dalje od te kante, za to vrijeme vratio se je natrag i kopao po smeću, izvadio je prazne boce i stavio ih u najlon vrećicu, no ugledavši me i vidjevši da gledam prema njemu, zatvorio je poklopac i brzo  se udaljio, ne okrećući se.
Mislim da sam sa time sve rekao, bez gotovine u džepu  si gladan, ne mogu te spasiti nikakve kartice, začas se nađeš u govnima i gladan si – a biti gladan nije nimalo ugodna stvar.
Drugi primjer:
Ja i supruga hodamo korzom i brzim hodom nas prestigne, žena sa velikom i skupom kožnom torbicom, skockana i izuzetno lijepo obučena i ukusno, uz to je i vrlo atraktivnog izgleda, pa kažem suprugi , gledaj komada koji avion. No vidim, da kod svakoga košića za smeće pogleda unutra.
Kod trećeg košića se je na moment zaustavila i izvadila bocu od kole ui stavila je u torbicu, ne moram više ništa reći – frka je na pomolu i ljudi koji još imaju novaca za život i za nešto pojesti ili platiti račune ne razumiju šta se dešava, no voda se brzo podiže, a na primjedbu da ćemo se podaviti, oni sigurno odgovaraju kako su to glupe priče i da to nije istina.
Moja supruga je krojač i dizajner odjeće, poznajemo mnogo ljudi, koji uvijek nešto donesu da im se napravi ili popravi i koji su imućni.Nekad kad bi prošla sezona znali bi donesti pune torbe robe, koju više ne nose, jakne, hlače, košulje kapute, obuću i to sve roba koja košta po 1000 i više kuna komad, skupa brand odjeća – u tako dobrom stanju, da nikad ni ne bi rekao da je nošena. Donesli bi da to nekome predamo ako znamo kome treba ili da bacimo.
To je bilo prije.
Ako bi nešto od toga začohali (zakvačili se za nešto i malo poderali odjeću) odmah bi to bacili i kupili novo, nisu se zajebavali sa time da im to moja supruga poštepa i sakrije, u čemu je ona pravi majstor.
No sada više ne.
Ne donose više odjeću, a kad se zakvače za nešto, onda to donesu da im se pokrpa, a ja ovdje govorim o stvarno imućnim ljudima.
Nešto prodati za bilo kakvu cijenu, gotovo da je više i nemoguće.Ko god dođe, koga god sretnem kaže da ovako nikad nije bilo.
Novaca nema ako i ima, nitko vam ih neće dati čak ni kad – mora.
Tri puta ih okrenu prije nego ih izvade i potroše.
Za vas koji ovo ne razumijete, doći će jako brzo vrijeme da ćete to shvatiti, no naravno uvijek ima onih koji imaju, ili koji će tek imati.
Takav je život.
No u svemu tome, naučio sam se ne nervirati.Toliko sam se nanervirao, da mi je sve to postalo smiješno.Mogu mi isključiti i struju i vodu i telefon, no u najvećem gubitku biti će upravo oni – koji su to napravili, jer više neće dobivati za to nikakav novac. Takvih će stvari biti sve više i više.Kad kritična masa dosegne težinu, da se klatno prebaci na drugu stranu, oni koji su to napravili i doveli nas u ovakvu situaciju, neće im biti spasa, a nikakva brutalnost policije, niti vojske u kranjem slučaju, neće im pomoći, glave će im biti odsječene sjekirom – od gnjeva koji se već godinama gomila u narodu.
Glad je pravo riješenje, za ovu zemlju i dok ne nastupi glad – nikakve revolucije neće biti.
Zamislite da vam dijete umre od gladi u srcu Europe, dok ove pederčine primaju plaću od po 20  do 150 tisuća kuna i otplaćuju kredite od 40-tak i više tisuća kuna mjesečno i još se na to vade, žale  i ispričavaju – jer bi kao ja to morao razumjeti i suosjećati sa njima, jer su u kreditima do grla.Brižni.
Uopće se ne čudim što se branitelji masovno ubijaju, jer kad vide za što su se borili i ne preostaje im drugo – ako imaju i malo dostojanstva prema samome sebi.
Iako bi više volio da su umjesto sebe, ubili ove kretene koji su nas k tome doveli, one koji stalno prstima pokazuju na Srbe, kojima su i Srb dežurni krivci za sve , a kad im ponestane argumenata oko Srba, onda se vade na komunjare i ine strukture, držeći se one Titove UNUTRAŠNJI I VANJSKI NEPRIJATELJI.
Toliko o tome.
Sjedi i gledaj.
Biti će jako zanimljivo.
Zanima  me, da,li se prije gladi većine stanovništva, može desiti neki drugi razlog za skidanje ovih lopova i hrvatskih političkih manekena sa piste  – PUŠKOM.