MOŽEMO LI ŽIVJETI BEZ NOVACA

O novcu bi se mogle ispričati beskonačne kombinacije priča koje bi podržale same sebe. Činjenica je da živimo u zatvorenom krugu gdje se bez novaca ne može živjeti, ali to se odnosi samo na ljude koji su pristali živjeti na takav način i u tom krugu ljudi koji koriste novac.

Moram priznati da KRETENI svih KRETENA na svijetu su oni kojiu komentarima ispod mojih video klipova na YouTube-u pišu kako ja to što radim – radim samo zbog novca, a istovremeno oni dobivaju novac zbog onoga što rade – ako uopće rade i u doticaju sa novcem su non stop,.. ali pazi ovou kliše frazu,.. njima novac nije važan.
Slažem se da ti novac ne mora biti važan, ali ti na ovom svijetu nisi sam i živiš u krugu ljudi i sistema gdje je novac – biti ili ne biti, a ti jesi,.. i tu je kraj toj otrcanoj fazi. Novac nije najvažniji na svijetu – kaže čovjek koji ima puno novaca i  kome je par tisuća eura, nevidljiv sitniš, koji niti ne osjeti pri plaćanju.

Da li da vjerujem, da takvoj osobi novac nije važan?

Nemojte me nasmijavati.

Dakle pitanje svih pitanja je, možemo li živjeti bez novca ili dotoka novca u naš život?
Napraviti ćemo jedan pokus – fiktivni pokus, ali na bazi realnih činjenica.
Sad ovog trenutka, ja sam odlučio otići živjeti daleko i duboko u šumu, daleko od civilizacije u kojoj sada funkcioniram. Na meni je obuća i odjeća, koju sam kupio novcem, a uz takvu odluku, neophodno je da sa sobom ponesem, nekakve osnovne stvari, možda kakav neophodni alat, hranu za prvu ruku, šibice, ma bilo što, što smatrate, da bi vam za početak moglo trebati da započnete takav život, život daleko od sistema , novaca, ljudi, politike, ..svega.
Razmišljao sam o tome mnogo puta i u glavi vizualizirao kako bi to izgledalo. Ne bi zapravo dugo trajalo, jer prije ili kasnije naišli bi nekakvi lovci, lugari , špije koje drukaju sve što vide.
Šume su pune ljudi, koji kao naivno šetaju prirodom, a zapravo, jako dobro promatraju što radite, a ne kao vi – koji ste se stvarno došli prošetati, ulogoriti, odmoriti.

Oni izgledaju potpuno isto kao i drugi ljudi, ne piše im na čelu, da zapravo ne šetaju, već prikupljaju informacije i to sam se praktički uvjerio jednnom prilikom 2012 godine, na Učki, duboko u šumi, gdje su i životinje rekle doviđenja  – dalje ne idem,  a ti sretneš lika , SLUČAJNO nekoliko puta kamo god se uputio. To me je istinski promijeniulo, a bilo nas je 6-7 , nisam bio sam, niti sam bio paranoičan, već su to primjetili drugi, a ja sam šutio…a oni su komentirali. To je bilo ono vrijeme kad su se masovno formirale ekipe za preživljavanje od moguće apokalipse.

 

 

Sada će se naći neki pametnjaković koji će reći, da je to moguće, ali taj isti to još nije napravio – a niti neće.
Opstati sam u prirodi, je izuzetno zahtjevno i zahtjeva izuzetnu snalažljivost i maštovitost, pa i znanje (poznavanje gljiva i biljaka) Na you tube-u imam odličan kanal gdje lik praktički gol boravi u prirodi i iz ničega napravi sve što mu je dovoljno za život.

Na ovom kanalu možete vidjeti kako je čovjek iz ničega bez ikakvog alata , odjeće, obuće, sagradio svoj svijet, svojim golim rukama i glavom, .. no ne zaboraviite on se uvijek ima kamo vratiti – u montearni sistem.

Zato , ajmo se sada vratiti u ovu našu realu i vidjeti, da li je moguće opstati u civilizaciji bez novaca – u gradskoj šumi.

Prosječan čovjek, koji ima novac, taj novac daje za, struju, vodu, odjeću i hranu,.. stanovanje – ako ga nema, a većina nema svoju nekretninu, a i kad imaš svoju nektretninu – država te raznim davanjima prisiljava plaćati razne namete i tako te drži u sistemu, kojm vlada novac.
Zamislimo sad, da odbacimo taj luksuz stanovanja, električne energije, stanarine, odjeće, komunalnih usluga, pa i kupovanja hrane, kako bi maksimalno ili potpuno, izbacili novac iz našeg života. Ostaje nam hrana, koju bi recimo mogli negdje uzgojiti i konzumitrati, kao što to rade seljaci. No i uzgoj hrane dotiče se novca. Mogao bi spavati negdje u improviziranom skloništu, piti vodu iz javnih česmi, potoka, kupati se u moru ili rijeci, jezeru,.. mogao bi koristiti odbačenu odjeću i obuću. Tako žive beskućnici, osim što oni ne uzgajaju hranu, već se u najboljem slučaju, služe javnom kuhinjom.

Često pomislim na penzionere, koji imaju 1000 kn penzije, pa i manje 550 kn na mjesec, pa čak i manje, kako oni prođu mjesec sa tom svotom novaca, jasno mi je da im netko pomaže, ali ima i onih kojima nitko ne pomaže, daleko od očiju javnosti.

Ovdje bih uskočio sa jednom posebnom situacijom u kojoj sam se našao slučajno  – a ni kriv ni dužan.

2006 g, kad je moj sin imao 17 godina i još išao u srednju školu, Republika Hrvatska i njene institucije sjele su meni i mojoj supruzi na bankovne račune i blokirale su nas. U to vrijeme smo zarađivali oko 4000€ mjesečno. No kako smo dobro zarađivali  nismo morali stalno raditi već bi radili par mjeseci u godini a ostatak vremena  uživali bi u slobodnom vremenu baveći se nečim što volimo. Živjeli smo skromno, jer nas nekakav lagodan život nije interesirao, iako smo mogli bez problema zaraditi za lijepi luksuz.
I onda doslovno preko noći, ostali smo bez mogućnosti da išta zaradimo. Da smo otvorili zaštićeni račun, ostali bi bez trećine prihoda, što je mnogo i jako bi nas oštetilo, a dug zbog kojeg su nas blokirali, bio je izmišljen, nepostojan, nezakonit i fiktivan. Odlučili smo ne dati im niti lipe,…

To nas je stavilo u poprilično nezgodnu situaciju, jer “legalan” dotok novca, bio nam je prepriječen BLOKADAMA svih bankovnih računa.

Srećom ili igrom slučaja, u to vrijeme počeo je otkup plastičnih boca, koje u to vrijeme nismo odmah prepoznali kao izuzetno dobru zaradu, posebno ako se tome posvetiš 8 sati dnevno. Ubrzo smo se počeli baviti sakupljanjem boca, što nam je dovelo čisti cash, novac kao da si išao u mjenjačnicu i dao eure – a dobio kune. Isprva smo taj „posao“ obavljali pješke što nas je ograničavalo u zaradi, pa smo odlučili krenuti u akciju sa autom, koji je bio karavan i moglo se je dosta toga staviti unutra kad se spuste sicevi.
Nakon par mjeseci, primjetili smo, da se na smeću nalazi jako puno vrijednih stvari, koje se mogu unovčiti za cash, kao što su vrijedni polu-plemeniti metali, namještaj, vrlo skupa i brendirana čista odjeća, električni aparati, razni ručni alati, koji su bili ispravni, ma ne bi vjerovali što sve ljudi bace u smeće.
90% smeća koje vidite u kontejnerima nije smeće.
Onda je počeo otkup papira pa smo se i sa tim pomogli.
Tako smo živjeli 10 godina – SVAKODNEVNO. Nikada u kućanstvu nije bilo toliko novaca i gotovine kao tih godina. Imali smo svega.
Blokirani smo i dan danas. Već 16 godina su nam blokirani računi  i sada smo pred riješenjem, koje će nam skinuti tu blokadu, jer je donesena protiv zakona i potpuno nelegalno.

Da se vratimo na početak teme, iako je ovo jedan segment, koji zapravo govori kako možeš zaobići sistem i njihove zamke – bez da primaš mjesečna primanja od neke firme u obliku plaće.
Sad promislite dobro o ovome što ću napisati.

Koliko od vas je spremno otići živjeti negdje duboko u šumu, ostavljajući komfort svoga doma, tekuću vodu, toplu vodu, grijani stan, kuću, pristup internetu i medijima, auto, radno mjesto i sve što ste stekli godinama, kako bi živjeli, bez da upotrebljavate novac i pri tome bio principjelan, dosljedan. To znači ne govorim o izletu od par mjeseci u šumu, sa saznanjem u mozgu da se uvijek možeš vratiti – već mislim na permanentan ostanak i odbacivanje novca u potpunosti?

Sistem nas je uvukao u krug novca i potrošačkog načina života, gdje plaćajući dobivaš sve što želiš, odvojio nas je od prirode i našeg vlastitog opstanka, ubivši u nama, na račun komforta i lakog života, sposobnost da izađemo iz tog kruga i preživimo radeći i ne upotrebljavajući novac. Apokalipsa je tu odmah iza ugla, a znate li kako se zove – ELEKTRIČNA ENERGIJA ili – STRUJA!!!

Da li ste ikada pomislili što donosi nestanak eklektrične energije?
– nema svijetla, nema grijanja na struju, nema vode, nema goriva na pumpnim postajama, nema javne rasvjete, nema odvoda kanalizacije, nema više naplate elektronskim putem, nema interneta, televizije, novina – nema HRANE u roku od par dana, nema radara, prislušnih uređaja,… Više ne plaćate ništa jer je sve stalo. Totalni kolaps.

A to je samo nestanak struje.

To je moment u kojemu bi mogli otići živjeti duboko u šumu – jer bi tamo bili najsigurniji u tom kaosu koji bi nastupio.
Koliko smo daleko od toga  – ne zna nitko, može se dogoditi svakog trenutka iz nepoznatih nam razloga.

To bi bila apokalipsa sistema novca, jer novac više ne bi vrijedio ništa.

Neki ljudi bi se snašli, jer su se tokom života interesirali za određene segmente preživljvanja, no većina bi se našla u bezizlaznoj situaciji u kojoj bi preživljavanje bilo bez milosti.

Može li se u svijetu koji je monetariziran živjeti bez novca – NE MOŽE!!

Pitati ćete,.. a čekaj malo a šta je sa onim plemenima koji nemaju novac?

– E pa ta plemena su van sistema monetarizacije i žive tako kako žive, većina plemena je već u doticaju sa civilizacijom i počeli su koristiti „blagodati“ monetariziranog društva. Njima apokalipsa neće donijeti nikakve gubitke u njihovoj reali, ali oni se isto tako godinama nisu pomakli od načina na koji žive, polako ali sigurno izumiru, ne zbog načina njihovog života već zbog izoliranosti, koje im nameće monetarni svijet izvan njihovog realiteta, suzavajući im okvire u kojima su nekad živjeli, od trampe, zamjene dobara, ribolova i lova.