Nema tog kolača, kojeg bi promjenio za dobro ispečen kruh, sa hrskavom koricom i lagano zapečenim punticama.Kad se sjetim na taj karakteristični zvuk,na miris, na pucketanje korice kad ga stisneš prstima ili dok ga režeš nožem ili dok ga jednostavno rukom otkidaš….hmmmm divota.
Kruh nekad i danas. Baš kao i sve ostalo postao je nekvalitetan lagan, pun nekakvih aditiva, ali što je najbitnije izgubio je TEŽINU, i baš tu počinje ova priča.
Jednom ne baš tako davno, pinka kruha je težila 1 kilu. Većje ptica na grani znala za frazu KILU KRUHA.
Znalo se je, da velika pinka ima jednu kilu.
S vremenom i pojavom (bumom) raznih privatnih pekara, taj je kruh postajao sve lakši i lakši, ali sve skuplji i skuplji.
Nije porasla tako cijena kruha, ali su ga zato olakšali za skoro pola kile,pa onda ne možemo više govoriti o jeftinom kruhu.
Pinka je zadržala formu i veličinu, ali je znatno izgubila na težini.
Današnju pinku kruha jači čovjek, može stisnuti sa obje šake, tako da sačinjava punu kuglu kruha odnosno da ispuni prazni prostor između dvije spojene ruke (šake) i bude veličine zemičke ili kako mi kažemo panina, ali nekadašnjeg!
Nekada je jedna takva pinka, bila dostatna za cijelu obitelj , a danas kupujemo dvije pinke da bi nam bilo dovoljno i da bi prošli dan sa kruhom. E to sad više nije jeftino.
Kruh je simbol kvalitete života. Ovaj novi kruh, je jako lagan i šupaljikav, jedva da se drži skupa.
Ali ne samo to, takozvani crni kruh, koji je skuplji, ima boju nekadašnjeg polubijelog.
Nekadašnji crni kruh stvarno je bio izrazito tamno smeđi. Danas izgleda i ima boju skroz svijetlo smeđu, gotovo blijedo smeđu.
Najgore od svega je, što ponekad nađem po nekoliko pinki kruha (čitavih) bačene u baju od smeća.
Uvijek takav kruh izvadim van i stavljam ga pored kante, to me potpuno zgrozi.
Ima pametnih i pažljivih ljudi koji kruh koji ne upotrijebe, stave u najlon vrećicu i objese za kontejner od smeća , pa ako nekome treba za kokoši ili prasce, da ga uzme.
Nemalo puta, vidio sam stare ljude koji ga odmah jedu i spremaju, u neku svoju torbu i vjerujte mi na riječ, to je jako teško gledati.
Stavite sebe u situaciju da jedete kruh iz kante od smeća.
Što bi vas na to natjeralo?
Glad?
Kakva,li je to glad ?
Možete li vi to razumjeti ?
To je strašno!
To je nažaost, zadnjih godinu dana, jako česta pojava, mnogo ćešća nego ikad prije.
I dok seljaci bitku biju sa državom, oko otkupa pšenice, žita i kukuruza, kruh – taj finalni proizvod od tog žita postao je prava imitacija nekadašnjeg kruha na koji smo navikli i cijena mu je znatno napumpana s obzirom koliko teži.
Mi dnevno potrošimo 14 kn samo za kruh.Kruh koji ostane – zaledimo.
Povremeno znam, naići na pinku kruha koja potraje čitav dan, pa i slijedeći.
I kad takav kruh uhvatite u ruku, imate ga i šta nositi.
Čini se da nije normalne veličine i težine, jer ste već na takav standard – zaboravili.
To je obično kruh, nekih starih gradskih pekara, koje još uvijek peku kruh po staroj normi.
Razlika je drastična.
Kvaliteta je takova, da sutradan kruh nije izgubio na kvaliteti.
Masivan je i tjesto je puno, sredina kruha je teška i gusta.
Ne možeš ga pojesti puno, jer je zasitan i što je najvažnije – cijena je ista kao u privatnim pekarama gdje je ista veličina kruha upola težinski lakša i košta 7 kn..
No takav kruh nije lako pronaći, jer se brzo proda ili je trgovina koja ga prodaje, podalje od naše kuće.
Kakva je situacija sa kruhom našim svagdašnjim u drugim gradovima Hrvatske kod vas, napišite u komentarima, baš me to zanima , jer to više nisu pizdarije…
chat wih me
