NESTAJANJE

Teško je početi ovu temu. Zapravo neznam od kuda bih počeo. Čini mi se da se zadnjih godina, te stvari dešavaju više nego ikada. Ljudi jednostavno nestaju. Da li sada nestaju češće, zbog toga što se o tome više piše i govori u medijima ili stvarno češće nestaju, teško mi je to zaključiti.No činjenica je da jednostavno netragom – NESTANU.

Statistika kaže (jebem ti statistiku i ko ju je izmislio) da npr.U Americi godišnje nestane oko milion ljudi.Od tog broja oko 300 000 ih se pronađe, živo ili mrtvo a 700 000 ljudi nestane netragom i nikad ih ne nađu. 700 000 ljudi godišnje.
Neznam kakve su “statistike” u Hrvatskoj.No, za vrijeme rata nestalo je mnogo ljudi. Vjerovatno ih je većina ubijena ili umrla,no neki su iskoristili svojih 5 minuta kaosa i zbrisali bez traga, ne ostavljajući nikakvu obavijest ni svoj naum, pobjegavši iz kojekakvih razloga.Neki zbog ljubavi, neki zbog novca, a neki iz psiholoških razloga. Nekima je jednostavno bilo svega dosat i ugledali su svoj moment da postanu netko – drugi.

Nabrojati ću nekoliko stvari zbog kojih čovjek može nestati:

1.Kao prvi razlog, možemo navesti da je neko nekud otišao, pa upao negdje, na neko nedostupno mjesto, gdje je vrlo mala šansa, da će netko proći i vidjeti ga  – no takvi slučajevi su rijetki, ali se ipak jednom otkriju ili pronađu, iako njihov identitet može biti ili ostati pravi misterij.
Naravno ovisi u kojem se vremenskom roku pronađe kostur ili tijelo.

2.Drugi razlog nestanka neke osobe je njena otmica.Otmice možemo podijeliti na četiri vrste.
A).Otmica može biti izvedena, kao prvo; zbog financijskih razloga interesa – otkupnine.

B).Druga vrsta otmice, u zadnje je vrijeme, vrlo akutalna otmica, zbog prodaje ljudskih organa i ljudskog tijela
uopće.
Znate li, da mrtav čovjek kompletan i neoštećen vrijedi 500 000 € (eura),
a o tome postoji odličan dokumentarni  film koji se zove “Koliko je vrijedno vaše tijelo”.
U zadnje vrijeme, odnosno posljednjih godina, trgovina ljudskim organima je sa napredovanjem kirurgije i
presađivanja organa postala vrlo unosan biznis, tako da postoje organizirane skupine ljudi koje se bave tim
“poslom”. U velikoj većini slučajeva ženske se osobe prije toga iskoriste za sexualnu nasladu istih (krug otimača).

C).Treća vrsta otmice odnosi se na otmicu djece u svrhu njihove prodaje drugim roditeljima,
koji ne mogu imati  djecu, a spremni su platiti veliku svotu novaca, za takav oblik roditeljstva.
Zatim tu je i otmica djece u svrhu iskorištavanja za krađu, prostituciju ili prošnju, kao i za pedofiliju.
Kod otmice djece u svrhu pedofilije i snimanje porno filmova  sa njima,a  za bogatu i odabranu klijentelu,
to obično traje dok se djete ne iskoristi ili ne izraste u tinejđera  tako da više kao dijete nije interesantno za
pedofiliju zbog njegovog godišta. Najčešće zbog strogih zakonskih kazni, djeca se nakon nekoliko filmova
ubijaju i bacaju uz cestu, u šume  i često ih i ne pokapaju, već ih jednostavno ostave tako dok ih netko ne
pronađe. U rijetkim slučajevima odraslu djecu dalje iznajmljuju kao prostitutke, pri tom naviknuvši ih na heroin ili
slične droge kako bi u njima ubili svaki otpor.No to uglavnom uvijek završava – smrću.

D).Četvrta vrsta otmice, su otmice koje su povezane sa žrtvovanjem ljudi i djece u različite vjerske obrede kao što su sotonizam i sl.U tim otmicama se ciljano traži određeni profil ljudi ili djece bez obzira na dob ili spol.

3.Treći oblik nestajanja sa lica zemlje je umješanost neke osobe u krim milje-e.Često se desi da se neka osoba bavi tajnim poslovima ili bude uvučena u nekakve tajne poslove dok ne posluže svrsi a zatim budu na nekom mjestu ubijeni i zakopani na nekom X terenu bez oznake.Često ljudi za svoje najbliže misle ili ne naslućuju da se takva osoba bavi takvim stvarima, no jednoga dana samo nestane, a nitko od njegovih bližih o tome nema pojma , čak ni najbliži prijatelji ,ni supruga, ni djeca ni mama ni tata.U ovu kategoriju nestajanja moramo ubrojiti i ljude koji su tkz.slučajni svjedoci “nečega usput viđenog” što ih je koštalo glave  – ni krive ni dužne, na krivom mjestu u krivo vrijeme. Tu možemo ubrijiti i slučajni nestanak npr. kad se neka osoba upzna sa nekim na brzinu na kavi pa ga ovi ubiju i opljačkaju te ga sahrane bez oznake negdje na X mjestu.

4.Četvrti oblik nestajanja, je onaj u koji ljudi najmanje vjeruju, a o kojem su snimljene mnoge dokumentarne serije, napisane knjige i prikazana svjedočanstva tih sudionika u tome, a to su otmice ljudi – od strane vanzemaljaca.
U ovu grupu nestanka možemo ubrojiti i optmice ljudi od strane tajnih državnih ili špijunskih agencija koje ljude otimaju za rad na tajnim lokacijama za tajne projekte. To su ljudi svih profila i zanimanja, godišta nevezano za njihov spol.O takvim se otmicama nikad ništa ne sazna kao i lokacijama na koje su odvedeni.

Osobno mi je ostao jedan slučaj iz novina u sjećanju, a to je bilo prije nekih 15-tak 20 godina. Jedan je stariji čovjek otišao nakon ručka u obližnju boćariju udaljenu od njegove kuće 50 do 100 metara u košulji i halčama usred bijela dana i nikad ga nisu više pronašli, a svaki je dan išao na boćariju. Često se sjetim na taj slučaj.

Nestajanje, kao takvo ostavlja jednu strašnu prazninu i nadu kod ljudi koji su nekoga na takav način izgubili i da će se ti ljudi ikad vratiti ili javiti ili jednom pronaći, pa makar i kao mrtve, pa da njihovi roditelji ili suprožnici bar znaju gdje su i gdje počivaju. Strašna je pomisao na to, kad to gledaš sa strane i razmišljaš o tome, da se nekoga traži po gradu ili u bližoj okolici, oko kuće ili mjesta gdje su zadnji puta viđeni, panično ispitivajući nekoga tko je u blizini, ako je nešto vidio ili čuo o toj osobi. No za to vrijeme ta osoba je autom ili nekim drugim prijevoznim sredstvom odvedena stotine kilometara daleko ili ubijena ili prolazi kroz strašne patnje i strah.
To je moment kada u “vodu” padaju sve nebuloze i vjerovanja u natprirodno ili logično.
Ali činjenica je jedna  – nikad ih ne pronađu. Kad zapravo pogledate zapise o tim nestajanjima svi su nekako isti.Osoba se prije nestajanja nije čudno ponašala, najčešće je obavljala radnju, koju obavlja svaki dan, nije bila ni nervozna i što jre najvažnije nitko je nije VIDIO kad je nestala i gdje je nestala. Nitko se ne sjeća nikakvih detalja, ni osoba koje su zadnje bile sa njima. Nitko sa njima nije bio do zadnjeg časa u društvu. Sve je bilo uobičajeno i bez sumnje.To je najbolji dokaz sam za sebe. Da tu negdje oko nas postoje grabežljivci, koji vrebaju, koji prate svoje žrtve, njihove navike, možda i godinama i zatim odaberu pravo NULTO vrijeme, prazan hod i grabe kad to nitko ne primjećuje. A možda se sve desi i u hipu izravnim odabirom. Obično pišem o svakakvim pizdarijama, ali ovo to – nije.
Nestajem.