Dragi posjetitelji i čitatelji bloga www.igor-kosteelac .com
Primio sam jako puno mailova, u kojima izražavate vaše nezadovoljstvo, mojom odlukom vezano uz profil na Facebook-u i zatvaranje moga bloga za javnost, ali ima i jako puno ljudi koji su to toplčo pozdravili i rekli da sam to trebao odavno napraviti.
Ovo što ću vam napisati napisati ću vam iz srca. Vjerujte, da nitko nije nesretniji od mene kada primim takav mail, od ljudi koji me godinama ili od početka mog pisanja čitaju i koji su normalni i sa kojima mogu normalno komunicirati, koji mi tu i tamo ili redovno, pošalju kakav mail, sa zapažanjima vezano uz stvari koje pišem.
Svi ste mi dragi, teška sam srca napravio ovo što sam napravio i svako od vas kome je to prepreka nije mi bilo niti mi je svejedno.
Ne mogu vam javno napisati neke stvari, koje su presudile zašto sam ovo napravio. To svakako nema veze sa par idiota na netu, koji su očito psihički teško poremećene osobe – ali vidite,..možda i nisu…
Čemu da hranim par idiota, sa temama koje ne razumiju. Smatram da je došlo vrijeme, da vas stavim na iskušenje, vrijeme da se razdvojimo i ukažemo povjerenje jedan drugome, novac odnosno donacija sigurno jikome nije problem jer je cifra smiješna, da ne kažem manje nego sinmbolična – ili.. da se rastanemo.
Ako je otvoriti proofil na facebook-u problem, onda ne znam što bih na to rekao.
Morate razdvojiti upotrebu Facebooka na dvije strane, na onu praktičnu i korisnu – kao i na onu koja vam ide na živce.
Ali, usporedio bih vam to sa telefonom/mobitelom kojeg imate u džepu (nadam se) vidite ja moj mobitel koristim vrlo jednostavno. Kad me netko nazove, pogledam tko me zove, kliknem na gumb, kažem HALO nakon obavljenog razgovora stisnem tipku za kraj razgovora i to je čitava upotreba moga mobitela. Ne hodam sa njim po cesti i buljim čitav dan u njega, ne treba mi jebeni mp3 player, ne šaljem SMS,slike, mrzim kad mi netko pošalje SMS, jer moram tipkati po sitnim tipkama kojih mi je pun kura, ne surfam po internetu telefonom, ne jebem nikakve tarife i što je najvažnije NIKOGA ne zovem ako to nije iznimno potrebno.
Mjesečni račun za telefon 12 kn. Jednom sam dobio 30 kn mislio sam da ću past u nesvijest.
Vidite tako možete koristiti i FACEBOOK.
Otvorite profil , napišete vaše ime i prezime mjesto gdje živite, pošaljete mi zahtjev za prijateljstvo – ja vas primim i na tom mom posebnom profilu oglašavam nove čklanke sa novog bloga i na tom profilu, uzmete password za čitanje članka. Bez tog passworda ne možete čitati blog. Kad se logirate na blog ja točno znam da ste to vi i da nitko drugi nije iskoristio vaš korisnički račun i zloupotrijebio ga. Kad bih vas registrirao bez da ste na Facebooku trebao bih svakom ponaosob poslati password za čitanje članaka na blogu, sad zamislite da moram poslati svakom ponaosob password za čitanje članaka i ne bih znao sa kim komuniciram. Vi poznate mene- pa red je i da ja upoznam vas, da izgradimo komunikaciju i međusobno se povežemo sa ljudima koji razmišljaju popt mene ili vas, ali komunikacija nije obavezna. Ovo je sistematiziranio i imam uvid tko dolazi na blog i što radi na blogu.
Ali sada ono najvažnije,.. postoje ljudi kojima sam zapriječio pristup blogu iz već poznatih razloga. Ništa nemam osobno protiv tih ljudi kao osoba – ne, naprotiv, ali imam protiv onoga što su činili meni iako me nikada nisu sreli ili razgovarali samnom uživo, bili su žrtve vlastite predrasuude. Svrha ovoga nije komercijalizacija bloga i nekakva zarada – svrha je pokrivanje svih troškova koje nastajublogiranjem i ono najvažnije što vas većina ne shvaća, ja sa tim što sada pišem više ne mogu javno pisati. To više nije za otvoreni auditorij, na koji će svako dolaziti i čitati što sam napisao. Tu se radi o mojoj slobodi, da kao autor odredim što je za koga, a što ne.
Ako vam je Facebook toliko mrzak (a meni osobno je i ide mi na kurac) i da zbog toga nećete dalje čitati blog, onda je 1:0 za Facebook.
Iskoristite taj servis u svoju vlastitu korist, pojebite ih u glavu, jer ja ga koristim, za komunikaciju i kao mjesto gdje ću prezentirati što radim i pišem, dijelio sam tri godine potpuno slobodno i nesebično svoje zaključke i talent zaključivanja, kojeg imam, a kojeg drugi nemaju ili imaju – ali ti su jako rijetki.
Gledajte, pas ima njuh 7 puta jači od čovjeka, kad bi pas mogao govoriti, mogao bi vam unaprijed reći što je namirisao, ali vi mu ne bi vjerovali jer vi to ne osjećate. Zar bi psu rekli da je on lud, tražćili bi ga certifikat o jačini njuha…Postje ljudi koji primjećuju stvari mnogo bolje od drugih ljudi, ja sam jedan od tih, ali ima ljudi koji su još bolji u tome od mene i brži i koji sa manje činjenica koje vide ili osjete, mogu točno zaključiti što se događa ili što ide.