Znate li onu staru dinar po dinar palača , zrno po zro pogača ili obratnim redosljedom, ma nije bitno…
Znam da će vam ovo zvučati nevjerovatno , no to možete prekontrolirati sami – naročito ako imate Net Banking.
Imate npr. tekući račun, preko kojeg primate plaću, u nekoj od uvoznih banaka koje “djeluju” na području RH. Karticom tekućeg računa ili možda i nekom drugom karticom, plaćate račune ili se njome koristite plaćanjem umjesto gotovine.
Ako prebrojite broj transakcija tokom godine dana (što većina njih i ne radi tokom godine ili ne radi uopće već se oslanja na povjerenje bankovne kontrole) primijetiti ćete, da je broj transakcija vrlo velik.
U svoj toj gužvi , recimo da vam banka skine 20 kn sa računa koji nisu nigdje evidentirani.Nije neki big deal što bi rekli Ameri, u tim silnim tisućama kuna, gotovo zanemariv iznos.I ako ste ga možda primjetili pomisliti ćete da se radi o nekom nedospjelom računu ili sl.
Banka vam je dužna na taj iznos obračunati kamatu, jer je to vaš novac koji stoji u banci – jel’ tako?
No tog novca na računu nema (20kn) – jer nedostaju, pa na njih ne ide ni kamata – logično zar ne.
E , sad – znate li koliko jedna banka ima štediša i računa – pun kurac. Na tisuće ili na stotine tisuća širom zemlje.
Neka svakome sakrije 20 kn i dok se to otkrije – dobiti ćete cifru od koje boli glava.
To se zove u bankarskom žargonu, ako se ne varam – BESKAMATNA POZAJMICA.
Zbog 20 kn ih ne možete sudski tužiti, jer sud ne zaprima tužbu za vrijednost manju od 500 kn, a možda i malo više.
I što se događa dalje …vi primjetite vašom osobnom kontrolom, da taj iznos nedostaje na vašem računu.
Zovete banku i obavještavate je o manjku na vašem računu.
Banka vas upućuje, da dođete na šalter u banku.
Vi dolazite , a oni vas upućuju na mjesto gdje ste otvorili vaš tekući račun ili karticu.
(u poslovnicu koja naćešće nije u središnjoj banci (u većim gradovima u HR) nego negdje drugdje .
Vi odlazite u poslovnicu, u kojoj ste otvorili tekući račun, a oni vas obaviještavaju USMENO – da im o tom događaju pošaljete E_MAIL ili pismeni zahtjev.
To su vam mogli reći i na telefon, ali već su vas počeli vozati, od šaltera do šaltera.Ko bi pametan, kurac išao gubiti vrijeme 2 dana hodajući po šalterima i čekao red i pisao zahtjev – zbog jebenih 20 kn.
Oni to znaju i zato to i rade. Na kraju će vjerovatno reći, da je bila neka greška, kod njih i na vašem saldu, će se pojaviti nestalih 20 kn. No nemojte biti naivni, vi ste to primjetili – jer ste o tome slučajno ili ne vodili evidenciju.
No desetine tisuća štediša banke – ne vode nikakvu evidenciju, slijepo vjerujući banci i da je sve OK.
Ali, ostavimo sada iznos od 20 kn, a šta je sa onim računima, gdje preko istih prolazi dnevno stotine tisuća kuna.
Koliki se iznos može sakriti na neodređeno vrijeme sa takvih računa?
Banka je vjerovatno tu ideju dobila, od onih službenika i slučajeva koji su otkriveni prije nekoliko godina i koji su banku i štediše potkradali godinama, dok se to nije otkrilo, a zatim palo u zaborav, ili je zataškano u svrhu
“viših interesa”. I ako kamate na 20 kn su gotovo neznatne, glavna cifra koja sa vaših (20kn) novcem izlazi iz banke nije bezazlena, ali niti kamate koja banka naplaćuje i zarađuje na njima – nisu bezazlene.
Vuk sit i ovca cijela.
U koliko netko nešto slučajno otkrije ili nađe – osobno, uvijek će se naći neki ljubazan službenik koji će se ispričati u ime banke i “priznati” da se je kod njih potkrala greška.No probajte vi banci uzeti 20 kn ili više, bez kamata – pa se ispričajte, da vidim kako to funkcionira i kako bi onda reagirala banka i pravna država. O drugim kombinacijama na višoj razini matematike da i ne pričam.
-Urota, koja urota ?
-Sa 20 kuna – give me a break.
Kakve pizdarije….
chat wih me
