MATRIX KAO ORUŽJE (DO KUDA SEŽE MATRIX?)
Foto:Romano Grozić
Duže vremena već me žulja jedna misao, a mene nikad ne žuljaju stvari koje znam da su točne i u koje sam siguran, no ova misao potakla je unutar mene sumnju na sigurno ne neopravdanu sumnju – koja zapravo ima i smisla. Pojam matrix smjestio se u našem vokabularu označavajući, sve ovo što se zbiva oko nas, ovo što vidimo, ovo što vjerujemo i ovo što živimo,..ali ako je to stvarno tako, onda si ja imam pravo postaviti jedno ključno i važno pitanje.
Do kuda ide taj matrix ?
Gdje on prestaje ?
Da li je smrt.. i tu sam zastao…
Tu sam zastao sa razlogom.
Tu sam zastao, jer sam kroz tu smrt prošao osobnim iskustvom i imam dobrog razloga upitati se jednu stvar,..da li je i smrt dio matrixa?
Jesmo li prevareni, obmanuti ?
Jer kažu da Sotona ima izvrsnu moć decepcije, obmane (prijevare).
Jesmo li mi zapravo zarobljenici jednog svijeta, koji zapravo uopće nije naš svijet i hoće li nas netko doći osloboditi i izvaditi iz toga svijeta – zatvora?
Kako možemo sa sigurnošću izaći iz ovoga svijeta – matrixa, a da smo pri tome sigurni da smo izašli iz njega van.
Ali 100%.
Bez trunka sumnje.
Da li mi se je, tokom smrti, kao svijetlo ukazao Lucifer – umjesto glavnog Stvoritelja i vješto me prevario u zadnjem krugu matrixa – i gdje je zapravo sloboda tog našega duha – ako ja nakon smrti odlazim opet u neki svijet, gdje borave druge duše,..nije li to opet zatvor i prijevara i jesam li ja zarobljenik jednog odmetnutog svijeta kojim vlada lažni Stvoritelj Bog ?
Matrix.
Ali trebalo bi početi priču upravo iz početka. Zapravo kad malo bolje pogledaš ili razmisliš, čovjek u životu i nema mnogo onoga što je istinito i stvarno. Zapravo, živi u jednoj totalnoj obmani, koja nije uopće dokaziva i koja ga dočekuje na svijetu pri povratku – rođenju iz nekog nama nepoznatog i nedokazanog, nevidljivog i nedostupnog svijeta iz druge dimenzije. I druga dimenzija je matrix! To je dio igre, viši level ove igre.
Sve je poput kulisa, koje djeluju tako stvarno. Recimo, imaš kuću, ženu, djecu, odjeću i prirodu oko sebe.
To je sve što ti je dostupno kao istinito, provjerljivo, a sve ostalo je predstva. Znanost, svemir, događaji oko nas, mediji, filmovi, glumci, kojih usput ima mnogo više nego što možemo zamisliti. Ovo je toliko teška tema da bih najrađe prestao o njoj pisati. Imam osjećaj da što god budem napisao neću doseći smisao onoga što želim reći.
O svemiru imamo jednu sliku kroz znanost, no činjenica je da ta znanost nikada nije bila u svemiru, dakle svemir je predpostavka znanosti i znanstveika koji nikada nisu bili u njemu, mogao bi biti i hologram, a oni koji su bili u svemiru (astronauti) i koji su navodno svemir vidjeli – jedini znaju istinu – a oni su dio kulisa sa kojim se gradi matrix oko nas. Meditacija, UFO, transkripti kasiopejaca, četvrta, peta , šeta i x dimenzija,Plejađani, Greysi – sve je to matrix, …čak i astralno putovanje, čak i haluciogene gljive, sve su to djelovi matrixa, sve je to pod jednom kupolom koja se zove matrix. Kad bi matrix podjelili na krugove iznenadili bi se kako je sastavljen – pa nije ga napravio idiot, da bi ga neki sjebani lik probio meditacijom, žderanjem ludih gljiva ili čitanjem knjiga Davida Icke-a ili nekog drugog autora iz drugog kruga matrixa. Sve je savršeno iskontrolirano i namješteno. Sve je to dio velike predstave, koja je smještena pod jednu kupolu koja se zove matrix. Pa zato se i zove matrix, a on je napravljen tako, da svojim napredkom u svijesti ideš dalje – u i kroz matrix. Pri tome, mi se tješimo, kako smo pametniji od onih drugih, koji ne kuže ništa – a zapravo smo svi u istim govnima – u matixu. Martix je velik – jako velik, veći od ičega što uopće možete i zamisliti – u tome je poanta matrixa, informacije idu sa koljena na koljeno. Ja sam spoznao nešto, što je već spoznato… kako je to moguće, a nisam sa nikim o tome pričao, niti išta čitao o tome, to je isto matrix. Mi jednostavno ne možemo shvatiti u kakvoj se iluziji nalazimo, ne možemo shvatiti da je čak i odvajanje duha od tijela – matrix. Sve što znamo je matrix. Ono što mene zanima je, gdje mi zapravo pripadamo? Hoćemo li to ikada otkriti, jer ako smo svijesni matrixa, znači da nam je unutar nas samih, jasno da smo pod nekakvom kapom, ali šta je izvan te kape, izvan te kupole?
Sudionici smo predstave kojom netko manipulira, ovo je igrokaz kojeg sam svijestan, tko stoji iza kulisa i da li je i on dio matrixa, ili su to samo pomagači velike opsjene i obmane, decepcije?
Ima toliko istina, poput rupica na cjediljki – a samo se kroz jednu izlazi van….
Postaje mi u zadnje vrijeme sve smiješno, pa i nečija uvjerenost da je sa svijesti nekamo zgiljao – je još dublje u matrix, to nije poanta, mi hodamo i lutamo kroz nepregledno prostranstvo koje se zove matrix, ali čekaj, ima još…
Zar nije čudno sa aspekta različitosti svemira, da je samo zemlja ovakva kakva je (poput avatara) bogata šumama , životinjama i vodom, morima – a cijeli svemir koji nas okružuje i susjedne planete su puste i nenaseljene, pa daj malo usporedi izgled među planetama, sve su planete međusobno iste – samo Zemlja nije.
Nije li to malo znanstveno čudno. Mislim bilo bi sasvim logično da postoje planete koje su manje ili više bogate od zemlje – ali takve planete – NEMA!!!
Mjesec je pustoš, Mars je pustoš, za Veneru su nam rekli da ima pun kurac nekih stupnjeva koje nisu za mogućnost opstanka života ili uvjeta za život, ovaj je ovakav,.. onaj je ovakav, niti jedan ne valja svuda je + ili- 1000 stupnjeva…
Naravno da mi je to otvorilo rupu u zidu, iz koje je vidljivo da događaji koji se dešavaju na Zemlji – devastacija okoliša i zagađenje trošenje resursa velikom brzinom, vodi ka sličnom izgledu okolnjih planeta – što me je natjeralo da pomislim, kako su na zemlji već godinama vanzemaljci – intruderi, koji to rade planirano – devastiraju Zemlju, jer njima te stvari koje devastiraju (vpoda , zrak , šume) nisu uopće presudne za opstanak – ali nama jesu i mi bez njih umiremo, nestajemo, bez ikakve svemirske bitke, napadnuti smo kao more, sa onom algom koja proždire sve i ništa više tamo ne živi i ne raste, nakon što ona izraste. Tiho zauzimanje zemlje. I sad ključno pitanje,.. da li je MATRIX oružje, sa kojim netko zauzima (preuzima) zemlju stavljajući nas u drugi kontekst vizualnosti ili proživljavanja našeg života, na sasvim drugi način od onoga kako mi inače funkcioniramo ili možda živimo ?
Da li je matrix nečije oružje?
Mislim poput papar spreja, neko te popšprica u oči i ti si onesposobljen određeno vrijeme, a za to vrijeme dok ti ne vidiš, netko ti krade planetu ili tko zna što, jer to ne znamo – mi smo upravo pošpricani u naše mozgove.
Ali…
Sigurno se je netko upitao, pa zašto to ne naprave brže, od koliko to već traje ako su tehnološki nadmoćniji,..no jesu li ? Odgovor je, da ih ne bi otkrili, jer oni su tu među nama – ali oni ne žive taj matrix, oni su na njega imuni – i evo ti MATRIX -a.
Ne znam, ako ste me shvatili, to je poput ljudi koji u totalnom mraku (matrix) nose na glavi ili očima, noćnu optiku i slobodno se kreću. Mi ne vidimo ni njih, ni situaciju u kojoj se nalazimo, tek obrise i sjene – a oni vide i nas i sebe i između sebe i okolinu u kojoj operiraju.
Gustoća mraka je takva, da MI zbog svojih smanjenih sposobnosti, kad naiđemo na nešto, to izbliza nekako vidimo i prepoznajemo i mislimo da smo nešto otkrili – a oni su u matrixu i dio su matrixa, ali samo u našim glavama i očima.
ONI ne vide matrix – matrix vidimo samo mi.
I sad, kad bi taj MRAK, koji sam dao za primjer, zamjenili sa slikom poput slike na kino platnu, svaki od nas bi vidio ono što mu matrix prikazuje, umjesto mraka vidio bi razne slike, a te slike projeciraju – ovi drugi koji imaju posebne oćale i vide realnu sliku, unatoč projekciji koja nam je prezentirana.To je začarani krug u kojem lutamo, a naša Zemlja za to vrijeme tone u tuđe ruke i nad njom SE vrši okupacija – pogledaj druge planete koje su već zauzete. Na njima nema ni mora, ni drveća, niti životinja, niti nikakvog živog oblika, koji je nama poznat i koji živi u takovom okruženju. Zar bi jedan stvoritelj napravio takovu pustoš u svemiru,…ne bih rekao.