KUPILI STE – SMEĆE !!!

Svakodnevno, ili gledam ili slušam, probleme vezane uz smeće, odvoz smeća, odlaganje i zbrinjavanje smeća.
Smeće smeta svima.Nitko ga neće – osim mafije.Mafiji je to  glavni biznis – smeće.
Ali  u stvari, zašto ga tako puno ima ? – meni se čini da ga nekad, nije toliko bilo! Sjećam se u Opatiji gdje sam živio kao klinac i mladić da nije bilo, gotovo nikad, nekog velikog smeća,.Kad sam bio mali, imali smo pred kućom – dvije srednje velike limene okrugle kante sa poklopcima za smeće  i onda bi smetlari određenih dana u tjednu došli po njih i pravom virtuoznošću i brzim okretajima – poput žonglera, doslovno odvrtili kantu do kamiona i ručno ih podizali i praznili.U to vrijeme 70 -tih godina, postojao je i jedan privatink koji je skupljao svojim malim Fiatovim kamionom sekundarne sirovine.Staro željezo, staklo, papir i drugo.Niste u to doba mogli recimo na smeću pronaći televiziju, šparhet, zvučne kutije , sudopere, brdo novina u svežnjevima, najlon vrećice – kojih danas ima na milijarde.Nisam ja baš neki ekološko osviješten tip, pa da sad zato pišem ovaj blog , već me je na to natjero jedan događaj koji se je desio nedavno i koji me je konačno “zapalio” da nešto napišem o tome.

Vozio sam se autom kroz  jednosmjernu cestu, koja je u principu i dosta prometna – bar u špici.Navečer zjapi prazna.I dok sam tako “čekao” u koloni, prošao sam i stao pored dvije  “baje” za smeće.
Ništa neobično , zar ne no kako sam bio u koloni, vrtio sam pogled uokolo i primjetio hrpu svakakvih stvari uz te baje.Bilo je tu : termo peći, frižidera, sudopera, šparheta na drva, šparheta na struju, očerupani kompjuter, pisaći stol, nekakve daske ..i onda je kolona krenula za dva metra naprijed.Morao sam opet gledati ispred sebe, no krajičkom oka dohvatio sam i odmah prepoznao u hipu dvije zvučne kutije prekrasnog izgleda i priličnih dimenzija Brzo sam se okrenuo da bih provjerio; da li je to – TO.I nisam se prevario.Moje muzičko oko prepoznalo je odmah mu – poznati dio opreme svakog pjevača- ZVUČNIKE – odnosno zvučne kutije.Misli su radile 100 na sat i između ostalog, da to možda zbog svog dobrog izgleda, sve skupa i nije smeće – nego se možda netko seli ,a samo je slučajno to stavio uz kante od smeća.Opet kolona ide naprijed – gledam u retrovzor i vidim da netko donosi još stvari-ali  baca ih – ne polaže ih sa pažnjom na zemlju.Zaključio sam odmah – znači to je smeće.
U hipu sam “upalio” 4 žmigavca, izvadio ključ iz kontakt brave i doslovno iskočio iz auta, dok je lik iza mene najprije glupim pogledom buljio u mene, a onda su mu se i drugi pridružil – ali sa sirenom.
Brzo sam im dao znak rukom, da me sačekaju ,otvorio bunker mog karavana i dok si rekao Bayerische Motoren Werke Geštarker unteršmajser geštrutz – ja sam sa oba zvučnika, bio ispod krova moga auta i zatvorio poklopac na njemu. Sjeo i upalio auto i nestao u vidu lastinog repa. Vozio sam se još neko vrijeme i otišo sam kući.

Počela je padati kiša i nisam iskrcao kutije, već sam ih ostavio u autu.Taj tjedan padala je kiša non stop i nisam nigdje izlazio. I tako sve do Nedjelje.U Nedjelju u neko vrijeme, kad je stala kiša i zapuhala bura, sjetio sam se da su u autu ostali oni zvučnici.Otišao sam po njih.Prvo što me je iznenadilo bila je kilaža tih zvučnika.Najme zvučnik takve veličine, trebao bi biti “znatno” teži – što znam iz osobnog iskustva.Pomislio sam da su kutije prazne i da u njima nema zvučnika, pa sam skinuo zaštitno platno i ugledao 3 ganc nova zvučnika – ko ispod čekića, a na kojima je pisalo FISHER 250 W – 8 ohm-a.Wow pomislio sam, vidi ovo… BINGO.
Iako aparature imam ko malo tko – koga znam, još dva zvučnika – nikad nisu na odmet. Mislio sam zbog veličine i težine da ću morati ići dva puta gore dollje u kuću – no odnio sam ih odjednom obje, čudeći se njihovoj – lakoći.
Bile su prekrasno napravljene, presvučene furnirom, a maska je imala crnu platnenu tkaninu koja se je mogla skinuti. kad sam došao kući skinou sanm zaštitno platno.
Vidjelo se je da je netko otpustio šrafe do pola, pa sam pomislio da su vjerojatno – zgoreni.
Otpustio sam šrafe do kraja i izvadio bas zvučnik od 12 coli koji je – samo što nije letio ko balon napunjen helijem.
Veličina magneta bila je odgovor na “kvalitetu” tih zvučnika. Iverica koja je obično standardno propisana na barem 18 mm, imala je samo 5 mm – no to nije sve.
Primjetio sam da je “furnir”  kojim je obučena iverica zapravo plastična lijepljiva folija u nijansi mahagonija.
Ali to nije sve – zvučnici uopće nisu imali skretnicu – već samo par kondenzatora i par namotaja bakrene žice – ukratko -živo smeće.I tu počinje ova priča.
Na smeću ćete naći peglu, mlinac za kavu, el. motornu pilu, televizije svakakvih modela i veličina , namještaja kompletnih od iverice i drugu robu široke potrošnje – nikakve kvalitete.I upravo tu leži razriješenje čitavog problema- NEKVALITETA.
Da , znam ali reći ćete , pa industrija se namjerno  razvijala tako, da su proizvodi takvi ,da budu svima doistupni – a za to je najvažnija – cijena.a cijena je  – BAGATELA.
Evo još jednog dobrog primjera iz osobnog iskustva koja govori o proizvodu BLACK & DECKER – motornoj električnoj pili za drva tkz.motorka.
Moj je otac 1984 g kupio pilu black & decker – ja još uvijek pilim sa njom, i ne samo to – lanac pile promjenio sam TEK ove godine – možete li to zamisliti (a pilim puno). No prije tri ili četiri godine u MERTO-u sam vidio black & decker pilu duplo veću od moje, za samo 700 kn. Kupio sam je.Riknula je 5 puta u roku od godine dana, kad je istekla garancija, mjesec dana kasnije je potpuno izgorila.Tatinu pilu imam još  – i još uvijek radi- ko urica.
Promjenio sam samo lanac. Nekvaliteta stvara smeće.Obične dobre stvari imaju astronomsku cijenu, bar za primanja jednog običnog čovjeka.
Cipele ispod 1200 kn zaboravite – jer tek one od 1200 kn na gore su obične – dobre.
One koje smo si nekad mogli – priuštiti svi. I tu se začarani krug odvožnje i proizvodnje smeća zatvara.
Otvara se sve više i više radnih mjesta za proizvodnju i prodaju smeća.Sjetite se samo, koliko ste mobitela promjenili tokom 10 godina ili više, a na njih uvijek samo – telefonirate.Sjetite se samo koliko kompjutera i grafičkih kartica koje ste pokupovali  i promjenili tokom 10 godina gdje su završile, monitora, a na njima uvijek na kraju samo – pišete. Sjetite se svih traperica, čarapa, majci, cipela, kaputa, alata , i drugih pizdarija koje ste svakodnevno kupovali i bacali nakon par dana, tjedana ili mjeseci.
Zato, ako imate nešto od vaše bake i djeda- ne bacajte to -to će vam koristiti još barem 50 i više godina, možda i vašoj djeci – i tako čuvate okolinu – vašu okolinu.