Svaki grad ili mjesto pod suncem ima neko specifično mjesto gdje se okuplja ili gdje se je okupljala mladež.To su valjda neka magična mjesta i imaju (valjda) neku posebnu privlačnost i energiju.U Rijeci je to svakako bio Kont (mjesto ispred Hotela Kontinental) zatim Glavanovo ili Pećine itd.Tu su se okupljali mladi , godinama.Kako je to počelo ili kada i zašto je to počelo – neznam, ali znam kako je to počelo u Opatiji, jer tamo sam odrastao i sve je zapravo počelo kad sam krenuo u srednju školu.(1975). dakle prije 1975 društvo se uglavnom skupljalo na Slatini na legendarnim daskama (na krovu) tamo smo upoznali i “VIDJELI” prve djevojke, igrali REMI, tablić i naravno poker sa 20 karata.dani su nam bili bezbrižni, postaojali su kao i svugdje klanovi i razna društva, ali smo svi bili međusobno dobri.Točno se znalo tko se kupa na Slatini – staroj. na Slatini- novoj, tko na LIDU, a ko na Tomaševcu – a tko na Arkadama.Tako je Opatija bila prešutno podijeljena- na kupališta i kompe u njima.Onda se je desilo ono najgore -jednog dana za vrijeme jakog juga dok su gradili Hotel Admiral jedna se velika bova otkačila sa sidra i izudarala drvene stupove i srušila naše omiljeno sastajalište preko ljeta.Strašno.Sada dok ovo pišem, misli mi brzo putuju i razmišljam JE LI TO SVE ŠTO SE JE DESILO SA OPATIJSKIM KUPALIŠTIMA BAŠ SLUČAJNO – ILI MOŽDA IPAK NIJE.Naravno nakon toga svi smo prešli na Lido.Interesantno postojala je Nova Slatina u produžetku stare, ali ta betonska (nova Slatina) nikad nije stvarno zaživila u srcima Opatijaca.Lido je bilo razumno riješenje – za srce i dušu.Lido je bilo manje odnosno da se ispravim to staro kupalište se službeno zvalo Kupalište JADRAN ili po starom nazivu Kupalište Angelina (po vili Angelini iza njega).To je kupalište napravljeno od drva bilo manje od kupališta Slatina i od popularnih dasaka i krova.No imala je i daske i što je najvažnije KROV.Ali – i stotine drvenih kabina u kojima smo posebno “uživali”.Tu je većina nas prvi puta bila sa nekom ženskom, i tu je mnogo cura postalo ženama – ali bogme i mamama.
Pojavom OK-48 u podrumu Hotela Palme i bivšem Night Club 48
Počelo je nekakvo okupljanje mladih ljudi, najprije oko ljudi koji su svirali i imali band (moji prijatelji i ja) zatim kompa iz srednje škole, pa kompa sa kupanja i rodila se je MAJA.
Maja je bila udaljena svega 100 m od 48-mice, a nalazila se je i 100 metara ispod srednje škole tako da se je našla u magičnom trokutu. Maja je prije toga bila običan restoran u kojem su se među prvim restoranima u bivšoj Jugoslaviji pekle pizze i radile palačinke.Posebno su bile dobre one od oraha.Na taj magični trokut nadovezalo se je i LIDO koje je bilo 100 ispod Maje i 48-mice.I tako smo dobili sve u krugu od 100 m.Poslije i prije škole odlazilo se je u Maju. Maja je bila neizostavna stanica na putu i sa puta iz škole ali i stanica za štrajkanje odnosno bježanje sa nastave.
MAJA LEGENDARNO SASTAJALIŠTE MLADIH 70-tih/ 80-tih godina
Sve je bilo tu – u Maji. Nakon toga bi se otišlo na LIDO tamo bi pili vino (onda piva još nije bila u modi) i svirali bi se gitare i pjevali bi, zavodili lijepe djevojke, komentirali subotu, ili muziku koju smo slušali sa ploča..Horda je narasla do nekoliko stotina “članova”, a počeli su dolaziti i učenici iz Rijeke koji su u Opatiju išli u školu ali i drugi koji nisu išli u školu, ali su dolazili u 48micu.Uža kompa brojila je oko 40 -tak poznanika uglavnom iz Opatije, a šira kompa brojila je oko 400 ljudi. Dovoljno da se 48-mica napuni do kraja – dupkom.
Program u 48-mici bio je tjedni, a izgledao je otprilike ovako, imao je jedan dan tribinu sa nekim gostom ili važnom osobom iz društvenog ili političkog života, jedan dan u tjednu bio je rezerviran za slušaonu u kojoj se je tematski puštao neki bend(npr.Doors, Pink Floyd itd) ali i oni manje poznatiji.Petkom je obično bio kviz i tad je već klub bio pun.Ponedeljak je bio klub zatvoren, subotom se je puštala muzika za ples i to uglavnom rock, a pojavom disco muzike i Travolte i disco muzika.Boney M, Ami Stewart, Donna Summer, itd.Za neke dane se vipe i ne sjećam kakav su program imali, jer je to jedno vrijeme dobro funkcioniralo, a onda je počelo faliti programa za određene dane pa se je uglavnom puštala muzika sa ploča.
Pojava ta tri magična i magnetna mjesta vrlo su važna za Rock scenu ovog kraja uopće, ali i za bivšu Jugu. Upravo na Lidu su oformljene većinom grupe koje su kasnije i postigle nekakav “uspjeh” barem što se tiče napisa u novinama – a financijski su ih pokrali oni koji nisu nikad dolazili na LIDO ili u MAJU, a bogme skoro nikad ni u 48-micu osim kad u pitanju nije bio – NOVAC.
Osobno sam na LIDU napravio moje najljepše pjesme inspiriran zalaskom sunca i mirom koji je tamo vladao, a svega nekoliko stotina metara od centra grada.Mnogi brakovi još i danas postoje – koji su bili začeti na LIDU, ali neki više i ne postoje.Kao da su nestankom LIDA isčezli sa njima.Znam ih još barem 10-ak koji funkcioniraju. Bilo bi lijepo da se jednom dolje skupimo sa našom djecom i pokažemo im koliko nas je bilo, bilo bi to jako lijepo…za sjećanje.
LIDO VELIKA BUKTINJA -SVE SU USPOMENE OTIŠLE U PEPEO
Onda se je desilo novo zlo.1989 neko je zapalio kupalište Jadran, nikad nisu saznali tko je to učinio, no danas mi se sve više i više čini da to izlazi na površinu i da će to uskoro isplivat van.Nadam se da će u skoro vrijeme i vratiti smrtnu kaznu – i da će upravo na tome – prvi put nakon puno godina biti primjenjena, premijerno u Opatiji – sa direktnim prijenosom na TV-u. Onda će nekako isplivat i da Slatina nije bila slučajna koliko god to izgledalo – SLUČAJNO.
Nestankom kupališta Jadran ili ako više volite Angelina polako se počelo rastapati i naše druženje i prijateljstvo.
I ako je naša mladost uistinu bila za nešto vezana, bila je vezana za LIDO.
Na Lidu uz kupalište postojao je mali neugledni restoran ili krčma u kojoj je grupa ERY svirala rock i blues 80-tih godina.Ubrzo je mjesto postalo skoro pa kultno, no jedno je bilo sigurno -bilo je jedinstveno u ono vrijeme.Sjećam se jednoga dočeka Nove Godine godine 1980 na 1981 u tom restoranu LIDO.Bilo je to baš netom nakon koncerta 21 prosinca u Kristalnoj dvorani Hotela Kvarner gdje su svirali Prljavci, Buldožeri i još neki nevažni lokalni bendovi, ukljućujući i grupu ERY koja je tamo nastupila bez mene, jer sam bio u to vrijeme bolestan (vodene kozice) i to je ujedno i dan kada smo kao grupa ERY prestali djelovati službeno.No doček nove godine bio je dramatičan i sada nakon već gotovo 29 godina otkriti ću vam neke detalje koje nikad nisam izrekao u javnostui , a koje su se znale.Dakle kad je Fox (Goran Lisica) saznao da će u Lidu biti doček nove godine pozvao je svoju užu kompu već poznatih nam imena i sa njim je stigla hrpa nekakvih nazovi pankera.U neko doba noći Fox je zahtjevao da neki njegovi dečki sviraju , na što mi nismo pristali i onda je nastala frka .Došlo je skoro do tučnjave. Ali što se je stvarno događalo ne zna nitko osim mene i još par ljudi možda još neki iz ERY banda.
Konobari su uzeli ogromne kuhinjske noževe prekrili ih kuhinjskom krpom i razmjestili se po sali bilo je samo pitanje trenutka kada bi ti noževi sjevnuli da se u međuvremenu to nije nekako sredilo.Čak i nakon toga mi je jedan od onih konobara rekao da bi bio Foxa napičio jer mu je išo nakurac.Znam da se je Robert ( basista ERY-ja) usro od straha jer je vidio što konobari imaju u ruci.Zamalo je nastao pravi pokolj.Kasnije je taj prostor zatvoren i uzeo ga je Šime Ćoza u najam, pa ga je nakon toga imao Hotel Kvarner u najmu 1985 (kad sam opet tamo svirao), a svirao sam tamo i kad ga je držao Šime Ćoza, i kao takav započeo profesionalno svirat gaže (pop i rock).Jedini period kad u Lidu nisam svirao bilo je vrijeme kad je LIDO uzeo pokojni Branko Bevanda.Ali to onda više ni nije bilo to.
Godinama kasnije kad sam se ponovo vratio na Lido (naročito zadnjih tri godine) Lido više nisam mogao prepoznati. Potpono je unakaženo!!!
I sva stvarno lijepa sjećanja na to kultno mjesto ostala su samo lijepa sjećanja koja ponekad izmame – i po koju suzu u oku.
chat wih me
